Istekao mi edit. Nisi rekla da se svi udaju zbog sela samo velika vecina.
Printable View
Istekao mi edit. Nisi rekla da se svi udaju zbog sela samo velika vecina.
mi isto baš ovako, nakon pet godina veze. s time da je trudnoća došla, ajmo reć napol neplanski, jer ja da sam planirala nikad ne bih isplanirala. s mojom neodlučnošću :D
a moja sestra i njen nevjenčani muž, su se planirali vjenčati nakon što ona rodi. napraviti tulum za ekipu. kao da se može bezbrižno zabaviti (čitaj popiti si koju :D ), a ne da se svi zabavljaju osim nje.
međutim, kad je rodila, nije računala da onda kreće dojenje. koje traje i traje i, nakon dvije i pol godine bome još traje (off je, ali ovdje moram napomenuti kako je meni govorila da nisam normalna i da će ona dojiti maksimalno šest mjeseci) i kako vrijeme prolazi, tako im se nekako gubi smisao tog tuluma za ekipu. što ne znači da su odustali skroz.
tako da, potpisujem tangerinu i am, tako nekako i ja gledam na ovu priču.
Pa mene na ovoj temi nista ne vrijeda.
Niti tvrdanja da se trudne mladenke udaju samo zato sto su trudne. Generalizacija kao svaka druga. Ne nalazim se u njoj pa me niti ne dira. Nitko mi nije muza birao, nije mi se trudnoca dogodila slucajno, niti sam se morala udati zbog bilo cega. Tako da me tudi pravi ili krivi ( po nekome) razlozi za brak ili protiv njega ne diraju.
a majko mila s tim vašim vrijeđanjem :lool:
da, još sam htjela reći da mi je najbolja frendica odvjetnica koja u svemu vidi najcrnije scenarije. jer samo takve, naravno, i gleda.
a moja sestra i njen muž, zaljubljeni i dalje do ušiju i on uvijek kaže da ako ga ona ostavi, sve će joj ostaviti i povući se u neku špilju do kraja života. i stvarno tako misli sad :D
i da mu je taj brak odbojan baš iz razloga jer guši romantiku i iz romantičnog odnosa prelazite u nekakav ugovorni odnos. a ne shvaća da mu na isto dođe :D
Ali u svom prethodnom postu si napisala da je vanbračna zajednica postala konvencija jednako kao i bračna. Zar "konvencija" ne znači da je onda i takva zajednica prepoznata i priznata od strane društva? Meni se čini da si nešto slično i napisala u prethodnom postu, tj. da su pred zakonom manje-više iste.
Ako su iste, onda zašto ne bih zahtevala ista prava pred zajednicom, ako ništa drugo, makar pravo da muža predstavim kao muža, ili makar kao "supruga"-ako već "tegli" život uz mene, zar nema pravu da mu makar zajednica to prizna, bez obzira na to šta se događa u naša 4 zida?
Recimo, da li ćemo sebe nazvati "roditeljem" zato što je naš status pravno regulisan pred zajednicom ili zato što živimo život kao nečiji roditelj?
Što se tiče toga da je život jedan i kratak, baš zato nemam želju da protraćim ni jedan jedini dan na bezličnu proceduru potpisivanja venčanog lista, ako ne moram. Ako budem videla da je to lakši način za rešavanje administrativnih prepreka, naravno da ću se venčati. Ali, za dokazivanje vanbračne zajednice su mi do sada trebala jednom dva svedoka sa svojim ličnim kartama, procedura je trajala oko 10 min. računajući i čekanje u redu. To mi je stvarno prihvatljiva opcija.
Institucije postoje jer je društvo zaključilo da su općekorisne, jer pružaju društvu neku korisnu funkciju. Uporno vežeš prava bračne zajednice isključivo za nju, kao da je smisao bračne zajednice u njoj samoj - ne, smisao i dobiveni benefiti, u očima države, su to što bračna zajednica pruža društvu - primarno rađanje i odgoj djece - i za to pruža država olakšice. I normalno da kad nešto drugo počne tom istom društvu davati to što društvo želi, da se očekuju jednake povlastice za istu funkciju koju društvu daju. Vanbračna zajednica je u očima države jednako "potvrđena" kao i bračna onaj tren kad ispune preduvjete za nju - u slučaju bračne potpis kod matičara/u crkvi, u slučaju vanbračne tri godine na istoj adresi ili manje ako se rodi dijete (uz uvjet da nitko nije u nekom drugom braku). Vanbračna zajedinca je institucija, pravna činjenica, regulirana zakonom, isto kao i bračna zajednica, svaka sa svojim specifičnostima, bračna se zajednica dokazuje "papirom" kao i vanbračna itd. Kao uostalom i registrirano partnerstvo. Ne mislim da je išta od toga ni "vrednije" ni "institucionalnije".
Touché :lol:. Baš sam mislila ko će prvi napisati :mrgreen:....
Da, ali razumeš, ja sam kao muž cvijetine sestre, ovako je pod mojim uslovima suvoparno birokratski, a ne pod tom "nametnutom neromantičnom" institucijom....
Prosto, toliko sam detinjasto romantična da ne želim da se sećam bračne ceremonije na taj način ako ne moram, ne znam jesam li išta ikome jasna...:roll:
sillyme, o tome se, bar što se mene tiče, i radi. Vanbračna zajednica je danas konvencionalni način života, institucija društva. I neka je.
pulinka, ja stvarno mislim da je svaki tvoj razlog dovoljno dobar razlog :)
kao i da je selo dovoljno dobar razlog za vjenčat se, ili ako želiš dobit servise za jelo i to sve
e pa da, taj dio smo zanemarili - nema pira, nema poklona :mrgreen:
pulinka, ovaj moj od sestre se i tome protivi. i kaže da ako ikad budu radili vjenčanje, da će zabraniti poklone. luđak :mrgreen:
sad će mi tanči i žuta napisati da sam se udala radi tostera :mrgreen:
je još radi toster, s obzirom na bračni staž?
I ja isto nemam ništa protiv tih razloga, samo to ne bi bili moji razlozi :). (ah, cvijeto, mi eterične budale, nikad toster dobiti neću :lol:)
Ali, eto, bezveze mi je kada neko oseća potrebu da istakne da se ne mogu zvati isto venčani i nevenčani bračni partner. Ne znam zašto mi smeta baš ta terminologija, biće da je zato što je samo venčana žena- žena, a nevenčana žena je - pa, samo ljubavnica, da ne budem eksplicitnija....
mi poklanjamo i nevjenčanim parovima neki kao vjenčani poklon
kad se ukaže prilika
evo moja kuma i njen dečko su sad zajednički kupili stan, i znam da se neće vjenčat jer su kao protiv toga
pa mi je to prigoda da joj uzmem neki malo ozbiljniji poklon
:)
To su sinonimi.
Nismo registrirani.
Živimo zajedno, evo, sedmu godinu. Dvoje djece. Imamo zajednički kredit za stan. Do sada nam vjenčani list nije trebao. Imamo averziju prema svadbama, posebno tradicionalnima, pa o tome nismo ni razmišljali.
Što se tiče matičara, možda jednom ako nam stvarno neimanje vjenčanog lista poremeti život, nismo za, ni protiv, više onako indiferentni.
Oko nas su izvanbračne i bračne zajednice tu negdje po brojnosti. Ljudima je sve manje stalo do papira, postajemo ko Slovenci :)
Jedino....kad pogledam opreljenost naše kuhinje...bude mi žao. Sama nikad neću dati pare za suđe :)
I mi smo dobili poklone za useljenje :). Zato i imam dovoljno suđa :).
To su mi zaista dragi pokloni, i vezana sam sentimentalno za njih. Interesantno, puno poklona potiče od naših baka i dedova, kojima nije smetala naša vanbračnost.
za što? ljubav? pa ok.
bitno da nije zbog sela :lool:
uletila mi sirius ispod žute
Pulinka gore spomenu trošak oko svadbe, pa neće moć renovirat kuću.
Krivo. Na svadbi zapravo zaradiš (pogovoto većoj), tako da si se mogla i proveselit i opremit kuću.
Jedno nužno ne isključuje drugo. ;-)
mi smo od svadbe skupili fine novce koji su nam poslije bili polog kad smo kupovali stan.
i predobodro smo se zabavili, pleasali smo cijelu noć a ja obožavam plesat i družit se s meni dragim ljudima.
Meni nije jasno da je nekome vazno da krsti djecu a nije mu važno crkveno vjenčanje. Meni to nema smisla.
Jedino ako su različite vjere ili jedno nije uopće vjernik (itd) Jedino tada bi mi bilo logično takvo razmišljanje. I tada mi je to skroz ok.
Sve drugo mi apsolutno nema nikakvoga smisla. Stvarno ne kužim. Sorry
sirius :sjedi5
Ali to uopce nije tema. Niti je tema crkveno vjencanje. :)
Ovo je bilo za Carminu.
meda, imaš "point". Upravo tako. Jedan samo ode. I nema ničega više. I dalje ostaje: "bračno stanje:neudata-neoženjen" :) Ako nema djece, ni imovine, nestane u trenu. Za razvrgnuti brak, ipak treba malo vremena, pa možda i više promišljanja. A bračno stanje ubuduće "rastavljen-rastavljena"...
Nije tako!! Mogu te demantirati mnogim primjerima, ali neću, naravno. Eventualno može se razmišljati što će mama reći, ali kakvo ni selo ni grad. Koga briga o tome. Nisam bila trudna kada sam se udala. Mi jednostavno nismo mogli biti jedan bez drugoga, ma nismo skidali ruke jedno s drugoga, tako da je brak bio sasvim logičan nastavak. Čista ljubav. Mogu reći da je nakon par desetljeća i sve sreće i tuge koju smo zajedno preživjeli i dalje tu, drugačija, ali je tu. ps, a ruke i dalje ne skidamo jedno s drugoga, a i zašto bi.
Prvo, ima li u službenim papirima oznaka bračnog stanja: "izvanbračni partner"? Mislim da je u popisu stanovništva bila. No, nakon prestanka izvanbračne zajednice, nema nikakve oznake, opet ste po bračnom stanju kao da i niste bili zajedno, no prednost oznake "neudana/neoženjen" možda ipak prevladava nad onom "rastavljen/rastavljena".
Drugo, ta procedura nikako nije bezlična. Onakva je kakvu ju sama napraviš. I ne kažeš svome voljenome "DA" radi administrativnih prepreka, nego radi ljubavi.
Vrijednost dobre zabave, lijepe frizure i šminke, krasne haljine, nikako nije za zanemariti. A ni ono da si jednu večer glavna :) Znam, reći ćete, može se biti glavna kad hoćete, ali, ako niste probale, možda i ne znate kakav je taj osjećaj. Možda stvarno vrijedi tih novaca i vremena, ha?
Znam da zagovaram brak i znam da mi je čudno da neki smatraju da nije potrebno službeno objaviti "urbi i orbi" da se vole, u dobru i zlu, ali običaji su lijepa stavka u ljudskom životu, pa neka ih. Pogotovo kad taj običaj nikome ne smeta.
I da...kad sam bila djevojčica sve su prijateljice svoje barbike pripremale za vjenčanje samo se moja uvijek spremala za provod. Nikada nisam sebe zamišljala u vjenčanici niti svadbu od 300 ljudi s barjaktarom i sl. Međutim mm je o tome sanjao. A meni je bilo svejedno. Jedino sam znala da želim njemu reći DA i imati to napismeno i u crkvi. Odlucila sam da ce vjencanje biti bas kako on zeli sa svim popratnim folklorom i bilo mi je odlicno. Uopce nisam pozalila. Dapače
Za ovo što sam baš njemu rekla sudbonosno da ponekad se pitam jesam li bila trijezna,al češće ipak ne sumnam u svoju odluku ;-)