Printable View
ja sam isto ovako shvatila od početka, možda to titranje je dosta nespretan izraz, ali nije se odnosilo na nekakvo podmetanje sebe kao otiračaCitiraj:
casa prvotno napisa
nego situacija nije u vakuumu
lavko treba procijenit, gledajući sve skupa, smatra li da je ovo situacija za povlačit granicu ili za pokazat razumijevanje i strpljivost
možda čak može i jedno i drugo
jer se ustvari slažem i sa cvijetom da bi bilo dobro da češće izađe iz kuće
A postoji dugorocno i dugorocnije... Dokle tako? Sto ako se nikad ne promijeni? Sad se tu spominju neke savrsene slike i ideje, ali ovo je stvarno daleko od savrsenstva, a i od prosjeka, sudeci po mojoj okolini.
Lavko, daj priliku, trudi se, razgovaraj, pruzi ruku, i dvije, al ne daj na sebe. Nitko te nece cuvati ako neces ti sama, i sto vise sama sebe postujes i drugi ce te postovati. Uglavnom potpis na Lili.
Moj mali ima 17 mjeseci i stalno visi na meni, a proslo ljeto se doslovno nije skidao s mene. Svako uspsvljivanje, svako plakanje ja, ja, ja, neispavana, jadna, pizdim na mm-a, al eto, sad ga uspavljuje gotovo iskljucivo on cijelo vrijeme, a ja noge u zrak. Al ne dodje to preko noci, mora se bavit djetetom da to toga dodje. Hocu reci, mogu postojati periodi kad netko vuce vise, ali neka ravnoteza bi u konacnici morala postojati.
Pa meni je dugoročno to što želim dočekati starost s mužem.
A ni jedan muški partner prije njega nije ispunio te kriterije.
Eh, sad, da sam rodila dijete prije nego sam našla idealnu osobu, to bi opet bio moj život, ali malo drugačiji. Pa zar je važno? Trećina brakova se sigurno raspada. Pa ovo je 21.stoljeće i na sreću, nitko od nas nije osuđen trajno živjeti s osobom s kojom ne želi biti. Nije to ništa čudno. Jedino smatram da se ne treba prenagliti kod takvih odluka nego sebi i partneru dati priliku.
Znam iz iskustva da čovjek mora prvo sebi počistiti smeće u glavi. Od mojih ranijih partnera prije muža par ih je bilo dobrih i vrijednih dečki/ljudi, ali eto - često bih ja zapela, ponekad netko od njih i nije išlo. To mi se moglo dogoditi i u braku i s djecom. Nije svaka veza za spašavanje, ali ne treba olako odustati.
Još ne odustajem.
Čistim za sobom koliko ide.
Tesko je povući granicu tko je koliko kriv kad smo oboje umoceni.
Sad mi je sve u zbrci u glavi ali čekam još ovaj tjedan da se smirimo pa da vidim ide li to na bolje. Ili gore.
Ja bih iz svojih cipela gledajući na tvoju situaciju pustila sad da se to ohladi a onda sjela s njim na jedan miran razgovor. U tom razgovoru bih krenula od sebe i priznala prvo svoje greške, rekla bih mu onda što bih voljela od njega i pustila neko vrijeme.
Možeš ti i cvrkutati i treptati i cvjetati i svašta nešto ako druga strana nema volje ili ne vidi da isto treba napraviti neki korak.
Samo ti znaš kakav je vaš odnos, kakav je bio prije djeteta, možemo mi svi sad ovdje pametovati a nemamo uvid u cijelu situaciju.
Svakako si izbij iz glave te filmske scenarije jer oni u stvarnom životu ne postoje i ne postoji veza koja nije nikada imala kriznih momenata.
Dijete vam je još malo i to je još uvijek ono razdoblje kad se tražite i kao roditelji i kao partneri koji nisu više samo partneri.
Mi smo imali isto kriznih situacija, kad je J. bila mala, moja mama bolesna od alzheimera, smrt mog oca, preseljenje nazad u Zagreb, cijeli život nam je bio naglavačke pa ti sad očekuj filmski scenarij. Znali smo pucati po šavovima i svašta si izgovoriti i meni se bilo teško s tim pomiriti s obzirom da nam je prije toga veza imala taj filmski scenarij ali život nosi svoje. Uglavnom, radili smo na sebi i jedan i drugi i našli smo put nazad.
Jedino što je MM uvijek bio jednako uključen u odnos s J. kao i ja, tako da ne znam kako bih reagirala da na tom polju nije štimalo.
Meni je dugorocno isto docekati starost s mm. Ovo mi je drugi brak pa dakle ipak nisam spremna unedogled prelaziti preko. Ipak, meni se situacija lavka cini definitivno za prijeci preko.
I covjek koji bi mi se dokazao u nekoj mojoj drami bio bi covjek kojem bi presla preko.. I ne vjerujem u te velike razgovore nakon kojih sve bude drugacije. Niti bih razgovarala vec bih pokusala ukljucivat vise njega a sebe vise iskljucivat. I naglasavala bih pozitivno. Tipa vidi kako se mala smije...a ne ajme majko nista ne spava.. I sve tako. Meni to dolazi prirodno i nebesima sam zahvalna na takvu karakteru. Ali ljudi kazu da se to da naucit.
Casa, pa ja sam lavko shvatila da ona vec sve to i radi, ali da nema rezultata. Niti sam ja protiv takvog pristupa....ali nisam tip osobe koji ce takvo stanje prihvatiti i ici dalje. Mozda netko je, sve 5.
casa, slažem se.
I ja sam naučila odabrati gledati dobre strane u svemu. Inače bih bila mrgud. I bila sam. Uostalom, sama sebi se nisam takva sviđala, pa kako da se onda svidim drugima.... Svjesno sam to promijenila zbog same sebe, a koristilo mi je u odnosu i sa svima drugima. Ne samo mm-om nego i mojim roditeljima od kojih to nisam naučila, njegovom rodbinom, svojom djecom (to je najvažnije, da njih ne oštetim svojom zlovoljom) i tako...
A to gledati dobre strane u svemu je isto mac s 2 ostrice, isto tako moze prijeci u samozavaravanje, zmirenje na jedno oko i guranje pod tepih te gomilanje unutarnjeg nezadovoljstva. Ako si rodjen takav tip i to ti je prirodno, super; ali neko forsiranje dobre volje i pozitivnosti u situaciji koja realno nije dobra je po meni samo ljepljenje flastera na bolesno tkivo.
Ja znam da ja za sebe, u odnosu sa svojim mužem, još nisam odlučila koliko trebam prihvaćati, a koliko ne prihvaćati
pa jedno vrijeme žmirim na neke stvari, jer ako stalno ističem problem, ne uživam u onom što funkcionira dobro
pa mi nekad pređe preko neke crte, pa po*****, pa se onda on malo skulira, ne drastično, ali vrati se ispod crte
a ja se nekad pitam je li to pametno ili glupo i toleriram li previše ili dovoljno. pitajte me za 50 godina smatram li da sam bila mudra ili glupa :lool:
XCitiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
isto je bilo i kod mene :mrgreen:Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
e i ovo je bitno.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
isto kao jenn, pa neću valjda prihvatiti takvo stanje i drljat takvim životom dalje zato što sam eto nekad zamišljala da zajedno dočekamo starost :/ od davnih sjećanja i želja se ne živi.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Život je jedan i u njemu treba uživati a ne trošiti vrijeme na zlovolju, svađe, nezadovoljstvo i sl., da taj neki omjer lijepih, opuštenih i radosnih trenutaka bude puno, puno veći u odnosu na one prve nabrojane.
eh sad vidim ovo, potpisujem od riječi do riječi.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
X
i to dosta žena zna radit jer nema hrabrosti podvuć crtu i reći sad je dosta, gotovo.
tang :lol:Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Ma al ste zabrijale. Zena kaze da je generalno zadoviljna muzem osim sto ponekad uvrijedi i ne baci se djetetom kako bi ona htjela.
Ja ne razumijem zar muzevi nemaju pravo na razdoblja jada? Pa naravno da nece vjecno prelaziti preko... Rekoh ja se rastala pa dokazujem da ne muslim da treba zauvijek ostati u losem.. Ipak cinite mi se jako stroge prema covjeku koji je bio uz svoju zenu.
Pozitivno nije samozavaravanje. Objektivno imati zdravo dijete koje te voli jest radost. Nekad bude tesko, ali to jest lijepo. A ponekad treba presjeci i s dhecom. Ja recimo ne bih uspavljivala dijete od godinu i po na rukama. Pa nisam zato nebrizni roditelj niti je to muz od lavko. Meni se ovako s foruma cini da lavko puno vise mora cuvat svoje granice u odnosu na dijete nego na muza.
I nisu samo zene te koje ostaju u vezama zbog slike starosti. Mozda je lavkinu muzu netko kad je lavko bilo tesko govorio moras cuvat sebe, do kada ces trpjet histericne ispade...
O kako li sam disgraficna na mobu... Oprostite...
Tang, slicno je i kod mene, nije ni kod mene samo med i mlijeko :D
Ono sto mogu reci nakon 10 god s mm- om da kod nas stvari idu na bolje tek onda kad ga prodrmam i zahtijevam neke stvari, nakon faza zmirkanja i popustanja, i gledanja na dobre stvari (a ima ih dosta) on se siroce uljuljka i misli kako je sve kako treba jer on to naprosto tako zasluzuje. Premlada sam da budem nezadovoljna u braku i naoravit cu sto moram da si zivot ucinim ugodnijim.
Casa ja odnosno mm uspavljuje dijete od godinu i pol na rukama. S prvim nismo to radili jer se dalo presjeci. S ovim se ne da. Sto da kazem, spavala sam sjedecki a on na meni do kad je imao 5 mjeseci jer se nije dao u krevet. Nece pa nece. Takvo je dijete. Mozda i je kod lavko tako, to ne znaci da ona fura svoj zamisljeni film i komplicira gdje ne treba, sigurno bi i njoj bilo draze da dijete samo stavi u krevet i ono zaspi.
Jenn ti si moja sestra blizanka.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
da nemamo istog muža :lol: potpuno identično kod mene kad previše zaglibi u zonu ugode, moram ga prodrmat (bolje reći jače prodrmusat :mrgreen:) čak nam i drugo dijete želi to spavanje koža uz kožu.
Jedina je razlika što mi zajedno živimo već 16 godina i ja nisma baš cvijetak kao ti (iako se osjećam ko pupoljak :-))
baš me ova tema potaknula da ga malo prodrmusam večeras a vezano uz njegovo surfanje :-)
Gle casa meni je stvarno totalno razlicita stvar kad je netko realno bolestan s dijagnozom i lijelovima (ako sam dobro pohvatala lavkinu pricu) i kad se netko malo uljuljao u bluz i ne da mu se trgnuti, ja to ne bih tako izravno usporedjivala.
Ja sam s dijagnozom i lijekovima, ne on.
Mislim kad mi netko ovako kaze takvo je dijete i nece pa nece ..oprosti jennifer al dobihem ospice. Moje cetvero je bit ce tako krasno i suradljivo i idilicno .. Osim sto je treci na rubu autisticnog spektra. Jasno je meni da dijete ne zeli samo leci i zaspati... Samo ja to ne bih hendlala tako da nosim.
Pa on se uljuljao debelo jer se meni nakon poroda nije dalo natezati s njim pored malog djeteta a on se nije nešto nudio. I tako sam ja sve odrađivala i bila obzirna prema njemu jer sam mu u trudnoći svašta priuštila, pa nisam spominjala da trebam pomoć. Dok konačno 2 godne poslije to nisam spomenula.
Haha Lili, probala sam ja sve, i nema kod nas puno fajde od toga da ja stalno podmecem ledja iz ljubavi jer mi se ne da bit mrgud i talasat te stvaram pozitivnu atmosferu u kojij ce on sam pozeljeti sudjelovati, mos si mislit, muskarci su bogomdana bica koja sve to uzimaju zdravo za gotovo, ovako sam mrgud kad trebam bit mrgud pa poslije zasjajim jos sladjim cvrkutom.
Znam lavko, na to sam i mislila, da ti pijes lijekove.
Casa, pa dobij ospice, sto da ti radim. Ne znam kako ti hendlas svoju, valjda si cudotvorka.
Jao ljudi meni se vrti u glavi, ja ću se za danas povući, moja moć apsorpcije je iscijeđena.
Lavko, drz se i sve ti je to zivot. Ako ga volis, pusti ga da izbaci iz sebe sto treba. Kad pocnete razgovarat nemoj dramit vec nastavi u svakodnevnom tonu... I djeca imaju pravo bit s tatom nasamo bez da mame znaju sto rade. Pusti i dijete i muza da surfaju ili ne... Nece nista biti malenoh od sat surfanja a tako ce se otvorit vrata za drugacije zajednicko vrijeme.
i moj napreduje samo kad ga se prodrma, a sklon je eskapizmu za poludit, u njemu vlada jedan troll koji ga samo vuče u igrice i serije.
ali da to radim prečesto, sigurna sam da ne bi bilo tako učinkovito, već bi se osjećao kao da ga stalno popravljam i da mu poručujem da ništa ne valja. Ovako i sam kaže "ma je, u pravu si" (nakon branjenja i psovanja i svađanja naravno). Tako da ta faza žmirenja po meni ima svoju svrhu, to je ko ono davanje kritika u sendviču između dvije pohvale.
Inače, mm je imao jednu fazu kad je i sa sinom ušao u neki vrlo loš pattern komunikacije, i ja to nikako nisam mogla gledat kao "njihov odnos u koji se ne trebam petljati". Non stop su bili u svađi i ratu i nimalo se nisu razumjeli, a mm se tu postavljao kao da su za to oboje jednako krivi. Naravno da sam morala upotrijebit svu svoju snagu i energiju da mu ukažem na to da je sam za to odgovoran i da on to mora popravit, a ne čekat da se dijete popravi, bome smo se svađali i svađali oko toga. Dok mu nije došlo iz guzice u glavu i dok se nije toga ozbiljno uhvatio. Tako da i tu treba razlikovati je li nešto moj perfekcionizam, ili zaista problematičan odnos, jer ako dva člana moje obitelji imaju loš međusoban odnos, to je itekako moj problem.
jen, da, ali nije lako biti uz nekoga s dijagnozom. dok su me mučili napadi panike, ajme prije dvadeset godina, ja ne znam, to je bilo strašno. slobodno mogu reći da sam bila grozna i nimalo dobro društvo za nekakav suživot. nismo bili u braku, i iskreno, ne znam bih li ja onda izdržala da je bila obrnuta situacija.
treba samo vidjeti što mislite kad kažete - preći preko toga. mislim da nije dobro prelaziti preko ičega što nam smeta. al isto tako treba biti svjestan (il se to ja samo tako tješim :D ) da dođu periodi u braku kad je brak - loš.
baš loš.
mi smo imali takve periode. il smo se stalno svađali, oko novaca, oko djece, oko kućanskih poslova, il pak živjeli kao dva cimera.
a onda dođu i oni dobri periodi.
suma sumarum, nakon 15 godina braka, niti ja baš ne vjerujem u te neke velike razgovore i velike instant promjene nakon njih.
no, nisam ni pristalica prelaženja preko ičega.
istreseš ti njemu šta imaš, istrese on tebi, pazite da se ne vrijeđate baš previše, nešto od svega toga se i ulovi, makar i s vremenskim odmakom i ajd dalje. :-/
Pa tangerina, potpis na sve, i ja imam slican pattern s muzem, vidim da je to cesta pojava.
Ali se ne mogu zaliti na odnos s djecom, tu je stvarno super i tu se uopce ne petljam.
u, ovo ti je vrlo uobičajena stvar.Citiraj:
lavko prvotno napisa
ja sam s j bila doma na porodiljnom i sve radila. nas dva sami, ja doma, on bi došao doma kao u hotel :mrgreen:
e, onda se rodio j, a on nastavio isto tako. ko u hotelu.
sjećam se kako me jednu večer u krevetu uvatio totaslni očaj jer sam spoznala kako je to - to. kraj. ostajem samohrana mama, s bebom od par mjeseci.
svađali se i svađali, on bio bezobrazan, kuća u kaosu, ma užas.
i onda mu došlo iz dupeta u glavu.
Pa ne znam sto mislis pod velikim razgovorima, mi dosta razgovaramo i oni, bas smo povezani, djeca odu spavat i mi otvorimo bocu vina i chillamo do 5 ujutro i istresamo si dusu u mirnoj atmosferi, i to nama bas pomaze da se u uzurbanom tempu ne nakupi puno stvari ispod tepiha. Nisu to po meni neki veliki razgovori vec normalan odnos, samo sto uz malu djecu treba pronaci vremena i za to.
Pa cvijeto lavko je njemu rekla sta je imala... I sad ajmo dalje... Tako ja to vidim.
Jen, da velika je razlika izmedu uljuljkanog muza koji povremeno vrijeda i osobe s dijagnozom na lijekovima. Ovo drugo je meni puno teze za suzivot i bas zato sto se lavko trudi i sto joj je bolje moze bit podrska muzu...
To ti jen nisu ti veliki razgovori... To su normalna propita brbljanja. Veliki razgovori su ti oni ozbiljni: ajmo sad ovo dogovorit. Pa ja se osjecam tako kad ti tako. A kako se ti osjecas kad ja... I tako dalje pa red rasporeda pa opet red ja poruka ...
to je super. i ja bih tako isto. iskreno, tako sam nekako i zamišljala brak, razgovori do 5 ujutro uz bocu vina.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
al eto, ne pali u mom slučaju, mm zaspe valjda u 15 minuta kad bih ja chillala uz vino, do besvijesti bih mogla analizirati i filozofirati. hbg, ništa od toga u mom slučaju :-/
možemo pit vino, i zahebavati se, i kartati do 5 ujutro, to da, ali ne i razgovorati o odnosu.
e ovo mi je najgore, a uz to ja nisam po svojoj naravi mrgud (on je) nego turbo veseljak i pozitiva, onda mi još teže pada ako je on grintav i nezadovoljno nešto prigovara, torpedirala bih ga na Mars ne zbog samog grintanja nego što meni remeti moje raspoloženje i moj balans :mrgreen: onda odem trčat :trci: i vratim se ko nova.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
cvijeto i ti si mi tako zanimljiva za čitati :-)
Curke,
jel ima netko od vas muža onako iskonskog veseljaka, opuštenog i smirenog koji se rijetko nervozira?
Heba te di su ti, nestali s lica zemlje :lol:
Moj bivši...Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
:mrgreen:
Kao da sam ja pisala...točno to....osim što ja na žalost ne odem trčat :D ali uzmem psa pa odem šetatiCitiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ima ih ima. :)Citiraj:
jel ima netko od vas muža onako iskonskog veseljaka, opuštenog i smirenog koji se rijetko nervozira?