Kate16, nemoj se bojati za porod i za poslije!
Nakon poroda ćeš dobiti lijekove!
Jedino što se pod nekim lijekovima ne smije dojiti.
Što ti piješ?
Printable View
Kate16, nemoj se bojati za porod i za poslije!
Nakon poroda ćeš dobiti lijekove!
Jedino što se pod nekim lijekovima ne smije dojiti.
Što ti piješ?
Pila sam seroxat a sada samo normabelCitiraj:
Teica prvotno napisa
ali ja zelim da dojim svoju bebu pa ne znam sta cu...A zelim zivot bez ljekova , jer ovako pijem za srce, za zeludac a sve mi to iz same psihe ..
Joj, svi mi želimo život bez tableta...baš sam prije neki dan rekla mužu - eh, da mi je samo jedan dan da ne moram popiti ništa od ovih glupih lijekova. Trenutno pijem ujutro tri tablete, popodne dvije i uvečer jednu i muka mi je više od toga :gaah:
Pukla jučer - vikala, udarila dijete po guzi :cry:
Danas više nisam mogla - nazvala Centar za krizna stanja (više mi nije radila doktorica)...
Cure moje, dobro da nisam pala u nesvijest kad mi je dežurni psihijatar, nakon razgovora,
rekao:"Sad bih vas trebao prijaviti policiji."
Ja, šokirana - možete si misliti koliko! - pitam:"Kako to mislite?"
On mi je na to odgovorio da je po novom Zakonu već vikanje na dijete stavljeno u
kategoriju obiteljskog nasilja.
Sad me već poprilično spopao strah da će doći policija, ja završiti u najmračnijoj ludnici,
a što će biti s mojim djetetom???
Rekla sam mu da ga molim da me ne prijavi, da nisam zlostavljač - ajme Božeeeee!
Da sam je lupila točno 2 puta po guzi i vikala na nju - to je točno (nažalost).
Ali, zaboga, nisam zlostavljač!
Rekao je da naravno da me neće prijaviti, da ne brinem, ali da se odmah ujutro javim svojoj doktorici
i kažem da sam zvala Centar, ime doktora s kojim sam razgovarala i da obavezno kažem da mi se
snizio prag tolerancije s ovom terapijom te da je moramo promijeniti.
Bože moj, da mi je netko ovo rekao da će mi život ovako izgledati, rekla bih mu da fantazira i
to jako!
Cijelo vrijeme sam bila u kontaktu s njenim tatom, mojim nezakonitim (kako ga ja zovem) i
eto, došao je danas doma rano,ja popila Xanax...
Otuširala se (sad je bilo lako, dva dana se nisam mogla) i onda smo odveli Terr u park.
Cure moje, kakvo zlostavljano dijete, ajmeeee!
Evo je i sad kraj mene - spavamo skupa i neće ići dok ja ne idem..., stojim u čarapama na njenim
crtežima od kojih je napravila "papirnati tepih" na podu, vesela je, pjevuši i hoda s povećalom
oko mene...
Moram ići s njom u krevet (vjerojatno će i priča "pasti") jer je zbilja kasno a sutra je vrtić.
Oprostite ako sam preduga i preopširna.
Idem sad i sutra zovem doktoricu.
<3 Teice
Jao Teice to je bas uzasno,ali ne brini sredit ce se sve polako samo tu smo uz tebe:love2:
Pridruzujem se i ja za zivot bez ljekova :klap:Citiraj:
Snovolovka prvotno napisa
Cure drage, oprostite mi na padobranskom upadu, prvi put otvaram ovaj topic i, samo čitajući zadnju stranicu vidim - strah, napadi panike, tablete, tablete, tablete, psihijatar...ne mogu dokučiti koliko što pomaže jer nisam u tomu.
Topic je dugačak i vjerojatno ima svega, i uspjeha, ali sam htjela skrenuti pozornost onima koje to zanima, a da se ne uvrijede oni koje ne zanima, da skoro u svakom našem gradu već niz godina postoje Centri za duhovnu pomoć.
Duhovnu, ne religijsku. Metodu je razvio pater Ivančić, ali se primjenjuje posve neovisno o nečijoj religioznosti, ne radi se o molitvama i sl.
U njima hagioasistenti, terapeuti, od kojih su mnogi psiholozi po struci, individualno i kontinuirano održavaju razgovore, terapije, s ljudima koji imaju svoje probleme, najviše tjeskobe, strahove i panike i to daje odlične rezultate.
Štoviše, mnogi od tih terapeuta prije nego su se za to školovali, i sami su tamo riješili svoje traume, koliko sam zapazila, baš je najviše bilo napada panike, depresija i sl.
Na žalost (ili na sreću) ne mogu osobno posvjedočiti tomu jer sam tamo bila samo poslovno, ali mi se jako svidjelo i ostavilo dobar dojam.
Mnoge njihove smjernice primjenjujem, ali ne na nekim ozbiljnim situacijama pa je ovo čisto samo dobronamjerna sugestija.
Postoje i skupna predavanja, u Zagrebu konkretno, a čini mi se da je velik red za individualni susret, pa se nakon predbilježbe čeka oko mjesec dana.
Sve je besplatno.
Ne bih htjela da netko pomisli kako površno shvaćam vaše probleme i nudim neku čara-biri verziju rješenja, ne radi se o tome, jednostavno, vrijeme trudnoće i ranog djetinjstva naše djece držim iznimno bitnim (kao i svi vi, uostalom), pa kad čovjeku treba pomoć, možda mu svaka ideja dobro dođe.
Od njih 20, možda jednom pomogne, ne znam.
Evo link na zagrebački Centar http://www.cdp.hr/index.php?option=c...d=48&Itemid=53
Teice draga, šta ima? Jesi zvala svoju dr i jel ti prilagodila lijekove?
Hope, Kate i ostale...kako ste?
Ja sam nekakva bezveze...kako još ne smijem ništa raditi, mama mi dođe svako jutro i onda počne skakati po kući, čistiti i svaki čas me zamara s nekim glupostima, a meni sve to ide užasno na živce. Znam da sam nezahvalna i da bih trebala cijeniti to što mi pomaže, al jednostavno ne mogu...ide mi na živce svaka njena izgovorena rečenica i jutro nam prođe uglavnom tako što ja šutim, ignoriram je i blejim u tv. Prevrćem se s boka na bok, pa odem legnem u sobu, pa opet u dnevni i tako cijeli dan...sve mi je dosadilo, a od ovog ležanja i nerada osjećam se ko slina (počinju me i leđa boljeti).
Oko 6-7 izađem s mužem malo vani, sjednemo na kavu i prošetamo 5-10 min i onda opet kući, ležanje i tv.
Do kontrole još 3 tjedna...uh!
Upala sam u nekakvu depresiju...ništa mi se ne da, čini mi se da se ničemu ne veselim. Ja koja obožavam filmove i serije, pratila sam po 7-8 serija istodobno, a sad mi se uopće ne gledaju. Već mi se nakupilo preko 10 epizoda koje bih mogla pogledati, a nemam živaca.
Ne znam kako da se trgnem :no:
Snovolovka, Kate16 i ja bih tako rado život bez lijekova!
Nena-Jabuka, hvala ti na dobronamjernom savjetu i preporuci!
Što se moje situacije tiče, zvala sam puno puta svoju (novu) psihijatricu ali kako se nitko nije javljao,
nazvala sam sestru i Murphy počinje!
Ispričam joj što je bilo i da mi je dr. u Centru za krizna stanja rekao da se obavezno javim
svojoj psihijatrici.
Sestra mi je na to rekla da je ona otišla na bolovanje i da neka zovem dežurnu psihijatricu.
Nazovem, ispričam sve a ona mi kaže da taj dr. u Centru ne zna kakav je njihov sistem rada i
da se za hitni slučaj javim u Centar!
Znači, krug:Centar, KB Dubrava, Centar.
Mog višegodišnjeg psihijatra nisam mogla dobiti na mob.
Idem sutra u Centar - mislim da mi je to najpametnije.
Po tome kako se osjećam, mislim da su me prebrzo skinuli sa Xanaxa (sa 4 na 2 mg).
Naravno da se radi o ovisnosti jer za Xanax je općepoznato da je stvara.
Ali iz svoje kože ne mogu -ta treća tableta bez koje bih trebala biti, mi nedostaje.
Dakle, po 1 ujutro, popodne i navečer - tako mogu.
Bez ove večernje, zasad ne mogu.
Snovolovka, joj, da ti barem čarobnim štapićem mogu obrisati taj osjećaj krivnje!
Nisi nezahvalna - zahvalna si joj za pomoć, ali te smetaju njene gluposti, kako ti kažeš,
i to jako dobro razumijem.
A što se tiče mirovanja i neaktivnosti, to je zbilja teško - nije čovjeku prirodna
neaktivnost.
Ali, tvoj cilj je itekako vrijedan te žrtve, to znaš, jel tako?
A Teice draga što su ti zakomplicirali sve...javi kako je prošlo u Centru!
A cilj, žrtva i to...znaš kako...čitav život se sve vrti oko mene - kako sam jedinica, tako sam navikla da sam si najvažnija i da si ugađam maximalno. Sada kada je beba na putu, moram promijeniti cijelu percepciju, što nije lako.
Nemoj me pogrešno shvatiti...problem je u tome što ja jesam trudna, ali i dalje nemam taj osjećaj. Sve čekam taj momenat da se bebica mrdne pa da stvarno osjetim da je tu, u meni. Valjda će me to "osvijestiti" i natjerati da više mislim na nju nego na sebe. Ne znam...oduvijek obožavam djecu i znam da ću biti dobra majka, pa mi je sad čudno ovo stanje!
Jel netko imao slične osjećaje? Ili sam ja neki čudak :mrgreen:
Evo da se i ja napokon javim,zvala sam danas psihijatra i nazalost seli za zagreb a on je upoznat sa cijelom mojom situacijom i sad mi je bezveze sto cu nekom drugom morat sve od pocetka ponavljati a u njega sam bas imala povjerenja:(
zvala sam danas sve privatnike u okolici i nitko mi se nije javio i opet cekanje do ponedjeljka,uzas...
Svaki dan sam tjeskobna,srce lupa kao ludo knedla u grlu ne znam dokle cu moc tako izdrzati,bojim se da ne nastetim bebici sad smo usli u 32 tjedan...i tko zna kako ce proci kod novog psihijatra,a nista moram cekat ponedjeljak i nadat se da ce biti ok..
Kako ste vi ostale cure,kako se drzite?
Snovolovka isto se osjecam kao i ti... Inace, ja sam opet prokrvarila tako da moram lezat. Poludit cu vise od svega. Jedva cekam da prode jos malo vremena pa da me (ak se ne smiri) vrate na lijekove. Imam osjecaj da dani stoje :-( ... Mm mi je iduci tjedan na godisnjem pa ce mi bit mozda malo lakse.
Cure, ako ste vi čudaci, ko što kaže Snovolovka, onda sam ja bila isto takav čudak!
Jer i ja nisam imala osjećaj da sam trudna.
Znala sam da sam trudna.
Ali to je na mentalnoj razini.
Na emotivnoj - nula bodova.
Govorim tj.pišem o tim prvim mjesecima trudnoće kad sam psihički i emocionalno
bila devastirana...
Depresija teška i panika (nisam mogla iz stana izaći sama, a s nekim bi izašla
ali i dalje bi se osjećala loše - strah, vrtoglavice - ma, koma!).
Hoću vam reći da niste jedine - to je stanje bez lijekova!
Libicaa, bit će ti sigurno lakše kad ti muž bude doma!
Cure, di ste?
Jel vam dozlogrdilo javljati se ovdje?
Teice nisam za nista pa ni ne pisem :-( sad su mi se i glavobolje vratile tako da sam uzasno lose. Jedva cekam da produ jos ta 3 i pol tjedna pa da me vrate na terapiju. Ovo mi je koma.
Tu sam :-)
Došle vrućine pa sam manje za kompjuterom. Ja sam bolje, malo sam se trgnula. Sad izađem svaki dan predvečer, malo prošetam i popijem kavicu s mužem.
Više se krećem i po kući, ne ležim po cijeli dan i odmah je lakše.
I dalje čekam ovu moju bebicu da se mrdne, a ona izgleda tvrdoglava :-)
Kako ste svi vi? Ima li kakvog poboljšanja? Nadam se da vas je sunce bar malo "podiglo" !
Pussa svima :love2:
Snovolovka, drago mi je što si bolje :) !
Mene sunce, nažalost, ne "podigne", nego mi je baš ovo vrijeme okidač
za PTSP (trauma se dogodila prije 10 god.u ovo vrijeme).
Nevjerojatno kako mozak odnosno podsvijest pamti i automatski se taj neki
gumbić upali.
Uf.
I onda kreću opsesivne misli - zbilja nije ugodno.
Ja sam se nakon Centra za krizna stanja pokušala javiti psihijatrici ali bila je na
bolovanju.
Pa zvala sestru da joj kažem u čemu je riječ i pitam što da radim.
Da skratim: vratili me na Centar.
Bila sam tamo, rekli mi gdje da potražim doktora - tamo ga nije bilo niti su znali
kad će doći, pa sam se vratila natrag u Centar.
Tada mi je sestra rekla:"Vi hitno trebate psihijatra, jel tako?"
Potvrdila sam i onda mi je rekla da odem na Hitnu psihijatriju.
Tamo me doktor odmah primio (rasplakala sam se kad sam došla tamo,
baš mi je došlo teško od svega), pogledao nalaz, saslušao.
Iznenadila sam se (već poljuljana od lutanja) kako je super reagirao.
Jako je mlad, 30 i koju godinu, ako i toliko, ali ono što govori je zbilja na mjestu
i razumio me kao da sam godinama njegov pacijent.
Rekao je da probam ovu dozu Xanaxa koja mi je propisan drugačije raspodijeliti:
ujutro kad mi je najgore 1 Xanax, u podne pola Xanaxa i popodne opet 1.
Odgovorila sam mu da ću probati tako, ali da je to pola Xanaxa više nego što
mi je prepisano.
Na to je rekao da će mi oni dati 6 tbl od 0,5 da imam dok ne odem doktorici.
Odlično!
To je bio petak.
U ponedjeljak (jučer) sam išla svojoj dr.opće prakse da mi da uputnicu za hitni pregled -
nisam je zatekla, već je bila otišla...
Ovo je, mislim, vrhunac, nerazumijevanja:
nazovem sestru kod svoje psihijatrice i ispričam joj što je bilo
nakon što su me vratili u Centar i molim je da me što prije naruči.
Na sve to što je čula (ili me nije slušala pa niti nije čula), ona me
naruči 13.05.!!!
Pa dajte recite, cure, jel ne bi čovjek vrištao?
Vidim da je vrag uzeo šalu i pokušam dobiti svog privatnog psihijatra - ne javlja se.
Zovem u Polikliniku, javi mi se dr. koja me isto pozna, objasnim joj o čemu se radi i
kaže mi da ću s ovim što imam izdržati do četvrtka kad se ona vraća u Zagreb.
(Još je dodala da će se do tada možda doći i moj psihijatar.)
To sve je bilo dakle jučer.
Danas sam probala okrenuti direktan broj od psihijatrice - i javi se - vratila se s
bolovanja.
Ispričam sve i da me je sestra naručila tek 13.
Na to je rekla da je sutra dežurna i da je nazovem pa da ćemo se dogovoriti.
Eto.
Oprostite ako sam preduga i preopširna :oops:
Eo i mene da se javim, resila sam da ne uzmem vise lekova :-D
Bila danas kod psihijatra na kontrolu i to sto sam tamo videla uf ja ne spadam tamo JA SAM NORMALNA :yes:
Sa svoje traume se moram sama izborit i svatit da u zivotu ima i gorih stvari!!!!!!!!!!
Ima dana kad mi je tesko i kad mi je lako sve ima svoje faze i to je svasvim normalno i stavljam tacku bre :yes:
Teice ,razumjem te sto se traume tice,ali drzi se,isto znam kako je kad se privikavas na apsitenciju lekove mucno je ali ima nade jel da? :love2:
Snovolovka super sto si bolje , i ja se trudim da sam sto vise vani da ne razmisljam previse i da uzivammm
Nadam se da cemo se izborit sa ovome ,:heart: svima
Ma nisi uopće...baš me je zanimalo kako si!
Joj kako mrzim to vozanje, uzaludno čekanje i sl. stvari! Divim ti se kako to sve podneseš!
Nisam ni ja baš ljubitelj vrućina, a pogotovo s ovom anksioznošću. Teško podnosim ljeto i zadnjih godina sam većinom pod klimom kući ili u uredu. Nisam ni na more išla dvije godine zbog toga (a obožavam more) :-(
Čini mi se da ga "preživljavam" umjesto da uživam u njemu!
A evo ni ove godine nema mora zbog trudnoće, a sumnjam i da ću se puno kretati sa stomakom do zuba po 45C! Uh!
Kate16...baš mi je drago zbog tebe!
Cure, svima :love: !
Javim se još kasnije!
Sad moram po zdravstvenu iskaznicu - zaboravila sam je na Hitnoj psihijatriji.
Upravo sam se vratila iz šetnje i vani je pakleno!!! 33C a tek 1/5...uh! Prokuhala sam!
Kako je u Hrvatskoj? Jel i kod vas žega?
Teice, užas..
to je sve što ću reći
Sram ih može biti tako se ponašati prema bolesniku...
Drži nam se
Šaljem ti veliki zagrljaj
Majuška, hvala ti :heart: !
Snovolovka, i kod nas je ovih dana (pre)toplo...
Libicaa, kako si?
Hajde, javi se!
Ek cure. Bas sam se vratila od psih. Uvela mi apaurin da pijem, kaze mozete i 5 dnevno jel ja pijem ove male od 2 mg. Sad cu ih piti svaki dan. A onda cemo vidjeti, sutra je 9tt, znaci jos 3 do 12 tt pa ce mi ako apaurin nece biti dovoljan uvesti terapiju.
Libicaa, po tonu (što je naravno teško pravilno iščitati - fali ton, neverbalna
komunikacija i sve što i inače fali u isključivo pisanoj komunikaciji) mi se čini da si
bolje!!!
Znači, sad ti je dozvoljeno do 10 mg Apaurina na dan, jel tako?
Imaš još malo za proći do 12.tt, hvala Bogu!
Cure, nisam vam još napisala: psihijatrica mi je kad sam sad zadnji put bila, na sam 1.maj.,
rekla da razmislim o bolničkom liječenju :-o !
Preciznije, liječenje od ovisnosti o lijekovima iz skupine benzodiazepina.
(Tu spadaju Normabel, Xanax/Helex/Misar i svi ostali anksiolitici, znate to i same...)
Da sam bila šokirana i još uvijek jesam - malo je reći!
Jel netko od vas nekad bio hospitaliziran na Psihijatrijskom odjelu?
Ili ako znate nekog tko je bio, kakva su iskustva?
Kako to izgleda?
Teica strah me i pomisliti da sam malo bolje... Tako da... Probat cemo sad ovako, jucer je bilo ok. A sto se tice bolnickog lijecenja, mozda ne bi bilo lose. To ti bude 2 tjedna otprilike. Mislim da je lakse kad imas oko sebe ljude koji su to prosli ili prolaze. Kolko ti pijes dnevno mg?
libicaa, vidim da znaš nešto o tome - da, o 2 tjedna se radi - tako je rekla doktorica.
Mene je upravo slijedećeg najviše, da ne kažem nasamrt strah:
jesu li ljudi sa sličnim problemima skupa smješteni?
Ili su ljudi s različitim dijagnozama i problematikom izmiješani?
Pila sam 4 mg Xanaxa i rekli su da na tome ne mogu ostati jer je to ovisnička doza.
Sad sam na 2,5 mg a ostatak zamjenjuju tzv.psihostabilizatori (kod mene su to Katena i
Lamotrigin).
Teice draga...ja nemam iskustva s bolnicama pa ti po tom pitanju ne mogu pomoći, al nekako ipak mislim da ti je bolje to proći kod kuće. Ne znam...ja se užasavam bolnica :-(
Jeste li vi meteoropate? Evo ja od jučer, kako se vrijeme pokvarilo, pravo loše. Čim se naoblači i počne ona odvratna sparina, ja nisam ni za što. Proradi mi hernija, povraćam, uhvati me nervoza, jedva igdje izađem, a i kad izađem izdržim 15 min i hajmo kući. Milion negativnih misli u glavi, na korak do panike...fuj
Snovolovka, uf, žao mi je da ti je tako gadno :(
Ali, ti piješ lijekove, jel tako?
Kako se onda takva stanja mogu događati, miša mu?
Ideš na kontrole kod psihijatra i dalje?
Što se tiče meteoropatije, smeta mi južina, puni Mjesec...
Ma nije tako gadno, ali nije ni dobro. Ne idem već dugo u psihijatrice, a možda bih trebala. Nemam sad love da idem privatno, a već sam pisala da kad odem u DZ to je onda čekanje, gužva i 15-20min razgovora, što nije dovoljno ni za što.
Pijem neku minimalnu dozu lijekova, ne bih pojačavala, a da ih izbacim ne smijem ni pomisliti.
Ma preživjet ću nekako ;-)
Snovolovka ti si na terapiji? Sta pijes i u kojoj dozi? Meni je sparina koma, zato ne volim ni proljece ni ljeto... Jedva cekam da produ jos ta dva i pol tjedna pa da mi da terapiju ... Jedino ako nekim cudom ne prestane ovo samo od sebe... Koje mucenje, uf da mi je netko rekao rekla bi da nema sanse da ce mi biti ovako. Sutra pregled u bolnici, mrzim bolnicu fuj
Pijem Seroxat 20mg i Prazepam 5mg već dugo (negdje od 7.mj prošle godine) i nisam prekidala ni u trudnoći.
Teice, da nisi pogriješila u postu? Ne mogu vjerovati da je netko ovisnik o 4mg Xanaxa! Da nije 40mg?
Ovaj Prazepam je isto anksiolitik i najmanja tableta je od 10mg, al ja je prepolovim i pijem samo to pola dnevno.
A jesi prije T bila skroz ok? Mislim ja sam uz lijekove bila super. Mislim da je Teica dobro napisala, jel moja mama pije npr. 0,25 mg xanaxa. A 4 mg je stvarno velika doza, nadam se da ces uspjeti smanjiti makar na pola ..
Nisam bila skroz ok al sam bila na dobrom putu da budem. Išla sam redovno na psihoterapiju i radila na sebi, plus pila tablete.
Sad samo pijem tablete i to ovu najmanju dozu...ne pomaže mi baš nešto posebno, al strah me je i pomisliti što bi bilo da i ovo prestanem.
Sad sam izašla na kavu s mužem i trebali se naći s najboljim prijateljima u našem uobičajenom kafiću...mi tamo, kafić ne radi...sjeli u drugi kafić i nakon 5 min mene uhvatila anksioznost...na kraju smo završili kod nas kući...grrrrr
Idući tjedan mi je kontrola i ako mi kaže da mogu na posao, ne znam živa kako ću...i prije trudnoće sam imala faze kad sam bježala s posla, a sad sam duplo gora :-( Vjerovatno ću zamoliti svoju gin da mi produži bolovanje do daljnjeg.
Libicaa, da, dobro sam napisala i dobro si skužila: 4 mg Xanaxa se smatra ovisničkom dozom :(
I ja isto kao i ti: da mi je netko rekao da ću biti na lijekovima, rekla bih da nema šanse.
Što sam sve prebrodila, Bože moj dragi, a ni jednu tabletu nisam popila!
Kako je bilo i što je bilo jučer u bolnici?
Snovolovka, zamoli ginekologicu da ti produži bolovanje - ne bi trebao biti problem!
Naime, meni su zbog godina (imala sam 36 g.) odmah dali mirovanje u trudnoći.
A što se tiče Xanaxa, to je zbilja mač s dvije oštrice: pomaže ali izaziva ovisnost.
U uputstvima piše da se uzima 8 do 12 tjedana a ja ga uzimam 12 godina...
A evo me sad, skoro 13 godina na lijekovima :(
Teice...što si odlučila za bolnicu? Ideš il ne? U svakom slučaju se nadam da ti je bolje :love2:
Libicaa...i mene zanima kako si i kako je prošao pregled u bolnici!
Kontaktirala sam svog "starog" psihijatra (privatnog, kod kojeg sam išla par godina) i napisao mi je da ako dođem na 2,5 mg da ne trebam u bolnicu.
Ne znam kako vama - meni su jutra najgora: strah i drhtanje, ne daj Bože nikome!!!
Pitala sam ga postoji li mogućnost da mi vrate navečer Xanax SR (znači s
produženim djelovanjem) jer onda nema tog straha i drhtanja ujutro.
13.sam kod doktorice u bolnici u Dubravi pa ću je zamoliti da mi tako napiše (negdje
će onda morati smanjiti tako da ukupno ne prijeđe 2,5 mg).
Cure, oprostite što vas zamaram sa Xanaxom :oops:
Ako vam je pun kufer i mene i Xanaxa, neću više.
Ma ne zamaraš!!! Pa ovo i jeste tema o tome i ne bih te pitali da nas ne zanima.
Ja ću isto pokušati izbaciti ovaj anksiolitik a ostaviti samo Seroxat. Vidjet ću da se idući tjedan naručim kod psihijatrice pa ću se konsultirati s njom. Mislim da ga i ja predugo pijem i da nema nekog efekta.
Ja sam jučer skontala (po 100-ti put) da mi najčešće hernija izazove anksioznost. Popila sam kavu uvečer i teško mi je pala na želudac. Prvo sam osjetila jaku napetost u vratu, pa nervozu, pritisak u plućima i stomaku, teško sam disala...otišla sam povratiti i nakon 10-tak min me je sve pustilo.
Ima li netko od vas hijatalnu herniju, gastritis, GERB, refluks il nešto slično?
Gastritis.
Jednom prilikom je toliko luđački boljelo da sam dijete molila da zove nezakonitog na posao
i da kaže da mi nije dobro.
Brzo je došao, zvao Hitnu - rekli: tipičan gastritis.
Uzeti onaj jači Peptoran i ako ne popusti u roku 2 sata doći do njih.
Popustilo je za malo više od 2 sata i onda sam još par dana pila Peptorane.