nema tu opuštenosti kao prvi put nikad.. a sa + borba tek počinje.... to sam oduvijek govorila i govoriti ćuCitiraj:
kaja26 prvotno napisa
sreću ti želim kao i sebi :) od srca
nema tu opuštenosti kao prvi put nikad.. a sa + borba tek počinje.... to sam oduvijek govorila i govoriti ćuCitiraj:
kaja26 prvotno napisa
sreću ti želim kao i sebi :) od srca
Dobro jutro, drage moje mamice:heart:
Nadam se da ste provele lijep vikend. Ja sam uzivala sa svojim muzicem, isli planinariti, rostiljati u prirodi i jako jako puno razgovarali. I nakon ovog vikenda mogu napisati nesto vezano uz ovu temu, kada se odluciti na novu trudnocu? Mm i ja smo odlucili cekati do Patrickovog prvog rodjendana. Odluka je pala nakon razgovora o njemu, jer vidimo da je rana jos jako svjeza, jos lako zaplacemo za njim...Plakati cemo valjda cijeli zivot, ali ja jednostavno ne zelim imati ovakve krize i nositi jedno malo nevino stvorenje u trbuhu, koje nije zasluzilo da mu je mama tako dugo tuzna. Borit cu se na poslu, zatrpati faxom i svime mogucim, da iskoristim sto pametnije ovo vrijeme. I zbilja tek kad docekam 05.02.2013 onda cu se usuditi ponovno pricati o bebici, a do tada zelim opet otkrivati lijepe sitnice koje donosi svakodnevica. Nadam se da nam se samo onda nece "zalomiti", a ako i da, nece biti tako lose ;) Ljubim vas puno i uzivajte u svojim trudnocama!
hvala ti na odgovoruCitiraj:
mačkulina prvotno napisa
meni je fibrinogen sa 13tj. bio 4.2 jeli to puno ? znaš li koliko je normalno u trudnoći ? kakvi su tvoji nalazi?:heart::heart:
[QUOTE=mačkulina;2156794]nema tu opuštenosti kao prvi put nikad.. a sa + borba tek počinje.... to sam oduvijek govorila i govoriti ću
sreću ti želim kao i sebi :) od srca[/QU
mačuklin hvala dani do bete mi jako sporo prolaze da sam na nekom odmoru već bi bio petak aovako to ude jako sporo katastrofa
hvala mačuklina ali dani do bete mi tako sporo idu užas za poluditCitiraj:
mačkulina prvotno napisa
fibronogen do 8 je normalan u trudnoći...Citiraj:
mara82 prvotno napisa
moj fibrinogen u 35 tjednu je 4.7 a d dimeri su 250 ali ja sam na dozi od 9200 IU heparina (najveća moguća doza) pa zato je tako sve nisko kod mene...
na kojoj si ti dozi?
znam... od plusa do bete, od bete do slijedeće bete, od slijedeće bete do UZV i tako od pregleda do pregleda...Citiraj:
kaja26 prvotno napisa
jedino tako... korak po korak ako si tako uplašena kao što sam ja
ako si hrabra.. onda je cijeli svemir tvoj
pusu ti šaljem
ja sam na dozi najmanjoj 2500 IU i nisu mi više kontrolirali fibrinogen samo u 13tj.Citiraj:
mačkulina prvotno napisa
prošli put kad sam bila samo mi je sestra dala novu dozu za 4 tjedna i rekla da mi se to više
neće kontrolirati da ja nisam bolesna da ja to dobivam samo iz prevencije, i radili samo
lab.pretrage. Ja sad stvarno nisam više pametna što da radim i da da mi dozu neće povećavati!
Citiraj:
mara82 prvotno napisa
pa jel imaš dokazanu trombofiliju???
kakvi su ti nalazi?
ja sam
PAI - homozigot
ACE - heterozigot
MTHFR - heterozigot
moj nalaz je ovakav
MTHFR - homozigot(mutacija)
PAI-1 - homozigot 5G
Klarita, mackulina, gdje ste nam?? Nadam se da je sve uredu! Pusa vam
hvala na podršci ljudi :)
jučer bili na pregledu..
malo smo narasli... cca 170 grama u 2 tjedna..
ali CTG je jako dobar, protoci uredni...
CTG 18.6
CTG 26.6
28.06. - hospitalizacija
29.06 - carski rez sa punih 38 tjedana
sve ovo ako sve bude ok a ako ne bude ide hitan carski
sad samo moliti Boga da sve bude dobro .....
Bit će sve dobro samo vjeruj!!!!Citiraj:
mačkulina prvotno napisa
Želim ti svu sreću!!!:heart:
pozdrav svima!
kad mi je u 8 mj 2006 go nakon kasnog pobačaja blizanaca na kraju 5.mjeseca trudnoće doktor rekao da će mi trebati mozda i 5 godina da budem spremna na novu trudnoću mislila sam da je lud.. fizicki sam se brzo oporavila, psihicki je nesto sasvim drugo.. prosla sam porod i gledala ih na ultrazvuku dok im srca nisu stala (puko mi je vodenjak i nije im bilo spasa).. u psihickom oporavku puno mi je pomogao ovaj i jos jedan slican forum a i aktivnost kojom sam se kasnije pocela baviti..
uglavnom..prvo nisam bila spremna..kasnije sam mislila da jesam ali jednostavno nije islo.. nakon toga sam se i razvela te dozivjela jos jedan sok..
sada je proslo gotovo 6 godina.. trudna sam 10 tjedana i svaku vecer samo molim boga da moja beba bude ziva i zdrava..
evo toliko za sad od mene na tu temu jer sam na poslu i vec su mi oci pune suza..
Draga ivapu, prvo jedan jaki zagrljaj sto si nam dosla i pokazala da i nakon skoro sest godina moze zasjati Sunce:love2:
Jako mi je zao(ovo uvijek pisem, ali je tako) sto si i ti morala proci nesto najtuznije na svijetu. Kad je nas Patrick umro, samo sam molila Boga, da primim svu bol svijeta na sebe, samo da nijedna majka to vise ne mora osjetiti...ali vidim da nije uspjelo. :(
Ja se isto bojim, ako pustim da prodje godina, godina i pol, da ce se to razvuci na tri, cetiri i da cemo na kraju oboje izgubiti snagu boriti se, iako je nas nas gubitak samo vise zblizio, ali do kada...jer zivot je tako nepredvidljiv.
Jako mi je drago da si ponovno trudna. Ako nije preintimno, da li imas novog partnera ili barem nekog tko te prati u stopu kroz ovu trudnocu i sigurno ne tako lagane mjesece za mamu andjela? Ljubim te puno i zelim ti jednu mirnu, dugacku i dosadnu trudnocu ;) Pusa
joj hvala Ti od srca...
i nas je to na početku zblizilo, i dan danas kazem da upravo tom covjeku dugujem dobar dio svog psihickog zdravlja..drzao me iznad vode kad bi sama bila najradije potonula i nestala zauvijek.. iako smo se kasnije izgubili i razisli mislim da ce među nama zbog toga sto smo prozivjeli uvijek ostati ta neka bliskost..
imam dragog covjeka koji je otac mom djetetu, nazalost udaljeni smo trenutno 260 kilometara i viđamo se vikendom ali radimo na tome da se on preseli k meni.. podržava me i pomaze mi koliko god moze..trudi se shvatiti moju bol i strah i to mi je dovoljno..
imam i svoje deckice koji mi cesto dolaze u snovima i znam da me cuvaju..
hvala Ti jos jednom na lijepim zeljama, nadam se da nece proci tako dugo da se i tvoji snovi ostvare..:love2::heart:
drage moje danas sam vadila betu 2,9 ništa i ovog puta od mene
kaja :cry::-(:no: ne mogu vjerovati...grlim te jako!Drzi se :*
iskreno drage moje neznam kako dalje
ja san novopećena trudnica u 17 tjednu trudnoće,prvi put sam jučer osjetila njene udarce,živahna cura al idući tjedan moram ići na prekid trudnoće jel genskom analizom dokazano je da imamo jakoooo oštečen 13 kromosom što znači da imamo teški oblik mentalne retardacije sa mogučnosti nastanka shizofrenije,malformacije lica i tumorom oka itd...sve moje pretrage traju već 4 tjedna,doktori vještaće oko mog slučaja jel je ovakva klinička slika jako rijetka,svi mi govore drugi put će biti bolje a ja jednostavno nemogu prestati plakati,i sama pomisao na iduću trudnoću u meni stvara strah i iskreno borim sa sama sa sobom da istanem psihički bar malo normalna...strah,bol i tuga u meni su sad trenutačno neopisiva :(
jako sam tužna i nesretna zašto,zašto zašto baš meni?
neznam kako dalje ja čekam prekid svoje prve trudnoće u 17 tjednu svi kažu biće bolje drugi put a strah tuga bjes i sve je neopisiva :(
joj, kajo, razumijem da si tuzna i razocarana :( jako mi je zao ...i sama bih mogla plakati! Zbilja ne znam sto da napisem...rado bih napisala nesto sto bi ti pomoglo, ali znam da to ne postoji. Sammo sto pomaze je jedna dobra beta :( a kvragu i ovaj zivot i sve! Evo ako ce ti bit lakse, i ja sam sje.... danas...Uzas...ne znam sto mi je...ne izlazim vec danima svojevoljno iz kuce, niti imam potrebu :( Mozda bi bilo najbolje da se javi neka cura koja je to isto prosla, kako su se nosile sa tim...ja bas nisam najpametnija...ali samo pisi, mozda pomogne...Koliko morate cekati do novog postupka?
kaja draga žao mi je:-( neznam sta da ti pametno kazem, isplači se, izbaci iz sebe tugu, i sutra je novi dan, ides u nove pobjede...mora biti jednom :love2:
Kaja strašno mi je žao :love2: Nemoj prestati vjerovati u bolje sutra, želim ti da što prije ugledaš svoj plusić kojeg zaslužuješ kao i sve hrabre mame na ovom forumu. :fige:
drage mame to se i ja pitam....a trenutno je pitanje kako ostati psihički zdrav kad moran prekinuti trudnoču u 17 tjrdnu...a moja curica lupa li ga lupa :(((((
Nuhi oprosti,ali zasto?????Da li se bas mora?:-(
kaja bas mi je zao :cry:
nuhi zao mi je da moras prolaziti kroz to,strasno je znati da moras donijeti takvu odluku i odluciti se za prekid jer dalje ne moze :cry:,isto sam prosla prije godinu dana i razumijem te u potpunosti,kako covjek da prezivi tu odluku a onda i gubitak bebe :-(,ali draga pomisli da radis ono najbolje za obje jer je njena buducnost neizvjesna,bolest je uzas s kojim bi morala zivjeti,nemojte me pogresno shvatiti mojoj bebi nijedan doktor nije davao mogucnost zivota,da jeste ja bi se borila ali opet kakav bi bio njegov zivot ako bi ga proveo u bolnici,drzi se draga :love2:
nuhi pročitala sam tvoju priču i neznam što da ti kažem osim da mi je užasno žao. Možda ti ovaj forum u budućnosti malo pomogne kao što je i nama, ovdje smo da podijelimo tvoje strahove i tvoju bol. Za sad ti želim što bezbolniji porod, preživjet ćeš ga kao i svi mi, a ona druga bol nakon toga (psihička) trajat će puno duže i morat ćeš se naučit živit s njom. Nisam te htjela prestrašit, želim ti sve najbolje i znaj da smo uz tebe. Nadam se da ćeš jednog dana i ti primiti jednu prekrasnu zdravu bebicu u svoje naručje. Pusa
Tako mi je žao, prestrašno.Citiraj:
nuhi prvotno napisa
nuhi jako mi je žao drži seCitiraj:
nuhi prvotno napisa
Nuhi, oprosti, ali slucajno sam preskocila tvoj prvi post, zato i moje pitanje-zasto? Oprosti...hvala curama koje su ga kopirale! Evo moram nesto pitati, nadam se da te nece povrijediti! Kakve su sanse da bebica prezivi? Da li postoji mogucnost da sama umre u utrobi i kolika? Kako lijecnici gledaju na "cekanje"?To pitam samo zato, jer bi "mozda" malo bilo lakse...ne bi se ti morala odluciti na to...Znam da je jako tesko. Od moje sogorice prijateljica je saznala dva mjeseca pred porod da malena boluje od Trisomie 13 ili 19, nisam sigurna, ne uzmi za zlo. Ona ju je rodila, bila su to grozna dva mjeseca, ali su se opet "pripremili". Malenu su cak okupali zajedno i proveli zadnje sate sa njom, a onda je priroda ucinila svoje :( Znam da ti je uzasno tesko, ali evo pokusavam ovom pricom barem dati neku novu opciju. Oprosti ako sam pretjerala... Mislim da je to nesto najgore kad mora roditelj odluciti...grlim te i drzi se!
kaja26, nemoj gubiti nadu :love2:
nuhi, još mi je u sjećanju strah i panika kad sam dizala svoje nalaze amniocenteze, a malenog sam počela osjećati, tako da mogu pretpostaviti kako ti je. Bez obzira što smo sve unaprijed donjele odluku (inače nebismo ni radile AC) znam da je prestrašno ovo što ti i tm proživljavate (naročito ti).
Što god odlučili požaliti ćete u oba slučaja bar stotinu puta jer i jedna i druga odluka nose svoj križ...
Ja sam se tresla kad sam išla po nalaze, a zatim osjetila neopisivo olakšanje i sreću kad su mi rekli da je sve ok. Samo 2 mj.kasnije završila sam u bolnici gdje su mi radili još jednu AC i opet je sve bilo super....ali ipak nije završilo super (vidi potpis). Htjela sam ti reći da za ništa nemamo garanciju.
Iskreno suosjećam s tobom i nadam se da ćeš, kakvu god odluku doneseš, naći mir. Grlim te.
drago patrik...
moje djete je oštećeno u svakom pogledu,s obzirom da je cura puno je žilavija i vjerojatno bi izdržala cijelu trudnoću,koliko bi živila kad se rodi niko nezna,po struci sam glavna sestra u psihijatrijskoj bolnici di imamo svega tako da otprilike znam kakav bi nam život bio a to nezaslužuje nitko,ne gledajuči na mene i muža nego na to dijete koje nebi imalo niti malo mogučnosti najvjerojatnije i da vidi svjet (jel ima karcinom očiju) i da ga imalo doživi kao i svi ljudi,to nitko ne zaslužuje samo iz ovog ja trbam naći najlakši način izađem normalna a kako je krenulo ja sam iz dana u dan sve gora i gora...
p.s. nisi pretjerala i hvala vam svima ljepo je znati da nisam sama :heart:
Nisi sigurno sama, draga nuhi! Ja sam nakon ovog svega spremna proci i tisuce kilometara da zagrlim jednu mamu Andjela, jer znam kroz sta sam i sama morala proci i to cesto bez podrske onih koje sam najvise trebala. Da li imas strucnu psiholosku pomoc? AKo ne, jesi razmislila da ju pronadjes? I to hitno, jer ovo sto ti prolazis i sto ces prolaziti, nije za prolaziti sam kroz to. Drzi se! Ako si vjernica, pokusaj se moliti da vam odluka koju donesete buda ona najlaksa i najbezbolnija.Citiraj:
hvala vam svima ljepo je znati da nisam sama
O Boze,tek sad vidim sta se ovde desava.Draga nuhi,molim se da ti Bog da snagu da izdrzis sve sto ti se desava.Budi jaka,najjaca.Ne mogu ni da zamislim kako ti je.Nisi sama,dosta nas je ovde na zalost ali se trudimo da jedna drugoj koliko toliko olaksamo.
Kaja,ides dalje i to je to.Nema druge.Obrisi suze i kreni.Mora tako,nemoj padati i predavati se.
Patik,kako si mi ti?Ja svratim na kratko ali intenzivno pratim sta se desava tako da znas da sam tu:).Tvoja trudnoca ce me neizmerno radovati
Uzasno je to. Tako gubiti dijete. Nuhi puno nas ovdje je tako ili slicno gubilo trudnoce. Nece biti lako, ali vjeruj mi sad je dok si ovako u procesu teze nego kad sve zavrsi. Znam iz iskustva. Drzi se.
Citiraj:
nuhi prvotno napisa
kao prvo jako mi je žao što prolaziš kroz to što prolaziš i želim da u svemu tome ostaneš što jača i izabereš ono sa čim se možeš nositi.
Molim te a na osnovu čega su ti postavili sve te dijagnoze?
sad si u 17 tjednu a sve te pretrage radiš 4 tjedna... pa me samo zanima to jer o tomeovisi koliko jeuopće precizna njihova dijagnoza
Kaja,ides dalje i to je to.Nema druge.Obrisi suze i kreni.Mora tako,nemoj padati i predavati se.
luna09 hvala na utjesi ali ja sam tako depresivna od petka samo plačem nikako se nemogu pomiriti sa tim što mi se dešava zar ja toliko puno tržim od boga što želim biti majka
nešto mi se pobrkalo
Kaja ne tražiš puno, zaslužuješ biti majka kao i sve mame na ovom forumu. Teško je ali nemoj se predati.