Printable View
Majuska hvala ti:)a pokusavam se ja smiriti al znas kad pocne onako kuhati,srce lupa knedla u grlu znojis se,vid mi se zamagli i drzi neko vrijeme i pusti,pa si stalno mislim Boze ako me to u trudovima uhvati sto cu,ali evo valjda me nece na porodu uhvatiti..svi smo drugaciji i svi drugacije reagiramo ali evo danas dok sam bila u bolnici na ctg- u pocelo kuhat ali primirilo se dosta brzo jer sam vidjela da nema trudova,ali iskreno sad jedva cekam da krene..
Super, ovo je dobra vijest. Hvala! Imala sam ih i ja i liječila se u 3 navrata po skoro 3 godine (jednom u OŠ, pa fax,pa nakon), sad je OK pa ne uzimam nikakvu terapiju i načelno se dobro osjećam. I nadam se da će tako i ostati :) A jel tebi to OK s obzirom da ti je i sad tak?Citiraj:
hope31 prvotno napisa
nanimira super da se dobro osjecas,uzivaj u trudnoci maximalno:)
nisam skuzila za sto me pitas da li je to ok?:)
Je,nestao mi dio teksta...jel tebi OK da imaš vag. porod s obzirom na napadaje? Isto se bojim da mi se ne počnu opet javljati, ove faze su se ponavljale s veliki emotivnim promjenama u životu, pa se bojim da bi porod moga biti okidač za novu rundu (a jako to ne želim). Ja sam naučila živjeti bez lijekova i pripaziti se situacija koje bi ih mogle izazvati-prilagodila sam to sebi, ali je porod nešto što se događa samo od sebe pa me malo strah moje reakcije :iskušenje:.Citiraj:
hope31 prvotno napisa
Dok je nekim ženama priprema za porod onak zabavna,meni je stvarno naporna,jer me muči svašta racionalno ali i iracionalno(tipa, kak ću na wc pred drugima) :) Ali,kažu da i to prolazi s napredovanjem trudnoće,pa ću valjda i tu naći neki mir.
pa zato sam i isla razgovarat s dr o svojim napadima,ali oni to ne shvacaju kao indikaciju za CR,jer zbilja to tko nije dozivio ne moze ni zamisliti sto je i ne daj Boze nikom u svakom slucaju..a sto se mene tice iskreno ne znam jeli mi ok ili ne jer i carskiu principu je skup i nece ga oni radit jer ja imam napade panike sto za njih u principu ne znaci nista...ako je tebi dosada bilo ok,opusti se i pripremaj za bebicu:)mene su nazalost cijelu trudnocu drzali i drze i sada pred kraj a okidac mi moze biti bilo sto sad jer i hormoni rade svoje..e sad porod je proces koji moze trajati satima a moze i vrlo kratko al ajd sad ti znaj,na to ne mozes utjecat..ako me uhvati valjda ce nesto poduzeti nece me ostavit da patim i bebicu i sebe a iskreno se nadam kako su mi i cure rekle da me nece uhvatiti ili hoce pa da ce popustit..
koji si ti sada tjedan?ma bit ce to sve ok ako se ti bez lijekiva do sada dobro drzis bit ce sve u redu:)
Pa da, i mislim da će biti OK jer se uvijek smirim prije pregleda, totalni zen i pokušavam ostati smirena cijelo vrijeme i to jako iscrpljuje :) A sad sam 18/19tt. Ima još vremena, pričati ću sa doktrima pa ću vidjeti što mi sve sugeriraju. Načelno nisam za CR, ali bi ostavila opciju za epiduralnu da me bol mentalno ne paralizira.
Gadno je to kad se ne možeš pouzdati u sebe u tako važnom trenutku, ja se bojim da ne zakažem...to mi je najveći strah..:-(
znam draga razumijem te potpuno,i ja se bojim da cu zakazati ali sad tu nema puno filozofije jer sam 38 tt i mogu svaki dan roditi,tako da se iskreno nadam da ce biti sve u redu..ti imas jos vremena,razgovaraj sa dr- ima odi do psihijatra,mozda ce ti to biti dovoljno...ako imas nekog u bolnici probaj razgovarat s dr cisto da ima uvid u tvoju situaciju,bit ce sve u redu sada uzivaj,najljepse razdoblje ti dolazi kada bebac postane jako aktivan,mozda ce ti to biti dovoljno da se opustis:)
Hvala hope, stvarno...ma nemam nikog u bolnici,nigdje,nikakve veze,poznanstva pa malo čitam tu iskustva,pitam i tak.Probat ću još vidjet s ginekologom a po potrebi se uputiti i psihijatru.. a tebi držim fige da porod bude divno i oslobađajuće iskustvo:fige:Citiraj:
hope31 prvotno napisa
cure, samo da vam javim da je Teica dobro i da u petak ide kući. Sve ide po planu, a ona jača apstinencijska kriza s početka je nastala zbog nesporazuma jer su joj prebrzo smanjili dozu lijeka. Vesela je i optimistična i svih vas puno puno pozdravlja. Još bi u srpnju jednom trebala biti hospitalizirana, ali najteže je iza nje.
oh, odlične vijesti!!
Mislim na nju često
Ima nas draga s takvim problemima vise,nisi sama:)pisi kad god ti je tesko uvijek ce ti se netko javiti.Citiraj:
nanimira prvotno napisa
hvala ti na lijepim zeljama,jos cemo se tipkati:)
Odlicno za Teicu samo da joj bude bolje,mislim na tebe draga:)
mislim da hoću, da!Citiraj:
hope31 prvotno napisa
Teice :heart::love2: drži nam se!
Teice mislimo na tebe.....
Teice...nadam se da si dobro i da ćeš nam se uskoro javiti :-)
Cure drage, strašno je biti trudan i imati ovo što mi imamo, al preživjet ćemo! Ja sam bila grozna od početka, al evo dogurala sam do 23. tjedna. Cijelo vrijeme pijem tablete i prestala sam strahovati zbog toga...nekako sam sebe uvjerila u to da mi je bebica potpuno zdrava i da će biti savršena kad se rodi :-)
Evo sam pregrmila i još jednu opaku prehladu i bilo mi je grozno...nespavanje, buđenje uz krkljanje zbog začepljenog nosa, grozan kašalj i plus hijatalna hernija koju imam od prije. U jednom momentu sam mislila da ću umrijeti jer nisam mogla disati...počela sam panično hodati po kući i onda sam sebi rekla: to ti je od hernije! Nitko još nije umro od toga, a ni od začepljenog nosa...prestani se ufuravati kozo!!! I prošlo me je :-)
Poslije toga sam legla i malo razmišljala o ovom našem poremećaju...čega se mi to ustvari bojimo?
Zašto sam dovela sebe u situaciju da ne živim nego životarim??? Shvatila sam da se ja ustvari bojim života, a nemam nikakvog konkretnog razloga za to. Zdrava sam, imam predivnog muža, obitelj i prijatelje, dobar posao...
Zašto se onda bojim najobičnije situacije kao što je popiti kavu u punom kafiću ili ući u neki tržni centar kupiti sebi nešto???
Što će mi se to desiti??? Hoću umrijeti?
Koje sranje!!! Već godinama propuštam toliko divnih stvari i situacija zbog straha. Ne želim svojoj bebici kad se roditi ograničiti život kao što sam ga ograničila sebi i svojim najbližima. Odlučila sam ozbiljno poraditi na ovome i početi živjeti što prije!!!
Razmislite i vi malo o ovim mojim riječima...čega se to ustvari bojite?
Nadam se da će nam svima uskoro biti bolje i da ćemo postati predivne majke predivnih bebica :-)
Cure, tu sam!
Volim vas puno :heart::heart::heart:
Izašla sam iz bolnice.
Na 4,5 mg sam sada.
Jučer sam izašla i odmah vam se javljam!
Trudničice, dršte mi se!
KB Dubrava je stvarno OK.
Istina da dečki - naši ratni - znaju puknuti ali nije bilo niti jednog fizičkog sukoba.
Ima i slučajeva da se i muž i žena liječe (ne istovremeno na odjelu, nego ambulantno).
Ne biste vjerovali koliko ljudi različitih profila ima tamo s problemima sličnim našima - znači iz F spektra.
Neke lijekove ću morati piti cijeli život, nažalost jer je su živčane jedine koje se ne obnavljaju, jbg.
Krenula sam, prije bolnice, na neuromuskularnu terapiju i to je nešto što OD SVE SRCA PREPORUČUJEM!
Sjećanje na traumu ostaje ALI se briše osjećaj vezan uz ta događanja.
Ako nekoga od vas zanima, javim vam broj od čovjeka koji to radi - završio je to u Americi i ooooodličan je.
Javite mi se na pp ili još bolje na mob.: 095/88-47-063.
Volim vas i mislim na vas puuuuno, puuuuunooooo :heart:
Teice draga, nek si se ti nama vratila i nek ti je bolje...ne mogu ti opisati kako me raduje kad čujem tako dobru vijest, bez obzira što se i ne znamo i što smo razmijenile par postova!!! Nadam se da će ti se sad neke stvari posložiti kod kuće (mama, bivši i to) i da će ti krenuti na bolje u životu. Stvarno ti, od srca, želim sve najbolje :love2:
Ja sam malo filozofirala u prethodnom postu, ali kao što svi mi paničari znamo, lakše je reći nego uraditi. Danas sam bila očajno...na rubu panike. Prehlada me drži evo već osmi dan i nikako da prestanem sliniti i kašljati. Hajde za kašalj i nekako, al nos me ubi. Ustvari, ubi me to što već danima dišem "na škrge" i što se budim u 4-5 ujutro krkljajući, pa onda dreždim budna par sati, pa uspijem opet malo zaspati. Nakon toga slijedi cijeli dan šmrkanja i pokušaja disanja.
Vani je očajno vruće...danas je kod nas bilo 40C. Ja zatvorena u kuću imala sam osjećaj da se gušim. Upalim malo klimu, al me je strah da se dodatno ne prehladim, pa je opet ugasim i onda nakon 15 min imam osjećaj da u kući nema zraka.
Ma cijeli današnji dan mi je očajan...ne znam ni sama kako sam uspjela izbjeći napad panike!
Maloprije sam se bukvalno natjerala da izađem s mužem u šetnju i na kavicu. Kad smo zakoračili iz zgrade, kao da sam ušetala u rernu...ukupno smo šetali 300m i sjeli na kavu na kojoj sam izdržala cijelih 5 min!!! Toliko o suočavanju sa strahom i mojim prethodnim postom...al ipak ne odustajem...borit ću se ja!!! Moram :yes:
Sad sam "slaba" zbog bolesti, al čim ova glupa prehlada prođe i ja malo prodišem i naspavam se, svaki ću si dan zadati neki novi cilj i probati ga ostvariti. Krenut ću od sitnica pa ćemo vidjeti, jer ovako više ne ide...i muž mi je počeo lagano pucati po šavovima kolko ga maltretiram ovim svojim stanjem :gaah:
Haloooooo....ima li koga? Što ste se svi ušutjeli? Il ste dobro pa negdje uživate il ste loše pa vam se ne da pisati :-)
Cureee, kako ste mi?
Snovolovka, jel prošla prehlada?
Teice draga, ako ti kažem da još nisam skroz ozdravila, nećeš mi vjerovat! Manje slinim, al zato kašljem grozno!
Kako si ti? Kako je kod kuće? Jel primjetiš razliku sad kad si prošla sve to?
Snovolovka, ma kako ti ne bih vjerovala!
Što se mene tiče, ovo je jedno ooooogromno iskustvo.
Bez pretjerivanja.
Sav strah od bolnice nestao.
Upoznala sam ljude "iznutra", bez maski i dobila toplinu od onih za koje nikad
u civilstvu ne bih rekla da ću je dobiti.
Kako se možemo prevariti sudeći samo po vanjštini!
Čudo jedno!
Baš mi je drago da ti je boravak u bolnici bio lijepo iskustvo!
Ja moram poraditi na tom svom strahu od bolnica. Ne znam kako, al do poroda ga se moram riješiti...sad kad razmišljam o tome, veći mi je problem što ću biti u bolnici nekolko dana nakon poroda nego što me je strah od samog poroda ili carskog.
Ono pola dana i noć što sam provela na početku trudnoće u bolnici kad sam prokrvarila mi je tako teško palo da me od tada to svaki dan mori. Samo molim Boga da iz nekog razloga ne budem morala opet u bolnicu.
A realno, ne znam otkud i zašto se taj strah pojavio! Imala sam fino društvo u sobi...muž mi je dolazio par puta...sestre su bile ok. Znači, nikakvog posebnog razloga nema i to je ono što me najviše živcira kod ovog našeg poremećaja :evil:
99% stvari se dešava bez konkretnog povoda - strah dođe tek tako!
Inače, danas sam prvi put nakon duuuuugo vremena izašla sama iz kuće i obišla 2-3 radnje u kvartu. Jedva sam se natjerala, i kad sam krenula umirala sam od straha, ali sam uspjela :-) Bravo ja!
Zdravo cure kako ste?evo ja da se javim da kazem da sam u 7 nedelju trudnocaNe pijem ni seroxat ni heleks ali pocinjem da se osjecam uzasPrije neki dan sam prokrvarila i te panike su jos gore ne mogu da spavam kad zaspim gusim se skacim naglo iz kreveta kao da me neko davi u snu.Recite mi sta da radim molim vas ocajna sam.
Kao prvo nisi smjela tako naglo prekinuti s tabletama...naravno da ćeš sad imati krizu. Ako si htjela prestati s terapijom, postoji točno određen način kako se skida sa njih. Otiđi do dr ili zovni pa nek ti objasne kako.
Po meni, te panike i gušenja će više štetiti bebi nego tablete koje piješ, ali odluka je na tebi.
Ne draga nisam htjela prestati sterapijom to je psihijatar uradio i sad neznam da ga zovem sutra sta ce mi reci zelim da budem na mojom terapijom ali oni kazu ne smjes.E sad potrazicu ga moram jel vako se e zivi ja zelim kao i svih ostalih da se radujem na moju trudnocu a ne da se plasim i da mislim samo na sebe
Nazovi ga, jako je neozbiljan što te samo tako skinuo...mene je moj postepeno tokom prve trudnoće i uz blage nuspojave uspjela sam izgurati. Ili nazovi nekog drugog psihijatra i traži pomoć. I to što prije jer kao što Snovolovka kaže nagle oscilacije i fizičkih i psihičkih promjena tokom paničnih napadaja mogu utjecati na bebu.
Nemoj imati grižnju savjesti što ne možeš od početka uživati u trudnoći, bit će ti samo gore...sve mi prolazimo ili smo prošle neke prvotne "udarce" pospješene i raznim hormonalnim promjenama pa smo ipak sretne.. od bolova, panike,straha,strepnji, mučnina itd. Trudnoća je jedno raznoliko stanje i ne žive ga sve žene isto. Nemoj se brinuti i usmjeri se sad na to da tebi bude dobro jer će tada biti bebi.
Držim ti fige da budeš dobro!:love2:
i sta sam zeljela da vam kazem oko moj ginekolog bila sam kod nje da uradim papa test pred da ostanem trudna i sam joj rekla za moju situacije za terapiju i dijagnozu i ona kao ma nisi ni prva ni posljedna i rekla sam joj kako cu ja da ostanem trudna kad meni je strah od inekcije krvi i tih stvari i ona kaze ti ne brini o tome.I sad kad sam ostala kad sam prokrvarila htjela je da mi stavit injekciju ja sam se ispanicila i ona je pukla na meni pa kako ces ti da rajgas bre zeno kad panicis od injekciju i to je stvorio jos paniki kod mene.
kostadinka24, ajde da se čujemo na Skype!
Cure drage :heart:, kako ste?
Sve ste nestale:mrgreen:
Teice kako si ti?
Pozdrav cure.Prije tjedan dana počeo sam osjecati strah od trudnoće :-( pokušavao smo neko vrijeme i mislim da možda ovog mjeseca sam trudna, ali imam strah da cu dobiti panicni napad,da cu se onesvjestiti,glavobolja je tu,sve u svemu jako lose :cry::cry: Osjecam neku tezinu u tjelo,stalno mi je u glavi sliku da cu se ispaniciti kad mi kazu da sam trudna i nemogu se smiriti :-( Kako ste vi reagirali kad ste saznali da ste trudni,jer je bio neka nelagoda,strah,panika....kak ste se nosili sa svemu to. Pomozite mi da se malo smirim molim vas.
Draga kapina kad dam ova procitala isto kao da sam ga ja postirala.Evo ja sam trudna sa dijagnozom panicno anksiozno rastrojstvo i kada dam uradila test malo sam se samo ispanicula plakala sam od straha ali nista se nije lose dogodilo.Sad hocu samo da ono malo osjetim radosti da sam trudna ali eto ne mogu moj doktor mi je prekino terapija i sam uzas ali nadam se da ce sve biti ok.
Cure gdje ste?nadam se da ste svi dobro ali dobro bi dosla mala poddrska tu za nas idne mamice.:zaljubljen::zaljubljen:
A nosila sam se eto-kao i vi..kad mi prvi test pokazao +,skoro sam pala u nesvjest, pa drugi minus pa sam osjetila čak i olakšanje,pa treći opet +,pa prokrvarila...svašta se u meni izmjenilo od mog prvog +. Ali, da znate da se u ljeto anksioznost povećava i da kad vas oderu hormoni nećete znat gdje ste ponekad i da je sve to NORMALNO unatoč našim dijagnozama- biti ćete bolje...život nam svašta nosi, treba to prihvatiti pa kako bude... i budite sigurne da sve što radite je sigurno najbolje za vaše bebe - bilo buduće ili postojeće, jer žrtvujete vlastitu slobodu ( koja nam je na žalost dana lijekovima) za to malo biće, i to je pravi majčinski način....nismo mi ništa drugačije od trudnica koje imaju druge komplikacije, i one se žrtvuju - a bit roditeljstva upravo to i jest! Tako da, unatoč svim problemima koje imate, osjećajima koji vas trgaju, strahovima i strepnjama, teškim fazama odvikavanja i 10001 neodgovorenom pitanju- sve što radite je dobro. Samo hrabro naprijed i savjet: slobodno se propitkujte-pokazat će vam strane vaše unutrašnjosti koje trebate ojačati ali i one koje bi trebalo utišati,tako da je to dobra metoda! Mi možemo biti sretne jer je naš unutarnji svijet nešto na čemu već radimo dok jako puno roditelja ( na žalost) još uvijek to ne prakticira a sigurna sam da postoji jako puno ljudi na svijetu kojima bi pokoja terapija itekako dobro došla - posebno danas gdje smo zapravo svi ograničeni-bilo vremenom,poslom,bolesti itd. :heart:
Cure primate li nove? I ja pijem ksalol tj. xanax,ranije i do 3*0,5mg dnevno,sa AD. kasnije sam sama smanjila na 1 mg dnevno ,a AD prestala. Prije par dana saznam da sam trudna i ginekologica mi kaze da se konsultujem sa savojim psihicem oko tableta. E pa kad treba ja ga ne mogu dobiti na tel,a sama sam dodatno smanjila ksalol na 2* 0,25mg i trpim .Ne spavam danima bez prekida sat vremena,a zeludac mi je ko kamen i u grlu mi je po 5 sati dnevno. Jeli koja od vas pila ovoliku dozu u ranoj trudnoci? Gdje je Teica ,vidim da ima iskustva sa ovim tabletama?Nasla sam da izazivaju rascep nepca kod beba ,uzas me hvata,grozno mi je sto ih pijem,osjecam krivicu,a bez njih ne funkcionisem.Pomagajte
Cure, tu sam!
Imam privatnih problema - zbog toga me nema tu.
Svele, neki antidepresivi se smiju piti u trudnoći, kao i anksiolitici.
Ove tvoje doze Ksalola su male.
Prekidanje pijenja antidepresiva, ukoliko zaista možeš funkcionirati
jedino uz njih, nikako ne bih preporučila.
To govorim iz vlastitog iskustva.
Da te dodatno utješim, moja curka nije imala nikakve štete od mojeg uzimanja lijekova.
Čak ni apstinencijski sindrom.
Ako nisi vjernica, molim te, nemoj mi uzeti za zlo: stalno sam molila
Boga da s njom bude sve OK.
Čak joj je i Apgar bio 10/10.
Jedino što je bila sitnija beba (2140 grama), ali u mojoj sobi je bila
najveća beba!
A žene koje su bile sa mnom nisu bile ni pod kakvim lijekovima i bile su
puno mlađe od mene (imale su oko 23, 24 godine, a ja 36).
Hvala Teice sto se javljas,ne zamjeram ti nista,naprotiv.Ne,ja sam AD prestala prije god. dana, jer sam mogla bez njih,al ksalol ostavit ne mogu.Moja ginek.je kad sam rekla da uzimam ksalol 3 put dnevno rekla mnogo je to,pa se sad mucim sa 0,5 dnevno dok mi se ne javi psihic.Inace ona kaze da se zamijeni za bensedin?! I ja imam skoro 34 god.,tako da odlaganje trudnoce nema svrhe,a planirana nije bila. Al ja sam ti bez normalne doze vezana za kucu ,ne idem na kupanje,samo lezim,pa se jos vise ufrcim,gubim dane ovako.Srecom sam na godisnjem,radim u skoli,a sto me ceka na jesen Bog zna. Jos nemam ugovor za stalno,tako da lako i bez posla mogu ostat. Ne znam,svi kazu treba da sam srecna al samo se mucim. Dokle sam dosla kad dijelim tbl od 0,5 na 3 dijela,u stvari grickam je,iako znam da manje od 0,25 ne djeluje.
Zelim ti puno srece vidim da svima pomazes,a samo mi panicari znamo koliko nam treba razumijevanja
Joj da i cini mi se da sam procitala da ti prva 3 meseca nisi pila nista,jer ti nisu dali,a ovamo jos pise da je to doba najvaznije jer se bebi formiraju zaceci organa. Ja sad vec razmisljam na kakve sve testove moram ic jer ovo pijem i da li oni mogu otkrit problem ako ga ne daj boze bude
Ja danas sam dobila mjesecni ciklus,nista ovog mjeseca od trudnoce. Sad neznam dali mi je olaksalo il sam zelela bas ovog mjeseca da vidim dvije crte,osjecam se cudno,ali to je to idemo dalje sa obidima. Pijem i ja ponekad 1/2 heleksa sa 0,5mg. (il xanax mislim da je to isto),i to mi daje malo mira u dusi kad me uhvati tako neki anksiozni osjecaj,nije neka velika doza,ne pijem AD njih sam ih ostavila prije 5 mjeseci po preporuku psihijatra. Od AD pila sam Asentra (Sertralin mislim da tako ga zovu ljek),ali sad nemam potrebu da ih pijem ostala sam samo sa heleksa ponekad. Nadam se da sljedeci mjesec cu da vam se pohvaljim da sam trudna,jako zelim to,uprkos ovog stanje anksioznoscu,nije to jace od nas :-) Htjela bih da se izvinim zbog pisanja jer ja sam iz Makedonije i ne vladam bas dobrom pisanje hrvatskom jeziku,nadam se da me razumjete ;-)
Kapina ,ja nisam planirala trudnocu,cak sam bila ubjedjena da nisam trudna iako mi je kasnio ciklus. Svi kazu da su simptomi kao kod pms-a,a ja sam mislila da imam upalu besike (mjehur,ne znam kako se kod vas kaze).Sto se tice trudnoce,ne opterecuj se ,dodje kad se ne nadas:-). Kako si uspjela da smanjis xanax,posto kazes da ga ponekad samo uzimas?