Printable View
Na tragu ovog što Evelina kaže, ja se slažem da ne treba nužno težiti tome da sve bude superzanimljivo
treba trenirati i sposobnost da se ustraje u dosadnim zadacima, ali tu je isto onda važno pružiti djeci kontekst, da to što je dosadno ne znači da je besmisleno
Ja se slažem s ovim.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Traži se određena stvar, jasno je navedena. Što osjeća - osjeća da će zaplakati. Ne treba se zamišljati zašto (jer je prestrašeno) već navesti ono što piše, a jasno piše. Meni je to odlično, to vježba mozak u traženju informacija na kojemu će, jednog dana, zasnivati teorije.
Imam i ja tu primjer, baš odnedavno. Lektira, vrijeme radnje. Priča počinje sa "Jednog jutra...". On, pišući, napiše "po danu". Rekoh, nije po danu. Možda može biti i po danu, ali nije, nađi u tekstu točno vrijeme.
Kme, cendr, ne piše, mogu ja valjda napisati što mislim....gle, ne možeš napisati što misliš. Nađi točno u tekstu. I krene čitati i opet ne uoči. I ja pitam kakva ti je prva rečenica. Jednog jutra...i onda mu svane. Jooooj, pa jednog jutra! E, pa da, dobro jutro. :mrgreen:
Moja tajna želja je uvođenje debate kao obavezne u sve škole. Dugoročno bi to promijenilo način komuniciranja i pozitivno utjecalo na političku kulturu i svaku drugu.
p.s. Evelina, mislim da je primjer oko računanja želio reći da će djeca sve to isto naučiti ali ako svrhovito primjenjuju, npr. u nekom projektu u kojem će trebati uzračunati količinu padalina i sl. Djeca svašta nauče i sama, samo ako ih nešto zanima.
Ja sam bila tudum za geometriju u osnovnoj jer nisam znala gdje se to i kako primjenjuje, za koju svrhu mi uopće učimo te kutove, stupnjeve i sl. Nikad nitko nije spomenuo da je to npr. važno u građevini i arhitekturi.
S druge strane, mom bratu je jedne godine u OŠ matematiku predavao lik koji nije bio prof. matematike, dosta je bio društveno obrazovan i radio je kao i novinar. On ih je jednoga dana digao iz klupe, odveo u šetnju proučavati geometrijske oblike u prirodi, onda bi sjeli i crtali, razmišljali i razgovarali. Rekao je da mu je to bio najdraži sat matematike i da se svega i danas sjeća...
Evelina, ne slažem se. Dijete se osjeća uplašeno i zbog toga će zaplakati.
Osjećati se i osjećati nisu isti glagoli.
Osjeća se uplašeno.
Osjeća da će zaplakati.
kad dijete pise test iz povijesti jedan u polugodistu, za njega treba preci 70-tak strana knjige. entuzijazam za tu povijest pada u vodu i djetetu i roditelju. kod nas kad dodje vikend pred test onda je pomor u kuci. Dakle dijete mora ponoviti, dakle samo ponoviti 70tak strana knjige. ako slucajno jos nesto ne zna :drama:u tom ponavljanju slucajno se zapitas da li tvoje dijete zna sto je upce reforma koju je uveo neko. Onda shvatis da je njemu bitno samo da je ovaj uveo reformu bez da zna sto je reforma, niti kakva je to reforma.
nekad mi je povijest bila draga, sad je i ja mrzim, mrzim iz dna duse. jer mi to znaci petak, subotu i nedjelju pomoci djetetu, koje nije nesposobno to nauciti, pomoci sto brze i efikasnije ponoviti gradivo.
i onda iz tog testa dobije 3 ocijene. ponavljam 3 ocijene. ako je jedna ocijena 3 onda znaj da ce najvjerojatnije imati 4 na kraju godine.
OK mozda kod drugih povijest izgleda drugacije, ali ovo je nas primjer.
povezivanje gramatike naseg matrenjeg jezika i stranog je nemoguce.
do 4. osnovne ako imaju dobru uciteljicu koja drzi konce, moze biti super. ali prelaskom u vise razrede, imaju sve i svasta. tako da nesto sto su volili kao mali zamrze. jer kolicina podataka koja se od njih trazi je kao da ih tjeramo da uce telefonski imenik. niti ce im ti brojevi za ista trebati, a one koje bi trebali zanti izgubit ce se u zaborav kao i oni koji im za nista ne sluze. iz toga ce zapamtiti nesto sto im je bilo smijesno, ili zanimljivo u tom casu, a da li je ta informacija iole vrijedna za njihovo skolovanje je nebitno.
Baš je pitanje "kako se osjeća", a ne "što osjeća"?
Onda je to sastavljao netko to ne bi trebao to sastavljati. :D
Ali i na to polako više ne dižem obrvu. Neki dan, Cvrčkova vježbenica iz matematike, ima objašnjenje zadataka za rješavanje i navodi se primjer 10+3+4+7=? jer je 55+5=60.
Onda skužim da im je ostalo 55+5=60 sa prethodne strane. :rolajz:
Još ne znam da li mi se kontaktirati urednika da isprave u narednim štampanjima.
nisam sve čitala, al moje je iskustvo da - ne pojede.
i da to nema uopće veze s karakterom djeteta, nego isključivo s entuzijazmom i fenomenalnim, pojedinačnim profesorima i učiteljima.
kojih, srećom, ima.
Pa da, osjeća se preplašeno.
Ispravljeno je na pogrešno, kao prvo.
Kao drugo, i da nije, ne možeš kazniti dijete zato što je sposobno prepoznati osnovnu logiku - ono - izvuć konkluziju koja je neminovna.
Također ne mogu zaboraviti pitanje za ispit iz povijesti: Od čega su Feničani radili purpurnu boju?
Vjv sam to već pisala. Čemu ta informacija, osim stvarno kao informacija, zanimljivost.. Čemu to, ako se ne pripremaš na "Potjeru"?
I onda imaš tih 70ak stranica na kojima ne možeš dijete usmjeriti da nauče najvažnije, što će im ostati za daljnje školovanje.
Nema važnoga kad mora sve nabubetati pa i glupog volka.
Zuska moj mladji je imao debate u 3 i 4 osnovne. jer je to ucitieljica radila s njima. na SRZ su to radili bar jednom mjesecno.
ali to je ono sto se prica. entuzijazam jedne osobe, pojedinca, a ne nesto sto sustav zeli.
pa baš primjer povijesti. fenomenalna profesorica u osnovnoj. koji melem je bio za mene slušati moga j kako mi prepričava gradivo povijesti, kao zanimljiv roman. sam od sebe. povezuje, zaključuje, kritički promišlja...
nažalost, u srednjoj skroz druga situacija.
Pa to i ja hoću reći. Sve drugo na stranu, to da dijete za test iz povijesti ili geografije mora naučiti 70 strana iz udžbenika i to svaku moguću sitnicu (a onda još na testu dobije pitanje kojeg uopće nema u udžbeniku) - to jednostavno i u kratko nije normalno. Normalno da dijete zamrzi taj predmet, iako nije zaljubljeno niti ga je ulovio pubertet.
Kad smo nekad prije ovdje komentirali te sulude količine gradiva, onda forumašice koje rade po školama kažu da nije predviđeno da se mora znati cijeli udžbenik. E pa kod moje kćeri u školi se mora.
Ili npr. biologija, ove godine imaju službene testove, kupljene. Ne da moraju znati cijeli udžbenik (a ne znam jeste li recimo vidjeli lekcije o metiljima u udžbeniku iz biologije za 7 r oš) nego su majstori jasno odmah skužili da u testu obavezno dobiju one zanimljivosti "za one koje žele znati više" što pišu sa strane malim slovima.
Znači, debate, razmišljanja, zabavniji pristup, sve je to jasno ok - ali dok test iz geografije u 7 r osnovne škole znači učenje 70 stranica knjige napamet, uzalud sav taj trud.
Meni je to zanimljivije nego godine.
Koga briga kad je koji kralj vladao i kad je umro, važno je znati otprilike koji je to period, povezati to sa svjetskom povješću i okolnostima u kojima se živjelo, pa ako učiš rano kršćanstvo u HR, da nemaš blage veze koji je status kršćanstva drugdje...ma joj.
Da, da, to učenje pojmova bez objašnjenja. Ja pisala u bilježnicu povijesti "triumni rat" (rat triju umova, je li logično :)) umjesto trijumvirat
Vidiš, kod svojeg ne primjećujem problem u memoriranju (valjda zato što je manijak koji pamti sve što treba i ne treba), ali me najviše smeta ta "lijenost duha" kojoj se prepustio, a koja se očituje u tome da mu se ne da napisati odgovor s više od jedne rečenice, da mu se ne da argumentirati svoj stav (hrvatski, ali i povijest, npr.), općenito mu se ne da razmišljati o smislu onoga što uči.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
To da se uči za petice, a ne za znanje, već je druga priča, i užasno mi ide na živce :roll:
mam mi je lakse da nije samo kod mog slucaj povijesti, ali zalosano je da ukazuje da je takav program.
dakle povijest vec dugo nije uciteljica zivota vec uciteljica ubojstva zelja za spoznajom proslosti.
Iskreno rečeno, u ovakvim okolnostima mi svi dodatni kreativni zadaci idu na živce, jer dijete jednostavno nema vremena.
Super mi je da za lektiru ne mora pisati dosadna pitanja u bilježnicu nego napraviti pozornicu i na njoj scenu iz knjige, ali brate mili, ako taj vikend mora naučiti sve detalje o probavi metilja i 50 strana povijesti, daj onda radije mjesto i vrijeme radnje.
Povijest, geografija i biologija su takve.
Ako me sin zamoli da ga ispitam gradivo, ja cijelo vrijeme negdje na rubu svijesti mislim: Sva sreća da ovo ne moram ja sutra odgovarati :oops:
Ajme, Zuska... istovremeno se nasmijah i rastužit. Ovo ti nema veze sa školom u RH. Što da ti kažem, osim "brace for impact" :lol:i :cry:. Najbolje me sestra moja pripremila - dolazak u školu je pravi susret djeteta s RH. Nisam shvaćala, nadala sam se, to mi je bilo maglovito, a imala sam čudan osjećaj kao i ti "svi se nešto tuže i nesretni su". E, sad, ako misliš da društvo u RH potiče kritičko sagledavanje ičega, razumijevanje i povezivanje - onda će ti biti OK. Ako ne misliš - onda neće.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Slažem se sa sasom, čokoladom, tanjom_b itd. Ovo što škola od njih traži u interpretaciji baš u čoksinom primjeru je intelektualna lijenost (učitelja, koje mu se ne da / nema vremena) razmišljat može li i taj odgovor bit OK - ne, samo ono što piše. Rezultat je da dobiju "vještine" nerazmišljanja tj. samo traženja "jutro", "plače" itd, da nije da su se ubili od razmišljanja i argumentiranja (understatement).
Izrazito se ne slažem se s Evelinom - nije to platforma da će jednog dana samostalno na mašti razmišljati itd. Taj neki imaginarni dan bi trebao bit odmah - sad - čim se dijete rodi, uči... Upravo suprotno - uče ih bit fahidioti koji ništa ne razmišljaju. BTW, i ja radim isto kao i Evelina - jesu li te pitali to - onda napiši TO! I pokušavam napravit odmak od škole (znam da je to kontraproduktivno), ali ne znam kako napraviti taj intelektualni špagat - da je OK za školu štrebetat i tražit brze i jednostavne odgovore koji pišu i nišita drugo, a u životu - e, to je nešto skroz drugo.
Ja maloj doslovno nadoknađujem sadržaj koji mi fali doma radionicama i home-"pilanjem". Bottomline moj zaključak: obrazovna uloga škole je potonula (ja uspoređujem s Jugom)u smislu da se broj činjenica koje treba ugurat u mozak povećao , a u smislu odgojne je bitno gora jer je onemoćala - nastavnici se ništa ne usuđuju zbog straha od roditelja itd., rješavanje sukoba se svodi na to da te sub rosa savjetuju da se roditelji samoorganiziraju kao u Americi i ko Clint Eastwood, a parole su sve tu - protiv nasilja itd.
Mislim - prosvjedi za kurikularnu nisu (samo) politički... osim što je zapravo sve politika.
i jos nesto sto je i MM i mene iznenadilo. dakle u jednom trenu smo skuzili da nasi klinci nemaju pojma kad pocinje koje godisnje doba. ne datum vec ni mjesec (OK mozda u ovim klimatskim promjenama to nije vise tako ali....)
a svake godine uce moj zavicaj u svakom od godisnjeg doba. ukljucicujci sta ljudi rade u svakom od njih (od 1-4. osnovne). ali kad su ta doba je nebitno.
pa smo proveli anketu medju djecom. jedno dijete je znalo. OK nije uzorak 1000, ali od bar 15-20tero jedno je znalo. ali je bitno da zimi cijepaju drva. super je to, ali moja djeca nikad cijepanje vidjela nisu.
Evo. Ne ide i propitivanje i sva sila činjenica koje se moraju nabiflati. Šokantne su količine za srednju školu npr. (tako mi govore) - to su razine ko na faksu, a sve će zaboraviti.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Napravite istu anketu s abecedom.Citiraj:
spajalica prvotno napisa
Ako je i znaju izrecitirati po redu, ne znaju gdje npr. stoji Lovrak u odnosu na Kušana na polici
Netko je negdje napisao: škola ih priprema za susret s Tarikom Filipovićem. I to je to, super opis.
Meni su moja djeca kad su bila manja stalno govorila - mama odi na kviz, na potjeru, šifru, šta god je aktualno, zaradi nam kune :)
Kako škola dalje ide - tako polako sin kuži da će uskoro bit bolje da ide on nego ja, jer na kraju SŠ ti je peak nakupljenih informacija, kasnije ćao kakao. :)
Jurana moji siroti znaju jer ih tjeram za neke stvari koristiti abecedu.
ali vjerujem da je i to problem.
sad samo nabrajam primjere, a ne generalni problem.
koji mislim da smo izlozili, a to je bitna je jedna tockica, njene dimenzije, njena brzina gibanja, njen smjer gibanja, ali ne i di je ona u odnosu na druge, tocke, kao ni to koji je njen utjecaj na tocke oko nje, niti kako druge tocke utjecu na nju.
Da, to se ovaj "moj Amerikanac" čudio da nema. Ovo mi zvuči, iz današnje perspektive, ko Martin Luther. Treba se naći netko ala Bakić koji gura STEM, samo društvenjak. A oko STEM-a nema rasprave, a oko bilo čega oko društva odmah bi se razvila "rasprava" (na koju su naučili iz ovakve škole, ne argumentirana, nego... ovo što imamo kao komentare članaka).Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Ma, možemo se odmaknuti i od škole. Koliko od vas je dobilo korporativnu čestitku ili čestitku neke institucije (npr. HNK Split) napisano ispravno - onako kako uče 3.ćaše - sretna nova godina? Koliko "Sretna Nova Godina"? A koliko "Sretna Nova godina"? Na mom uzorku (a već sam pisala HNK Split) - dobila sam 2 čestitke ispravno napisane.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Nema rasprave jer je model simplificiran do kraja, uopće nije STE(A)M nego IT, vještine za potrebe tržišta.
Ko da je društvo samo tržište :)
Moj je 5. razred, tresnuli smo iz ruzicastog oblaka razredne nastave (izvrsna uciteljica u svakom pogledu) u zbilju. Je, prirodu, geo i pov treba sjesti i uciti, ali kod povijesti nema ni cvrstih mjerila, gradivo se obradjuje napreskokce, ocjene ovise o raspolozenju profesora, ucio - ne ucio ne znas na cemu si. Nastojim se ne uzrujavati i nauciti dijete da se ne uzrujava.
Hrvatski - lektira - citanje s razumijevanjem i argumentiranje: tu je problem moje dijete koje to moze, ali mu se ne da. Radije ce dobiti cetvorku iz lektire pa popravljati prosjek s gramatikom. I to mi je ok, dokle god tako ide.
Pa... mislim da je to zapravo vlažni san vladajućih (osim nas par entuzijasta :)). Sigurno ne žele dobit "misleće građane". To se sami moramo izborit.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Ja se, nažalost, uvjeravam u suprotno. Svaki dan, već dvadeset godina, gledam okolinu koja ne zna pročitati jedan komad papira i protumačiti ga.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Točka 1, točka 2, točka 3, traži se to, to i to.
Puno njih misli da treba ono i ovo, a ne to, to i to.
Puno njih nije u stanju uočiti osnovnu informaciju.
Jeza me hvata od toga.
Primjer "rok za žalbu teče od dana primitka rješenja i predaje se u tri primjerka bla bla bla".
Mjesec dana nakon isteka roka dolaze šokirani jer nisu to vidjeli, zbog toga što, recimo, nisu okrenuli papir i vidjeli da ima poleđinu na kojoj je to navedeno. Ili nisu uočili da rok teče od dana primitka rješenja, nego su mislili...šta ja znam šta.
Uočavanje informacija je temelj za dalje, za uspješno funkcioniranje u životnim stvarima. To nije, po meni, traženje brzih i jednostavnih odgovora, a onda ćeš u životu drugačije. To je traženje odgovora koje te traže i tako će biti i u drugim sferama života. Neće ti primiti domovnicu ako su tražili izvod iz matice rođenih, iako si ti mislio da su podaci koji tamo pišu isti kao i tamo, pa bi trebalo biti svejedno, sve su to dokumenti koji dokazuju tko si.
moj omiljeni primjer je Priroda i društvo iz 4.razreda gdje je učio da je Franu Krstu Frankopanu najbolja frendica bila časna sestra Čika. nikada nismo saznali zašto je važno da to znamo niti tko je ona bila i kakav je bio njezin utjecaj na Frana i povijesne događaje. mrak.
također mi je bilo izvrsno kada su učili da je Hrvatska suverena, samostalna, demokratska republika koja ima Ustav, Sabor i Vladu- tako nekako. A pritom ni mu ni be o tome što znači suveren, što je demokratski poredak itd. Naša je učiteljica bila stvarno ok- a udžbenik kriminalan.
onda neprilagođenost današnjem vremenu- engleski jezik je u satnici zastupljen isto koliko i vjeronauk. engleski jezik koji se više uopće ne smatra stranim jezikom i spada u najbazičnije znanje- bio je najlakši predmet ikada i V. nikada nije dobio nijednu ocjenu osim 5.
kad propagiram da edukativni sustav treba težiti da zainteresira djecu onda definitivno ne mislim da djeci uvijek mora biti znaimljivo i zabavno u smislu da se od profesora očekuje da glume jahanje na konju u bitci pod satom povijesti nego da se djeci da do znanja zašto su određena znanja važna. jer to kako razumijemo demokraciju utječe na naše vidjenje sudjelovanja u političkom životu, i to kako razumijemo povijest utječe na ono što radimo danas, a svrhu vježbanja discipline po principu riješi jer je to tako smatram frustrirajućom i u današnja vremena iznimno kontraproduktivnom.
Slažem se sa svim goren apisanim od sase. Naša škola je "austrougarska". I takav model štrebetanja rezultira u 5-icama.
Ne slažemo se u jednoj bitnoj stvari - a to je gdje je tu aktivna uloga đaka - neko ga fila s činjenicama, ne uči ga povezivati. Posljedica je nezainteresiranost, pa onda stvarno ispada ovako nepismen kako si napisala jer mu je to sve isto. Pravo i književnost nisu baš skroz usporedive. Jako puno njih nije u stanju niti dati osnovnu informaciju u smislu da je to stvarno informacija za primatelja informacije, a ne prazna riječ - evo primjera udžbenika od sase.Citiraj:
Evelina prvotno napisa
Baš tako, djeca u petom razredu uče razvoj demokracije. Znaju od Drakona do Demokrita kad se koji rodio, umro i šta je radio.
I onda se navede kao drakonske kazne, demos krateo, uopće ne razumiju razvojni proces ni zašto bi se uopće on dogodio?
Uopće onda ne čudi koliko su se ljudi danas spremni odreći nekih svojih prava - jer ih zapravo ne razumiju, ako su i obrazovani, uglavnom ih rasturaju samo kao činjenice.
X-etina.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Jel ustvari to ono što sam pitala, primjer gdje škola pojede dijete?Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Mislim da se očekuje od škole previše. Škola je tu da ti da činjenice, nešto ti utuvi u glavu, a što ćeš ti s tim...overall, sve se svede na pojedinca.
Možda tako ne bi trebalo biti, ali oduvijek je tako. Pa i mi smo išli u te iste škole, znamo kako je bilo. Kad ti nešto nije sjedalo, bilo dosadno, nisi kužio, štogod, čekao si da završi, neku ocjenu si dobio, jamrao s frendovima kako je sve to glupo i besmisleno, i šta će korijen iz broja 78980 ikad tebi trebati u životu i kaj te s time tlače. I danas tlače. Pa kad se sjetim sedmog osnovne i SKOJ-a i AVNOJ-a, majko isusova...
u redu je da si ti ležerna oko toga evelina, ali recimo hrvatski su đaci među najlošijima na svim međunardnim testiranjima- što je malo bezveze ako mene pitaš, i sigurna sam da nije do individualnih đaka i profesora nego sustava.
Pa u tome jest vic.
Ako je tako bilo prije 30 godina ne znaci da i danas treba biti tako.
Druga su vremena, a sustav isti.
Koliko ce djeca nakon takvog sustava biti spremna za ostvarivanje svojih potencijala u danasnjem svijetu?
Uletila sasa.
Pa ja sam sasvim suprotno od ležerna :mrgreen:Citiraj:
sasa prvotno napisa
Možda ne bi bili da rade što se traži od njih.
:mrgreen:
Šala mala, najte zameriti.
Ne mislim da je do sustava, već do indolencije i opće zapuštenosti, nebrige.
Cije nebrige?