Adio Mare lijepo si ovo sažela!
Printable View
Ja isto mislim da je vecina ovdje neka sredina. Osim case. Ja volim citat tvoje postove zato sto su neobicni. I moras priznat da jesi radikalna :mrgreen: ja u rl ne poznajem nikoga tko ne budi prvasice za u skolu :D i tko ocekuje od petaša il sedmasa da ozbiljno zele upisat gimnaziju. Ja mislim da j do osmog razreda nije ni znao sto je gimnazija. Načuo nešto :D
Fora casa!
Ja bih pomogla djetetu i da smrsavi :-/ svi bi jeli manje i kretali se vise, ako treba :-/
i ja bih rekla da smo svi sredina
samo drugačije percipiramo i prikazujemo
moja, uglavnom radi sama
za neke stvari nemam pojma što rade
matematiku, engleski, tehnički ništa
manje više hrvatski, to mi je 2-3x pokazala ove školske godine
njemački mi da riječi da je ispitam, sada im je došla prof. koja im je, napokon, rekla da nabave riječnike i pišu riječi sa članom
to treba učiti napamet i to je ispitam
prirodu i geu mi je dala dan prije ispita da je propitam, znači ja pojma nemam što rade, uzmem knjigu listam i pitam
ali priznajem da sam povijest učila
već sam napisala, novi profesor, više daje, ali više i traži, i možda baš zato što je lani nisam utjerala da se povijest treba učiti, jer je ono malo što je učila bilo dovoljno za 5, došla je u situaciju (u kombinaciji s velikom nedisciplinom u razredu koja je isto kumovala) da je dobila dvje loše ocjene
em što se ona tu izgubila u situaciji koja joj baš nije svakodnevna, em što ju je uhvatio strah da neće moći
i nije bilo nego učiti skupa s njom
gradivo od cca 2 mjeseca smo učile skupa, ponavljale, malo ja, naglas (to je problem, jer ona neće učiti naglas) malo ona, dok to nije išlo kao vodu piti
sad ne učim više tako, ali kontroliram da poslije svake lekcije ponovi gradivo što su taj dan radili, i da ponovi sve prije svakog sata
glazbena je isto svaki dan utjerivanje, ajde svirati, ajde svirati, i sada nas maltetira tako da netko mora uz nju sjediti dok svira :roll:
ali na samu pomisao da se ispiše (ja svako malo vrištim da ću instrument razbiti o zid, a nju ispisati iz gš) počne ona vikati da se neće ispisati
ja to doživaljavam kao angažman, jer moja mater to nikad sa mnom nije radila
ali ne doživljavam kao maltertiranje djeteta i forsiranje na nešto što ona nije sposobna
Nemam petaša, al imam prvašicu i eto sad znaš i mene. ona se budi bez problema čak je neko jutro sama se digla prije svih nas, umila počešljala, obukla i nasmijana nas dočekivala kako smo kapali u boravak :-)
Meni je bilo jasno u 5.razredu da ću upisat gimnaziju i ne samo to nego i koju gimnaziju- matematičku.
sirius znaš da je tvoja situacija nešto posve drugo o ovoga o čemu mi sad pišemo tako da se ne trebaš obazirat.
cvijeto ja ne kužim po čemu je tebi casa tako radikalna, pa ti si puno radikalnija na nekim drugim temama :-P
Ne mogu vjerovati da sam procitala svih 11 stranica, a ni nemam djecu u skoli ;).
Kao sto ste pisale, mogla bih potpisati skoro svaki post na nekim stranicama, ipak cu reći naklon casi, ako za nista drugo, za ovo da ne podsjeca da trebaju stvari za tjelesni, meni je to zakon.
Sto se tice srednje skole i faksa, ja sam cura od 5.0, isla u gimnaziju, zavrsila 1 faks, upisala i drugi, ali odustala, isla na postdiplomski, skoro ga zavrsila, nisam jos, al planiram, a mislim da nije nemoguce da jednog dana imam i doktorat, strucnjak sam u svom podrucju, imam i gomilu profesionalne edukacije... Al, da mi mali kaze da zeli biti smetlar, iz ovih stopa bih otisla u banku, digla kredit i kupila mu smetlarski kamion. Na pragu 40-tih imam totalnu krizu identiteta, i najradije bih da sam pola vremena u zivotu koje sam provela za knjigom ili kompjuterom provela plesuci ili buljeci u sunce. A jos me nitko nije ni tjerao na to ;).
Moj brat je zavrsio spomenuta 3 razreda trgovacke, vise je bio oko skole nego u skoli, na praksu nikad nije isao, nego je cipelama i gablecom mazao cistu speglanu kutu da mama misli da je bio na praksi, ona je hodala za njim, vikala, kaznjavala, nista. Htio je u ugostiteljsku, nije se mogao upisati zbog losih ocjena iz oš. Poceo je konobarit i razvozit pizze sa 18. Danas je na nekoj menagerskoj poziciji, voditelj je nekoliko ugostiteljskih objekata, ima placu istu ko ja.
Sto se tice ovog pomaganja, vjerujem da cu ja biti jedna od onih koja ce znati sadrzaj svih biljeznica, i nastave... Al sto se tice postignuca, zbilja, zbilja zelim biti cool i opustena i naci tu granicu i reci sad mi je vaznije da idemo buljiti u sunce nego ga tjerati godinama na nesto za sto realno nije zainteresiran. Ja sam isto u niši "zar je zbilja tako sudbinaki i tragično ne upisati tu xy skolu ili fax?". Iz primjera moje generacije, ima ljudi koji su srednju prolazili jedva s 4.0, sad su diplomati (bez veze, sami se probili). Ekipe koja tu prvu godinu poslije srednje nije uspjela upisati engleski ili pravo, sad prevode u Briselu ili su suci. Cura koja je prolazila sve s 5.0, i srednju i fax, dobila rektorovu nagradu, danas je nastavnica u malom mjestu u drugoj zupaniji (udala se tamo)... (Ko iz kolumne Vedrane Rudan - "na sve je isla, a sad je samo nastavnica" ;)).
Ne kuzim, bojim se jedino ekstremnog siromastva, za sve ostalo mi je bitno da budu zadovoljni samima sobom, vec ce od neceg zivjet.
Ovaj svijet me sve vise zamara s tim postignucima i uspjehom - cisti kucu, peri zube, peglaj, jedi zdravo, nauci engleski, kupi si i priusti to i to, zavrsi edukaciju za pisanje eu projekata... Ma mani me se vise, zelim samo buljit u sunce ;).
Pitanje za ove koje brinu hoce li im djeca moci upisati zeljene skole i fakseve, jeste li vi sve sretne sa svojim obrazovnim i profesionalnim izborima? Sto bi bilo drugacije da ste negdje malo olabavile, i umjesto s "5.0 prosle s 4.6"? Bi li kvaliteta vaseg zivota bila ista, znatno losija, znatno bolja...?
I jos jedna stvar koju nisam primijetila da se spominjala, znaju li svi roditelji pomagati djeci? Na ovo forumu ima puno vise visoko obrazovanih nego u populaciji. I dok se na pocetku pisalo o pravopisu, razmisljala sam kako neke od vrtickih mama ni ne znaju je li ispravno "ne znam" ili "neznam". Imamo grupe na viberu, a vidim i na fejsu, ne pršte baš svi od poznavanja pravopisa. Nemam pojma kako je tek onda s matkom, fizikom i kemijom u višim razredims osnovne... Čitam vaše osobne priče, ali stalno mi je prisutan taj upitnik iznad glave, sto rade roditelji koji "ne znaju" pregledati biljeznice, ispraviti zadace... A sustav (čini se to očekuje). Pretpostavljam da nemaju svi ni za instrukcije. Sto se dogada s njihovom djecom u tom sustavu?
Sto se dogada sa tom djecom u sustavu?
Pa budu losi , jasno . I budu ispod svojih mogucnosti oni koji trebaju pomoc ili guranje, a ne mogu je dobiti.
To je poznata stvar, da uspjeh u OS najvise odreduje angaziranost majke.
Istrazivanje je takvo, ne izmisljam. Uz napomenu da uspjeh nije 5,0 ili 4,5 nego se uspjehom gleda bolji rezultat u odnosu na to dijete .
Nisi trebala napisati ovo da uspjeh u oš ovisi o angažmanu majke, sad će neke mame ovdje misliti da trebaju potegnuti jos vise ;).
Salim se, necu nista kategoricki tvrditi, mali ce u skolu za godinu i pol pa cu se javiti.
Samo sam se htjela autati kao bliza casinom polu. Npr. nedavno mi frendica govori, a djeca su joj isto 5 i 3, "moji nikad nece ici na filozofski, necu im dati, od ceg ce zivjet poslije filozofskog". Ja ju gledam "jesi ti normalna". Pa nije zivot tako zacementiran.
I da, jasno da ta djeca budu losa i ispod mogucnosti, ako ne mogu dobiti pomoc koja im treba, al kakav je onda to sustav miša mu? Kurikularna reforma će pomoći?
Jos sam se sjetila o mogucnostima za kasnije, nakon strucne srednje i gimnazije. Jasno da ti gimnazija daje vise, ali nije ni sve propalo ako si zavrsio negdje drugdje. Znam curu koja je poslije trgovacke upisala pedagoski i radi ko teta u vrticu. Frendica daje instrukcije iz hrvatskog, i dolaze joj srednjoskolci iz strukovnih skola radi priprema za maturu. Kaze da joj je veci uzitak raditi s njima jer su full motivirani i jako se trude, nego s nekim iz gimnazije tko treba bolju ocjenu, ali mu i nije bas previse stalo.
P.S. Ovo da bi kupila djetetu smetlarski kamion kad bi htio postat smetlar... Naravno da on ne bi bio neki sirotan, bio bi smetlar pun duha, kojeg susjedi obozavaju, pun zivotne mudrosti, poslije posla bi citao Dostojevskog... Onako, bio bi ko neki lik iz Zivota na sjeveru, ili ko onaj soboslikar od Murphy Brown :lol:.
Djizs, Bubilo, koliko generaliziranja u tvom postu! Ako netko pomaze ili gura dijete da uci, to radi zato da mu dijete ima 5,0?
Pa ja sam par stranica prije napisala da mi je suluda ta opsesija ocjenama i prosjekom. I maltretiranje profesora da navuku djetetu ocjenu jer mu treba za prosjek.
Ti kazes da bi podrzala dijete da bude smetlar. To isto radim i ja za svoje dijete koje zeli biti teta u vrticu. A radim to na nacin da je podsjecam da za to treba raditi, tj. uciti.
Jedno je nametati djetetu nesto sto ono ne zeli, drugo je pogurati ga da radi kad zna sto zeli, a ne da mu se bas uvijek.
Meni je casu isto zanimljivo citati, neki njeni postupci me potaknu da u necemu malo olabavim, a nesto si ne mogu ni zamisliti. Ja sam negdje u sredini - niti helim biti riditelj helikopter niti zelim djeci sve prepustiti.
Napisala je Angie kako joj se, kad je tek dosla na studij, bilo bed naruciti doktoru. Mene moji nisu bas u tom mjeri drzali pod staklenim zvonom, ali je ipak bilo super kad je tata isao sa mnom kupiti bonove za menzu prvi put ili kad je isao sa mnom kad sam nosila karton kod studentske lijecnice opce prakse. Ne zato sto ja to ne bih mogla sama, nego onako, vise za drustvo. Radio je u Zg pa smo se nasli i obavili to zajedno. To mi je lijepa uspomena.
Laumi, ne moj post se ne odnosi na tebe, pitala sam generalno... Sto s takvom djecom koja se na inzistiranje roditelja upisu na gimnaziju a ne ide jim? Jer i prebacivanje u drugu skolu nakon dvije godine nije samo tako, treba poloziti deficit predmeta i to strucnih koja su cesto teska i jako obsezna. Ode ljeto u ucenju a sve radi (pre)ambizioznih roditelja.
Ma, meni se taj trend prevelikog uplitanja u zivot djeteta ne svidja. Previse jih se drzi u mjehuricu i kad taj mjehuric pukne nemaju pojma kako ide zivot. I prevelika tezina se pridaje tom obrazovanju, mm je lud kad mu dodju ljudi sa zavrsenim fakultetom a neznaju spojiti dvije suvisle recenice u mailu, pokaze mi ponekad neki cc kad trazi ljude za posao, bude svega. A svi visokoobrazovani...:-/ Ili ,kad nakon, zavrsenog ekonomskog fakulteta neznaju izracunati iznos pdv-a. Primjer iz istinitog zivota. Ja ne kazem da su to ljudi koje su gurali roditelji, nego da s nasim skolstvom generalno nesto ne stima. Od oš nadalje...
Moja kci je premala da bi znala sto zeli biti u zivotu. Trenutno zeli biti "uspješna".
Njoj to znaci dobiti koju medalju na natjecanju i imati sve petice na kraju godine.
I za sada joj ide. Međutim, uz pokoji poguranac, pokoju provjeru zadace, printanje listica za vježbu.. Ovaj tjedan nista od toga, prvi put ju vidim tek u 9 navecer.
I , ubijte me, stvarno ne vidim nista lose u sudjelovanju i pomaganju. Pa za koji god to cilj bio.
Poludim kad čujem kako "oni najlošiji i najneambiciozniji" iz moje struke idu raditi u školu, umjesto da budu, stajaznam, u nekom ministarstvu ili u Bruxellesu.
citam pa potpisujem jedne u glavi, pa druge, pa opet ma neeeee, ma daaaaaaaaaa.
i ja mislim da nema ovdje nekih krajnosti. ja ko casa ne brinem se o dizanju za skolu. to klinci rade sami, zasto?? zato sto su od malih nogu dozivjeli da im tata trci po kuci jer kasni. i njih je strah da ce zakasniti, jer su ujutro pod njegovom paskom. tu je stariji odgovoran. za jutarnju smjenu mu zvoni sati sad u 6.30 to sam nekidan iscjenkala donedavno u 6.00, a na pocetku je pilo i u 5.30. ja ih ne dizem jer su sami odgovorni. a tu odgovornost ne mogu prepisati sebi :mrgreen:
stvari za tjeelsni, prvi razred sam stavljala, starijem klincu, no u drugom sam pustila, da bih nekidan skuzila da on uopce ne stavlja te stvari na pranje vec neko vrijeme :-o, koje nemam pojma. trenirka ima rupu na koljenu, majica u lijepom klupku samo ceka novi sat. malo smo to znanje obnovili i zasto imamo doma 4 bijele majice za tjelesni.
pratim sta rade, zadace bas i ne pregledavam. tezim da je skola njihov posao. ali isto tako sam prosli vikend pilila da mora procitati lektiru za vikend jer je ovaj tjedan ima. a vikend mu je bio ispunjen , spavanje kod tete (sto znaci samo jedno tuluuuuuuuum), odlazak s ocem na posao u subotu, sto je opet tuluuuuuuuuuuuum, i u nedjelju rodjendan kod njanajfrenda, citaj tuluuuuuuuuuuuum. dakle bilo je lektira procitana mora biti ili nema tuluma. iako sam i sama svjesna da bi je procitao do trena kad mora, ali znam da bi mu bilo teze. tek sad sam shvatila da ima test iz HJ da li zna ili ne upravni i neupravni govor nemam pojma. sazant cu sljedeci tjedan kad stigne ocjena.
zasto sve ovi pisem? pa da potvrdim tezu da smo svi negdje tu. i sjedim i ne sjedim za vratom. mislim da je to individualno za svako dijete. to vidim i sama doma. jer imam slicnu situaciju kao cvijeta. jedno radi i ne znas bas sto je skola, a drugom je bitna ova ljepota koju spominje bubilo. samo tu ljetpotu ne cijene bas u skoli. a ako propusti zbrajanj i oduzimanje, mnozenje, ostat ce sama sebi lijepa a priskrbit ce se i onaj dodatni opis kojeg se svi grozimo glupa. jer nije glupa, ali ako tu ljepotu ne maknemo iz fokusa za njih nece dobro zavrsiti.
bubilo svi bi mi kupili klincima taj kamion, ali i sama znas da kupovina kamiona je davanje ribe, a ne i ucenje kako je uloviti. jer nakon smetlarka dijete mozda pozeli biti astronaut. pa di ces i space shuttle kupovati. bojim se da s tim djeteu dajes srecu na 5 min, a sebe potkopavas i bacas u nesrecu. i kad ti dijete krene u skolu tek tad ces moci odluciti koliko ces se uplesti u istu. kad vidis kakva je uciteljica, kako se tvoje dijete snaslo u sustavu, i da se nadas da ce izdrzati cijeli u nekom ritmu koji ce ostaviti i tvoje zivce jos elasticnim za starost.
Što bi značilo da si ipak već odradila sa njima cijeli program prve godine OŠ. To se ne razlikuje puno od onih roditelja koji to odrade za vrijeme trajanja prvog razreda.
Kao što je netko već ovdje rekao- to je samo stvar percepcije.
Ali to nije ništa neobično, od kad je čovječanstva stariji prenose svoja znanja i saznanja na mlađe naraštaje. Zašto bi sa našom djecom bilo drugačije? Jer ima interneta? Pa bi trebali sami otkriti sav svijet?
i ja potpisujem i potpisujem i potpisujem.
badava reforme kurikuluma, dokle god nastavničko i profesorsko zanimanje, koje je prevažno zanimanje, ne postane atraktivno i što se tiče statusa i što se tiče financija, i ne bude privlačilo dobre kadrove. ovako, sve počiva na entuzijazmu pojedinaca.
svi to znamo.
evo, stalno se priča o toj informatici u osnovnoj školi. naša škola ima i opremu, i informatiku od 4. razreda kao izborni predmet i? u osmom razredu na dva sata informatike tjedno - oni se igraju i svi imaju petice. kakav to profesor, kakav to čovjek moraš biti da dođeš u razred i kažeš - ajde, igrajte se dvadeset minuta pa ćemo početi raditi. 20 minuta. kao da soliter igraju, a ne one svoje igre kojima treba samo dok uđeš 20 minuta. i onda ih pustiš svih da se dva sata igraju i da nakon opomena i kritika i dalje ne reagiraš :?: šta će tu kurikularna reforma postići? NIŠTA.
a vidiš, meni taj kamion nije zazvučao kao davanje ribe, naprotiv.
jer da bi mali bubilo zaradio za kruh bome se ima jednako i više namučiti u svom biznisu nego da odradi kako mu se kaže 8 sati u čistoći.
možda bi mu na kraju mjeseca više ostalo - s tim da bi se za tu razliku možda puno više naradio, možda ne bi, a možda bi mu na kraju čak bilo i bolje u čistoći.
manje love, ali i manje odgovornosti, obaveza.
što znaš što je za koga bolje?! po meni bi se definitivno dalo razgovarati šta bi kamion bio: riba ili štap za pecanje :mrgreen:
Bubilo, koliko je ljudi koji su završili trogodišnju trgovačku postalo teta u vrtiću ili koliko je ljudi kao što je tvoj brat sada uspješni menadžeri?
ti pojedinaćni promjeri apsolutno niš ne znače, velika većina ljudi koji završe srednju trgovačku će na toj školi i ostati...
što da kažem djetetu - ne moraš se ti niš truditi, znam ja jednu koja je nakon srednje trgovačke upisala faks za odgajatelja?
bubice, ti pojedinačni slučajevi vrijede i za drugu stranu koja "oko sebe gleda djecu koja nisu bila gurana i sva su redom neuspješna". tj, nisu baš uspješna.
tko, kako, po čijem kriteriju se određuje ta uspješnost?
ono što je meni cijelo vrijeme na pameti dok tu pišem je da lako čovjek sklizne s točke guranja u točku tlačenja. mislim, odakle znaš da ne tlačiš i gdje je granica?
možda bi nečije dijete u konačnici bilo zadovoljnije kao odrasla osoba da je manje kao dijete bila u stresu od očekivanja i odgovornosti.
ne odnosi se ni na koga tu posebno, samo iznosim svoja razmišljanja.
Da, da, Tanja je dobro ubola. Percepcija javnosti je da na nastavnicke smjerove idu onu koji ne mogu na inženjerske i oni koji nisu za Brisel. Lani je mislim baš ovdje na "visokoobrazovnom" forumu bila ideja za neko dijete s nekom diskalkulijom ili tako nečim da može na učiteljski fakultet jer tamo je samo +, -, : , x do milijun.
iz sadašnje pozicije, što ne znači da se to neće promijeniti, mislim da je previše da od mene očekuju da im kupim kamion. kao štap ili kao ribu, we. ajd, bila bih im jamac za kredit za neki poduzetnički biznis, možda. ma ne bih dala ni hipoteku na stan. al da ja pod stare :D dane, ulažem u njihovo poduzetništvo - jok. ipak sam ja odrasla u socijalizmu, ono - staž, socijalno i to i nemam smisla za biznis i rizik. :-/
mare mozda se i slazemo ako je kamion dan u smislu zelim to zanimanje, ali ako utvdis da dijete zbilja zeli i razumije to zanimanje. ali ako dijete izjavi i kaze ocu biti smetlarko jer imaju kamion koji ima rotirku, neki zvucni (meni iritantni) signal i peneutmatski dizac kanti, onda mu neces kupiti.
cim razgovars uplices se i kupujes stap, ako samo kupis jer ti je bitan osmjeh i sreca onda si kupila ribu.
mare sve se moze okrenuti, ali svi se na kraju uplicemo, bitno je samo da osjetimo nase dijete koliko mu treba, kako mu treba da samo nadje i izabere put.
uvijek, ali uvijek se u ovakvim prilikama sjetim klo_klo koja je znala reći da je užasna šteta što nemaš neki prototip na kojem brusiš roditeljstvo prije nego kreneš u serijsku proizvodnju :lool:
ali eto, to je tako. popravnih u konačnici nema i svatko radi šta misli da je najbolje :-)
ajme mare ko zna sta bi ja bila :psiholog:
ovako, teoretski, mislim da zvuči lekše nego što je u stvarnosti. to sklizanje u točku tlačenja. roditelj ipak u većini slučajeva itekako dobro može procijeniti. nije isto tjerati dijete da vježba instrument (jer neminovno ćeš ga u nekom trenutku i morati tjerati/potaknuti kako god), kad ipak procjenjuješ da mu ide, a drugo tjerati dijete kojemu je što se kaže pr*nuo u uho :mrgreen: da se muči s violinom. jer je nama to baš super. isto i sa školom i sa sportom. :-/
ovo potpisujem. s time da se tlačenje uopće ne mora manifestirati kao svakodnevno učenje s klincem.
općenito mi se kao najveći problem čini kada i ako roditelji školu postavljaju kao apsolutni prioritet koji definira njihov odnos prema djetetu i dijete uopće. i iako vrlo često takav odgoj dovodi do zavidnih akademskih rezultata dovodi i do niza drugih posljedica koje nisu dobre.
to su radikalni primjerci, no čini mi se da se teže uočavaju od ovih koji za školski uspjeh djece nimalo ne mare.
Laumi, žao mi je što se se osjećala prozvano. Nije mi bila namjera prozivati ičije obiteljske odluke ili načine. Ako sam ikoga htjela prozvati onda je to Mima :mrgreen: koja je (ako sam dobro pročitala) napisala nešto u stilu, zašto bi se casin mali trebao zadovoljiti sa 4.6, ako bi mogao imati 5.0 samo ako se malo više potrudi. A zašto bi?
Čemu taj overachievement? Mislim, barem je meni sve manje poželjan, a moram priznati da pišem iz svojih cipela, i mm-ovih, koji nekako stalno pregorijevamo na našim poslovima, i meni se iskreno više ništa ne da, i ne da mi se ni za moju djecu. Kad mi netko spomene riječ „uspjeh“ ja bi ga pogodila cipelom. U zadnje vrijeme sam naletjela na nekoliko tekstova tipa „Mladi Englezi iz srednje klase postaju beskućnici, ne zato jer moraju, nego jer ne vide smisao“… ili o trendu da mlada ekipa u Americi koja je završila prestižne fakultete i zaposlila se u prestižnim IT firmama da otkaz i ode uzgajati grožđe… ne stignem sad iskopati linkove.
Nemam sad puno vremena, pa samo toliko, poslije ću još o smetlarima ;).
:mrgreen:
a ja bih tu još dodala i cubanino ako može 4, može i 5, mala je razlika.
doduše, ne znam šta je cubana tu točno mislila, je li u pitanju opet neko lijeno dijete koje samo treba lagano pogurati ili se općenito odnosi na sve?
jer gledajte, nije uopće istina da ako može 4, može i 5. meni to opasno zvuči.
Jer možda ima i važnijih stvari u životu? (na Mimin post)
ma poanta je i opet naš školski sustav koji je posložen kako je posložen i ti brojni 5.0-aši su nabrijani do krajnjih granica,
kad sam ja išla u osnovnu školu nitko (a bilo je 7 razreda u mojoj generaciji) u cijeloj školi nije prošao sve razrede od 1.-8. s 5.0 i to je bilo normalno
a danas je normalno da pola razreda bude 5.0 :-o
btw. ja ne bih nikad prošla niti za tetu u vrtiću niti na učiteljskom,
glazbeni i likovni mi nisu jača strana pa ako dijete želi biti učitelj-ica / teta/striček u vrtiću, samo da znate da bi bilo poželjno i
da imaju dobro glazbeno / likovno obrazovanje :mrgreen: