ajd odo spat sad, imam sastančenje sutra na poslu.
Laku noć!
Sve čekam Anemonu da se javi na temu :-)
Printable View
ajd odo spat sad, imam sastančenje sutra na poslu.
Laku noć!
Sve čekam Anemonu da se javi na temu :-)
rekla bih da je to zdravo za oboje.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
ma naravno. to se podrazumijeva, s mamom sam htjela i nju ubaciti u jednadzbu :D
slazem se da je potrebna separacija, no i dalje podupirem tezu 1 na 1 ako je dijete negativno reagiralo na grupu.
st aje 2h? pa toliko vremena se provede u parku.
vjerujem da svako trogodisnje dijete (a i mladje) je sposobno provesti bez trauma i negodovanja 2-3g bez majke u aranzmanu kako mu najvise odgovara. a uzivat ce dokle god ce mu biti zanimljivo. pa ako ne ide s vrticem, tu je valjda baka. a i tata.
zapravo, stalno se provlaci to da dijete nije odvojeno od majke 3h a meni je to neshvatljivo. pa valjda i tata ima 1 na 1 vrijeme sa svojim djetetom? (ne mislim konkretno na mayato).
ulete baka i dida. sestre, braca, necakinje...
laku noc i ugodno sastancenje.
(taman me je ova tema vratila u mode pred spavanje nakon odgledane zadnje epizode true detective :mrgreen:)
Evo mene, taman stigla.:mrgreen:Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Nemam volje, ali potpisujem leonisu i cvijetu. :mrgreen:
E da i dodajem da se slažem da je "zdravo" (i za mamu i za dijete) trogodišnje dijete povremeno odvojiti na 3 sata od mame, ali naravno u revijalnom tonu dodajem da to ne mora biti vrtić, ima drugih načina odvajanja.
A sad sam se več navukla :roll:, a što s ovim Lili:
?Citiraj:
Vidiš ja uopće ne računam na tuđu pomoć (i ne tražim je) pored mene žive i zdrave. Osim ne dao Bog nužde.
Ali nema baš puno stručnjaka koji imaju znanstveno utemeljeno mišljenje kako desetomjesečno dijete ima potrebu naučiti vezati vezice na cipelama, a valjda 95% stručnjaka se slaže da dijete od tri godine ima potrebu za socijalizacijom i odvajanjem od majke... I ne vidim kako se to može promijeniti, osim znanstvenim istraživanjem ili relativiziranjem znanosti kao takve. Za prvu opciju sam skroz otvorena, ali čini mi se da se na forumu često polazi od druge opcije, a to mi nije prihvatljivo, kao i neprimjenjivanje antibiotika kad ga stručnjak prepiše, kao i necijepljenje ako ga stručnjak preporučuje kao i zadaća ako ju je učitelj dao, kao i da se u predškolskoj dobi vježba izgovor slova r i l na preporuku logopeda , kao što se počinje sve ranije s učenjem jezika na preporuku psihologa....( Jednako tako vjerujem u osobnu odgovornost pojedinca, pa shodno tome i slobodu odlučivanja.) Vjerujem u znanost, vjerujem da danas znamo više i da stoga naša moralna prosudba mora ovisiti i o tom znanju, koje možemo uključiti ili pak isključiti ve kako osjećamo da je ispravno. A često mi se čini da se bira iz tog znanja ono što nekome u određenom trenutku odgovara. I ljudi onda kažu: ja se ne slažem s psihologom, doktorom, učiteljem... kao da smo svi podjednako znanstveni u svim područjima. Pa, nismo. Potpuno mi je u redu da netko smatra da ne želi da se njegovo dijete u dobi od tri godine ičemu poučava uz patnju, da smatra da je samostalnost danas visoko precijenjena, ali sasvim mi je neprihvatljivo da smatra da zna bolje od stručnjaka kako djeca funkcioniraju, da su svi dokazi prikupljeni dosad i sva znanstvena istraživanja nedorasla njegovom intuitivnom uvidu u stvari.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
možda bih se složila da nisam imala potpuno drugačije iskustvo :DCitiraj:
leonisa prvotno napisa
ja sam, kao i svimbalo, mrzila, mrzila vrtić. bila sam jako nesretna tamo. mama nije imala izbora i morala sam ići. nije mi zbog toga bilo lakše (zbog toga što ona nema izbora) :lool:
dal sam bila razmažena, ne znam. možda. mislim da sam i sad razmažena :D
sviejt se nije vrtio oko mene- kao što je svimbi to rekla, s 4,5 godina sam bila i starija i mlađa sestra i proživjela smrt jednog roditelja. možda je i sve to kumovalo mojem odbijanju tog vražjeg vrtića, teško je reći.
pišem ovo jer je netko gore pisao o tome koliko dijete od tri godine razumije majku. ja o mami nisam uopće razmišljala, samo o sebi. nije to sebično nego mislim da dijete u toj dobi ne može uopće razumjeti druge već gleda sve iz svoje perspektive.
ili sam to bila samo ja :lool:
mama me upisala u školu s jedva navršenih 6 godina i 20 kila :mrgreen: i tu sam se preporodila.
očito nekom djetetu pomogne jedna godina više u vrtiću, a meni jedna godina manje :D
i slažem se s cvijetom. kao i leo, njezin post sam shvatila kao solidarnost, ne kao nesamostalnost, nesigurnost ili što već.
leo, i da, moram i ja pogledati još zadnju epizodu true detective :lool:
svaka me strese pa se ne mogu smiriti i zaspati :D
opet cu se vratiti na primjer odgode skole.
znaci samo sam ja vidjela da moje dijete nije emocionalno zrelo za skolu.
na 10min testiranju pedagogica nije. ni na 10 minutnom testiranju uciteljica nije. ni na sistematskom doktorica. ni u 15min razgovoru logopedica.
no oni nisu ni imali priliku procijeniti njenu emocionalnu zrelost.
dok vrticke tete jesu i one su se slagale samnom. no one su "samo" tete, ja sam "samo" mama.
inace se ne smatram da sam popila svu pamet svijeta, no u ovom slucaju sam vidjela da strucnjaci i ja ne ocjenjujemo jednako spremnost i zrelost za skolu.
i nisam smatrala da sam u krivu. nisam smatrala ni da su i oni, dapace, ono sto su oni "otestirali" zaista je onako kako kazu. no nisu uzeli u obzir sve aspekte koje su trebali, ne jer su losi i ne znaju svoj posao vec jer imamo los sustav.
takodjer u danasnje vrijeme dostupnosti podataka i studija, nije tesko ni educirati se vise nego u vrijeme kad se slijepo vjerovalo svakome i nije se niti moglo uvidjeti da tvoje dijete ne stane u kalup. i da je to normalno.
s druge strane, koliko je strucnjaka koje je vrijeme pregazillo?
recimo, danas se smatra da dijete aktivno sudjeluje u socijalizaciji od rodjenja. da nije pasivno bice koje se u odredjenom trenu treba nauciti socijalizaciji tako da ga se stavi u grupu djece.
mala je obavila ritual na tuti pa sam brze bolje zgotovila post ispustajuci poantu kao odgovor casi.
da, zakonska granica je polazak u skolu sa 6,5g ni ti ne znaci da ce bas sva djeca, ko po spagi, u toj dobi biti za nju spremna.
tako je i sa 3g.
to sto je struka izvela brojku tri ne znaci da nece biti djece koje ce biti spremna i ranijei kasnije.
a u toj dobi ipak roditelj najbolje pozna svoje dijete.
ma sta u toj dobi... i samo ministarstvo ima naputak da u postupku zalbe na rjesenje o odbijanju zahtjeva roditelja za prijevremeni ili odgodjen upis u skole, rjesavaju prema zahtjevu roditelja jer je roditelj taj koji, osim sto je zakonski odgovoran za odgoj i naobrazovanje, najbolje pozna svoje dijete.
da, struka zna, ali struka cesto nema mogucnost individualnog pristupa te zato postoje roditelji da urigiraju kad uvide da im dijete iskace iz "prosijeka".
Naravno, stručnjaci mogu pogriješiti i ne mogu uvidjeti dijete u punini svog bića u 15 minuta. I roditelj može donijeti bolju odluku od njih, pa i goru jer mu to odgovornost roditeljstva donosi. O ovome sa surfanjem ili educiranjem ne bih, jer mi se čini da se nikako ne bismo složile. No, ovo sve što si ti leo napisal i meni više manje stoji , samo uz uvjet da ako ja zaključim da moje dijete nije spremno na odvajanje s tri, ne mogu zaključiti da djeca općenito ni ne trebaju biti. Očekivano je i normalno da diete bude spremno i d atim odvajanjem profitira, pa ako moje nije spremno, nije i ja se s tim nosim kako želim, ali ona općenita postavka o spremnosti i dalje stoji.
Slikovito, djeca u dobi od 9 godina govore jasno l i r, a moj sinak ima 12 i dalje ne govori. Nakon dvije godine terapije kod logopeda, iako je bio vidljiv napredak, mi smo odustali. Ja i on smo procijenili da je za njega i nas manje strašno da on do kraja života govoli l i j nego da ide i dalje logopedu... Ali to ne znači da je to normalno da ljudi govole tako u dobi od 12 godina i kasnije, i ja nikada nikom ne bih lekja da je to individualno kad će dijete leći l... Jednako tako, ja najozbiljnije vjerujem da je i život bez r i l lijep život, i da on uvijek u životu može savladati r i l ako bude želio ( iako će mu to kasnije biti teže nego što bi mu bilo prije 5 godina). Sve to ne mijenja na stvari da većina logopeda smatra da to treba ispravljati prije polaska u školu i da su ti logopedi po meni u pravu, iako ja guglanjem mogu naći 4 logopeda koji kažu da je za dječake, smeđih očiju s dvoje braće, kakav je moj sin, bolje ne korigirati izgovor... Nadam se da se može shvatiti što želim reći...
casa stoji sve sto pises, no da bi se to preselilo u kontekst vrtica i trogodisnjaka, ta dobna granica o kojoj pricamo onda (vuceci paralele s r i l u 12godisnjaka) je 5-6 zar ne?
da vidim da mi dijete od 3g ima problem separacije, radila bi na tome ostavljajuci dijete 1 na 1 s ocem, bakom, cuvalicom... da vidim da mi dijete s 3g ima problem separacije u vrticku grupu u kojoj je 22. djece na 1 tetu, a ja imam mogucnost pricekati, pricekala bi. da imam dijete od 5-6g koje ima problem bivanja u grupi, potrazila bi pomoc.
razlika izmedju tebe i mene je sto ja separaciju i socijalizaciju vidim i u odnosu 1 na 1 i smatram takodjer da je dijete na njega spremno, no ne vidim nuznos u odnosu 1 na 22 niti nuznost da dijete od 3g na njega mora biti spremno. ne mora.
i strucnjaci i dalje tvrde da odnos 1 na 22 nije zdrav u toj dobi, dapace da nije ni human, ali eto, nema se para, nema se s cim, pa je i takav odnos- prihvatljiv.
i tu je ono gdje ja vidim glavnu razliku i mogucnost i toleranciju odstupanja i mislim da nitko od strucnjaka nece sugerirati pomoc djetetu koje s 3g nije spremno na takav oblik separacije jer u njemu nije problem separacija vec odnos koji je do jucer bio 1 na 1 a sada je kaoticnik 1 na 22.
da, sugerirat ce ako dijete nema izbora i mora se prilagoditi, ali da ce kao i logopedi pred skolu sto testiraju djecu i upucuju ih na terapije, nece.
eto, ne moram objašnjavati svoju nesamostalnost jer su to učinile leo i anci.
ovo o neimanju izbora -ne znači da će dijete zavoljeti vrtić ako nema izbora.
ali ne znam kako bi se osjećala da si mrzila vrtić, kao što si ga mrzila (mrzila, mrzila :D ), a da je mama bila doma i nije radila.
i da si znala da nema u principu zapreke da budeš s njom doma, osim vrtićke pedagogice (i case :mrgreen: ) koje pouzdano znaju da je tebi vrtić potreban za tvoj razvoj. :-/
ne znam, evo još jedan primjer - zajedničko spavanje.
na upisu u školu sam lagala da j spava sam u sobi.
jer je to pitanje postavljeno, od stručne osobe, na takav način da mi je odmah bilo jasno da ako ne lažem da smo oboje nagrabanjali :lool:
ja bih dobila tiradu sličnu kao mayato, a j bi dobio neku opasnu dijagnozu, edipov kompleks il štoveć. i, kako sam čula od drugih - bila bih u pravu.
j je dugo spavao s nama u krevetu. govorio je da mu nije jasno zašto odrasli, mama i tata, mogu spavati zajedno, a samo djeca moraju spavati sama u krevetu. i da je to nepravedno.
savršeno samostalan, socijaliziran, može tjednima biti kilometrima daleko od svih nas (po ljeti je tri tjedna bio kod moje prijateljice i svoj prijatelja na otoku), sam ide na skijanje, odvaja se bez problema od kad je prohodao :mrgreen:
ali, hebaj ga, ne voli da smo svi mi u jednom krevetu, a on sam :mrgreen:
ono, ako baš mora, ok, ali ako ne mora...
i dan danas se voli učučmuriti s nama u krevet. ok, to je jako rijetko, jer pubertetski, najviše ipak voli biti sam u carstvu svoje sobe, al uvati ga tu i tamo.
casa, čemu taj strogi stav struke?
da je od malena spavao sam u sobi, čvrsto vjerujem da ne bio nit lošiji, nit bolji.
jedino bi si uskratili neke lijepe trenutke svi zajedno, a potpuno bespotrebno.
Ne moraš daleko tražiti... Meni su doslovce ovo isto (o perfekcionizmu izgovora) rekli logopedi kojima vjerujem - moj prijatelj kojem je to struka i profesorica iz Suvaga koja je jasno i glasno rekla da u terapiji često dođe trentak kad treba ocijeniti elemente ZA/PROTIV i odlučiti hoćemo li tjerati mak na konac s izgovorom (ili motorikom u slučaju mog djeteta) ili ga mirno pustiti da veselo odrasta sa svojom nesavršenošću.Citiraj:
casa prvotno napisa
SOrry na offt. ali čini mi se da je tako i s vrtićem, upisom u školu i svim ostalim... Uostalom, čini mi se da je mayato pametno odustala od ove teme, a mi se ostali još tu češemo, svatko tamo gdje ga svrbi (nisam iznimka :mrgreen:... ).
vidim da sam se mozda pogresno izrazila. nisam uopce mislila da ce dijete zavoljeti vrtic ako nema izbora.
ono je bilo pisano u kontekstu kako dijete cita majku, pa ako majka ima izbora djete ce to "procitati" i u skladu toga se i ponasati. bas kao sto ce "procitati" majcinu odlucnost i ne-neckanje jer izbora nema i da ce biti manje burna adaptacija ako zna da nema izbora. sto ne znaci da nece biti bure samo da bi, da zna da ima izbora i da je prisiljen na vrticki izbor, bila jos i burnija.
Anemona, :bye:
Ono za pomoć se referiralo na cvijetu kad je rekla da i sa 40 ne voli sama prolazit neke stvari i uvijek računa na tuđu pomoć.Eto ne voli sama.
Mayato, di si nam?
Casa, opet te potpisujem.
Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Vidiš peterlin ovo nisam znala. Svašta ću još ovdje naučiti.
Stručnjak iz područja psihologije, pedagogije i srodnog je izvrsna pomoć ako je i stručan i pametan. Kad mu jedno od toga fali (a gore je ako fali pamet, čini mi se), onda je to ajme majko. Pogotovo ako je na poziciji moći, a takvi stručnjaci u odgojnim i obrazovnim ustanovama na neki način to jesu.
Naravno, Lili :).Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ja se potpuno slažem sa Leonisom, naročito za onaj deo o odnosu 1:22 (tete:deca), mada naš vrtić čak ima nešto bolji odnos od 1:18, opet mislim da je taj broj prevelik za udobnu i opuštenu socijalizaciju, pogotovo trogodišnjaka. Opet mi je u sećanju kako smo mi u detinjstvu, kada smo imali prilike da se sami organizujemo u igri, retko pravili grupe veće od 7-8 dece, samo za nekakve igre loptom i sl.-veće grupe su se spontano raspadale na manje.
Mene zanima nešto drugo, što sam htela da pitam Lili75-kako ti. Lili, vidiš sebe u životu svoje dece? Tvoja deca su vrlo samostalna, provode oko 10 sati dnevno bez tebe-šta očekuješ od sebe, šta je tvoja uloga u njihovom daljem životu do, recimo, 18 godine? Šta još želiš da im pružiš TI, lično? Kakve uspomene sa tobom? Čemu da ih naučiš, lično TI? Nadam se zaista da ovo ne zvuči oštro ili uvredljivo, nekad mi se čini da sama razlika u jeziku doprinosi da ne izrazim baš verno ono što sam htela.
Off topic - nisu mi jasni omjeri teta i djece o kojima govorite. Kod nas u jaslicama su dvije tete na 15 djece, a u vrtiću dvije na - u prosjeku - 21 dijete. Dan počinje i završava jednom tetom, ali najveći dio vremena su dvije. Je li moguće da negdje ima samo jedna teta cijeli dan ili sam nešto krivo pohvatala?
U pravu si. Za jaslice. Nakon treće godine vrijedi ova druga brojka. Mislim da je tako čak i po pedagoškom standardu (stara, zaboravila...)Citiraj:
Zuska prvotno napisa
a čuj zvuči oštro, uvredljivo i ružno, al nema veze, ja sam tough girl :-)Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Odgovor je kratak: sve ono što i drugi roditelji koji rade svaki dan 8-9 sati. Takvih je definitivno više nego nezaposlenih.
Inače što se tiče nekih vrijednosti u životu, moje prve 3 prioritetne su: samopouzdanje, suosjećanje i "lakoća postojanja/življenja". Zasad sam fala Bogu jako uspješna u tome. Ovi koji su duže na forumu već me dobro poznaju,al rado odgovorim.
Btw imamo djecu vrlo, vrlo slične dobi a i spolova (moja L. je 05/2009 a F. 07/2011).:-)
E, ja sam se našla ovdje gdje si smjestila Lili...Inače, pulinka, često me tako pogode tvoji postovi, ne znam zašto, ali ti stavovi prozivanja žuljaju me kao kamen u cipeli - pa kao i ti kažem - kome milo, kome krivo...Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Ovako - moja djeca su išla u 10-satni redovni vrtićki program, stariji od 2,5 godine a mlađi od 13 mjeseci. Nismo imali izbora, a kad već nismo, ODLUČILI smo od vrtića i u suradnji s vrtićem uzeti najbolje za našu djecu. Mlađi je još išao i na cjelodnevni program stranog jezika (u vrtiću, ne u jaslicama) i ne kažem da je bilo idealno, ali bilo je zaista dobro.
U vrtićima su velike grupe. U vrtićima se djeca razbole, druga djeca ih ugrizu, dobiju kockom po čelu, padnu s ljuljačke... svašta im se dogodi. Kao i doma, uostalom.
Vrtić nam je bio produžetak dnevne sobe, godinama. Sudjelovali smo u svim radionicama, u školi (UNICEF) za roditelje - bila sam tamo u prvoj generaciji, na svim okupljanjima za Božić, Uskrs, kraj pedagoške godine... Nosili smo im neoblikovani materijal vrsta raznih, volontirali na izletima, odlascima u kazalište i slično (koliko se moglo, ne baš uvijek jer ipak smo zaposleni roditelji).
Uloga u životu djece do 18. godine - mhm, imam 13-godišnjaka i 14-godišnjaka koji su preživjeli i vrtić i 3 godine produženog boravka u školi i što? Ništa! Naše vrijeme je bilo naše vrijeme kad smo došli doma, svi zajedno. Da su djeca bila kod bake ili tete čuvalice, to ne bi promijenilo ništa, osim što bi vjerojatno imali manje kvalitetnu skrb. Ne zato što ih te osobe manje kvalitetno čuvaju, nego zato jer je to "samo čuvanje". Ne očekujem od tete čuvalice da dijete vode na kazališne predstave, a vrtić je to mogao i činio.
Djeca su odrasla u samopouzdane i zdrave mlade osobe. Zašto? Zato jer ukupno vrijeme koje provedemo s djecom nije isto što i kvalitetno vrijeme. Po Juulu i Greenspanu, ako baš hoćeš teoriju. Ja vjerujem da su moja djeca imala kvalitetnu skrb i odgoj u vrtiću. Moj stariji imao je tešku i dugotrajnu adaptaciju, ali da sam odustala (što nisam mogla, bez obzira na želje) vjerujem da mu ne bih učinila dobro. Ovako, njegova draga teta S. je odradila svoje. Dijete je i danas uredno zove za Božić i rođendan. Vjerujem da je to kvalitetno iskustvo.
A što smo učinili doma? Da prostiš, sve ostalo.
A da budem baš totalno i do kraja zločesta – zanimalo bi me gdje sebe vide posesivne matere kojima se život vrti oko djece do njihove 18. godine i dalje kad djeca odrastu i odu?
kod nas su omjeri u jaslicama potpuno drugačiji cca 1:10 (što zbog bolesnih što zbog čuvanja mjesta). Ne znam je li ikad zapravo grupa bila u punom broju (18).
Ovako jasno zna napisati samo Peterlin, baš si uletila priej mene. :-) btw imamo identično iskustvo s vrtićem i Unicefom.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
i meni iskreno pulinka tvoji postovi imaju jedan baš neprimjeren ton za forum, često znaju biti uvredljivi i "napadački". Nekako uvijek bockaju onoga kome pišeš. To kažem ovako iskreno.
Kod nas je u vrtiću bilo više od 25 djece, a tete su bile dvije, a kako su one točno radile to se ne sjećam, no preklapaju se uglavnom u vrijeme ručka (koliko je to točno sati - ne znam). Veliki je problem bio još i to što je jedna teta jako često bila na dugim bolovanjima, pa su uskakale zamjene, pedagoginja, a nekad su djeca i sama gledala crtiće.
No u privatnom vrtiću u koji smo imali pokušaj upisa kad je dijete imalo tri godine je bilo valjda pet teta na taj broj djece (oni su zamislili velike grupe koje bi dio aktivnosti imale zajedno a dio razdvojeno po dobi), pa je svejedno vladao raspašoj i nered i taj veliki broj teta uopće nije držao djecu pod kontrolom, i događali su se apsurdi tipa da teta nakon dva tjedna ne zna kako se moje dijete zove.
Tako da bih ja rekla da je ključ uspjeha reda i discipline u vrtiću - dobra teta. Naravno da je bolje kad je više teta na manje djece, ali nije nužno da će biti loše ovako kako je sada po državnim vrtićima. Ja sam vodila kćer na nekakvu glazbenu igraonicu koju je vodila moja šogorica, inače odgajateljica, i na koju je išla gotovo cijela šogoričina vrtićka grupa, pa sam imala priliku vidjeti kako ona hendla tu djecu - sve vidi u svakom trenutku, kao da ima još jedan par očiju na leđima, i djeca je slušaju bez pogovora.
Znači samo jedna teta je u jaslicama?Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
kod nas su bile dvije samo u doba oko ručka.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
to je bila starija jaslička grupa. dakle, nije bilo recimo pelena.
i u principu ih nikad nije bilo više od 10, kao što kaže lili.
ne znam kako je u mlađoj jasličkoj grupi.
To nije potpuno drugačiji omjer, grupa broji osamnaestero djece. Među jasličarima uvijek im bolesnih pa je realno manji broj djece u grupi na dnevnoj bazi.
Da pojasnim. Od 8:11h je 1 teta na njih najčešće 10-ak, od 11-13h su 2 tete, a od 13-16h je opet 1 teta.Funkcioniraju savršeno. Ujutro skoro svako dijete se prvo malo mazi s tetom (moj se uredno za početak dana pomazi s tetom:heart:), pa onda pridružuje drugima koji doručkuju.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
zapravo ne znam je li ih u jaslicama ikad bilo više od 10 i kod malene i kod malog.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Zar ih prebrojiš svaki dan?
Kod nas je bila oglasna ploča na kojoj je visilo crvenih kružića koliko je taj dan bilo djevojčica + plavih kružića koliko je taj dan bilo dječaka, pa se svaki dan moglo znati brojno stanje, kad dođeš po djecu.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Kod nas ih je upisano 15, često ih bude manje. Po standardu ih treba biti 12, ali ravnateljica se vodila upravo time, uvijek je netko bolestan, pa je upisala 15. I često ih bude između 10 i 12.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Jedna teta bude do 9 ili 9:30, onda do 13 ili 13:30 budu dvije tete. Tako bude i u vrtićkim grupama u koje se upisuje po 21 dijete, mislim da ih po standardu isto treba biti malo manje?
Mislim da se ti standardi u Zagrebu ne poštuju jer nema mjesta u vrtićima.
Što se tiče broja djece u grupi, stvarno nemam iskustva sa jaslicama, pa opet mi je čudno da je baš stalno pola grupe bolesno, ali ok, ako su vaša iskustva takva ne mogu tvrditi da nije tako.
Vaši su napredni, svaka čast. Moja metoda je odokativna.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Osim kad nam naglase da je samo 4 djece da nešto vlada, kao prije 2 tjedna.
Naše tete su pred mjesec dana imale slučaj da im jedan petak nitko nije došao.
zuska, da su moji u grupi oni bi došli :-) (al ih ne bi ostavila same u vrtiću, nekako bi organizirala baku i dedu), ovi moji imaju imunitet neki ekstra, u principu ne idu u vrtić radnim danima samo kad su blagdani i odmori.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Ne smijem to previše ni govorit. kuc-kuc
ajmo se mi vratit na temu. Mayato nam nestala.
Ah, pa dobro...Odustajem od samopojašnjavanja. Lakše mi je da prihvatim epitet zločeste-a možda i tačnije.
Ali zar onda ne zvoni jednako zločesto naglašavati u svakom postu kako neko strašno insistira na što većoj samostalnosti deteta...Kako neko smatra da je za dete tim bolje što je duže bez majke..kako je odlično što dete drugi ljudi uče puno toga...a onda se naljutiti kad ga neko ozbiljno pita u čemu se ogleda njena uloga majke?
Ja sam nezaposlena od prve trudnoće do sad. NE ZNAM kako je to raditi i imati decu. Još manje znam koliko vremenski majke vide decu u toku takvih radnih dana. Još manje znam šta se radi sa decom koja su natprosečno samostalna. Zašto je tako teško pojmiti da ja to ne znam i da me zanima?
Jer većina žena sa kojom pričam uglavnom se ŽALI da nema dovoljno vremena za decu. Uglavnom kažu da ne stižu sve što bi htele sa decom. Uglavnom bi volele da mogu da provedu VIŠE vremena sa decom. I deca su im samostalna prosečno, ne natprosečno, bez obzira na vrtić.
Stav kakav Lili ima je puno ređi, i vidim da uglavnom potiče od toga što su tete koje se za njenu decu brinu odlične, to je objašnjenje zašto nije nezadovoljna. I natprosečno sposobna deca se isto puno ređe sreću. Zato je mene konkretno zanimalo kako se provodi vreme sa natprosečno sposobnom decom-oblače se sami, jedu sami, spavaju sami, deo higijene verovatno sami, socijalne aktivnosti rešavaju sami-znači da majka, dok provodi vreme sa njima, može da se posveti samo čitanju slikovnica, ili samo maženju, ili samo pričanju sa njima? Mene je eto zanimalo da li majke u tome vide prednost velike samostalnosti dece? Ali dobro, ostajem zločesta, kraće je.
ja ne vidim tvoje postove pulinka kao zločeste :-/
lijepo si pitala, šta :mrgreen:
Ni ja. Isto smatram da si baš lijepo pitala, i u duhu forumske komunikacije gdje se često raspravlja o koječemu, detaljnije i drugačije nego uživo (barem ja).