moj je ipak odabrao Karlovac, nisam sretna, ali sam pao sam se ubio.
Printable View
moj je ipak odabrao Karlovac, nisam sretna, ali sam pao sam se ubio.
naravno da mu ja neću predavati, nema šanse, ali po mom mišljenju bi bilo bolje u Zg, no i muž i ja smo oboje bolesni i nemam snage još i za njegov put u Zg, a ako mu se ovdje ne sviđa, onda nek se premješta, ni prvi ni zadnji
zadnji u I. ima 77,48
Bogme su se ove tri ispretumbale u odnosu na proslu godinu.
Lani je 2. bila dosta ispred 1. i 7.
U 2.je zadnji imao mislim 79...ili eventualno 78.9...
Jako visoko.
I dosta toga će se promijeniti do kraja.
Ako ima 1000 velikaša za Prelog, višak se negdje mora preliti. Obično to budu opće gimn. Tako je nakon prijemnog u MIOC-u, 20-30 učenika završilo u Titušu i mi s 79.92 ispali...
1000 velikaša :) u pohodu na gimnaziju.
Meni to bas nije jasno. Ako dijete želi u MIOC, onda valjda ak zvisi ide u neku drugu matematičku a ne u opću. Ili nije tako?
Kod nas većinom nije.
Ima i u ka učilišta, sveučilišta......
Nije to bitno. Bitno je da se osamostali, a to se može puno efikasnije ako si ipak malo dalje od mamine kuhinje i nemaš roditeljski servis na dnevnoj bazi.
Na to sam mislila - stigne... Ne bi niš strašno bilo ni da se sad odlučio za Zg, ali stigne. Zagreb ipak nudi puno veće mogućnosti za studenta. A srednje škole iz manjih mjesta su u rangu zagrebačkih, pa često i bolje.
mislim da je za srednju bolje da je doma
ima vremena za osamostaljivanje
Program veleučilišta u Ka je apsolutno prazan skup s afinitetima mog djeteta
i da nisam bolesna, letio bi u Zagreb htio , ne htio. Ali ....
Pametno i organizirano dijete neće se izgubiti niti u jednoj gimnaziji. Ako ima unutarnju motivaciju i kućni poticaj, uspjet će pa taman išlo i u najgoru. Ovaj je topic, kako god okrenemo, pun predrasuda i nepotrebnih "životnih" pitanja o kojima kao ovisi budućnost ili se kroji propast.
Moja je učenica iz muzičkog razreda (kvaliteta nastave matematike i satnica - nula) upisala PMF matematiku, na oba smjera bila visokorangirana. Kako? Prvo učila sama uz Miluna pa 1 godinu pohađala pripreme subotom.
super priča!
Kakva je gornjogradska gimnazija?
A one jezične u Križanićevoj?
Nema veze... Vjerojatno postoji razlog zbog kojeg mora biti baš ovako, čak iako ga je trenutno teško prepoznati. To što se nudi ponekad mora biti dovoljno.
Ja volim SF pa mi je asocijacija ovo - Richard Morgan: Digitalni ugljik - ovo: https://www.mvinfo.hr/knjiga/2239/digitalni-ugljik
Tamo kaže ovako: "You take what is offered. And that must sometimes be enough."
Sorry na offtopičarenju, ovo sam možda trebala napisati na topicu o knjigama.
U Gornjogradsku je išla kćer mog prijatelja, ali to je bilo prije par godina... Nemam direktna iskustva, ali koliko se sjećam razgovora - oni su imali dosta kreativan pristup nastavi, puno su davali na kulturu, jezike i umjetnost. Stalno su imali nekakve projekte i to je bilo vrlo privlačno za učenike kojima baš ne odgovara klasičan način predavanja. Bilo joj je puuuno ljepše tamo nego u osnovnoj školi. Uredno je upisala tehnički studij i završila ga u međuvremenu.
Nadam se da će se javiti netko tko zna kako je sada tamo.
* * *
U jezičnoj u Križanićevoj ima dosta ljudi (pretežno djevojaka) iz generacije mog starijeg sina - to je dobra škola i ljudi su zadovoljni.
tako je kako je . uglavnom nek se bori.
Da, to je tako. I baš je to doba kad se naša (sad već veća) djeca počinju boriti za sebe... Upis u srednju je i meni (u roditeljskim cipelama) bio prekretnica. Stariji sin me prestrašio svojim izborom, ali sam znala da je za njega to ok, a godinu dana kasnije pregrizla sam namjeru da mlađeg sina tjeram u opću gimnaziju i pustila ga da se upiše u strukovnu koju je sam odabrao. Tek sad, nakon dvije školske godine, vidim da je za njega to bio bolji izbor. Baš gušta, skuplja dobre ocjene i nagrade. Nisam sigurna da bi mu u gimnaziji bilo tako.
Iz vlastitog iskustva - trenutno najviše možemo napraviti za tu svoju djecu ako dobro brinemo sami o sebi. Trebat će nas (i naše plaće) još neko vrijeme... Čuvaj zdravlje, a sin će se snaći.
Karlovac je iznadprosječno velik grad s iznadprosječnim mogućnostima. Meni ovo zagrebačko pretjerivanje samo živce diže.
Normalno sam završila gimnaziju u malom gradu i normalno sam završila jedan od tih kao "najtežih" hrvatskih studija, nisam nešto primjetila veće opće znanje kod onih koji su završili nekakve "the" škole.
Smatram i da u HR nema osobito zahtjevnih studija, samo akademije i ino ako si "talentiran" kao ja.
Vjerujem da bi djetetu bio veći stres prolaziti odvojenost od roditelja koji tada imaju nekih problema i odvojenost od svoje obitelji u nekoj potrebi, nego što mu je u životu bitan mioc ili bilo što slično.
Ali - to je samo moj stav, vjerujem da se svi ne slažemo tu...
hvala svima na mišljenjima, da je prometna povezanost bolja, da je pruga ima 2 kolosjeka, i da valk do Zagreba vozi 30 minuta .... što bi bilo kad bi bilo. ovako ići će u školu u kojoj ja radim, a vjerujte mi to je otežavajuća okolnost .
Ma nećeš ni čuti za njega
U moje doba osnovne škole bilo je dosta profača koji su imali djecu u školi i većini su predavali roditelji,bilo u razrednoj nastavi bilo kasnije,sva djeca koja nisu pripadali našoj školi,ali očito su starci tak htjeli ,otiđi na posel i temu dete sa sobom
Uglavnom u razredu mojeg starijeg brata je bio jedan dječarac,nemirnog duha ko i buraz,profa iz hrvatskog,njena taktika smirivanja je bila pjesmica,ne tri slova,nek stila Dubravka......
I tak sam i ja htjela nehtjela puno pjesma naučila,koje i buraz i ja sad pamtimo
Ali pošto ti ne buš predavala onda si i to tješila
Sad u školi ima dosta djece čije mame,ok ima i dva tri tate koji su profači,
Većinom im ne predaju
Ali,i bivši i sadašnji ravnatelj su imali djecu u školi,pa hoćeš nećeš moraš bit ok da te ne pošalje kod ravnatelja na čašicu razgovora
Meni je predavala vlastita majka u srednjoj školi i to dva predmeta :mrgreen: pa nisam tako loše ispala. Tad me je za to bilo baš briga, sad iz ove perspektive mi se čini da stvarno nisam normalna ići u školu (smjer, jer je sve bilo u istoj zgradi) u kojem moja mama predaje, a mogla sam izabrati neki drugi.
Sve je lakše kad si mlad. 8-)
Trebalo je za to imati hrabrosti, slažem se. Ali ako je tvoj sin tako odlučio - odlučio je. Barbi ima pravo - stvari drugačije izgledaju iz perspektive 15-godišnjaka nego iz naše perspektive. Ako njemu ne smeta da mu mama bude u blizini u istoj školi, znači da ima puno povjerenje u sebe, ali i u tebe. Meni to ukazuje na dobre odnose unutar obitelji, a sve ostalo je manje važno. Sin ti se očito sprema potruditi da sve ispadne dobro. Kad bolje razmislim, svaka čast...
Voljela bih znati kako stvari izgledaju oko polugodišta, ali razumjet ću ako ne napišeš ni slova. Sretno.
Moj ujak je tako jedno vrijeme išao u školu u kojoj mu je tata (moj deda) bio ravnatelj.
Pa kad su dečki napravili neku psinu (izgrudali školsku kolegicu, ili nešto takvo), svi su se izvukli nekažnjeno, osim ujaka koji je dobio ukor ravnatelja :mrgreen:
ja sam išla u osnovnu u kojoj su moji radili. I sjećam se da sam se rukama i nogama borila :mrgreen: da mi profa iz njemačkog ne zaključi pet jer sam znala da ne briljiram u njemu