Moj porod na stolčiću u dubrovačkom rodilištu
Bok svima, prvi put pišem. Htjela bih Vam samo prenijeti svoja iskustva o porodu na stolčiću ( u listopadu 2011.) u dubrovačkom rodilištu i svojom pričom pokazati kako i prvorotke to mogu bez ikakvih problem. :mrgreen:
Negdje u 6,7 mjesecu trudnoće muž i ja krenuli smo na tečaj za trudnice, jer smo oboje htjeli da on prisustvuje porodu od prvog trenutka kad je moja trudnoća bila potvrđena. Slušajući predavanja, primalje su se dotakle i teme stolčića, koji onda još uvijek nije bio u funkciji, odnosno nije čak niti bio stigao u bolnicu. Čim sam taj dan došla doma, odmah sam krenua surfati i valjda sam pročitale sve članke na internetu o porodu na stolčiću i odlučila sam da ću tako i ja roditi. A i nekako logično mi je bilo da je u tom položaju lakše. Kad su nam javili da je stolčić stigao i da će krenuti u funkciju, bila sam najsretnija na svijetu.
I onda šečući jedno veče uz more osjetila sam grčeve, znala sam da kreće jer su bila prošla 4 dana od termina. Nije me hvatala panika, ostala sam sabrana i nastavila šetnju. Nakon što smo stigli doma, svaki je trud postajao sve jači i češći, i svaki put kad bih ga osjetila, trčala sam u wc i sjedala na wc školjki jer mi je bilo puno puno lakše nego ležati. Nakon 5 sati trudovi su se ustalili na svako 3 minute i krenula sam u bolnicu. U predrađaonici sam provela 13 sati, trudovi svako 1 do minutu i pol. Mislila sam da neću izdržat. Nikako se nisam mogla otvoriti. Još u predrađaonici sam rekla primalji kako želim roditi na stolčiću, na što mi je odgovorila da će pozvati primalju koja to zna obaviti, ali da ona ne radi taj dan pa ako bude htjela doći da onda mogu. I naravno bez plave kuverte, bez poznanstva i veza stigla je. Čim je Valeri ušla k meni osjetila sam takvo olakšanje, jer žena je toliko topla i tako smirujuće djeluje. Oko 11 sati su me odveli u rađaonu kako bi muž mogao biti samnom. Čitavo vrijeme sam ili hodala ili bila na lopti. Njemu je Matea dala neke valjke kojima mi je masirao leđa. Čim je došao k meni osjećala sam se tako lakše, prestala sam povraćat i dobila neku dodatnu snagu.
I onda je konačno došao onaj trenutak kad nam se naš mali anđeo odlučio pridružiti. U trenutku kad sam trebala tiskat, spustila sam se na stolčić, naslonila na muža, a primalja mi je čitavo vrijeme masirala međicu. Osim Valeri koja me porodila, bila je tu još i Matea i još jedna primalja i sestra, gledale su valjda prvi put porod na stolčiću. U trenutku izgona kada sam mislila da će biti najbolnije, bol kao da je nestala. Uopće nisam osjetila kako je malac izlazio. I to je sigurno do stolčića, jer svaki put kad me Valeri gledala koliko sam otvorena, kad sam morala leć trudovi su me bolili milijun puta jače.
Ovo je bio moj prvi porod, bebač od 3700, 50 cm dug, za mene koja sam imala 65,66 kg , izgledalo je bar meni strašno. Ja sam mislila da bez puknuća to neće moć. Jedan šav za kojeg se primalja dvoumila bili ili ne uhvatila ga. U tom trenutku kad sam primila mog malog anđela prvi put u ruke i kad smo se svi troje zagrlili, taj stolčić bio je kako sam negdje pročitala, uistinu prijestolje života. Doživljaj koji nikad neću moć zaboravit i koji i dan danas izaziva suze. Ljeopata koje se ne može dočarat riječima. Nakon toga dobrovoljno smo darovali matične stanice.
Žene ili su u strahu ili ne znaju za opciju poroda na stolčiću. Ali ja bih vam svakako preporučila da se raspitate i odlučite, jer stvarno je lako. To vam pravo nitko ne može uskratiti pa čak ni neki doktor koji je protiv toga, kako što je meni bio. Toliko se dr. K uvrijedio što sam ja odlučila roditi na stolčiću da čak nije htio doć niti vidjet nakon poroda je li mi posteljica cijela izašla. Sve je primalja sama obavila.Sve jer se on nije nikako pojavljivao. Ali Bogu hvala imamo valjda najbolje primalje kojima ništa nije teško, koje stvarno znaju pomoć.
Malo sam se raspisala, ali mogla bi još :-P jer sam stvarno, pre pre preoduševljena porodm na stolčiću i sigurna sam da će moj drugi porod biti ponovno na stolčiću.
Pozz