valjda je jasno da sam odgovarala a70v.
Printable View
valjda je jasno da sam odgovarala a70v.
anamar, vjerojatno smo i mi spletkarile, već sam pisala i da smo hodale zagrljene i cmakale se pri susretima (iako mi je to bilo baš glupavo, ali priznajem, radila samo zato da budem dio "moje" četvorke), ali se zbilja ne sjećam ovakvih manipulacija. istina, mama nije razbijala glavu time jer joj nisam ni pričala, ali moja kći meni priča jer ju to jako opterećuje i ne zna kako da se postavi.
cokolada, zao mi je zbog toga sto prolazi tvoje dijete.
iz svog vremena sjecam se ignoriranja, spletki i slicnih metoda.
i sjecam se koliko su moji starci prezirali leksikone koji su nama bili supervazni
:lool:
Nema škole za to, s tim se rodiš, makar ne znam što je gore da li da si rođen bez toga ili sa time, ali u pitanju je genetsko nasljeđe, nema tu neke velike mudrosti.
Imam jedan fanatastičan primjer u užoj obitelji, sam đavo među nama. Pošto mi je jako blizak rod bojala sam se da mi jedno od djece ne pokupi taj materijal. Starija definitno nije, a za mlađeg je još prerano reći, ali mislim da nije ni on. Ali pojavit će se taj sigurno opet već negdje u nekoj narednoj generaciji. Moja pra pra pra baba je kažu bila isto takav crni đavo.
Gledam te curice već sad u vrtiću, 4, 5 godina, promatram ih i vidim isti obrazac, samo u baby pakovanju. Ovdje se puno druži i nakon vrtića pa ih imaš priliku stvarno malo bliže promotriti. I točno se primjeti kako su neka djeca cijepljena od toga, a druga već sad kuhaju i manipuliraju, treći se povode, četrti povlače, peti pružaju otpor itd..
I slažem se tu sa anamar, nema to veze niti sa generacijama, ni sa trendovima. Što je kod nas odraslih drugačije, baš ništa, igre su iste, samo na zrelijem nivou. I ne provodimo više svaki dan po pola dana sa 30-toro drugih osoba na relativno skućenom i ograničenom prostoru.
Sjetila sam sad jednog primjera iz vrtića. Ima jedna mala u grupi koja mi je svaki dan dolazila tužakati moju kćer, ona ovaka ona onaka, a moja je nekoliko puta već od nje dolazila izgrebana od iste male, vrhunac je bio kad sam došla u vrtić pa vidjela kćer sa zavezanom špagom oko vrata, koju joj je zavezala ista ta mala. Dijete čim me vidlo dojurila je do mene da joj to skinem jer nije mogla sama, a bilo je skroz usko uz grlo. Tete naravski nisu vidjele. Nakon što sam digla vrtić na noge radi tog slučaja, ta mala je i dalje čim me vidjela na ulazu trčala do mene i tužakala mi moju kćer. Tu mi je više puko film, sagnula sam se i ispod glasa prijetečim tonom zarežala na nju, slušaj mala, moje dijete je pristojna i dobro odgojena djevojčica, a ja sam njena mama. Samo je širom otvorila oči, okrenula se i otrčala nazad u vrt. Jasno mi je da je ona dijete, da sam ja stara kokoš i da je moj postupak bio sve samo ne pedagoški, i na nivou i šta ja znam, ali dosta mi je više bilo, jer mala je manipulatorica svoje vrste, a moja kćer joj pruža otpor već preko godinu dana, neda joj se zahabavati. Nakon toga mala čim me vidi briše, a kćer mi se prestala žaliti na nju. Sad čujem pod zadnje čak i da se igraju skupa. Od druge mame sam nedavno baš saznala da su prekinuli druženja van vrtića iz sličnih razloga.
Koja sam ja..., upravo sam otkrila temu... Eureka! :)
imamo i mi primjer iz razreda. ali se stanje popravilo, kuc!kuc jer je jedna od dvije manipulatorice promijenila školu. Ova koja je ostala je za sada mirna jer nema kompanjonku. I veli meni kćer odmah početkom školske godine - joj, kak mi je lijepo u školi. istina, i dalje je u kontaktu s bivšom "frendicom" , ali se nadam da će vrijeme učiniti svoje. Naravno da se rađaju takvi, ali ima tu i dosta odgoja
joj, pa ne rađaju se ljudi zločesti niti postoje geni za crne đavle. niti se mogu po genetskoj karti naslijediti.
ali da na određen karakter sjedne određen odgoj u ranoj dobi to da.
cvijeto, biti ću možda malo preslobodna i oprosti zbog toga. meni se iz tvog pisanja čini da je m. pravo "drugo" dijete koje je uslijed okolnosti koje je zatekla pri rođenju ( jer ne možeš biti jednako posvećena mama svakom djetetu, osim ako nisi beti:mrgreen:) borbenija i "sebičnija". to nije ništa čudno, da kao kod mojih, v. od najmanjih nogu dijeli igračke primjerice, a mala se vodi devizom "svoje ne dam, tuđe hoću". jer ona se otpočetka borila za moju pažnju i dok smo nad v. stajali dok je spavao i divili se toj krasoti koju smo proizveli, malu bi jedva dočekala da malo zaspi da odem posvetiti se i prvom djetetu.. to su te okolnosti o kojima ja pričam. to čisto jer puno puta vidim kako se drugom djetetu lijepe etikete zločestica i tako, a bez da se uzme u obzir puna slika (naravno i ja sam drugo dijete. znam o čem pričam8-)).
i još, svi čija druga djeca su mirnija od prve djece, vjerujem vam. ne postavljam doktorsku tezu nego samo obseviram:mrgreen:
joj zuska pa lajkaj mi post onda, šta ne pratiš da je to važno:mrgreen:
ali slažem se s tobom, meni ti zli geni odmah vuku na puno veća zla.
je, imate pravo. ne mislim ja uopće da je ona zločesta, sačuvaj bože, iako možda tako zazvučalo.
nego, čim vidim to spletkarenje i manipuliranje, kad vidim - odmah režem.
nadam se da neće nikom trebati peptoran :mrgreen:, ali ja vjerujem u onu "što maca koti miša lovi"
ja sam srednje dijete, beat that :lool:
moja mlađa je isto posebnija u odnosu na svoju stariju sestru: glasnija i jasnija u prvom redu :lool:
iz starije uvijek sve moraš izvlačiti, ajme muke :D i mirnija je. ok, sad ima 10.5 godina, ali uvijek je takva bila.
mlađa je puno snalažljivija, samostalnija, i u pamćenju obaveza, što i kad moramo platiti, koji ugovor potpisati u školi :lool:
i kod nje ti je sve jasno na prvu.
dvije manipulatorice u našem razredu su mlađa djeca- obje imaju starije sestre. ali ipak mislim da su dio tog karaktera naslijedile
a obično curice koje imaju starije sestre imitiraju sestre pa su time i zrelije i imaju stav da su njihovi vršnjaci balavci
mislim tako je u "našem" razredu, gdje znam da glavne manipulatorice imaju starije sestre jer ih se time opravdava
Da još jednom ponovim, primjetila sam da to neki ovdje često brrkaju, temperament i karakter NISU jedno te isto. Temperament se u većoj mjeri nasljeđuje, dok karakter ne, on se izgrađuje.
Najbolje primjetno kod ciljanog uzgoja pasa i konja.
Vi niste nikad u dječjoj ili teen dobi manipulirale, spletkarile, mobingirale ili što se već radi u procesu sazrijevanja, odrastanja - koje uključuje i preispitivanje svojih i tuđih granica i snage; borbu za moć, položaj, poštovanje, pripadnost; prepispitivanje svojih strahova, frustracija, kompleksa, usađenih vrednota i osjećaja za moral i poštenje... Ono, vrtlog svega, ti rasteš, utječeš, na tebe utječu, reagiraš, preispituješ se, sramiš se, zaključuješ...
Razdijeliti temu pa da krene outanje ako ima još zainteresiranih, ha?
Ili ste sve naslijedile dobre gene? 8-)
Ja stvarno nisam, ali se nisam puno niti susretala sa tim.
NEnamjerno sam sigurno mnoge povrijedila, ali namjerno nisam manipulirala i spletkarila.
Što se "old school" načina rada tiče, ja sam za ovu inicijativu - izbaciti mobitele s nastave:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrva...7/Default.aspx
Da postoji neki referendum ili peticija odmah bih potpisala.
Mislim da ne direktno, barem prema definicijama kraktera i temperamenta, ali mislim da ju je u određenim situacijama ili obrascima ponašanja prema drugima isto tako teško uokviriti i izolirano promatrati, da li je stečevina ili naučeno. Zgodan primjer su i ti mali klinci, jako mali, a opet kod nekih se primječuje prilična doza, evo recimo neću reći manimulacije, ali rafiniranosti u ophođenju sa drugima.
Ok, istina je da je manipulacija jako širok pojam, i da smo svi u manjoj ili većoj mjeri tome skloni, navesti druge da rade ono što mi hoćemo, tako bar tvrde psiholozi.
Kažu da to počinjemo već kao bebe. Ima tu puno materijala za razglabanje...A da li sam ja ikad u životu svjesno manipulirala, koliko pamtim nisam, nesvjesno možda i jesam, makar više sam tip drito u glavu pa šta bude. Ne pamtim ko dijete, osim po pričama, da sam bila tvrdi orah, mene nije bilo moguće navesti na nešto što ja nisam htjela, a sad da li sam ja navodila druge, ne znam, mislim da nisam, ja sam tip otvorenih kampanja, goruće vjerujem u nešto pa valjda zbog te gorljivosti sam znala nekad povući ljude, djecu sa sobom, jer sam stvarno jako vjerovala i sama u to, recimo provjerunauk ideja u to neko vrijeme partijskih knjižica, ako to uopće spada u manipulaciju. Ovako inače, idem direktno, pa sad, nekad popušim, nekad ne. Kolo sreće valjda.
ma mene iskreno uopće nije briga jel do karaktera, temperamenta, mlađe/starije djece il čega već niti tako razmišljam. kad vidim ono što mi se ne sviđa, a u ovom slučaju je to spletkarenje, ogovaranje, manipulacija - to mi se ne sviđa.
ok, obratno, ono što mi se sviđa, volim pripisati dobrom odgoju :mrgreen:
inače, slažem se sa zuskom.
Zuska, da ne ostaneš usamljena :-) ni ja nisam u svom odrastanju radila samo stvari kojima se ponosim. Ne sjećam se konkretno da sam manipulirala, ali mislim da nije ni bitno. Vjerujem da je tvoj post bio usmjeren na ideju da ne treba djeci (pogotovo djeci) lijepiti etikete na osnovu nekog trenutnog ponašanja. Kad vidimo dijete koje se loše ponaša, bilo bi dobro iza toga vidjeti problem, a ne zločesto dijete (koje se onda k tome još takvo i rodilo ima takvu krv). Nije to lako ako je naše dijete ugroženo nečijim ponašanjem, ali bar kad razgovaramo načelno vrijedilo bi probati.
kod naših manipulatorica ja vidim problem, ali kaj kada ga ne mogu riješiti? Da i problem dolazi iz doma.
naravno da nije sve crno/bijelo - ali ipak se uvijek radi o istoj djeci. no te cure ne uspjevaju manipulirati dečkima, ali biome u našem razredu postoji i muški manipulator
ja sam na jednom rodjenadnu svoje kceri ostala sokirana, jednostavno nisam bila spremna na takvo ponasanje tako, za moj pojam malih, djevojcica.
Od tad sam spremna na svim poljima i za njen rodjendan imam sve moguce pripreme (psihicke i zabavljacke), jer si to vise ne zelim dozvoliti.
jedan od primejra je da dvije cure nece jesti tortu jer izgleda bez veze i to su joj otvoreno rekle iako nisu znale da sam ih cula. i fakat je nisu jele, meni su rekle da one nikad ne jedu tortu. sljedece godine kad je torta bila vau izgleda jele su.
prekopavanje ormara i zakljucavanje u sobu pri cemu su slavljenicu izbacile van, da pregledaju sve sto ima u ormaru i sl.
pricam o rodjendanu u kojem su gosce imale od 3-9 godina.
edit: jedna od kolovodja je jedinica, pa ta teorija da se radi o mladjoj djeci kod mene ne drzi vodu. a da je to nasljedno ne znam, tesko da mogu gene svrstati u to.
Auuuu.... tvoje dijete će morati naučiti birati prijateljice. Nadam se da joj je ovo bila dobra škola.
Moj sin je prošao sličnu užasnu školu sa svojim "prijateljima" i sad je mir. Koliko dugo - nemam pojma. Srećom, ima rođendan usred ljeta pa većine klinaca tada nema. A sada i puno više paze tko k nama ulazi u kuću.
ja sam jučer doznala zašto moja nikada nije obukla majicu koju sam joj kupila u HMu - zatio jer istu ima jedna manipulatorica, pa bi se ona naljutila. imam i ja puno štofa, ali mi se neda pisati.
ma imam i ja, ali kao sto napisah, ovo je mene sokiralo. moja je slavila 5 rodjendan. kao sto rekoh od tad sam spremna. a i dijete pokusavam usmjerit, nauciti i sve sto mogu pokusati.
nakon toga me cesto muci kako se moja ponasa kad nisam ja u blizini, ne bih zeljela da me iznenadi slicnim glupostima.
spletkarenje, ogovaranje, klanovi, danas se cmacemo, saljemo si srceka i pusice na fejsu, swatkice :roll: i bff smo si, a sutra se ne poznamo... (ne zadugo doduse :lol:)
sve to sam vidjela u zadnjih godinu i pol (od pocetka 5. razreda)
kod kceri i njezinih prijateljica
kod sina nikad. ok, on je i manje brbljav od nje, pa masu toga nisam ni doznala, ali mislim da je ipak vecinom zbog toga sto je decko
i teska srca sam naucila da ne smijem uvijek milijun posto vjerovati njezinoj verziji price :-o
Oooo, ja sam i kod sina (mlađeg) i u njegovom razredu primijetila te cirkuse - izvor većine zala je FB, ali to je možda samo mjesto gdje se to dobro vidi.
Moj sin je neki dan uganuo nogu i razgovarali smo o tome kako će u školu kad se krene oporavljati. Predložila da uzme torbu s kotačima da ne nosi teške knjige na leđima, a on kaže - a onda će mi se rugati na fejsu...
Kažem ja njemu "Što misliš, o kome to ruganje više govori? O tebi ili o onima koji tako govore/pišu?"
Prihvaća on da sam ja u pravu, ali mu ipak nije svejedno. To tek treba izvježbati.
A s druge strane - kakva je to ušljiva ekipa kojoj padne na pamet rugati se nekome jer mora voziti torbu, budući da je ne može nositi? Pitam ja sina kak on zna da bi mu se rugali, a dijete uredno kaže - pa to su napravili Hrvoju kad je imao gips, pa ovom, pa onom...:roll:
Ufff...
I ja sam prije tjedan dana ostala sokirana kolicinom - neceg, ne znam ni kako da to nazovem, mislim da nije zloba, nego samozivost ili tako nesto - koja se moze naci kod petogodisnjakinja.
Konkretno, moja kcer slavi rodjendan i crta rucno pozivnice, za svaku prijateljicu drugaciji crtez, sve promisljeno i puno srca i cvjetica.
Slijedeci dan u skoli njena najbolja prijateljica podere pozivnicu jer joj se slika ne svidja :-o
Moje dijete, koje je izgleda cijepljeno protiv negative, kaze 'A valjda sam joj trebala nacrtati dugu a ne cvijet. Budem slijedeci put.'
Al ja sam ostala toliko sokirana, da mislim da je skuzila da tu nesto nije kako valja. Znam da se najvjerojatnije nisam trebala mijesati i iznositi misljenja, al bas nisam uspjela presutiti.
Al ne mislim da to ima veze sa old school/new school.
Ni sa cistom genetikom. Karakter i iskustva, okolina i uzori zajedno cine svoje.
I tako, netko nikada ne bude takav, netko to 'pobijedi' i shvati sto je tu lose, a netko ostane takav i kao odrasla osoba.