u 32tj sam...dosta sam čitala ovdje postova na ovoj temi i naletila sam na par komentara da bi se užasan strah i fobija prirodnog poroda morala uvrstiti kao indikacija za carski...
Ja se slažem s time jer sam ja kandidat za naručeni carski.
Čim sam ostala trudna sam si rekla Ideš na carski i to je to...onda sam promjenila mišljenje i rekla Ne prirodno češ....ali kad sam sve istražila i napravila više scenarija u glavi,shVATILA sAM da ja to neću moči...fizički možda da,ali psihički ne.
Inače sam loša sa boli,tolerancija na bol mi je ravna nuli,još uvijek padam na vađenju krvi,zubaru idem s nekim da me drži za ruku i tako....
Uglavnom da ne duljim,koliko god sam se trudila i pripremala za porod,prirodni,i išla s mužem na tečaj,skupila hrabrosti iči vidjeti i rađaonu,na kraju evo sam odlučila da ću tražiti carski.Možda će boliti duže a možda i krače od prirodnog,to apsolutno nitko ne može garantirati ,ali ono što može je to da neču imati sječanja na bolove,bespomočnosti,neugodu od svih ljudi na porodu,a da ne idem u detalje vezano za epi,šavove,drip.....
I da, i ja ne kužim čemu frka oko toga dali carski dali prirodno,to je izbor svake žene i svaka medikalizacija je rizična,pa kad i dobiješ anestaziju u zubara,tako da ta priča o rizicima pada u vodu.
Idite na epi temu,pa pročitajte koliko je žena imalo i to kakavih problema sa šavovima tjednima i mjesecima nakon poroda. Što?? Zar je to zanemarivo??? Ili možda je jer ipak...to je bio prirodni porod pa će prirodno i zarast???
Svaka žena ima pravo izbora i nek joj se to pravo da!!
