kraj braka...

mayato, jooj, da mogu, "cijepila" bih te nečim samo da, uz sve to s*anje,

još ne osjećaš i krivnju!

Ajme i jao, kakva krivnja!

Nije Bog strogi, nemilosrdni sudac koji ti je upisao nepopravljivi minus

jer si pristala samo na civilni brak.

Da ti je kao vjernici žao što niste vjenčani u crkvi, zbilja razumijem.

Naime, mi smo u izvanbračnoj zajednici a bilo mi je obećano da ćemo se vjenčati

(što je meni važno) i - ništa od toga.

I da, žao mi je, jako žao, što je tako.

Vjerovala sam obećanju.

Nisam kriva.

Žalosna jesam.

Citiraj:

---

isvetica prvotno napisa

Zar ne bi bilo ipak malo licemjerno da on koji je potpuni nevjernik se ženi u crkvi? Uostalom i sama si rekla da si znala za koga se udaješ, i da si ga progonila da se oženite u crkvi, dok nije rekao hajde da. Neznam koji su vaši drugi problemi, ali nemožeš on nevjernika napraviti vjernika na silu

---

a zasto tako napadas zenu? Kao da nema dovoljno svoje muke.

Deklarirani ateist ili pripadnik druge vjere se moze ozeniti u KC bez da se krsti.
Samo treba obecati da ce dozvoliti partneru da prakticira vjeru.

Ama cure, on je kršten ali neće svoje dupe da odvuče u cvrkvu jer ga tamo "oblijeva znoj", a i to je proceduuuuraaaaaa......Lijenost, kronična,
Ma nema veze, zašto sam uopće onomad i pristala na takvu zajednicu?

Citiraj:

---

Teica prvotno napisa

mayato, jooj, da mogu, "cijepila" bih te nečim samo da, uz sve to s*anje,

još ne osjećaš i krivnju!

Ajme i jao, kakva krivnja!

Nije Bog strogi, nemilosrdni sudac koji ti je upisao nepopravljivi minus

jer si pristala samo na civilni brak.

Da ti je kao vjernici žao što niste vjenčani u crkvi, zbilja razumijem.

Naime, mi smo u izvanbračnoj zajednici a bilo mi je obećano da ćemo se vjenčati

(što je meni važno) i - ništa od toga.

I da, žao mi je, jako žao, što je tako.

Vjerovala sam obećanju.

Nisam kriva.

Žalosna jesam.

---

i ja sam žalosna...:heart:

Ne napadam. I ja sam nevjernik. Nisam se udala za Crkvu iako sam se udala u crkvi, ali sad dobivam pritisak sa svih strana da idem na misu, jer mi neće krstiti dijete. Ne želim ga krstiti, nevidim zašto, ali ako to ne napravim, padat će srčani na sve strane, a možda mi i krov padne na glavu. Na misi me toliko uhvate živci da nemogu ići sama, jedino sa malom mogu jer se onda skoncentriram na nju a ne na ono s oltara. I odbijam govoriti vjerovanje.

ja kuzim da se tesko rastati, pogotovo uz djecu, ali dajte zene, nece se drugi pokrenuti umjesto vas, da se ponovim

svaka promjena mora poceti od vas, vi ste te koje ste nezadovoljne.

Citiraj:

---

pinguica prvotno napisa

Sotonu nemožeš pobijediti sotonom već ljubavlju i poniznošću.

---

Poštujem tvoje mišljenje i stavove, ali te moloim što si konkretno mislila sa ovom rječju: poniznošću? Da li misliš na poniznost prema Bogu ili prema mužu?

Jer ako misliš da samo žena mora biti ponizna mužu, ne misliš dobro. Ako su i muž i žena puni ljubavi i poniznosti međusobno, to bih već mogla shvatiti.

Iako mi "poniznost" u braku nikako ne paše.

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Da , tako većina i radi. I onda nakon godina takvog života, stresa i nezadovoljstva imunitet pada na niske grane, vrijeme stresa učinlo je svoje i ode zdravlje u nepovratnom smjeru, bolesti....
I onda? Ponovno stres, tuga i jad, a šta onda? Nit imaš ljubav, čovjeka za potporu, nit imaš život, djeca polako odrastaju. I onda, kako u takvim situacijama naći smisao.

---

Slažem se s tobom.
Duboko sam uvjerena da cijeloživotno gutanje gov**a i trpljenje ne vode ka spasenju u drugom životu (možda zapravo i vode, ali ako je to jedini put tamo...), nego ka somatizaciji svih tih problema i bolestima koje će ionako nelijep život učiniti još težim i mučnijim.

jadno je to. Gutaš govna čitav život, nebi da te na kraju čeka nekakva nagrada a ne još jadniji život. Imam dva primjera u svojoj blizini, jedna žena je gutala govna i stalno se trudila promijeniti situaciju nabolje ali muž je ostao isti. Ona nesretna i dalje, i dalje se trudi a životari, ne živi nego životari i sreću pronalazi izvan doma, u nekim drugim stvarima, ljubavi nema a u vlastitoj kući se osjeća bezveze, nevoljenom, praznom. Druga žena trpi govna ali se pomirila s tim, ona živi svoj a muž svoj život. nakon sto godina oni su ko stranci jedan drugome. Ma hebeš ti takav život, treba to srezati dok je vrijeme.

Mala teta, iz ove moje perspektive, kad su tu djeca i izgrađen zajednički život, meni je skroz besmisleno da ti živiš s takvim čovjekom. Nevjerojatno ustvari da si i dalje s njim. Ma prekini to ženo i nađi nekog normalnoga tko će te poštovati i voljeti. Čokoladica s natipisom AKCIJa..ma fuj hebem ja takvog muškarca. Moj meni nije kupio ništa, nisam ni ja njemu ali ja znam da sam br 1 u njegovom životu i to mi daje do znanja na 1001 način

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Važna napomena: ne smatram da je zlostavljanje od strane muža i njegove obitelji normalno, duboko to osuđujem, ali smatram da su oni u tebi našli dobru podlogu za žrtvu i samo nastavili "tuči" po tebi, jer se ti ne buniš.

Ti moraš pronači sebe, jer ovako je će se situacija vrlo lako ponoviti i u drugim okolnostima i s drugim ljudima.

---

Isto tako mislim.
Probleme koje imamo sami sa sobom i nosimo svuda sa sobom. U svaki novi brak ili svaku novu vezu.
Lijepa mi je ova jedna pričica sa tetom koja je u 50-toj godini našla novu sreću, ali sam jako skeptična. Ne znam u praksi takav slučaj. Nažalost, mnoge moje poznanice nakon rastave nastavljaju s jadikovkama tipa - zašto cijeli život srećem samo imbecile, čime ih to privlačim? Naš prijatelj neuropsihijatar više puta je u društvu tumačio tu pojavu kad osoba bježi od nečega, konkretno od određenog tipa ljudi, a ono od čega bježi uvijek iznova susreće.
Mislim da je ključno u teškoj situaciji znati se dobro postaviti a ne pobjeći.

Dugo gledam ovu temu i ne pišem, najviše zato jer mi se čini da na forumu nitko ne može donijeti tako važnu odluku kao što je rastava braka. Ipak ne mogu odolijeti da ne napišem da je patnja u sadašnjosti s vjerom u bolju budućnost smislena samo onda kad obje strane tako misle. Nažalost, cijelu sam stvar i iskusila na vlastitoj koži. Vjernica sam a i bez toga nekako su me odgajali da je brak trajna i ozbiljna stvar u kojoj nije uvijek sve lijepo ni lako, ali koja tvori obitelj od koje se ne odustaje samo tako. I tako sam u istom ostala dugo nakon što su stvari pošle po zlu. Pokušala sam primjenjivati razne gore navedene tehnike, od nagovaranja da nešto poduzmemo, okretanja i drugog obraza pa sve do življenja odvojenog života. I stvarno sam bila jako nesretna. Kad sam napokon shvatila da neće biti bolje i da ja tako ne želim živjeti, a ni da moje dijete tako živi rastala sam se i otišla u podstanarstvo sama s djetetom bez stalnog zaposlenja. Bilo mi je strašno financijski teško, ali i prekrasno. Osjećaj spokoja nad vlastitim životom dok bih ujutro kuhala kavu je bio savršen, osjećaj da ja upravljam vlastitim životom. Sad sam u drugom braku koji mi se uistinu dogodio kad sam bila sigurna da ću ostati sama i tek sad vidim koliko je prvi bio strašan. Žao mi je što se ne mogu pričestiti, ispovijediti ili biti kuma, ali drago mi je da me više nitko ne ugnjetava i da nisam u stalnom strahu od pogreške. Mislim i da je Bogu drago. Ne mislim da treba odustati od braka na prve ozbiljnije probleme, ai duboko vjerujem da svatko treba znati reći dosta. Cure, želim vam da same spoznate vaših dosta i da ih imate snage reći. Ne bojte se samoće i siromaštva, oni su uistinu premostivi kad čovjek zna da je to pravi izbor.

Ovi postovi o "nebeskoj nagradi" za patnju u braku nemaju veze s učenjem Katoličke crkve o tome. Naime Crkva dopušta da se partneri rastave - odnosno da prekinu zajednički život - to postoji u kanonskom zakonu i u praksi, još od srednjeg vijeka. Nitko ne treba trpjeti patnju i nasilje u braku. To uopće nije upitno, samo je pitanje na koje svatko sam mora dati odgovor kad su kompromisi još mogući, kad nade i ljubavi još ima, a kad je granica prijeđena.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Poštujem tvoje mišljenje i stavove, ali te moloim što si konkretno mislila sa ovom rječju: poniznošću? Da li misliš na poniznost prema Bogu ili prema mužu?

Jer ako misliš da samo žena mora biti ponizna mužu, ne misliš dobro. Ako su i muž i žena puni ljubavi i poniznosti međusobno, to bih već mogla shvatiti.

Iako mi "poniznost" u braku nikako ne paše.

---

Ako si npr. skroman da li možeš prema određenoj osobi biti skroman, a prema nekoj drugoj ne? Mislim da ako je osoba skromna onda je skromna, nemože čas biti čas ne biti skromna ovisno s kim je u društvu.

Citiram sa jedne stranice sa litanijama poniznosti:
"Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove. Paziti da ne budemo znatiželjni.
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke.
Prelaziti preko tuđih pogrešaka.
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju.
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni.
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani.
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo.
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo.
Birati uvijek ono što je teže. "

Nije to nimalo lako ali jednom kad kreneš tim putem puno lakše se grube riječi i djela odbijaju od tebe i vraćaju se onome tko ti ih je uputio. To je teško pojmiti dok ne isprobaš na vlastitoj koži. Kao da imaš nevidljivi štit ko sebe.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Ovi postovi o "nebeskoj nagradi" za patnju u braku nemaju veze s učenjem Katoličke crkve o tome. Naime Crkva dopušta da se partneri rastave - odnosno da prekinu zajednički život - to postoji u kanonskom zakonu i u praksi, još od srednjeg vijeka. Nitko ne treba trpjeti patnju i nasilje u braku. To uopće nije upitno, samo je pitanje na koje svatko sam mora dati odgovor kad su kompromisi još mogući, kad nade i ljubavi još ima, a kad je granica prijeđena.

---

Isus nam je dao dovoljno sredstava s kojima se možemo boriti protiv zla u svom životu. Nemoramo čekati da umremo.

odlično ispričano!


referiram se na casu :klap:

Moje mišljenje je da se teme podijeli na vjerničku i nevjerničku o kraju braka.

Ovako me neki postovi iskreno iritiraju , a vjerujem da bi i moji/ nevjernički / iritirali drugu stranu.

Svima koji prolaze kroz takve trenutke ne trebaju savjeti ljudi koje ne dijele njihov svjetonazor- mene je ovo o poniznosti baš naživciralo , pa ako imamo 100000000000 tema o svemu, mogu li nevjernici imati svoju? o kraju braka? kroz našu prizmu ?

unaprijed hvala

zašto? kad temu otvori netko tko je vjernik normalno je da rasprava krene i u tom smjeru, ako se netko ne želi referirati na taj aspekt jednostavno ga zaobiđe, a ako netko želi otvoriti temu o svojem kraju braka, a smetaju ga ikakva spominjanja vjere i duhovnog savjetovanja, onda nek otvori svoju temu i sigurna sa da će svi poštovati ton kojim dotična osoba želi raspravljati o svojem problemu. Kaj nam treba posebna policija koja će odvajati vjernike od nevjernika po defaultu. Pa valjda se znamo svi normalno razgovarati i reći svoje mišljenje.

samo sam htjela izbjeći natezanja . a o svom kraju braka ću otvoriti temu kad za to dođe vrijeme.

Citiraj:

---

pinguica prvotno napisa

Citiram sa jedne stranice sa litanijama poniznosti:
"Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove. Paziti da ne budemo znatiželjni.
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke.
Prelaziti preko tuđih pogrešaka.
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju.
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni.
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani.
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo.
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo.
Birati uvijek ono što je teže. "

---

meni je ovo užasno. strahotno.

podržavam razdvajanje topika na crkveni i sekularni, tako da ne moram čitati i ignorirati postove od kojim mi se ježi koža.

nisam mislila na ničiji brak konkretno, pardon, ako je tako izgledalo

I kaj bi onda pokretačica teme mayato i mala teta koja je ovdje prostrla dušu trebale pratiti dvije teme ili ćete im vi odrediti da prate svaka jednu?
Koje su to fore, neka pedagoška mjera izoliranja nepoćudnih ili što?
Tko brani ikome da otvori svoju temu "razvod" ili "kraj braka."?
Ni ja se ne slažem sa svim što se piše, da ne kažem koje mišljenje imam o lešinarima koji se uvijek razvesele na spomen najmanjeg problema u nečijem braku, pa koga da zovem da mi pročisti forum po mojem ćeifu?
Kaj to uopće postoji u životu da ti se okolina posloži kako tebi paše na zahtjev?
Zanimljiv pristup svakako.

ne, to je vrst fašizma
treba svim vjernicima stavit neš ka davidovu zvizdu na rame
a nevjernicima niš kad ne virujuu niš
a inače bi se zaklela da se govori kak su ateisti, pa ak oš i agnostici tolerantniji od više vrsta vjernika i religioznih...

zapravo..kad ja dođem na vlast
uvest ću zmajevksu diktaturu i totalitarizam
svi koji budu ama i o izboru deterdženta ....persil, čarli, faks, dreft, nila.... razmišljali drugačije od mene će me zasigurno živcirati i krenut će natezanja
a to mi se nikak ne da
te će mi prva naredba biti razdvojiti ove i one i one i ove...da se ne moram mučit slušati nit ignorirati...
:mrgreen:

Slobodno mi nalijepi Davidovu zvizdu, ali i ja mislim da bi bilo bolje razdvojiti teme.
BTW, kupujem Frosch za suđe, pa me smjesti gdje god želiš.

dobrovljka?? pohvalno !
al, sorry, nemrem
eto, nisam čak ni na mod. vlasti
pih..kaki je to zmaj :lol:
tebi kisić ;)

Citiraj:

---

Joe prvotno napisa

Citiraj:

---

pinguica prvotno napisa

Citiram sa jedne stranice sa litanijama poniznosti:
"Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove. Paziti da ne budemo znatiželjni.
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke.
Prelaziti preko tuđih pogrešaka.
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju.
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni.
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani.
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo.
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo.
Birati uvijek ono što je teže. "

---

meni je ovo užasno. strahotno.

podržavam razdvajanje topika na crkveni i sekularni, tako da ne moram čitati i ignorirati postove od kojim mi se ježi koža.

---

X
i dodajem da ni svi vjernici ne podržavaju ovaj ekstrem i priklanjaju se drugoj struji
no znam, da će se opet naći arbitri koji će takve okarakterizirati kao loše vjernike

Obje žene koje su ovdje recentno iznijele svoj bračni problem su vjernice koje u kontekstu vjere traže rješenje svojih problema, pa ne vidim zašto odgovori ne bi išli u smjeru kojeg one traže.

to što su one vjernice, ne znači da im odgovara ovaj pinguičin pristup. meni je užasan.

zmajice, čekam dan kad ću pročitati tvoj post i u njemu vidjeti nešto osim podrugivanja i glupiranja, neki sadržaj... stav, mišljenje.

zdenka, nije li samodopadnost grijeh? jako često ju primijećujem kod glasnih vjernika.

Zašto bi razdvajali teme?
Ok, ne slažemo se, big deal i već viđeno.
Pa u tome i jest čar foruma.

ma ok, ne moraju se razdvajati, meni svejedno.

ali onda neminovno dolazimo u sukob mi koji smatramo da žena treba sama upravljati svojim životom i ovi koji smatraju da treba biti ponizna i trpjeti.

Glupo je razdvajati teme na tom temelju, jer administratori foruma ih ionako ponovno zaljepe skupa za sve koje zanima ista problematika. A glupo je i svađati se na tu temu, ali ja stvarno molim one koje imaju iskustava na ovu temu, da ih iznesu, pogotovo one metode koje ne ukljućuju svećenika, jer mene osobno ne zanimaju takva riješenja, barem ne u ovoj fazi moga života.

ja bih zamolila da se ne upućuje žene na poniznost i trpljenje. molim lijepo. hvala.

Citiraj:

---

Joe prvotno napisa

to što su one vjernice, ne znači da im odgovara ovaj pinguičin pristup. meni je užasan.

zmajice, čekam dan kad ću pročitati tvoj post i u njemu vidjeti nešto osim podrugivanja i glupiranja, neki sadržaj... stav, mišljenje.

zdenka, nije li samodopadnost grijeh? jako često ju primijećujem kod glasnih vjernika.

ali onda neminovno dolazimo u sukob mi koji smatramo da žena treba sama upravljati svojim životom i ovi koji smatraju da treba biti ponizna i trpjeti.

---

to što je tebi užasan ne znači da se ne smije iznjeti, zar ne??
postoji brdo vidika i pingviničin je jedan od njih i tko je itko od nas tu da getoiira, zabranjuje i sl??

nemam posebni interes na ovoj temi...stoga nit smatram da trebam pisat iš vele ozbiljno
dapače, kontah uskočit tek na ove nebuloze

kad je vidiš na drugima, sigurno tu samodopadnost sama nemaš
posebno kad se krasnim pridjevima koristiš kako bi iznjela svoje, nazovi mišljenje o nečijem stavu
divno

i četvrto, ma divno... i nevjerojatno... čitaš što želiš čitat a ne ono što piše
jer kad bi se ama i mrvu potrudila pročitat što piše vidjela bi da nigdje pingvinica nije rekla šuti i trpi
a da i je..kakve veze ima što nastane sukob mišljenja?? u kojoj nirvani ti živiš pa je oko tebe sve ravno i mir?? šteta što ti pokoji post ovdje diže tenzije...

Citiraj:

---

isvetica prvotno napisa

pogotovo one metode koje ne ukljućuju svećenika, jer mene osobno ne zanimaju takva riješenja, barem ne u ovoj fazi moga života.

---

takve postove mimoiđeš i mirna Bosna
zašto bi se itko uzteza od iznošenja svog stava*
ti nisi, ne u ovom citiranom postu

hvala što mi pomažeš učvrstiti moje mišljenje :love:

no problem
nikad nije bio
:)
a sad...što ne bi nastavili po starom u stilu: meni je pomoglo to i to il nije mi pomoglo to i to ...
i tom sl. ;)

Mnogima je ovdje zasmetala riječ poniznost, mislim da zato što ima negativne konotacije koje skrivaju njezino pravo značenje Nju ne treba čitati u ključu poniženja, samoprijezira, umanjenja ličnosti, pasivnosti, jadne osobe. Prilažem o tome vjerski neutralno mišljenje dviju psihologinja: http://www.centar-zdravlja.net/clanc...sto-skromnost/

Kršćanski shvaćena poniznost je suprotnost oholosti i egoizmu, sposobnost razumijevanja drugog i davanja sebe drugima, poštivanje tuđih stajališta i situacija, shvaćanje vlastitih ograničenja i istovremeno vjera u sebe u jedinstu s Bogom, spremnost na pomoć, opraštanje. To je osobina koja nam pomaže da bolje shvaćamo prije svega sebe, a onda i druge i da imamo za njih razumijevanja. Bit poniznosti je pronalaženje prave mjere - ponizan čovjek neće se precjenjivati ni potcjenjivati, neće se gurati u prve redove niti hvalisati, neće se uvijek prvenstveno baviti sobom. Poniznost je vrlina povezana s ljubavlju koja dovodi do mudrosti i dostojanstva, nikako ne poniženja.

Citiraj:

---

zmaj prvotno napisa

takve postove mimoiđeš i mirna Bosna
zašto bi se itko uzteza od iznošenja svog stava*
ti nisi, ne u ovom citiranom postu

---

Možda da si citirala cijeli moj post, bi shvatila da sam ja uputila molbu curama koje imaju iskustvo rastave/pomirdbe, a koje nije vjerničko da ga iznesu. To što ti uživaš u provociranju, nije moj problem.

Citiraj:

---

pinguica prvotno napisa

Ja sam se javila jer mi je žao da vjernice traže odgovor za probleme u braku na forumu gdje je puno nevjernika. Ako si vjernik duboko ćeš patiti što si iznevjerila Boga rastavom.

---

evo, ovo nije ponizno već oholo, čitano mojim nevjerničkim okom. oprostite što zauzimam stav.

Poniznost je vrlina koju rijetki mogu savladati, i to nije sramota. Mislim da je namjera pokretačici teme biti ponizna, da ne bi temu ni pokretala, a kamoli razmišljala o prekidu braka