Meni su zadnje dvije noci bile ok, nocas ga nisam morala niti nositi, 2-3 puta se probudio za jesti i to je to... vidjet cemo kako ce dalje ici, spremna sam na sve, ali mogla bi se lako naviknuti na ovaj tempo :)
Printable View
Meni su zadnje dvije noci bile ok, nocas ga nisam morala niti nositi, 2-3 puta se probudio za jesti i to je to... vidjet cemo kako ce dalje ici, spremna sam na sve, ali mogla bi se lako naviknuti na ovaj tempo :)
Bolje se nemoj na ništa navikavati :mrgreen:
Ma da... znam, nekako sam prihvatila sve kao faze, dobre i manje dobre faze :)
Kada sam se žalila na ovoj temi otkriven mu je dermatitis a potom i bronhiolitis. Nakon prilagodbe na sve to uspjeli smo bolje spavati, da bi se sad unazad tri dana spavanje skroz pogoršalo..spava pola sata pa cica pa pola sata pa cendra i tako ukrug..imamo jedno 20 buđenja noću.Više se na ništa ne privikavam,osim, možda na nespavanje.
Sani, molim te je l' možeš reći nešto više o povezanosti dermatitisa i nespavanja? Oprosti unaprijed ako nisam dobro upućena i ako si već negdje pisala o tome...Citiraj:
Sani1612 prvotno napisa
I da, izgleda da jedino na što se i ja mogu navikavat je nespavanje...mene pak svako malo iznova iznenadi i uvjeri da može biti i gore :-( ... imam osjećaj da što je stariji to je sve gore i gore sa spavanjem, do 4.mjeseca je bilo super, i već do 4sata u komadu... ovak cijele dane i noći samo uspavljujem, a onda spava oko 10min i eva ga opet kmeeee i ajmo ispočetka...
pa se negdje u gluho doba noći uhvatim kako si mislim "evo sad možda počinjem razumjeti mame koje se odluče na cry-it-out" :oops:
Moram se malo pozaliti. Neke noci su nam bolje, neke gore... vec 3 noci za redom od 2-3h odbija spavati, a uspavati ga se moze jedino nosenjem sta je postalo jako tesko (sad ima preko 8 kg) pa to samo mm uspije, ali nocas se onda probudio opet u 3:40 pa sam ga dojila pa se probdio u 4:10 i vise nije nista upalilo pa evo sad mlati po igrackama a ja jedva gledam i tipkam. Osjecam se bespomocno, pogotovo kad znam da je sit i nece spavati, a ne mogu ga nositi, (mogu max 5 minuta, ali cesto to nije dovoljno) pa ispada da ga ja ne mogu uspavati sama... Neznam vise sta da radim, jedino da odem spavati s njim u 19-20 :/
Upravo to je bio savjet koji sam dobila kad je moja Terr bila tako malecna kao što je sada tvoj Val:
"Idi spavati skupa s njom!"
Činilo mi se glupo, ali na kraju sam tako, kad od umora i posljedično razbolijevanja, nisam mogla više ne spavati.
Upravo to i napravi. Pa polagano pokušavajte pomicati spavanje prema 20-21 sat.Citiraj:
abeja prvotno napisa
dakle, ja ne znam kaj da napravim... evo sto se nama dogadja...
dnevna spavanja su ok, 2 puta po sat ili sat i pol..
ali noc... ista rutina oduvijek - 7 sati kupanje, cica, spavanje... i onda krece cirkus:
zaspi normalno ili ga ja moram nunati jer ne zeli lezat... od kad je poceo puzat i dizat se na noge ne mogu ga polegnut nikako, ponekad je stvarno jedini nacin da mu dignem noge od poda pa je jadan nemocan... ali ok, na kraju balade zaspi i sad - tijekom noci se jedno 2 puta budi za sisanje sto mi je ok i ne smeta ali ostalih 15 puta se probudi jer se ustane... on se u snu posjedne i onda se kruzno ljulja ko neki toranj koji ce past i najcesce padne na mene pa se opet ustane, pa se digne na noge uz rub kindaca ili ako je kod nas onda preko mene nekako, sve dok spava... i tako baulja dok ga netko od nas ne polegne i cim ga polegnes on dalje spava... ja stvarno ne znam koji je to vrag ali ovo nije bas normalno, ili je? jel mi dijete mjesecar? ne znam kaj da napravim, ponekad se tako dize svakih 15 min, uzas... a ne place ni nista nego baulja, prevrce se, dize, katastrofa...
ima netko takva iskustva?
nego jeste li stavile djecu u svoj krevet i jeste li se konacno naspavale ili jos glumite patnice???
mi smo još uvijek patnici koji se budimo "umlaćeni" nožicom ili ručicom svojega sina :heart:
ali to nam svima znači dovoljno da će tako i ostati do daljnjega.
sestra je otišla u svoju sobu sa pet i pol.
neka i njega toliko.
jer to je tako kratak dio života a da bi mi smetao.
i mi smo "patnici" koji "trpimo" svoju djecu i "necemo ih se nikad rijesiti" iz kreveta... :nono:
sit gladnom ne vjeruje :)
ima tu hrpa elemenata, a jedan je i genetika.
Drugi je karakter.
Treći je emotivnost, proživljavanje.
ČEtvrti je..
Moja djeca imaju mamu koja nikad nije dobro spavala. U ono doba kad je Ferber bio direktor svemira, moja mama je spavala pored mene i ja sam spavala samo s cicom u ustima. U ono vrijeme kad je to bilo " nenormalno i neprirodno" (a ima i danas ljudi koji misle da je bliskost majke i djeteta nenormalna u bilo koje doba dana i noći), ona me nije mogla smiriti bez svoje blizine i ja jednostavno nisam spavala. Danas sa skoro 30, ja spavam 6h kad me svi puste na miru, ni minuta duže. Kad spavam 8h, idem vadit TSH.
Kad zaspem popodne, idem po novu dozu Ferohela. Oni nemaju na koga biti spavalice. I to je prvo.
Kad odem na put i moram spavati sama, meni je to strašno teško, budim se petsto puta po noći i vrtim po krevetu. VOlim da me netko zagrli dok spavam. To hrpa ljudi ne podnosi, mi svi četvero to obožavamo.
I imamo savršeno pravo na to.
Moja djeca jednostavno loše spavaju bez obzira na sve. Kad stariji (mlađa još nije) ode kod bake, on će se probuditi piškit, pa malo probudit gledat oko sebe, pa razmišljat, neće nikog budit ni zezat, osim ako ga nešto jako muči i sanja ružno, al će se probudit. Genetika.
Mi našoj djeci falimo, u 6:45 ih potrpamo u auto, poljubimo u 7:30 pred sobom u vrtiću, u 16: 15 ih ponovno poljubimo, ako, a u 17:00 najranije se iskrcamo iz auta. DOk pojedemo i okupamo se svi redom, mi se dnevno družimo taman toliko da se želimo maziti po noći.
I uz sve to, ja bi voljela spavati više. NAravno. SPavati svojih divnih 6 sati u miru. Ja ću se milijun puta požalit onima koji me kuže da bi nekad svih troje (mislim na djecu i mma) bacila kroz prozor i poslala u krasni. I požalit ću se da sam krepana i dosta mi je spavanja u majicama s izrezom i bolnog buđenja zbog ugriza.
Svejedno, ja se toga nebi nikad odrekla.
Ne vjerujem da bi se ijedan roditelj odrekao hrpe stvari koje su užasno naporne. Jer mu donose više sreće nego umora, tuge, živaca, čegagod.
Kad netko pametuje, pametovat može samo iz svoje perspektive. A ona je uvjetovana njegovim odgojem, emotivnošću, potrebama, živcima i onim što želi sebi i svojoj djeci.
Kad se netko požali, ne znači da želi pobjeć iz svoje kože, samo da je malo umoran. Svaki je roditelj malo umoran, hoćemo mu ako se požali-oduzet djecu?
XXCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
moji imaju skoro 6 i 8 i spavaj uveć godinama u svojem krevetu ko klade, a ja se još budim i pokrivam ih i dižem glavu da im se ne zaštopava nos i mazim kad blebeću u snu i još uvijek hodam po noći ko munjena, eto navika, od dugogodišnjeg buđenja po noći :)
Citiraj:
bonizg prvotno napisa
Naravno da ne :-). I cickamo po noći par puta, pa sam nekad nenaspavana, a počela sam i raditi.... A kad joj po noći namirišem kosicu... :zaljubljen:. Sad kad radim i manje smo zajedno po danu, tek sad mi puno znači da je kraj mene po noći.
lol S., mislim da ima nesto u datumu rodjenja :)) ko da slusam nasu pricu, identicno! samo je nemam di deportirati :DCitiraj:
Sandee prvotno napisa
moja kćer je već u bolnici provela sa mnom sve vrijeme u mom krevetu! onaj krevetić za bebe sam samo pomakla do nas za svaki slučaj, ali nisam mogla zamisliti da ju stavim u njega, jednostavno mi je bilo potpuno normalno i prirodno da je pored mene! :heart:
kad smo došle kući prvu noć sam ju nadobudno stavila u svoj krevetić, međutim ja nisam mogla oka sklopiti. i mm i ja smo bili budni i stalno se nagledavali. nakon par sati uzela sam ju k sebi i svi smo zaspali kao bebice! :zaljubljen: od tad je s nama u krevetu! okolina nam naravno stalno govori da nismo normalni i da ćemo poludjeti kad naraste! možda! možda ću za 2-3 godine reći joj nismo trebali! ali to će biti moja greška, a ja ne bi nikada mjenjala ovo što imam svaku noć. kad me te male rukice dotaknu i kad me ujutro probudi njen osmijeh da sam ne znam kako umorna cijeli svijet je moj!
znam da sam otišla malo OT, ispričavam se! samo sam došla dati podršku mamama koje ne spavaju, i nadam se da će uskoro sve sjesti na svoje mjesto! :heart:
15 mjeseci, preko dana rijetko cica, ali zato preko noći... kad me pusti da spavam u komadu dva sata pa se budi 22-00-2-4-6 - ja presretna! sad kad je bila ova južina, koma! ma nije pola sata u komadu spavao... neko meškoljenje, nacicavanje, bacanje po krevetu...
e da i mi spavamo skupa i to mi je jedan od najslađih stvari na svijetu! ne mislim se toga još odreći. ali voljela bih da malo duže spava po noći. oko mene se svi uglavnom zgražavaju i na jedno i na drugo (cicanje/zajedničko spavanje)... bila sam jedno vrijeme u krizi i to vrlo ozbiljnoj, da ću prestait, ali evo... sad sam već nekako otupila na sve hehe i kad krenu noći kad me pusti po dva sata da odspavam "u komadu" joooj super! ne osjećam to sve skupa kao žrtvu više, jedno vrijeme jesam, priznajem. valjda sam već otupila, šta li...
kad ga vidim s kakvom strasti i užitkom navaljuje na cicu i mazi mi se, jednostavno mu ne mogu to uskratiti. jedino me užasava da se nešto ne razbolimo ili, ne daj, Bože, da mora u bolnicu zbog ne znam čega (tipa viroza pa infuzije pa ovo ono što ima par njih oko nas), onda bi prošvikala. da se tako nasilno odvoji i od mene i od cice. tako da svaki put kad pomislim da mi je teško po noći pomilism neka smo samo svi zdravi, naspavat ću se, ima vremena...
Potpisujem, od riječi do riječi. Kao i Krumpiričin prekrasan post!Citiraj:
Aiko prvotno napisa
A naspavat, naspavat ću se, kako MM u svojoj crnohumornoj maniri kaže, kad umrem!
Eh da, lukab, vjerujem da tvoj malac intenzivno proživljava sve ono što mu se događa po danu. Zamisli, pa on se ustaje na nogice, to je velika stvar u njegovom malom životu. Vjerojatno sanja pa onda krene na noge.
REcimo, moja priča u snu čemu sam i ja jako sklona i općenito ima lagan san poput mene, ali s druge strane voli duga valjuškanja po krevetu kao MM. Da se nju pita, ne bi uopće van iz kreveta:zaljubljen:
tko o cemu, ja o spavanju :mrgreen:
divno mi vas je citati kako vam ne smeta nespavanje, kako vam je vazno samo zdravo i sretno dijete a naspavat cete se u iducem zivotu... divim vam se i kako mozete spavati dojeci. blago vama sto to mozete, iskreno, svaka cast. ne znam, meni smeta nespavanje, a dok dojim nema sanse da zaspim (ako i zaspim, ujutro se tucem po glavi jer sam spavala otkrivena, prehladila grlo i mjehur, istegnula vrat, pokocila se, itd). ako se po noci budim xy puta, po danu naprosto ne funkcioniram. ne igram se s djecom koliko bih htjela, ne kuham ili ne kuham zdravo kako bih htjela, samo se vucaram po stanu ko krepana macka i cekam vecer da odem spavati s kokosima. dok vozim, titra mi pred ocima. je li to dobro i zdravo za djecu i mene? mislim da nije ni za jedno od nas. prezivjela sam tako dvije godine zivota i smatram da je to sasvim dosta.
mislim da sam pametnija sad s drugim djetetom... vidjet cemo je li to istina kad bude 10-12-14 mjeseci, kad je iz mog iskustva najgore razdoblje nocnog (ne)spavanja.
ovaj put sam promijenila neka razmisljanja, uglavnom glede attachment parentinga. prvo i osnovno (savjet iz no-cry sleep-solutiona) je odvajanje dojenja i spavanja. jer, realno, zasto bi to moralo biti tako dobro za dijete? zasto je dobro za dijete, kamoli za roditelja, da spava s bradavicom u ustima? je li to potreba ili zelja? mislim da je samo zelja, a znamo sto juul kaze za potrebe i zelje :D
svaka cast searsu, ali kad u njegovoj baby book procitam da 'dijete koje je cijeli dan noseno i dojeno na zahtjev i zbog toga smireno i sretno, a po noci spava s roditeljima u istom krevetu, vecinom spava dobro po noci i rijetko se budi' - dodje mi da ritualno spalim knjigu :lol:
l. spava s nama, uspavljuje se dojeci, doji po noci... sve radi kao i j. u njenoj dobi. ali puno rjedje i krace. navecer je uspavljivanje meni u narucju, cim prestane vuci bradavica ide van. nema. ili jedes, ili spavas. cuclanja nema. ne dam, jezim se od toga. nemajka 8-) ili pak radim komprese pa sama ispljune bradavicu jer joj smeta mlijeko. nakon toga prebacivanje, nimalo njezno i oprezno, na krevet, ususkavanje, i tad bude jos budna, ali zaspi. po noci isto tako, nema lezanja i spavanja, ako hoces jesti onda cu te 'rondati'. papanje u mom krilu, vracanje na krevet. sad se vec cesto dogodi da joj je dovoljno samo da ju stavim u krilo, bez dojenja, odmah zaspi i samo ju prebacim natrag.
i da, ne nudim dojenje na svaki kme (isto savjet iz no-cry sleep-solution). prvo cekam i ocijenim jel stvarno gladna (ako je spavala recimo 5 sati do tad onda je sigurno gladna pa ne cekam) i stvarno nervozna. zna se dogoditi da malo gleda oko sebe, glasa se (nimalo nervozno, ona naprosto voli 'pjevati') i - zaspi sama od sebe :-o da joj nudim dojenje na svaki kme kao sto sam sa starijim, nema sanse da bi se to pocelo dogadjati.
ima noci kad jako lose spava (po 5 budjenja, sto je puno manje od njegovog prosjeka sa 6 mjeseci), ima noci kad spava po 7-8 sati u komadu (to sam s j. dozivjela tek nakon sto sam pukla i s 2 godine ga nasilu odvikla od nocnog dojenja). naravno da to ima veze i s njenim puno blazim karakterom...
eto, mojih 5 cents.
feilx, a jes vidla da moje dijete ne zaspiva na cici, i sve to divno krasno, ne nudim dojenje na kme, i ko zna šta sve-pa se i dalje budi, manje, al budi se :P
ne vjerujem u nikakve metode više :))
felix, nitko od nas nije rekao da mu ne smeta nespavanje.
smeta, ali ne pod cijemu izbacivanja djeteta iz kreveta i odgojnih metoda koje bi mi pale teže od nespavanja.
naravno da mi je teško; često noću urlam da ne mogu više. i svašta nešto, nije ni za pisanje.
ali ja to moram prihvatiti jer ne mogu dijete vratiti u rodilište i reći "roba s greškom".
jer, temelj mojega roditeljstva je da prihvatim dijete onakvo kakvo jest.
inače, što ću sutra s njime ako bude loš u školi?
dati ga susjedi da se bakće s njime jer ja moram imati svoj mir.
a vjerujem da su puno gore nesanice kasnije od ovih sadašnjih.
Mi smo sad bile doma tri tjedna, zaspe na cici, i ujutro se pristeka i onda jos oko sat vremena kunja. Cim sam pocela raditi, cim smo skupa tri sata dnevno (jer ona u osam obavezno spava) pola noci je na cici! Nije lako ali mogu izdrzati bez vecih problema, spavam ja dok ona doji (iako to nikada nije neki čvrsti san). Fascinira me samo kako bez ikakvog problema zaspi MM, baki, u vrticu, kada mene nema, nije me bilo sedam dana doma, spavala je i noc odlicno. Cim sam se vratila - sve po starom :)
o daCitiraj:
Bubica prvotno napisa
i dal je to zaista bez razloga? Nekako ne vjerujem.
krumpiric, imam te ja na umu, ne brini, razmisljam cesto o tonkinom spavanju ;-) zato tu i pisem...
ni u kom slucaju ne zelim reci da su tvoje ili necije odluke lose ili manje dobre, samo razmisljam naglas...Citiraj:
apricot prvotno napisa
i ja naravno zelim prihvacati svoju djecu bezuvjetno, takvi kakvi jesu, ali isto tako razmisljam koliko sam mozda sama dovela do nekog njihovog meni nepozeljnog ponasanja i koliko se moze neko njihovo ponasanje i navike promijeniti, bez da mijenjam njih same. dakle, ne zelim mijenjati djecu, zelim mijenjati ponasanje i navike, a to su razlicite stvari...
ja sam pak sigurna da nikako ne zelim jos jednom proci ono sto sam prosla sa zekanom, a isto tako sve vise mislim da to razdoblje nije bilo dobro ne samo za mene, nego i za njega. ne samo zato sto kronicna neispavanost utjece na moje reflekse (jednom sam se zabila u auto iza sebe jer mi nije palo na pamet okrenuti glavu i pogledati, totalno sam bila u 'safe modu') i ponasanje prema njemu (koliko sam se puta izderala na njega po danu jer nisam imala snage za toleranciju), da ne govorim o zdravlju (dugo sam imala neurodermitis na bradavicama koji je prosao kad sam prestala dojiti nocu) nego i jer to utjece na njega (dok sam bila najfrustriranija i najumornija zbog nespavanja i nemoci da to promijenim, i on je bio psihicki u groznom stanju).
dakle, moze dojenje nocu, moze spavanje zajedno, moze sve to, ali bradavica u ustima pola noci - necu i ne mogu. tocka.
tako da zelim naci nacine, njezne i pune ljubavi, da nadjemo nesto sto ce odgovarati djetetu ali i meni. a ne vjerujem da su bas sve metode gore od nespavanja. naravno, plakanje ne dolazi u obzir, ali izmedju cry-it-out i potpunog prepustanja sudbini, tj. djetetovoj navici, cini mi se da postoji siroko podrucje koje se uglavnom ignorira.
pogle ovo boldano - pocnimo s tim. ipak je lakse ako se budi x puta nocu nego xy puta nocu, zar ne?:-) daj sta das, i mali pomak je puno za mamu zeljnu sna ;-)Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
sve bih ja tvoje potpisala, ali moje dijete i ne doji noću.
ali eto, u zadnje vrijeme se opet budi... i preko 50 puta tijekom noći.
i jest istina da sam danju nervoznija zbog noćnog nespavanja, ali kako promijeniti?
kod mene nije rješenje odvojiti dojenje od spavanja jer on doji samo prije spavanja. i ne zaspi na sisi, nego još malo prošeta, ode vidjeti tko što po kući radi, traži neku od igračaka, pa izjavi da je "strašno, jako, užasno i nepodnošljivo gladan"... i tako po nekoliko puta.
a sto radi kad se probudi? vodis ga na wc, das vode...?
moram priznati da meni puno lakse padaju nocna budjenja koja nisu vezana uz dojenje. lakse mi je starijeg odvest pisat nego mladjoj dati jesti. vjerojatno je kod mene to nocno dojenje postala trauma u nekom momentu.
Curke,
pitanje -> vidjeh na rodi članak "Kako prospavati noć?" pa me zanima što bi značilo "starije dijete" u ovom kontekstu:
Vrlo je važno zapamtiti da vodite brigu i o sebi!
· Odmarajte se dok beba spava. To je pogotovo važno kad imate zahtjevno dijete.
· Prošećite. Sunce i svjež zrak koristit će i vama i bebi. Šetnja s vašom bebom zamotanoj u marami, nošenoj u «klokanici» ili u kolicima može biti izvrstan način da se riješite stresa.
Nekoliko savjeta za uspavljivanje starije djece:
Potičite stariju djecu da sami zaspe
- Odredite vrijeme odlaska na počinak.
- Uspostavite svakodnevnu večernju rutinu kao što je kupanje, oblačenje pidžame, pranje zubi, odlazak na WC, pričanje priče ... Završetak treba biti u djetetovoj sobi tako da dijete shvati svoju sobu kao mjesto gdje se događaju lijepe stvari (pričanje priča, maženje, pjevanje).
- Odlazak na počinak učinite zabavnim i sa što je moguće manje sukoba i natezanja.
- Naučite djecu da zaspu sami. Nakon što je njihova večernja rutina završila stavite dijete u krevet i izađite iz sobe.
- Budite sigurni da se mir i tišina nastavi tijekom cijele noći u djetetovoj sobi.
Iako bebe najčešće zaspu na majčinim rukama, tijekom vremena želimo ih naučiti da sami utonu u san. Nakon čitanja priče, pjevanja ili nekog drugog načina uspavljivanja, poljubite svoje dijete, zaželite mu laku noć i izađite iz sobe. Djetetu možete reći da ćete se vratiti za nekoliko minuta da ga obiđete, a ono će do tada najvjerojatnije već spavati. Možete ostaviti upaljeno malo svjetlo dok dijete ne zaspe, a svakako je važno napomenuti djetetu da ste u blizini, i biti spremni se vratiti na njegov poziv.
Naime, ja svog mišeka ne znam kako bih potkanula, čim ga spustim u krevet (bilo naš u kom zapravo spavamo svi skupa u većini slučajeva, bilo u kindač) on otvori oči i počinje dreka - i tu onda ne pomaže nikakvo češkanje leđa, pjevanje, umirujuće pričanje, nikakvo milovanje niti ležanje uz njega pa tada čak često niti cica jer je preuzrujan... Tad ga trebam uzeti u ruke i hodati po sobi (ne samo sjediti i nunati!) dok mi se opet ne čini da spava pa ga pokušati spustiti ponovo...
A zaspati sam naravno ne može..ako u krevetu ne zaspe na cici onda je malo bed jer za početak može malo milovanja, ali ubrzo mu to tada više ne paše pa trljajuć okice ne zna kako zaspati pa počne plakati i ostaje tada samo nosati ga...
E, pa me zanima što znači kada pišu da starije dijete treba tada pustiti malo kad počne tako cendrati pred spavanje kako bismo vidjeli da li će se sam smiriti? Kako pričekati i koliko? Kako ga potaknuti? Možda bi se on zaista i sam smirio nakon malo negodovanja, ali eto ja se bojim da je to onda već kao cry-it-out za početak, iako usred noći onak umorna i iscrpljena još kad i nosati moram a kičma puca čeeesto si mislim o toj metodi :lol:
mislim da se to odnosi na djecu s kojom mozes komunicirati, koja razumiju kad im kazes da ces se vratiti - ja bih rekla min. 18 mjeseci
to je moj dojam, ne mora biti tocan.
Ja se samo želim pohvaliti na prospavanoj noći nakon mjeseci i mjeseci konstantnih buđenja i dojenja. Jučer smo ga eto nekako zaboravili staviti spavat po danu :oops: sjetili se toga tek oko 18.00 ali tad je bilo prekasno a on gambao po kući i uopče se nije ćinio pospan. Dojio je, pa je papao kašicu, pa sa mnom jabuku, pa opet malo dojio, zaspao oko 21 i probudio se tek u 05.30 posisio 5 minuta pa onda potegnuo do 08. Zaboravila sam kako je super spavati!!!
ooo, bravo špirek!
i ovaj moj malac je popravio spavanje - kad uveče zaspi, najčešće se ne budi sve do pet, šest ujutro, takodje sisa i nastavi do 7,8, danas čak do pola devet...
uz "malu" napomenu. spava sa nama, krevetić je omrznuto mesto...
Boobamaro, Felix je vjerojatno u pravu, no ja čisto sumnjam da bih se ja ikako mogla dogovoriti sa svojom malom seratoricom oko toga da će mama doći. Nema šanse.
Istina, nisam niti pokušavala jer rutina je sljedeća - kupanje, ponekad kakav zalogajčić ili malo griza, kapi Deda vitamina, gašenje svjetla, sikenje, maženje, pjevanje, ponekad malo glupiranja... Sve to zna trajati i do sat vremena. Uopće nemam ideju kako bi ona posisala do kraja i da ju ja ostavim da spava. Čak neće ostati ni u krevetu ako kažem da joj idem po vode, mora ići sa mnom (iako je cijeli dan sa mnom, igramo se, mazimo, stvrano joj ništa ne fali... čak neće ni s MM ostati, valjda je navikla da sve radimo zajedno).
Večeras me je izludjela, a onda sam bila toliko ljuta na sebe...
Kada se predvečer probudila, nije htjela jesti što sam joj pripremila, brljala je... onda smo se igrali pa pravili kolače i neke slane keksiće i sve je to trajalo. Ona je u međuvremenu lizala šećer, umakala prste u tijesto, jela jabuke, sira, pila sok od jabuke, jela putar... sve je morala probati i kada sam joj ponudila večeru, pojela je dva, tri zalogaja, popila malo jogurta i gotovo. Mislila sam joj napraviti griz nakon kupanja, ali kako se zaigrala, išli smo kasnije na kupanje (pred 11) i kada sam ju pitala hoće griz, šutjela je, ignorirala me i ja si kontam, ma sisat će i zaspat, umorna je.
No, ona je svoje posisala i krenula se glupirati, skakati po MM, po meni, pjevati, kao da se tek probudila. I nakon što sam ju 10 puta pokušala vratiti u ležeći položaj, pitam ja nju je li gladna, hoće jesti. Naravno, da, AM, AM tuh (kruh). I sad di luda (ne)matero, donosi kruh u krevet i čekaj da se dijete zasiti. Onda je lijepo popila vodice i brzo zaspala.
Inače se još uvijek budi svakih sat i pol, dva. Možda da spavam uz nju, a ne visim za kompom ne bih ni skužila to njezino buđenje, ovako me stalno prekida. Ccc.
I naravno, bravo za Špiru!
sikapika, kad ona ide spavati? jel inace oko 11? mislim da je to prekasno.
prvo pravilo u tim sleep-help knjigama je da djeca trebaju ici spavati rano, naaajkasnije u 9 navecer. i zvuci cudno, ali iz mog iskustva proizlazi da ako idu spavati ranije (8, pola 9), bolje spavaju i vise spavaju nego ako idu spavati recimo u pola 10, 10. i zadnje dnevno spavanje ne smije biti prekasno.
Tenks curke! I meni se čini logično da je se misli kad te već dijete može razumijeti, ali kad na početku teksta piše već vrlo rano ili 6-8 tjedana za početak neke rutine (ok, kužim za kupanje, pjevanje, htranjenje i vrijeme spavanca) , ali negdje još čitam kako nije prerano bebi pričati pa više ne znam, možda bi i trebalo pa polako s vrremenom i to shvate...
Mi imamo šemu da oko 7 idemo kupanac i igranje i škakljanje i smijanje /mazanje/pidžama/pozdravljanje i puse za laku noć/hranjenje tj.cikanje, pjevanje i maženje pa onda oko 8-8:30 uglavnom zaspe i to kako kad ponekad uz cicu, ponekad ga valjda zubi razljute pa počne cendrati pa ga nosam ako se cendranje pojačava dok ležimo i nikaj ne pomogne...
No mene najviše muči što onda kad zaspe tak lijepo i blaženo spava, misliš si spavat će tri dana, a ono evo ga za 5-10-15-30-50 min (kako kad) on zove i onda više cicu ne pušta...tako da osim što ama baš nikaj ne stignem k tome se niti ja ne naspavam jer on nije baš premiran u krevetu nego se vrti i okreće, po cijelom ga je krevetu i u svim smjerovima, pa stalno moram se i ja poštimavati s cicom...jer ako je nema, kad ko pesek šnjofa i približava mi se :zaljubljen: , onda kmekme i tad ne pomaže niti podizanje bradice, niti maženje, niti pjevušenje...i tako do jutra..možda ima jedan ili dva perioda kad malo mirnije i čvršće odspava kroz noć, ali to nikad nije više od sat-sat i pol u komadu...
Koliko god ga volim neopisivo i najnajnajviše na svijetu, ponekad me stvarno to čudno spavanje toliko iscrpi da me glava rastura danima, a noću budi glavobolja kad i uhvatim neki drijemež...pa se pitam hoće li se to bar malo normalizirati jer ako ovako nastavi kad počnem raditi ne znam kako ćemo...
Pa čekam, možda kad dođe prvi zubić bit će malo mira, ali tako čekam već više od 4 mjeseca, pa si mislim sad evo uči sjediti/pokušava puzati/diže se na noge, ali onda opet stalno će biti nešto, a do četvrtog mjeseca je taaaaak lijepo spavao....
Mogu samo reći dragi Bog mi dade snage da preživim još jedan dan i noć i tako od danas do sutra...
Ma joj, Felix, i kasnije. Nekada zaspe u ponoć.
Ma ne znam gdje smo falili. Znam da to nije dobro.
Inače smo MM i ja noćne ptice. Vidiš i po mojim postovima kada ih pišem. Noću mogu dugo biti budna, odspavati par sati i uz nju popodne sat, sat i pol. Znam da dugoročno nije dobro...
Valjda je fora u tome što sam ja kod kuće, ne idem na posao pa onda ujutro do kasno spavamo. Da ja spavam do podne, valjda bi i ona.
Ujutro mi bude žao (a i samoj mi se spava) budit ju ranije pa ju pustim do 9, a onda popodne ide spavati nakon ručka.
Ma baš sam htjela otvoriti novi topic, ali kad ste već tu, evo problema:
M. se ujutro budi sa sikom u ustima (oko 9, s tim da cijelu noć sisa, po malo), onda doručkuje oko 10, pola 11. Ne pojede nešto puno. Onda ili idemo van ili se igramo. Nakon toga pravim ručak jer mi je važno da svaki dan jede svježe kuhano (kad sam već kod kuće) pa ruča i nakon toga ide spavati. No, često se dogodi da odužim s tim ručkom zbog kojega joj se pomakne popodnevno spavanje pa se dogodi da ide spavati i u pola 4.
SAd se pitate, šta ne stavim dijete spavati pa kuham dok on spava. E problem je u tome što ona kada zaspi, odspava 45 minuta, onda se probudi pa ja moram leći pored nje da ponovno zaspi. No, moram i ostati uz nju jer se inače budi. Nisam nikada do sada probala maknuti se i vidjeti što će biti jer mi bude žao da ne spava.
S druge strane, mislim da nije zdravo za želučić što tako brzo nakon ručka ide spavati i još se na sve to što pojede (a uglavnom dobro jede) nalijeva sikom.
Evo, danas je zaspala nakon ručka (kupus na paradajzu i pečeno jaje), a kako sam ja bila pospana, ostala sam uz nju pa je sisala sve vrijeme. Nakon 45 minuta se promeškoljila i počela plakati. Imam osjećaj da joj se podrigivalo, kao da joj se dizala hrana (i inače kada se probudi nakon tih 45 minuta, podrigne, a po noći ju zna probuditi prdac, ima jako lak san). Bilo mi je baš grozno, ali ne znam što raditi.
Znala sam ju staviti na spavanje i nakon što je jela nešto sitno (kruh s nečim, žgance...), ali bi se svejedno probudila.
Dakle, ona na dnevno spavanje ide 5 do 6, nekada i 6,5 sati nakon jutarnjeg buđenja. Je li to prevelik razmak? Onda odspava po tri sata. Bude mi žao buditi ju. Probudi se oko 18 h, nekada i kasnije. I onda na spavanje oko 22, 23 sata. Nekada mi treba pola sata za uspavljivanje, nekada, kao večeras i više od sat vremena.
Nije meni ništa od toga bed, imam ja i živaca i vremena, ali mi je žao ako njoj radim štetu.
uhhh, slično i kod nas, uz modifikaciju da malac ustaje ranije, jer ja ustajem da budim devojčice. plus što dremne pre podne pola sata. e, onda se vreme za popodnevno spavanje oduuuži. upravo zato jer se budi kad ja nisam uz njega, pa moram da sačekam da se spremi ručak, izadjemo napolje, devojčice i on ručaju. tad već bude jako umoran i dugo spava popodne, pa zbog toga uveče teže i kasnije zaspi (oko deset)...
ni ja za sad nemam rešenje; ako ga ostavim da spava sam, spavaće kraće i biće nervozan čitav dan, ako legnem sa njim čitava kuća trpi...
on je sada na prelazu izmedju dva i jednog dnevnog spavanja...sve se nadam da će, kad preko podneva bude spavao samo jednom (što se desi ponekad kad ustane kasnije), legati na vreme...
SikaPika, mislim da ti ovaj kasnopopodnevni san sve poremeti. probaj pripremit ujutro namirnice, pa skuhat u tih 45min, leći s njome,pa jedite kad se probudite. Moj sin dugo vec ne spava popodne, ali njega sam znala ujutro ranije buditi kad bi počeo s tim nespavanjem.
Inače, on je što se noći tiče, uvijek bio super. Spavanac oko 9, sad što je stariji, zna biti malo duže, ali ok. Ali seka nam je unijela kaos u raspored. Upravo je zaspala. I tako svaku večer. Nismo baš točni u sat, ali recimo: spava do 9, oko podneva spavanac, pa jedan popodnevni oko 4-5. Uredno mi zaspi oko 9,pola 10, ali za pola sata se probudi vesela i zaigrana i onda do ponoći...probam joj uvaliti cicu čim se počne meškoljiti ali ne pomaže. nekad zna biti i budna od recimo 18 pa do 23... iscrpila sam sve ideje, ako imate neki savjet, zahvaljujem, jer ovako ne mogu funkcionirati :(
Evo da se i ja malo pozalim. Mene izludjuje samo jedna stvar, a to je da mi mala zaspi izmedju 22 i 23 h, kako koji dan i taman kad ja pospremim nered koji je ostao iza nje i spremim sebe spavati i taman legnem u krevet sva sretna kaj cu konacno zaspati ona se probudi :( To me valjda smeta jer u glavi se veselim sto idem u krevet i taman kad mi je na dohvat ruke opet moram nju uspavljivat :(