kraj braka...

Citiraj:

---

kljucic prvotno napisa

Slažem se.
mayato u potpunosti te razumijem i način na koji razmišljaš (iz vlastitog iskustva), ali definitivno bi trebala više ljubavi dati sebi. I ta situacija nije tvoj križ, prestala sam gledati život na taj način. Radije takve situacije gledam pozitivistički, shvaćam ih kao svoj zadatak. Mislim da sam došla na ovaj svijet sa određenim zadatkom i da se sve događa s razlogom (kao npr. i moja Leona). I pokušavam prepoznati te razloge. Koja je uloga MM u mom životu? Zašto su nam se putevi spojili? Što ja iz toga moram naučiti? Koji je smisao toga? Ali prvenstveno moraš voljeti sebe :)

I sretan rođendan maloj princezi :kiss:

---

Evo i moje drage ključić:-D
hvala na rođendanskim čestitkama, ja zaboravila uopće napisati na podforum Čestitamo...
I ja gledam kao i ti, na svijet sam došla s debelim razlogom, koji je to još ne znam, ali živim i svaki dan tražim taj razlog...kad pogledam iza sebe sve je imalo svoj neki smisao koji tada nisam vidjela...za jedno određeno vrijeme, sigurna sam, sve će se ovo raščistiti u meni i sagledati ću svrhovitost vlastite uloge u svemu...

Držim se i nedam se...ipak sam ja od Njega došla...

Kako ste proslavili rođendan i Božić?

Ah, mala je bila bolesna...zubi, uho...a ja sam slušala okrivljavanje i predbacivanje kako sam krivo ovo, kako sam krivo ono...al nema veze, biti će bolje...

Hm, žao mi je. Jesi razmišljala da odeš na odmor, kod svojih, na par dana?

Ja ti draga nemam svoje...barem ne u tom smislu da bih se mogla kod nekoga odmoriti...deda mi je bolestan i ne želim ga zamarati, ovo drugo se ne računa

A možda u goste kod neke prijateljice? Pa s kim dijeliš ovakve stvari kad se ne istresaš po forumu?

*ebemu vraga i okrivljavanju!

Uh.

Gooooodinama sam bila za sve kriva - naravno ne uistinu kriva, nego me mama trovala time.

Naravno da sam ponovila obrazac (iliti nastavila niz) i našla nekog drugog koji će me okrivljavati.

To su ti *ebeni obrasci koje usvojimo i nesvjesno zapravo prihvatimo ulogu krivca.

Hvala Bogu da si to osvijestila (naime, meni se čini da jesi :-)) jer je to prvi korak, naravno.

A da je od osviješćivanja pa do pomaka u stvarnom životu jako lako - nije.

Smatram da tu puno "igra" vrijeme koje smo proveli u ulozi žrtve/krivca.

Naime, kad si jako dugo u tome, poistovjetiš se s tom nametnutom ulogom.

Baš gledam sebe - više mi ne treba "bič" izvana, sad se "bičujem" (tom us*anom krivnjom i sl.)

sama :roll:

(Naravno da se trudim prestati s tim autodestruktivnim ponašanjem čim skužim da si to

radim.)

Citiraj:

---

kljucic prvotno napisa

A možda u goste kod neke prijateljice? Pa s kim dijeliš ovakve stvari kad se ne istresaš po forumu?

---

hm...baš i ne dijelim...pokušala sam sa mamom razgovarati, ali nije urodilo plodom, ona vidi samo ono što želi vidjeti, a to je da sam kako-tako materijalno osigurana i da je to to, da dijete treba oca i da ne smijem ni u kojem slučaju otići na cestu, utočište kod sebe nije nikada ponudila, nema veze, ona ima svoj život,minismo baš pretjerano bliske...imam tog dedu, ali on je velim, star i bolestan, kada sam mu natuknula da bih se eventualno rastala, skoro je srčani udar doživio, svima je to nepojmljivo i mislim da mi u tom slučaju nitko ne bi pružio ruku nego bi me deklarirali kao crnu ovcu i "snađi se druže"...
Prijateljice sam davno pogubila jer sam se zakopala u ovu zajednicu, nikakav ddruštveni život nemam već godinama jer je to MM bespotrebno i dosadno, a ja sam željela svovrijeme provoditi s njime iimatiobitelj.
Eto, sad sam skoro pa sama i istresam se samo na forumu, hehe:lol:

Citiraj:

---

pinguica prvotno napisa

Citiram sa jedne stranice sa litanijama poniznosti:
"Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove. Paziti da ne budemo znatiželjni.
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke.
Prelaziti preko tuđih pogrešaka.
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju.
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni.
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani.
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo.
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo.
Birati uvijek ono što je teže. "

Nije to nimalo lako ali jednom kad kreneš tim putem puno lakše se grube riječi i djela odbijaju od tebe i vraćaju se onome tko ti ih je uputio. To je teško pojmiti dok ne isprobaš na vlastitoj koži. Kao da imaš nevidljivi štit ko sebe.

---

Ovu „metodu“ koristim za rodbinu koja je puna gorčine i mržnje za sve oko sebe.
U početku sam se pokušavala opravdati, kao nisam ja takva, pa sam se svađala, pa sam ih izbjegavala, ali mi je to uskraćivalo i vrijeme s ljudima koji idu s njima u paketu pa sam nadošla i sad je „na jedno uho nutra na drugo van“.
Ne pričam im o sebi, šturo odgovorim kad pitaju, a rijetko pitaju. Ne mješam se u ništa njihovo. Još se trudim maknuti ironiju iz zahvale na upozorenju da mi je meso presuho, ali radim na tome lol
Ne tražim od njih nikakvu ljubav, pažnju, prihvaćanje, ne odgovaram na njihove provokacije, pazim da ja ne budem kao oni i da im ne gazim dostojanstvo iako me vuuuuučeeeee.:mrgreen:

I bude točno ovako kako Pinguica kaže. Riječi i djela se odbijaju i vraćaju onome koji ih je uputio.
Apsorpcija 0, refleksija 100%. Nevjerovatno. Budu u čudu na odlasku. Ništa nije palo na podno tlo. Zbunjeni. Nisu navikli ostavljati mir iza sebe.
Nisam znala da se to naziva poniznost. Mislila sam da sam lukavo našla rješenje lol

Ali ne mogu zamisliti brak u takvom okruženju. To mi je više za ljude koje ne želim baš gledati, ali nemam izbora.

mayato, ako ti kažem da moja mama nije ni znala da sam trudna, jel dovoljno da povjeruješ

da nismo bliske?

(A tata mi je umro kad sam imala 12 godina.)

Dida je, nažalost, umro prije 2 godine, u dubokoj starosti.

I moja "vrla" mama je smicalicama preuzela njegov stan koji je on htio ostaviti meni.

Pa sam i dalje podstanar.

Imam 2-3 prijateljice (ne znam, možda je to uobičajeno za ove moje godine: 42 za koji dan).

Nemam, kako ti kažeš: društveni život, već valjda 20 g., od rata.

Osim foruma ;-) !

Da mi je dida živ, nakon prve gadne svađe i dolaska policije, dijete i ja bismo otišle k njemu.

Iako je, jadan, jedva jedvice, podnosio da živim u izvanbračnoj zajednici,

njegova vrata su za mene uvijek bila otvorena.

(E, sad je "lijepo" moja mama ta vrata zatvorila - živi u svom komfornom stanu, a

ovaj iznajmljuje.)

A možda u goste kod neke prijateljice? Pa s kim dijeliš ovakve stvari kad se ne istresaš po forumu?

Ne znam zašto mi je post otišao dvaput :/
Malo sam čitala prijašnje stranice ove teme pa si spomenula da se ne želiš rastati jer ne želiš dijete odvojiti od tako divnog oca. Zašto misliš da je TM toliko divan otac? Čime to pokazuje?
I što ti činiš za svoju sreću, da bi bila zadovoljna sobom?
Inače, potpisujem Teicu.

Citiraj:

---

kljucic prvotno napisa

Ne znam zašto mi je post otišao dvaput :/
Malo sam čitala prijašnje stranice ove teme pa si spomenula da se ne želiš rastati jer ne želiš dijete odvojiti od tako divnog oca. Zašto misliš da je TM toliko divan otac? Čime to pokazuje?
I što ti činiš za svoju sreću, da bi bila zadovoljna sobom?
Inače, potpisujem Teicu.

---

Ma on je prema njoj fakat super, brižan, zaigran, ona je njemu centar svijeta...sve je u stanju pustiti i jelo i telku samo da bi se igrao s njom...
Što ja činim za sebe?
Pa, čupam obrve, depiliram se 1 na tjedan, operem kosu također:lol:, ma ne, prije sam čitala puno, sad ne stignem...u principu ništa ne radim za sebe, osim kaj si tu i tam zapalim cigaretu...

Citiraj:

---

Teica prvotno napisa

mayato, ako ti kažem da moja mama nije ni znala da sam trudna, jel dovoljno da povjeruješ

da nismo bliske?

(A tata mi je umro kad sam imala 12 godina.)

Dida je, nažalost, umro prije 2 godine, u dubokoj starosti.

I moja "vrla" mama je smicalicama preuzela njegov stan koji je on htio ostaviti meni.

Pa sam i dalje podstanar.

Imam 2-3 prijateljice (ne znam, možda je to uobičajeno za ove moje godine: 42 za koji dan).

Nemam, kako ti kažeš: društveni život, već valjda 20 g., od rata.

Osim foruma ;-) !

Da mi je dida živ, nakon prve gadne svađe i dolaska policije, dijete i ja bismo otišle k njemu.

Iako je, jadan, jedva jedvice, podnosio da živim u izvanbračnoj zajednici,

njegova vrata su za mene uvijek bila otvorena.












(E, sad je "lijepo" moja mama ta vrata zatvorila - živi u svom komfornom stanu, a

ovaj iznajmljuje.)

---

Kod mene slična situacija, ali ja sam dobila stan, moj deda je još živ, ali na sam spomen rastave mu pozli i otvoreno mi je rekao da neka mi to ne pada na pamet, posebice stoga što on živi u malome mjestu i mislim da bi mu bilo katastrofa da dođem k njemu s malim djetetom - to mu je naime i kćer ( moja mama ) napravila prije 31 godinu kad je mene rodila i jedva je to pregrmio - e da se sad povijest ponovi mislim da bi ga to satralo!

Citiraj:

---

piplica prvotno napisa

Pročitala sam ponovo, odnosi se više na malu tetu nego na Mayato,
ali sam htjela čuti od tebe, kao vjernice, da mi kažeš što misliš o njezinom postu, da li je ona na dobrom ili krivom putu,
i da njoj kažeš da li je to smisao vjere.
No ovaj tvoj post koji je upućen njoj mi sve govori,
jer joj šalješ poruku da i dalje ostane i trpi, njega opravdavaš, a njoj daješ savjet kako da šutke kanalizira svoje nagomilano nezadovoljstvo i stres, kako bi jednog dana možda situacija bila bolja.
Njoj treba život sada, a ne jednoga dana, možda,
jer ovo trpljenje nije život,
i tu ne pomažu mali trikovi i savjeti,
nego rezovi,
radikalni.

---

Prvo, ne volim oslikavanje likova crno-bijelo kao u meksičkim serijama, to nema veze sa životom. Nitko nije čisti pozitivac, niti čisti negativac, već smo svi ljudi sa vrlinama i manama. Da bismo promijenili druge moramo prije svega sagledati sebe. Tko zna kako bi bilo da Mayato-in muž ispriča svoju priču. Oprosti Mayato!
Drugo, govorim ovako zato jer jako dobro razumijem njene emocije jer i sama imam puno emotivnih praznina koje potječu iz djetinjstva od neljubavi. Posljedica svega je da uvijek postavljamo pred druge ljude prevelike zahtjeve kada je riječ o emocijama. Puno mi je trebalo da shvatim da MM ne može zaliječiti moje rane koje potječu od moje majke.
I treće, imam dovoljno godina da ne potcjenjujem niti materijalnu stranu života: ne bih savjetovala ženi da s malim djetetom ode u podstanarstvo u ova teška i nesigurna vremena. Tko se smatra velikodušnim, neka joj besplatno ustupi stan...
I četvrto, ako ima ljubavi ima i nade.
Sretna vam Nova svima!

mayato, ne znam jesam dobro shvatila: ti imaš svoj vlastiti stan?

Spominjala si odlazak "na ulicu" s malim djetetom, ili sam nešto pomiješala?

Citiraj:

---

mayato prvotno napisa

Ma on je prema njoj fakat super, brižan, zaigran, ona je njemu centar svijeta...sve je u stanju pustiti i jelo i telku samo da bi se igrao s njom...

---

Sori, što okrećem na šalu (ipak čekamo NG), ali ovo boldano, u doba raymonda, brijem da je u kategoriji neprocijenjivo, sve ostalo se može kupiti novcem :)

I za mene je to neprocijenjivo :) !

To je njegovo vrijeme s djetetom i odlično da je tako!

Ali, ne mora zbog toga mayato biti s njim, ako ne želi, kaj ne?

Pa ja sam to već na početku rekla. Njegov odnos s djetetom nema nikakve veze sa njegovim odnosom s njom. Mislim, idelano bi bilo kad bi se ti odnosi prožimali i sihnronizirali, ali ako to trenutno nije moguće...
Prvo treba izgraditi sebe i svoje čvrste stavove, brinuti za sebe, raditi što ju uveseljava, a njega malo staviti po strani. Ponašati se kao da su cimeri. Onda krenuti dalje.

Upravo tako - ona njemu nije niti treba biti psihijatar, niti bračni terapeut! Teško je hendlati sam sebe, a kamoli još i muža! Malo šale, ovo zadnje! Sretna NG svima! :)

Sjetila sam se korisnog savjeta - knjiga poput "Otrovni roditelji" može pomoći curama koje nose teret teške obiteljske priče sa sobom. Nemojte da vaša djeca nastave sa tim začaranim krugom!

ključić, :love: !

Mi smo, naime, cimeri, već...dugo.

I teško mi je ali moram dalje.

enchi, hvala što si me podsjetila na tu knjigu :-) !

Poslala mi je prijateljica na mail ali skroz sam zaboravila na to.

Rekla bih, sudeći do po nekim od gornjih postova, da si ti već apsolvirala to gradivo! :klap:

Joj, enchi, hvala ti :) !

Teoretski nešto malo znam, ali emocionalno...čini mi se da nikad te rane neće zacijeliti.

I sad, ko za vraga, (nesvjesno ili podsvjesno,nastavljanje niza, grrrrrr) moje dijete gleda

neslaganje i sr*nja doma :(

Ali gledaj to tako da si ti bar svjesna situacije - bez toga nema naprijed! Kod tebe ima naprijed!

enchi, hvala :heart: !

"otrovne roditelje" preporucam svima...po nekoliko puta ;) svaki put nesto novo u toj knjizi
a i "zene koje previse vole"

zelim nam svima da u Novoj pronadjemo jos vise snage i jos ljepsih nacina kako se brinuti sebe pa tako i svoje najmilije jer...ja se drzim vec dugo jedne "najbolja mama je sretna mama" :)
sretna vam Nova!

Citiraj:

---

"najbolja mama je sretna mama"

---

Ovo je tako točno! :yes:

Mayato, tvoje dijete ima jedva jednu godinu! Pa puno toga ti i stigneš, i dobro se držiš. Za ozbač, ako dijete nije došlo u širu zajednicu, pa kroz kuću ide vesela baka, razigrana teta, mladi ujak pun snage i mudri stric, i k tome nekoliko sestrični, dosadna teta, šest prijateljica i susjedstvo, i sve to kroz tjedan dana, zna biti jako, jako teško. Jer je to intenzivno i svakakvo. Da ti je muž svetac, ajde, još bi on nekako i ponio dio toga na ramenima, ali kako nije, a nismo ni mi ostali, puno toga (nepravedno) padne na tebe, uz sve ostale muke pa ti se život čini kao muka. To nije krivnja ni svekija ni tm-a, ni tvoja. Više neka općedruštvena, ljudska.
Meni je puno trebalo da to skontam. Danas se to kao držim svoje dijete i ne puštam računa kao za nešto dobro i moderno, a u principu je to zlo i naopako i dolazi od tog našeg nesretnog individualizma.

I onda kad gledaš non-stop to dijete, i nemaš vremena za nešto dobro, nemaš interakcija koje ispunjaju odmah sve raste i čudovišna sveki, i svekar i muž i kuća i grad i država, i sve izgleda kao katastrofa. A vjerovatno nije.

Sagledaj da imaš jako malo dijete, i onako ženski, nemaš se čemu nadat do četvrte godine, onda se malo uljude. Do onda je opsadno stanje u kući, braku, životu. (ako nemaš selo da uskače nesebično i sa srcem).

U tome što je i kako je napravi si prioritete, red, i strpi se. Ozbač. Nemoj ništa zaključivati dok se, kako moja frendica kaže, ne najedeš i ne naspavaš. Znači uz jedno dijete povremeno ćeš se najest i naspavat oko njegove četvrte godine. Ali na refule ćeš opet bit i gladna i nenaspavana i čupava i očajna. Garantiram :)

Danas je strašno moderno i šik govoriti kako nam sve ide, sve spajamo, sve lagano, ničeg se ne odričemo, sve zaslužujemo. Ali svaka čestita žena (muškarac na svoj način isto tako) se kroz prve djetetove godine i prve godine braka i naplače, i napati, i izdura i pogubi i strada, i dobije preko nekoliko rana, od epiziotomije, do nespavanja i bora od toga, sve do ozbiljnijih problema. Jer je to teret i puno posla. Nije imati dijete samo reklama za pampers. Nije uopće.

Očekivati od braka da poništi tu činjenicu je put u katastrofu. Kad su ljudi naučeni i obučeni što da očekuju od braka, i opet - imaju tu neku podršku iz vani, onda samo znaju kako je, stisnu zube i guraju, a naravno lakše je i kad ideš u to svjestan što je i kako je i možeš se tome smijati i dijeliti muku. Kad idemo u brak kao ovce na klanje - a vjerujemo da idemo da nam bude dobro - onda bude ta muka i drama - svak bi hito da njemu bude dobro, a to ne može da bude u to doba. Može da se pokrpaš, al neka klasična sreća pojmljena a la Cosmo - jok.

A što se tiče ogrtanja u potpunu ljubav, punjenje emotivnih rana, to ti muž ne može. Tu ti je Bog za to. Kad si to složiš, i brak će ti biti bolji. Oni koji izdrže te prve godine braka polako upoznaju sebe, vide koje su oni cvećke, pa su lakši za oprostit i drugome, i sve to nekako ide na bolje. Brak nije u tome da nađeš super osobu koja će ti dati sve, nego da dvije nesavršene osobe upoznaju jedno drugo i nađu načina da se međusobno vole i afirmiraju. A tu imaš puno pokušaja i pogrešaka. On bi te htio volit. I htio bi sretan brak. Al radi gluposti kao i mi.

Što si više u braku više ti je do ljubavi, nekako sve više stanem na loptu oko svega, jer mi je ljubav, mir i zajedništvo iznad svega. Ne da "gutam", nego znam blaže reći, odgoditi, sačekati pravi trenutak, oprostiti (prije nego što se uopće posvadimo), uvažiti njegove slabosti (i on moje), prihvatila sam neke svoje, neke njegove, neke naše hendikepe. Neki uzroci naših svađa sada su predmet obiteljskog vica u kojima čak i djeca sudjeluju. I tek sad se to može polako rješavati.

Ali trebalo je dorasti do toga. Vidjeti kako smo krhki, nesavršeni, koliko nam rasta treba. I još rastemo, i još smo blesavi.

Prema istraživanjima oni brakovi kojima je prvih par godina bilo loše kasniju su sretniji od onih kojima je išlo glatko.

Za ozbač, svaki, baš svaki dobar brak koji znam (a da traje prekonekoliko godina) je imao strašne muke, krize, probleme. Mene je to držalo u teškim trenutcima.

Draga Mayato, ja sam kao i ti. Guram iz dana u dan. Nalazim isprike za ostanak i iako imam gdje otići, ne odlazim. Vjerovatno me užasava misao da me nitko neće voljeti, ako i odem. Onda je tu i misao što ako se opet zaletim na krivog pa taj bude još gori. Stalno se vraćam na misli kada smo bili sretni kad smo djelili iste snove. Teško je drugim ženama razumjeti, da je teško otići kad misliš da boljeg sutra nema. I ja sam ostala bez prijateljica pa pišem i otvaram svoju dušu na forumu. Nažalost to mi jedino što trenutno mogu. Svaki ima svoje probleme i saslušat će te jednom ali nema puno ljudi koji bi to mogli slušati svaki dan ( mislim na moje jadikovke). Primila sam puno savjeta i ovakvih i onakvih. Ostani, bori se- otiđi i ne okreći se, ali ja sam kao i ti i dalje tu gdje jesam. Problem tebe i mene je što se osjećamo najviše neprivlačnima za svoje muževe. Ja sam si mislila ako budem što privlačnija svom mužu nazad će se zaljubiti u mene i sve će biti uredu. Smršavila sam, našminkala se, obukla se izazovno no on nije ni primjetio. Nakon toga imam osjećaj da ako njega ne privlačim valjda izgledam grozno i neću nikoga drugoga privući. A onda se osjećam još gore nego ikad.

Citiraj:

---

mala teta prvotno napisa

Stalno se vraćam na misli kada smo bili sretni kad smo djelili iste snove.

---

Moram se na ovo nadovezati. Kako je izgledalo kad ste bili sretni i dijelili iste snove? U čemu je bila razlika naspram sada?

Razlika je u tome da me on ne gleda istim očima kao prije i kao da je odustao od svega što smo željeli. Naime željeli smo svašta a na prvom mjetu to je dijete. I sam je rekao da je odustao od toga da ćemo ikad imati dijete, kao da je od te spoznaje sve stalo. Više nije želio graditi, ulagati, sanjati...

ja bi samo dodala da rođenje djeteta ne rješava probleme, oni se mogu samo produbiti i postati još kompleksniji. to je jedna od velikih zabluda.

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

... A što se tiče ogrtanja u potpunu ljubav, punjenje emotivnih rana, to ti muž ne može. Tu ti je Bog za to. ...

---

Često puta od supružnika očekujemo ono što nam samo Bog može pružiti.
Ako muž prihvati Isusa u svoj život (kroz ispovijed, pokoru, molitvu, misu...) kao i žena, sve se stvari mogu vrlo lako posložiti i preokrenuti u trenu na bolje. Govorim iz svog skromnog iskustva.

Moram se samo nadovezati na ovo što spominješ mala teta, da si smršavila i atraktivno se obukla, moram ti reći da ako je situacija u braku loša ja bih manje poštovala muškarca koji ponaša drugačije zbog atraktivnog izgleda nego onog kojem treba razriješiti prvo svoje dvojbe i emocije i probleme između vas prije nego počne skakati od sreće kad te vidi.
Znam da se danas i u medijima i u društvu muškarce predstavlja ko raspomamljene tinejđere iz američke pite, koji su teško bolesni ako ne skoče na izazovno odjevenu ženu, ali to je ponižavajuće za sve ljude, naravno da i muškarci imaju potrebu za čvrstim odnosom i povjerenjem i iskrenim osjećajem sigurnosti u odnosu i to bi dapače trebalo poticati, a ne podcjenjivati. Prečesto čujemo ovakve komentare super sam si komad, a on ne trza. Pa možda čovjek ima još nešto u glavi osim sklopke on/off.

dakle, ateisti neće osjetiti ogrtanje u potpunu ljubav?
joj, pa pričajte s drugim ljudima s poštovanjem
inače, slažem se s pikulom po pitanju tretiranja muškaraca ko životinja, ne sviđa mi se to. Uostalom, i meni je draži za vidit održavan muškarac od salavog zapuštenog trbušara, ali to nije uvjet za ljubav ni adekvatne odnose.

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Prema istraživanjima oni brakovi kojima je prvih par godina bilo loše kasniju su sretniji od onih kojima je išlo glatko.

Za ozbač, svaki, baš svaki dobar brak koji znam (a da traje prekonekoliko godina) je imao strašne muke, krize, probleme. Mene je to držalo u teškim trenutcima.

---

Draga Ifigenija,
opet si me motivirala:klap:

Citiraj:

---

mala teta prvotno napisa

Draga Mayato, ja sam kao i ti. Guram iz dana u dan. Nalazim isprike za ostanak i iako imam gdje otići, ne odlazim. Vjerovatno me užasava misao da me nitko neće voljeti, ako i odem. Onda je tu i misao što ako se opet zaletim na krivog pa taj bude još gori. Stalno se vraćam na misli kada smo bili sretni kad smo djelili iste snove. Teško je drugim ženama razumjeti, da je teško otići kad misliš da boljeg sutra nema. I ja sam ostala bez prijateljica pa pišem i otvaram svoju dušu na forumu. Nažalost to mi jedino što trenutno mogu. Svaki ima svoje probleme i saslušat će te jednom ali nema puno ljudi koji bi to mogli slušati svaki dan ( mislim na moje jadikovke). Primila sam puno savjeta i ovakvih i onakvih. Ostani, bori se- otiđi i ne okreći se, ali ja sam kao i ti i dalje tu gdje jesam. Problem tebe i mene je što se osjećamo najviše neprivlačnima za svoje muževe. Ja sam si mislila ako budem što privlačnija svom mužu nazad će se zaljubiti u mene i sve će biti uredu. Smršavila sam, našminkala se, obukla se izazovno no on nije ni primjetio. Nakon toga imam osjećaj da ako njega ne privlačim valjda izgledam grozno i neću nikoga drugoga privući. A onda se osjećam još gore nego ikad.

---

Mala teta, ali ja sam svjesna da on nije kriv za moje komplekse, bilo je dana prije djeteta kada tjednima nije htio niti čuti za sex nego je samo visio na porno stranicama pa me to znalo jaaaaako izbedirati jer sam invalid i mislila sam da sam mu neprivlačna, ali od kada je došlo dijete on bi stalno, a ja nikako jer sam već dotučena tim emocionalnim igricama pa sam skužila da ipak nisam neprivlačna. Bili su to grozni trenuci, mlada žena hoće sex, a njezin suprug danima radije slini po neuhvatljivim ženama i neće se sexati,he,he. Neda i gotovo:-P. Nije to jedan put ili 2 to su znali biti tjedni bez sexa.
Ali da, problem je u mojoj glavi, u mojoj vlastitoj slici o samoj sebi...
U tim emocionalnim prazninama i ožiljcima koje jedino Bog može iscijeliti...
I molim se ja Njemu, ali već idućeg trenutka opet pokleknem pred navalom histerije i bijesa i očaja i nemoći...
I tako stalno...
Možda bih se trebala dobrano oblokati i high-life?:lol:

Citiraj:

---

Teica prvotno napisa

mayato, ne znam jesam dobro shvatila: ti imaš svoj vlastiti stan?

Spominjala si odlazak "na ulicu" s malim djetetom, ili sam nešto pomiješala?

---

ja imam svoj stan koji mi je deda darovao, ali on još uvijek živi unjemu i ako mu dođem na vrata s djetetom to će vjerovatno biti uzrok njegovog preranog odlaska s ovoga svijeta...neki respect moramimati prema njemu, on je stara garda - "brak je svetinja i kuš!"