ja uopce ne pricam o onom manjem broju studenata koji su studirali na teret drzave.
i mene se ignoriralo kad sam pisala da ima onih koji su platili to studiranje i da drzavi ne duguju nista. al se i dalje pise o ulaganju drzave i dugovima.
ja uopce ne pricam o onom manjem broju studenata koji su studirali na teret drzave.
i mene se ignoriralo kad sam pisala da ima onih koji su platili to studiranje i da drzavi ne duguju nista. al se i dalje pise o ulaganju drzave i dugovima.
Ajde, konačno jedna dobra stvar koja je kod nas proizašla iz nedojenja oba djeteta - barem su njima mama i tata od početka bili ravnopravni - nije jedan roditelj imao za ponuditi ništa više ili manje nego drugi roditelj.
Dapače, MM je čak više volio da on hrani na bočicu, to bi mu bilo vrijeme za odmor i da malo usput pogleda TV pa se uvijek gurao u tu aktivnost.
:lool:
pa pada i ne pada. dobar dio vremena ja ju nosam na ramenu da podrigne, na ruci da se smiri itd. a to moze i onaj koji nema sisu. i ne uspavljuju se sev bebe na sisi.
istina, tako krene, al ako ne zaspe, a zeli, onda su tu u potpunosti izjednaceni i onaj bez i ona sa sisama i maternicom jer to jel next level zahtjevnosti. i iritantnosti :D i dolazi do izrazaja ko ce upregnut i dati vise. onaj s vise atoma :D
muškarci su vrlo prilagodljivi, ako imaju ženu kotrol frika, bez problema će joj prepustiti uzde i odmarati nakon posla. ako nisu bili te sreće da naiđu na takvu odraditi će sve što treba jednako dobro kao i ona.
zaključujem da smo si uglavnom same zaslužne/krive za to kako nam je.
e fakat ste zaglibile s tim kostanjem. ako cemo na sve lijepiti cijene, koliko onda kosta drzavu i porezne obveznike to sto se ljudi razboljevaju, a dobra cifra se razboljeva svojim nemarom. sigurno vise od 4g faksa.
ocemo i to uvrstiti u jednadzbu?
presmijesno...
to sa studiranjem je počelo kao potpuno druga tema
kao ta da država nije smislila poticati studije radi našeg samoostvarenja nego radi posla
tu priča završava
i opet se vracamo na pocetak...drzava ulozi u tebe, bilo financijama, bilo time da ti omoguci mjesto i automatski nekom uskrati i onda ti ne omoguci posao. ni onima koji bi s faksa na njega, ni onima koji bi na njega nakon sto izrode djecu bilo da na njega zele ici odmah, nakon 6mj., godine dana ili mozda deset.
no nekako ovdje ne kudimo drzavu, kudimo...zene :uzdah:
... da fakultet baš niš ne garantira na općeljudskoj razini...
Ja sam na odmoru, sa polufunkcionirajucim wlan-om, tako da samo uskacem.
Dužna sam odgovor apri.
Dužna sam odgovor medi -samo kratko - ti si bome iz mog posta svašta nešto iskonstruirala, da ne kažem stavila mi u usta, stvari koje niti sam rekla, niti mislim.
Dakle, odgovori sljede sljedeći tjedan.
Kumpiric, tvoj mi je muž prilično simpatican. A slika i priliku mu, da ni ne spominjem. :mrgreen:
svimbam seni. za krumpiricinog muza :mrgreen:
Ajme, ubit će nas krumpiric.
ne, nego ce joj muz nadrapat, ni kriv ni duzan sto se rodio privlacan :lol:
a sad dalje od njenog muza :bič:
Nego vidim ja da se nitko nije usprotivio novinarki u onom dijelu gdje veli kako se muza tjera iz spavace sobe.
možda imaju intimne susrete u špajzi.
moram reći da sam s godinama malo oglupavila pa ne kontam baš jasno o čemu se ovdje raspravlja.
to što imam neku diplomu ( 2 al tko broji ) ne znači ama baš ništa osim da sam položila prekonekoliko deseteka ispita i dobila ta 2 papira.
snalažljiviji su ih kupili.( dobro moj faks je totalno neatraktivan pa nikad nisam ni čula da je netko kupio diplomu pmf-a )
a što je iza papira ? što ja znam raditi ? eeeeeeeeeeee to je već druga priča.
radim u sektoru po kome se sezonski psuje, broje mi se sati i dani kad sam za katedrom ,a kad nisam itd
a da mi je bolje grah pao i da sam se bogato udala ili naslijedila milione ili dobila na lotu , sigurno ne bih radila. već bih se posvetila djeci. a ako bih baš bila dokona otvorila bih neku firmu tek toliko da se imam razloga našetavati po kavama.
ovako radim , 2 posla i jedva spajam kraj s krajem , ne bavim se djetetom koliko bih htjela , a frižider mi je nabolji frend ( doduše i on me sad iznevjerio jer je prazan u zadnje vrijeme )
ne smatram se žrtvom svog roditeljstva već nekih drugih aspekata, ali to ovdje ni nije tema .
pa ja ne vidim zasto bi se trebala usprotiviti.
neke obitelji savrseno funkcioniraju ako imaju miran san. uopce ne izjednacavam intimnost sa snom. po meni je krevet nesto u cemu se spava. njeznost i intimu jednako mogu prakticirati u krevetu kao i na ves masini. s druge strane, ako u njemu spava dijete, sigurno ih necemo tamo prakticirati.
ljudi u snu hrcu, buncaju, mjesecare...a zele ujutro biti sto odmorniji. uglavnom, nis mi cudno u tome.
a ako je pitanje, zasto majka ostaje s djetetom u sobi, a ne otac. majka ima sisu, zar ne. poznam obitelji u kojima dijete, koje je na adaptiranom, spava s ocem jer s njime spava u komadu, bez budjenja.
btw. MM trenutno spava sa starijom, a ja s bebom.
delozirala sam ih sve ja jer nam je prevruce, jer se starija previse u snu nogata pa nas budi (mene i bebu), jer MM ima problema s hrkanjem...i tako. :) i svi smo odmorniji i sretniji :mrgreen:
[QUOTE=Deaedi;2185056]Potpis!
To sigurno nisi očekivala, da ja tebe potpišem, je da? :lol:[/QUOTE
:lol:
nisam, al kad vec jesi... ono, daj sta das :mrgreen:
:peace:
Da uletim padobranski nakon mora... neda mi se citati cijelu raspravu ali jesam inicijalni clanak i mislim da vise govori o samoj autorici nego o bilo cemu drugom (mislim... tko uopce odustane od dojenja zbog svekrve? i jos to javno prizna? i onda godinama nakon toga iz griznje savjesti trazi okolo knjige koje ce joj dokazati kako je postupila dobro i onda o tome napise clanak... tako bih si otprilike sazela njen clanak)
E sad, sto se tice "karijera" (tj. posao) vs. majcinstvo... Spadam trenutno u rijetke privilegirane koji bi mogli zivjeti od mm-ove place i biti doma i brinuti za dijete u famoznih "prve tri" ali iskreno nije mi to uopce na pameti. Ne mogu zamisliti da se pretvorim u neku sasvim drugu osobu nakon rodjenja djece, koja sjedi doma i cijele dane kuha, sprema i slaze lego kockice (malo karikiram ali svodi se na to) nego definitivno planiram povratak na posao nakon godine dana. Uostalom, ideja da na mm-a stavim pritisak da ne smije dati otkaz jer financijski ovisimo o njemu bila bi ruzna i potpuno van duha naseg braka. Mislim da je jedino fer da oboje radimo koliko mozemo, a ako u nekom trenutku netko od nas ne moze da je drugi tu za njega da mu pruzi podrsku i oslonac. Vec je i ovih drugih 6 mjeseci napor, taj pritisak da mora raditi jer smo financijski ovisni o njemu (iako ok u slucaju nuzde bi se ja vratila na posao pa bi zivjeli od moje place). I to stvarno nema veze s majcinstvom, osim u tih prvih godinu dana kad sam ja eto na porodiljnom (a s prvim djetetom iz financijskih razloga nisam bila ni punih godinu dana).
A inace... svako malo se "zezamo" (ali ima tu i puno istine) da trebamo odmor od posla povremeno, da sam ja sad usicarila godinu dana, pa je iduce na njega red - sve cekam kad se vratim na posao da dobijem (opet) njegov sms "puko sam danas, dao sam otkaz" - a ko zna, mozda ga posaljem ja. Ali ne zato da budem domacica nego da potrazim neki drugi posao ako ovaj postane prenaporan. I iako sam na porodiljnom znala sam docekati ga s posla rijecima "e, danas mi je koma dan, jedva sam te docekala, daj pliz uzmi malog ja nemrem vise, nisam nista skuhala" - i ok, narucimo pizzu, on uzme malog i pusti starijoj crtic pa prezivimo nekako dan do kraja, ja malo gledam telku ili citam knjigu pa napunim baterije za iducih par dana. Meni biti doma i brinuti o djeci nije uzivancija, ne znam zasto ali nije...
potpis na većinu rečenog. nisam mogla ni tu godinu biti skroz bez posla. makimum mi je bio 4 mj s prvim djetetom, nakon toga sam počela po par sati tjedno. S drugim sam isti dan po povratku iz rodilišta išla nešto završavati na projektu, a i par dana prije toga sam pod trudovima pakirala dokumentaciju i pisala a sa strane sebi zapisivala trudove: 15, 12, 10, 7, 5 min - tada sam zvala mm da idemo u rodlište čim se istuširam.
Sad ću otići offt, ali ovo što tebe muči u vezi posla nije problem robovanja djeci nego problem sustava vrijednosti koji je kod nas na snazi (gdje se teško dostižne diplome ne mogu unovčiti koliko stvarno vrijede, a to je zapravo sramota...)
Možda bi ti u nekom drugom okruženju bila u stanju više uživati u svom poslu, manje brinuti o egzistenciji ili bi barem imala bolji omjer zadovoljstva/sr*nja. Nije to tipično samo za žene, ali njima je taj omjer često još nepovoljniji nego muškim kolegama na istom poslu. Od nas žena se više očekuje (a možda i same od sebe više očekujemo).
Ja sam isto imala periode kad mi je bilo dosta mog posla (itd itd) i kad sam mislila da ne bih radila ako bih za to imala priliku / sredstava. Obožavam svoju djecu, volim raditi po kući, spremati zimnicu, znam šivati i imam 1000 mogućnosti da se zabavim i bez svakodnevnog odlaska na posao. A onda mi se negdje 2004. potrefilo da sam dobila 3 mjeseca plaćenog odmora kad sam mijenjala posao. Prvih mjesec dana bilo mi je krasno i nitko nije bio sretniji od mene, ali druga dva mjeseca sam već grizla nokte i jedva sam čekala da ponovno počnem raditi. Nisam mogla vjerovati da će mi se to ikada dogoditi - da se zasitim kuće, vikendice i svih raznih aktivnosti koje zapravo volim, da jedva dočekam vratit se posao, a baš to mi se dogodilo.
Što da kažem? Sve bih dala za svoju djecu, ali nisam tip kojem bi se cijeli svijet vrtio samo oko toga. Možda privremeno... ali čak ni tada. Kad bolje razmislim, bila sam 2 godine na porodiljnom i tad me nije to toliko mučilo (jer sam doma bila potrebna na drugačiji način nego kasnije) ali opet ništ bez posla izvan kuće, bilo kakvog.
Nevezano toliko na dosadasnju raspravu (ne signem citati)...
Meni je clanak bas bezvezan i nema puno veze s onim sto je potaknulo na njega - knjiga Elisabeth Badinter (sumnjam da ju je novinarka procitala), u kojoj ona cereci danasnje moderne trendove roditeljstva (nazivajuci ga prirodnim, ali obrusavajuci se na sve aspekte povezujuceg roditeljstva) i visokoskolovane zene koje se odlucuju na privremeno (ili stalno) posvecivanje djeci umjesto karijeri.
S dvije godine zakasnjenja u odnosu na originalno izdanje knjige i dva mjeseca zakasnjenja u odnosu na engleski prijevod knjige.
BTW, clanak je kombinacija nekih americkih blogova koji su na strani EB, samo je u tim blogovima kao primjer teroristica iz parka stavljena La Leche League. :roll:
Nisam citala samu knjigu, ali sam procitala masu intervjua s EB i osvrte na knjigu, pro i kontra (trebalo mi je).
Moje su osnovne dvije zamjerke EB na ovu temu:
1. zena danas bi trebala imati pravo slobodno izabrati kako ce zivjeti svoj zivot i kako ce voditi svoju karijeru, ako je ima, oslobodjena od pritisaka bilo koga, osobito drugih zena, u smjeru da su neki izbori losiji, manje vrijedni i sl.
2. roditeljstvo podrazumijeva barem jos i oca djeteta, a povezujuce roditeljstvo, ako ne ukljucuje oca (tj. ako ga nema, jer ako je dio obitelji i ne podrzava povezujuce roditeljstvo, tesko da ga zena moze prakticirati), ukljucuje prosirenu obitelj, bilo krvnih srodnika, bilo prijatelja.. EB totalno u svom komentaru ignorira muskarce kao ravnopravne, kao jednako sposobne brinuti o djeci u svemu, osim sto ne mogu roditi i dojiti dijete (npr. omalovazava izbor kuhanja domace hrane djetetu i predlaze da se kupuju, jednako vrijedne i hranjive gotove kasice, kako bi i otac mogao sudjelovati u brizi o djetetu.. wtf?! tata ne zna zgnjeciti bananu, naribati jabuku, skuhati palentu?)
Slazem se s EB, da majcinstvo moze (po nekim clancima koje sam citala) i jest prijetnja zeninoj karijeri, ali ne slazem se s time da bi se zato zene koje zele imati i obitelj i karijeru trebale poistovijetiti (u ponasanju) s muskim kolegama, vec bi trebale raditi na tome da se inzistira na drustvenim promjenama i pomaku u drustvenoj svijesti, kako bi se omogucilo da uspjesnije usklade privatni i poslovni zivot. Jer danas je to uskladjivanje ostavljeno iskljucivo na brigu partnerima (ocu i majci... s tim da nam drustvena ocekivanja rade poprilican pritisak na oceve koji zele i rado se angaziraju oko djece, u smislu da se obeshrabruje odlazak na roditeljski dopust, jednako koristenje bolovanja i sl.), uz casne izuzetke medju poslodavcima.
a valjda ovisi sa koje strane gleds, ako si strana koja financira (placanjem velikog poreza) vjerovatno ti smeta sponzoriranje necijeg ne zaradjivanja
iz nekog razloga balkan i dalje studiranje dozivljava kao nesto cemu se treba odavati priznanje. mozda je zbog toga kolicina ljudi koji i zavrse upisani fakultet osjetno nizi od ljudi koji sami placaju svoje studiranje
dobar dio zena komplicira roditeljstvo jer zene po defaultu kompliciraju stvari. od toga kao najbolje oprati prozore, nesto skuhati ili odgojiti dijete... mi uvijek znamo najbolje. osobno iskustvo mi je de su muskarci podjednako spretni i uspjesni ali stvari koje ne obavljaju rutinski kao i zene (kod nas je konkretno u igri kuhanje) ne ide im toliko brzo i spretno kao mami
imala sam priliku viditi samohrane tate, oni situaciju jednostavno rijese najbolje kako mogu i ne rade uopce od toga cirkus. odrade i idu dalje
nisam ni vidila da tate ikad pricaju o tome kako su robovi roditeljstva i kako im tesko pada uskladiti karijeru i roditeljstvo, jednostanvo guraju najbolje sto mogu
Malo mi je too much ovih "mi smo žene ovakve", "oni, muškarci su onakvi". Ima i njih i nas svakakvih, generaliziranja imaju najviše veze s nama samima i našim stavovima nego sa spolnim razlikama.