Mnogima je ovdje zasmetala riječ poniznost, mislim da zato što ima negativne konotacije koje skrivaju njezino pravo značenje Nju ne treba čitati u ključu poniženja, samoprijezira, umanjenja ličnosti, pasivnosti, jadne osobe. Prilažem o tome vjerski neutralno mišljenje dviju psihologinja:
http://www.centar-zdravlja.net/clanc...sto-skromnost/
Kršćanski shvaćena poniznost je suprotnost oholosti i egoizmu, sposobnost razumijevanja drugog i davanja sebe drugima, poštivanje tuđih stajališta i situacija, shvaćanje vlastitih ograničenja i istovremeno vjera u sebe u jedinstu s Bogom, spremnost na pomoć, opraštanje. To je osobina koja nam pomaže da bolje shvaćamo prije svega sebe, a onda i druge i da imamo za njih razumijevanja. Bit poniznosti je pronalaženje prave mjere - ponizan čovjek neće se precjenjivati ni potcjenjivati, neće se gurati u prve redove niti hvalisati, neće se uvijek prvenstveno baviti sobom. Poniznost je vrlina povezana s ljubavlju koja dovodi do mudrosti i dostojanstva, nikako ne poniženja.