Ja bih tu samo napomenuo da smatram da svaka promjena (željena) ima u korijenu promjenu radi sebe ... i tu ne vidim ništa loše. Mi živimo samo naš život i niti jedan drugi i samo njime možemo/smijemo raspolagati ... i sasvim je normalno da se mijenjamo tako da nam naš život bude što bliži našem idealu.Citiraj:
ivanas prvotno napisa
A promjena radi drugih? Hm, to mi nije baš jasno ... ako je to promjena koju i mi želimo, a netko drugi ju je potakao, tad je to sasvim OK, netko drugi nam je otvorio vrata prema nekim našim novim horizontima koje želimo doseći.
No, ako netko od nas TRAŽI promjenu ili mi idemo u promjenu jer se želimo nekome dopasti, ali nam u stvari to nije u našem interesu ... tad to baš ne vidim kao nešto pozitivno.
A kaj se tiče onog "ja sam ovakav, a ti ako hoćeš hoćeš, a ako nećeš nećeš" ... moj stav je tu li-la. S jedna strane mi je sasvim legitimno zastupati neke svoje životne stavove koji su nam važni i sasvim mi je ok ne željeti odstupati od njih. No, nije mi ok kad se unaprijed odbija mogućnost razgovora, dogovora, kompromisa oko nekih stvari kod kojih je moguće postići ga.
Biti krut i ne odstupati ni milimetar od svog stava mi nije pozitivna osobina, nitko na svijetu nije posrkao svo znanje i iskustvo i ne može tvrditi da će baš tako i uz te stavove živjeti do kraja života.
A isto tako ne razumijem ljude koji nemaju stava i koji čine sve, i željeno i neželjeno, samo da bi ostali na nekom radnom mjestu, u nekoj vezi, sačuvali neku privilegiju, prijateljstvo, financijski status itd.
Za jasan i čvrst stav sam uvijek, ali za isključivost i manjak tolerancije nisam nikad bio.
