Tu se baš i ne vidi, ali pazi ovdje kako je kosa upletena: http://static.pulse.ng/img/incoming/...372.jpg?w=1400
Printable View
Tu se baš i ne vidi, ali pazi ovdje kako je kosa upletena: http://static.pulse.ng/img/incoming/...372.jpg?w=1400
uglavnom, nikad nećete vidit Chimamandu ispeglane kose sa bjelačkim uvojcima, to je njoj politička stvar
ona mi je baš simpa figura, nedavno sam slučajno saznala da ima "duet" sa Beyonce, prvo sam se šokirala, ali ovaj članak vratio je red u moj svemir http://www.volkskrant.nl/boeken/ngoz...nism~a4390684/
Posudila sam skrivenu manu (inherent vice) od pynchona... jel citao netko?
Netko mi je rekao (ne mogu se sjetiti je li ovdje ili u rl) da je prijevod jako los, gotovo necitljiv...ili sam to sanjala
X. Volim Chimamandu, meni je najbolja Polovica žutog sunca, pa Americana, pa Purpurni hibiskus... ali vrlo je lako moguće da je to zbog reda kojim sam ih čitala - prva je bila Polovica, pa me baš udarila ta, u Americani mi je novost bila taj pogled na rasizam u Americi i osvješćivanje rase, a Purpurni hibiskus je nekako (meni) ponavljao teme Polovice žutog sunca - iako mi se čini da joj je to prva knjiga pa vjerojatno Polovica ponavlja teme Purpurnoga.
Ja sam još prije tjedan uspjela uloviti Mitchella, Koštane satove i Tisuću jeseni....
Kako je sasvim izvjesno da neću stići pročitati obje, dapače, još nisam uhvatila niti jednu, molim preporuku koju da uzmem, a koju ostavim za druga vremena.
Stižem samo Camillerija i slično što mogu čitati u kadi ili poluspavajući, a za Mitchella znam da zahtijeva više pažnje.
Joj Svimbi ovo je meni kao Sofijin izbor :lool:
Prvo Tisucu jeseni, ima poveznica pa bolje kronoloski
Hvala, Tisuću jeseni it is!
Chigozie Obioma: Ribari
Preporuka. Vrlo dirljiva, potresna knjiga, nakon koje još dugo razmišljaš i postavljaš si pitanja - o bratskoj ljubavi i rivalitetu, proročanstvima i praznovjerju, obiteljskim odnosima i vjeri... U zadnje vrijeme stalno nekako nabasavam na nigerijsku književnost i nimalo ne žalim.
Jupi, ta me čeka :).
Dajte mi molim vas prijedlog za neki dobar putopis za mm-a. Jasena Boku je čitao, Pauletić mu ide na živce.
I meni bi išao :mrgreen:
Nije putopis, ali je slično tome: Sergej Forenbacher: Iz velebitskog dnevnika
Prava uživancija, trudim se čitati što sporije da mi dulje traje :-)
Odlično, tanja! Uzet ćuje danas, nadam se da ih ima u Gradskim knjižnicama. Možda bi mu se svidjela i Westermannova "Inženjeri duše", iako nije putopis, onaj dio o gradnji kanala... Vidjet ću.
Westermann je izvrstan, a pogotovo su "Inženjeri duše" odlična knjiga. Malo više putopisnog karaktera je "Ararat" istog autora.
Lijepim tanjin post o Idi, postavi stražara i slažem se da smo mogli i bez objavljivanja ove knjige: http://forum.roda.hr/threads/59613-Š...=1#post2834096
Također sam pročitala Cestu Cormaca McCarthyja, za koju je sam autor priznao da je knjiga o roditeljstvu, kao što je slučaj sa Sobom. Za razliku od Sobe, kad sam čitajući je imala osjećaj da čitam o svom životu sa starijim sinom dok je bio jedinac, ovdje me je taj osjećaj zaobišao, možda zato što se radi o odnosu oca, a ne majke i sina. Također, dok sam uz Sobu plakala, Cesta me nije pogodila. Netko je dobro primijetio da su ovaj otac i sin otuđeni kao da se vide jednom mjesečno, a ne kao da se ne razdvajaju ni trenutka danima i godinama. Ostavilo me hladnom
Provjeravam sama sebe - nije Potopljena dolina nego Ugušena dolina http://durieux.hr/wordpress/kako-je-...gusenu-dolinu/
završila D. Kehlmann - Mjerenje svijeta
roman o dva njemačka genija (Humboldt i Gauss) i njihovim životima
nisam se nešto posebno oduševila ali ga svakako preporučujem
Pročitala Marsovca, svidjela mi se knjiga, opisi, njegova vedrina, znanstvena podloga, no malo mi je nedostajao nekakav...egzistencijalni angst za koji pretpostavlljam da bi se trebao javiti ako ostaneš sam samcat na Marsu.
Pročitala i Pad anđela na nagovor sestre, izbjegnite, distopijska pričica za teense o tome kako su anđeli napali zemlju, no jesu li svi među njima uistinu zli...odgovor bi vas mogao iznenaditi :mrgreen:
Pa i Marsovac meni izgleda kao priča za teen generaciju, ali ok, bar mogu o literaturi razgovarati sa sinovima. Mlađi nas je ugnjavio s tim Marsovcem, jer stalno traži i nalazi nelogičnosti i fizikalne nedosljednosti, ali falabogu ipak bar nešto čita....i to u originalu. Baš smo Stariji čita napredne udžbenike za Phyton :mrgreen:
Upravo pročitala I odjeknuše gore. Ajme... ❤
Ķuća Wittgenstein
Bas za mene. Možda mi je malo trebalo dok sam polovila likove. Paše mi, iako ju baš polako čitam. Možda sam ju trebala ostaviti za GO
Ključ Tatiane Salem Levy - prati sudbinu tri generacije jedne obitelji koja je svoju sreću tražila na tri kontinenta, u Turskoj, Portugalu i Brazilu.
Glavni mi je dojam površnost, mnoge su teme i problemi samo dotaknuti. Čak bi rekla i za likove da su samo skicirani, da nisu u potpunosti zaživjeli.
Unatoč tome, nisam je puštala iz ruku, kratka fragmentizirana poglavlja doprinjela su napetosti priče ….
To je izvrsna knjiga, jedna od onih koje bih poželjela ponovo pročitati! I da, i meni se čini da je idealna za čitanje na GO ;)
Jučer sam pročitala roman Maje Ručević "Je suis Jednoruki". Glavni lik je relativno mlad pijanist kojem zbog moždanog udara ostane paralizirana desna ruka. Cijeli roman je zapravo jedan veliki unutarnji monolog, mjestimice pomalo naporan, ali zanimljiv zbog jednog drugog "detalja" - ovo je prva knjiga koju sam pročitala, i koja se dešava u Sarajevu, a koja se ne referira na rat, međunacionalne sukobe i poslijeratno stanje. Tj. to se kroz roman provlači samo kao pozadina, nebitna za tijek priče. Sarajevo je ovdje prikazano kao običan grad, sličan tolikim drugima, a u prvom planu je osobna kriza glavnog lika.
Iva Ušćumlić "Omara"
iako ima stvari koje su mi se svidjele, kao što je prikaz novinarskih redakcija koje se nadmeću u objavljivanju/osmišljavanju prljavih detalja, malo mi je bila naporna, moram priznati. Duhovi su mi bili puno bolji.
Ja sam (uz moju curku) bila u fazi 2. svj. rata pa sam procitala ponovo Hermana Wouka, "Vjetrovi rata" i "Rat i sjecanje".
Ne znam da li se sjecate, postojale su i serije.
Sto ja znam, meni su to nakon Tolstojevog "Rata i mira" najbolje ratne knjige, ever. :heart:
Sad citam Giadu Sundas, "Le mamme ribelli non hanno paura" (kupila u originalu) i umirem od smijeha. Kratka je i unaprijed mi je zao sto cu ju veceras/sutra zavrsiti. Preporuke.
Anthony Peake: Ima li života poslije smrti?
Samo da napomenem, ovo nije knjiga o reinkarnaciji, nego o više o kvantnoj fizici i teoriji relativnosti.
Irena Dousková: Ponosni Budi.
Zgodno i šarmantno, lagano o teškome, zafrkantski o ozbiljnome, dječje o odraslome...
Uživala :heart:
Ja opet na 2666 od Bolana. Neki dijelovi me malo umaraju, nije ni sto je preduga, nego mi fali neki flow, malo mi je "suha", dok sam divlje detektive prije par godina slistila s gustom.
Uspjela sam pročitati knjigu nakon dugo vremena. :-o
Zove se Epitaf carskog kuhara. Neka paralelna stvarnost, kratko, lagano štivo.
Hassan Blasim, Irački Krist i druge priče
Potresne kratke priče o ludilu rata, ponekad nadrealističke i metaforičke, ali vrlo dojmljive. Nedavno je Blasim gostovao na Festivalu kratke priče u Zagrebu pa me baš zaintrigirao.
Signatura svih stvari, Elizabeth Gilbert
Iznenadio me ovaj prijevod jer znam da već nekoliko godina u knjižnici postoji knjiga Potpis na svim stvarima, a tek sad sam povezala da je to bilo izdanje sarajevskog Buybooka.
Meni je ovaj roman bio odličan. Pravi tradicionalni roman u kojem je cijeli jedan život i cijeli jedan svijet. Odlično napisan, kao i uvijek kod Gilbert, ali sad i jezik prati vrijeme i stil pa je nešto klasičniji, arhaičniji. Pripovijedanje majstorsko, sve se kao ništa ne događa, a stalno se nešto događa. Spoj darovitosti književnice i pomne istraživačke pripreme. Također nešto novo od nje: manje duhovitosti, a više temeljitosti
Pročitala i Goniča zmajeva, Khaled Hosseini. Predivna knjiga, kao i I odjeknuše gore, ali mogu reći da mi.je osoban dojam da je zreliji autor u u gorama, naravno, ipak mu je to treci roman. U svakom slučaju, uživala sam. Sada mi je preostalo Tisuću zarkih sunaca, kad ga se dočepam. U međuvremenu, nabavila sam Atwood, Godinu poptopa (u nedostatku Sluskinjine priče ) i počela čitati. Bio je ovo dobar godišnji.
Tisucu zarkih sunaca mu je definitivno najbolji roman, ova dva nisu ni priblizno dobra kao on :)
Da forka, gurmana.