I godinu dana da nema moje V.
tezak je ovaj zivot
Printable View
I godinu dana da nema moje V.
tezak je ovaj zivot
Draga VIB, drzi se... Saljem zagrljaj :ghug:
Drage mame andjela, drago mi je da ovdje dugo nitko nije pisao!
Došla sam na ovo sigurno mjesto jer danas je dvije godine kako smo izgubili našu malu anđelicu. Ne prodje dan da ne pomislim na nju i kakva bi bila danas, a vjerujem i dalje da je negdje na boljem i ljepšem mjestu gdje ćemo se jednom ponovo sresti. :heart:
U međuvremenu, stigla nam je i mala dugica, evo ima već 2 mjeseca, sad mirno spava. :zaljubljen:
Mama_28 saljem ti i ovdje veliki zagrljaj i puno pusa. Samo da nam je sto vise ovako lijepih vijesti:ghug:
Sva sam se najezila procitavsi tvoj post ♡Citiraj:
mama_28 prvotno napisa
Cestitam ti i zelim vam sve najbolje!
Hvala vam! :ghug:
cestitam :-) bas lijepe vijesti!Citiraj:
mama_28 prvotno napisa
Uzivajte u dugici :heart:
Danas izlazim iz Petrove. Nikada nisam mogla pomisliti da ću doći trudna,a izaći bez svoje bebe.
Zastoj rasta i manjak plodne vode, još čekamo njihovo objašnjenje, ali privatnici kažu trombofilija.
Kako je samo težak osjećaj rađati i nakon sve te boli ne začuti dječji plač, pa ti sva ta fizička bol poroda postane toliko mala u odnosu na psihičku bol koju osjetiš i koja ostane zauvijek.
Kako je samo težak osjećaj znati da si majka djeteta koje nikada nisi vidjela i koje te nikada nije i neće zvati mama.
Naša mala zvjezdica na nebu.
Pozdrav mojim najhrabrijim mamama. :*
Nadala sam se da cu ovdje doci i da necu nikoga novog zateci :(
Tiki1 jako mi je zao sto si i ti dozivjela gubitak bebice. Slazem se s tobom, goreg osjecaja nema.
Boli sve.. dusa,tjelo! Sve gubi smisao. Toliko pitanja a tako malo odgovora. Na neka cak na zalost nikada necemo dobti odgovor. Na zalost sve mame ovdje znaju kako ti je. Ukljucujuci i mene. I znam da ne postoji nista cime bi te sada mogle utjesiti.. ali saljem ti veliki zagrljaj. Znaj, jednom kada naucis zivjeti s ovom groznom boli, polako ces stati na svoje noge i bit ce ipak malo lakse. Koliko god se sada ne cini tako! Drzi se draga, svi smo tu za tebe. Pisi kad god pozelis. Mi znamo kako ti je. :* :love2:
Sunce drago!!!! Kako sam presretna zbog tebe.. ^^Citiraj:
mama_28 prvotno napisa
Mazite se i cuvajte se :* :* :*
Tiki1 uzasno mi je zao. Tesko i pretesko, moras odtugovati svoje. Sve ucini kako mislis da ce tebi biti lakse. Ako nisu andeli s nama da ih vidimo sigurna sam da oni vide nas. Zajedno su i tjese nas kad je najteze. Makar mi ne vidimo svojim ocima da su tu. Nekome je lakse da ne spominje svog andela nikada,netko zeli govoriti, nositi cvijece na vjecni pocinak,netko cuvati uspomene dok ih drugi nose samo u srcu. Svi smo razliciti. Razmisli o onome sta ti zelis i tako napravi. Ja sam ugodila svojim zeljama i to me cini zadovoljnom i sada kada je skoro 2god proslo. Prihvatila sam. Pronasla utjehu. Braco Andeo je dio nase obitelji. Svaki dan pomislim na njega. Zauvijek ce mi biti krivo sta nije sa nama ali znam da je njemu bolje nego mi mozemo i zamisliti. Tu smo bilokako da ti pomognemo. Znamo TOCNO kako se osjecas. Sada je vrijeme da tugujes i places. To ti nitko ne smije uzeti. Jos jednom jako mi je zao. Nazalos previse nas ima. Dugo nisam pisala ali tu sam gotovo svakodnevno. Drzite se sve drage moje majke andela
Poslano sa mog SM-G935F koristeći Tapatalk
Tiki 1 zao mi je zbog tvog gubitka, znam kako ti je. Cure si ti vec sve napisale, moras izbaciti to iz sebe,placi vristi, budi ljuta... Ako ista trebas tu smo, slobodno pisi, meni je puno pomogao razgovor s curama na forumu, tu sam uvijek mogla reci kako se osjecam.
Saljem ti zagrljaj
Drage mame, pratim vas vec skoro dvije godine ali prvi put pisem. Isto toliko vremena je proslo od gubitka moga sina u 25tj trudnoce. Srce mu je jednistavno prestalo kucati..Napravila sam mnoge pretrage, ne pokazuju znakove trombofiline. Sva antitijela su bila u redu, tlak uredan, secer na nivou. Patoloski nalaz kaze da je bebica bila zdrava, pupkovina u redu, jedino sto su se neke zile na posteljici stisnule, slab protok bio. Znaci stisnule se a ne zatvorile. E sad, nakon svega toga nista saznala nisam. Osim toga svaku zimu imam povisenu temperaturu, max do 37,4. Uradjene pretrage na autoimune bolesti sve uredno. Pretpostavlja se da je problem u cirkulaciji, ali jos uvijek nisam dobila nikakvu dijagnozu.. Izgubljena sam cijela. Jos cijelih godinu i pol radimo na drugoj bebici ali evo nista jos. Isla sam na preglede, kazu da je sve u redu. Vec sam pomalo uplasena. Hvala vam sto nas tjesite i pruzate si mesjusibnu potporu. Jako dugo vas pratim. Zelim vam svu srecu svijeta!
Draga Slavka,Citiraj:
Slavka prvotno napisa
Suosjećam s tobom jer moja priča je skoro ista kao i tvoja.
I trenutno sam u životu u istoj situaciji kao i ti, doslovce u istoj.
Ne znam šta bih ti pametno rekla jer se i sama svaki dan borim s onim s čime se i ti boriš.
Jedino što ti mogu reći da te u cijelosti razumijem, znam kroz šta si prošla i kroz šta prolaziš, znam sve tvoje osjećaje, suze, mrakove, nadanja i gubitka nade, sve uspone i padove kroz koje prolazimo svaki dan kad se probudimo i otvorimo oči i shvatimo da smo još uvijek u ovom svijetu, same.
VIB
Piksi, Vib, Carmina, mama?
Kako ste curke moje? :* :* :*
Mislim cesto na vas. Grlim :ghug:
Ej, Ives! Kako mi je drago da pises... povremeno navratim ovdje, u sigurnu zonu. Evo ja sam super, doma s dugicom svojom, bas uzivam! [emoji1374]
I ja cesto mislim na ovu nasu ekipu ovdje... i isto vas grlim sve na najjace!!! ♥️
A kako si ti?
Cure puse i zagrljaji i od mene ❤️ Drago mi je vidjeti da grlite svoje dugice ❤️
Bas mi je drago! Nema mi nista draze nego kad vidim da je netko s ovog pdf-a dobio bebicu. <3Citiraj:
mama_28 prvotno napisa
Ja sam dobro. Ovih dana malo tuznije. Iduci tjedan ce 2 godine kako nas je napustila nasa malena andjelica. Pa me sve vraca u te dane. :(
Ali inace sam dobro i puno bolje se nosim sa svime otkako imam svoju dugicu. Evo i ona ce iduci mjesec godinu dana pa smo u pripremama za prvi veliki rodjendan. Sve mi jos tako nestvarno djeluje.
:unsure: da cesto znam pitati muza jel moze vjerovat da je ona tu i da je nasa? :mrgreen:
Nakon svega sto je iza nas... napokon mogu reci da sam dobro.
:ghug:
drage moje kraljice! nema me već dugo ...škicnem svako toliko u nadi da nema novih mama i onda se slomim ...žao mi je žene moje majke divne i znam kako vam je i nemam vam što pametno za reći ...mogu samo ispričati i ono što nisam stigla još u potpisu dopisati ...prošlo ljeto stigao je na svijet moj sin ...moja duga moje sve na OVOM svijetu ...i on je stigao uz "big beng", bilo je gusto, recimo to tako da imam puno cimerica iz bolnice
di mi pobježe ostatak posta
u svakom slučaju... dvije sam godine provela na ovim stranicama i čitala priče o dugicama i nadala se ...i ako samo jednoj uspijem dati onaj tračak nade srce će mi biti puno...dugo smo čekali, svašta smo prošli ali evo sad smo napokon potpuni ...samo sam vam htjela reći da ne odustajete ...teško je ali i jednom će biti lakše ...u mislima i molitvama ste nam ...ljubimo vas moja M, moj M i ja
drama_queen, cestitam i saljem zagrljaje na najjace! ♥️ nema ljepseg nego kad ovdje vidimo ovakve novosti.
Draga, cestitam na dugici. Sad uzivaj svim srcem.Citiraj:
drama_queen prvotno napisa
Oni su pravi lijek za slomljeno srce.
Curke moje, sanjala sam moju curicu nocas.
Imala je u snu dvije godine, bas koliko bi imala da je sada tu. Sjedila je u hranilici na kojoj je pisalo njezino ime, pokraj jos puno djece. Kada sam usla u tu sobu, odmah sam je prepoznala. Imala je dugu smedju kosu i velike smedje oci, toliko je slicila svojoj sestrici. Pogledala me je i nasmijala mi se. Poljubila sam je u kosicu i zagrlila, rekla sam joj ljubavi mamina i onda sam se probudila sva u suzama, jako tuzna sto nije potrajalo duze. A opet toliko sretna jer sam ju imala priliku vidjeti, zagrliti, poljubiti i osjetiti pa makar tako kratko trajalo.
Eeeeee malena moja....kako mi nedostajes!!!!!!!
♥️
Sretan vam Bozic drage moje mame a nasim anđelima veliku pusu saljem
I od nas sretan Bozic.
San[emoji173] prelipo. Volila bi to dozivit bar jednom
Poslano sa mog SM-G935F koristeći Tapatalk
Drage mame andjela, podizem temu. Htjela sam vidjeti kako ste mi, s mnogima od vas se nisam dugo tipkala.
Evo nama je proslo 3 godine kako smo izgubili H. I dalje boli jednako. Nasa U. Nasa predivna dugica nam je ublazila rane i ucinila je ovaj svjet lijepsim mjestom i hvala joj do neba sto je bas nas odlucila razveseliti i sto je izabrala nas za svoje roditelje.
Pisem jer jos uvijek imam dane kad mi se place, i kad je bol prevelika. Srce ne zna drugacije. Stalno ono vjecno pitanje, zasto nije i ona mogla sada biti s nama.
Eto, vrijeme nemilosrdno prolazi a osjecaj je isti. Fali neizmjerno.
Svim novim mama andjela saljem veliki zagrljaj a mamama s kojim sam djelila svoju najvecu bol saljem poljubac do neba.
Evo prvi puta sam ovdje,prije nekoliko tjedana smo MM i ja izgubili bebu u 30-tom tj.trudnoce.Srce naseg andjela je samo stalo,preveliki šok za nas da vjerojatno jos nismo svjesni
Uh.. :-(:-(:cry: jako mi je zao!!
:love2: drzi se draga. Nema rijeci utjehe, znam!
Mogu ti samo reci da je meni jako puno pomoglo pisanje ovdje na ovoj temi. Cure su mi jako puno pomogle.
Pisi, pisi, pisi, nemoj drzati u sebi. Saljem zagrljaj
I ja sam prije 3 dana izgubila svog sina u 17 tt
Joj draga Andrea, jako mi je zao!
Ne znam koliko je mama andjela jos ovdje aktivno, ali ja cu biti tu ako pozelis s nekim razmjeniti misli i osjecaje. Razumijem s kojom boli se nosis, pisi.. meni je jako pomoglo pisanje ovdje, bas na ovoj temi. Ovdje sam znala da me na zalost stvarno razumiju kako se osjecam, pa sam pisala. Saljem ti zagrljaj utjehe. Znam da sada nema rijeci utjehe, jer zbilja nema. Nitko ti ne moze reci nesto pa da ce manje boljeti.. nece. Iz dana u dan boljet ce jos i vise, ali vjeruj mi da ces s vremenom nauciti nositi se s gubitkom svog djeteta. Ovu bol moras isplakati. Samo nemoj drzati u sebi. Tu sam :love2:
Ives ti je sve rekla, meni je ovaj forum puno pomogao nakon gubitka naše djevojčice.... Šaljem zagrljaj
Curke, piksi nam je postala mama ❤
Nocas u 22 i 55h stigla je na svijet mala preslatka Lucija. 3300g i 49cm duga. Najlijepsa dugica.
Piksi tebi i suprugu cestitam jos jednom od sveg srca. Zagrli ju i od mene.
Čestitke Piksi, dobro nam došla Lucija..
Baš me obradovala ova vijest! Čestitam!!!
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Čestitke i od mene! Ja sam ostala trudna tacno na drugu godišnjicu od kiretaze, i unatoč ogromnom strahu i panici i komplikacijama koje su se kasnije javile, sve mi se činilo da nije slucajno to bas na isti datum i da će sve biti ok... bebi ima sada pola godine, ali ja jos uvijek imam osjećaj da mi se noge odsjeku kad pomislim na onaj uzv prije tri godine kad sam trebala saznati spol, a vidjela da je baba nepomična :(
Nisam očekivala da će mi trudnoća nakon gubitka biti tako teška psihički. Mislim da je trauma tek s novom trudnoćom izbila na vidjelo. A tek nakon komplikacija s posteljicom u ovoj trudnoći... uvijek sam maštala o četvero djece, ali sad me panično strah trudnoće...
Piksi čestitke i od mene!!!
Oprostite mi sad na malo dužem postu.
Nije me bilo tu, svratila bih rijetko. Iako sam mnogim novim mamama anđelima htjela napisati zrno utjehe, ali još se uvijek i nakon 3 godine borim s gubitkom kćeri, potajice se plačem da muž ne vidi. I dolaziti ovdje bilo mi je strašno teško jer me sve podsjećalo na tu 2016. I tako je i danas. Znam da shvaćate. Iako...
Iako sam i ja postala mama malo poslije Piksi
Trenutno ležim i ovo otežano pišem jer mi se sin danas ne može odlučiti jel bi visio na lijevoj ili desnoj cici
Imam savršenog malog sina i sve je u redu.
Ali.
Napisat ću vam iskreno.
Godinama smo se borili da dođemo do bebe. Nema doktora i metoda koje nismo pokušali. Na kraju jedva nekako uspjeli doći do kćeri i ona umre. Trebalo mi je psihički više od 2 godine da uopće opet pokušamo. Ni dan danas ne znamo pravi uzrok smrti kćeri, ali sve navodi na krv, i moju i od muža. Ali tu znanost još nije otišla tako daleko.
I onda kad bi i tu netko napisao da je dobio bebu ja bih se raspala, susjedi dobili bebu slave mi smo se raspadali, prijatelji dobiju bebu, rodbina nama je bilo sve gore. Nemamo dijagnoze, a bebića nigdje. I tako godinama i godinama.
Da ne pričam o klinikama, skupim postupcima, negativnim testovima.
I onda nakon Nove godine nema menge, ali mi već toliko otupljeni da nismo ni reagirali.
Sigurno biokemijska, jel vanmaterična, kakav je Nifty, jel se dobro razvija, da ne pojedem neku bakteriju, milijarda strahova svaki dan trudnoće.
I onda je došao dan kada se rodio moj sin, a ja emotivno prazna, mislila sam da cu se plakati od srece kad mi ga pokazu, a ja istrošena do krajnjih granica. Došli smo doma, mali je ležao između nas, a nas dvoje smo se plakali od grča, straha, stresa, muž mi je tek neki dan priznao da drugi gubitak ne bi mogao preživjeti. I danas se skrivamo jedno od drugog.
I moj kralj je sada tu i uskoro cemo ga krstiti i strah me da u crkvi to necu izdrzati jer cu se pitati zasto moja kcer nije krstena, zasto nije tu, da li ce sin osjetiti da razmisljamo o nekom drugom?
No, vidim da me sinove okice liječe, ali često imamo osjećaj da je ovo samo san...
Inače, muž i ja imamo toliko godina da vjerujem nekima od vas ovdje mozemo bit mama i tata.
No znam da ovdje ima vas koje ste u poziciji u kojoj sam ja bila, pa da vam napisem par " gluposti" koje su mi mozda pomogle da moj sin dođe, stvarno su čudna zapažanja:
- kupila sam si jedan mali stol za komp i kao koristit cu ga no cijelo vrijeme drzim noge na njemu, znaci uspravno u odnosu na fotelju, da li je ta autotransfuzija sta pomogla kod prokrvljenosti uopce tog dijela dole ne znam
- iz Like sam bila nabavila gospinu travu (prirodni antidepresiv), da li je tih par šalica isto pomoglo kod mog sina ne znam
- za Novu smo otisli na more i svaki dan po obali hodali i pentrali se oko 15 -20 km, da li je i tu cirkulacija sta pomogla ne znam, jer sam odmah poslije Nove ostala trudna
- prije Nove sam bila na nekakvoj radionici energetskog čišćenja prostora, onako iz štosa i radi društva otišla na to, nije da sam u tim vodama, međutim bioenergetičarka me odmah skužila bez da sam ja išta rekla i samo mi je rekla "da ju moram pustiti da ode", isplakala sam se taj dan s njom i ona je nešto "radila" na meni, sad kad sam joj javila da imam sina i da sumnjam da je ona neke energije u tijelu pomakla, rekla je da sam ja čuda taj dan odradila da ona s tim nije imala ništa. Znam da sam nakon tog dana sebi rekla da se moram oprostiti sa svojom kćeri jer da neću preživjeti i cijeli prosinac sam se s njom opraštala.
- ostala sam bez posla, odnosno otišla sam iz jedne prestrašne firme godinu dana prije nego što sam ostala trudna i to mi je najbolje što mi se moglo desiti, tipični hrvatski " poduzetnik", muž i ja dogovorili smo se da smo na kraju svega i da ću "žrtvovati" tih godinu dana posla da idemo u miru po doktorima i da iskoristimo sve zadnje šanse za dijete. Živimo naravno skromno. Tih godinu dana doma konačno sam imala vremena da budem u miru i prežalim kćer jer sam nakon 2 mjeseca nakon gubitka kćeri sva rastrojena išla raditi, a u firmi su me radi toga što sam se usudila imati dijete dočekali na nož naravno. I mislim da je baš taj mir i izostanak mobbinga doveo do mojeg sina. Da sam barem te kriminalce prije šutnula!
Tako da mislim i taj posao ženama ne pomaže da zatrudnel
I evo nas 9 mjeseci (i puno puno godina poslije). Najnormalnije sam ostala trudna.
Sad najljepši dio priče.
Zbog kćeri tajili smo da smo trudni, toliko da ni neki najuži članovi obitelji nisu znali, a mi smo glumili da smo zaposleni, putujemo i tako, nismo se puno pokazivali, ja sam doma provela trudnoću uz tv, muziku, ludog psa, eventualno jednom tjedno odlazak u obližnje mjesto ido doktora i bolnice.
Kad smo obznanili svijetu da smo dobili bebu ljudi su bili toliko sretni da su se neke moje tete plakale, a kako nemam mame (naglo umrla prije kćeri) mamine prijateljice su rekle da će one biti mome sinu baka.
Većina ljudi se plakala kad smo im javili da je sin tu, u pošti mi šalju odjeću za njega, kad smo došli iz bolnice doma svi susjedi iz ulice su nas čekali pred kućom, u glavnom ostala sam sama dirnuta koliko je ljude to dirnulo i kako su sada svi sretni skupa s nama.
Ne znam što život nosi, još živim u grču, i samu sebe kudim što kao da nestanem neki put, a moj sin je tu, ali mislim da će vrijeme učiniti svoje.
Evo da se i ja javim, hvala na čestitkama, zahvalni smo što je naša princeza s nama a znalo da ju je njena seka čuvala i sa će zauvijek to činiti. VIB najiskrenije čestitke na malom princu, uživaj u tom čudu. P. S. Rodila si na moj termin❤️
Čestitam, hrabro dalje!
Drago mi je zbog tebe i da si se javila, pratila sam tvoju priču....
Uzivaj u malom bebaču, brzo rastu!