-
Eh, meni je ta zabrana pisanja po udžbenicima bila "prihvatljiv rizik". Djecu sam poticala da tako rade (da pišu bilješke po marginama, da signiraju i podvlače bitno i sl.). Bila sam spremna nabaviti nove zamjenske udžbenike da su me tražili, ali to se nikada nije dogodilo. S druge strane, i udžbenici koje su moji sinovi dobili znali su biti "devastirani" na taj način. Sjećam se da je E. jednom komentirao kako je odlično što je već netko prije njega označio bitno u tekstu iz povijesti, pa se on ne mora probijati kroz cijeli sadržaj :-)
-
Evo ja da se ubacim, a da nisam pročitala prethodnih 12 stranica, samo odgovaram na početno pitanje iz teme.
Da, radila sam sa svojom curom kad je krenula u više razrede, odn. od 6. razreda, kad je krenula corona i škola od kuće. Bila je iz povijesti i geografije na granici ocjena i da sam ja nju samu pustila da to sprema, vjerojatno bi bila četvorka. Dakle, tu sam joj pomogla da dobije pet, naprosto zato što sam joj pojasnila kako temeljito naučiti za bolju ocjenu.
Ona je inače tip djeteta koje otprilike procijeni koliko je dovoljno (i mislim da je to sjajna karakteristika), ali nekad se zna zeznuti, odn. po rezultatu i ocjeni vidim da nije svjesna koliko ne zna. I tu ju također nisam pustila samu, jer osoba koja ne zna koliko ne zna, ne može ni naučiti što treba naučiti, a od profesora u osnovnoj ne očekujem individualni rad s njom. Dakle, početkom 8. razreda je dobila neke lošije ocjene iz matematike i fizike, a njen komentar je bio da ona to sve ima pod kontrolom. Da je imala pod kontrolom, ne bi bilo dvojki. Dakle, ja sam se tu uključila na način da sam ju naprosto malo "pogurnula", provjerila znanje nakon što je naučila i čak ju odvela na instrukcije (što joj se nije svidjelo), čisto da bi provježbala tu matematiku i ušla utrenirana u ispit. S tatom ili sa mnom kod kuće je to uvijek bilo prenaporno, jer je odnos drugačiji.
Nisam helikopter roditelj i da nema ovog blesavog sustava u kojem je prosjek jako važan, pustila bih vjerojatno (kao što su i mene moji roditeljli). S druge strane, taj dodatni napor ili pola sata učenja sa mnom, njoj nije bio nikakav teret, jer je ona inače jako malo učila u osnovnoj. Da sam ja nju vidjela da se zbilja trudi i da su te ocjene "her best effort" ne bih ju dirala. Ovako ako se izležava pola dana i onda se u nedjelju popodne ide primiti učenja za ispit i krene panika, smatram da mi je dužnost umiješati se. A rezultat je uvijek samo njen :).
-
Debelo kasnim s pisanjem na temi, ali, evo, kako se približava početak šk. god., palo mi na pamet.
Želim napisati konkretan odgovor Bubilo vezan uz sve ove dodatne aktivnosti Škole za život: plakate, prezentacije, otvorene zadatke iz radnih bilježnica.
Moj sve to radi sam - pomoć ne traži, a mislim da je ne bi ni prihvatio (a možda ni dao kao Rade K. :mrgreen: ) najviše zato što zna da bismo mi sve to pedantnije i iscrpnije i sporije od njega. Ovako on to sve sam brzo i površno riješi i u pravilu dobije četvorku. Međutim, iz ispitivanja i pisanih ispita dobije 5 i na kraju bude zaključena petica jer nijednom profesoru praktični i domaći rad ne vrijede kao ocjena iz znanja.
Ne znam koliko ti ovo može pomoći jer sam shvatila da je dječak perfekcionist i sam, bez tebe, ali ako doživi i uvjeri se da četvorka iz domaćeg ne znači smanjivanje ukupne ocjene, možda se i on uspije opustiti.
-
Hvala! :)
I ja sam se danas sjetila ove teme. Kreće škola, pa reko da pročitam još jednom sve što ste mi napisale :).
-
