Printable View
Pa valjda :mrgreen:. Jesu to oni što otmu žene ovima pravim muškim dok oni odsustvuju od kuće dokazujući se pred otadžbinom osvajanjem tamo onog, kako beše, najvećih visina i najdubljih dubina :-P?Citiraj:
Riri92 prvotno napisa
Mislim, mene "ljigavi" ne asocira na nešto protiv čega se treba tući :lol:
Hahaha ne, za ljigavim se ne ide jer je ljigav. Ljigav je onaj koji recimo ide za tobom u mračnoj uličici dok ideš sama po noći i dobacuje ljigave komentare. Ili još gore ako te dohvati u toj uličici. U toj situaciji nemam ništa protiv toga da pravi istuče ljigavca. :mrgreen:Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Najcesece su ljigavi nailnici oni s kojima zena djeli stol i postelju. Ali ti nisu ciljana skupina za rehabilitaciju u kampu. Kamp je planiran kao rehabilitacija za tzv.papucare. One koji vode djecu u vrtic, ne zakockaju placu, , slazu sude u perilicu nakon rucka i odlaze na roditeljske sastanke. Jer ocito izmedu svih banalnih i svijetu bezvrijednih aktivnosti on je izgubio svoju muskost.
Ja sam mislila da se to zove poremećeni manijak :unsure:, mislim taj po mračnim uličicama od Riri
Pa jesu naravno, meni je prvo palo na pamet reći agresivci pa sam se sjetila pričanja o pozitivnoj agresiji prije par stranica, pa sam htjela reći bolesnici pa bi ispalo još da govorim o ljudima koji su stvarno bolesni, pa eto onda napisah ljigavci. Može i manijaci.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Valjda je to stvarno jaz među generacijama i lom u društvenim vrednostima ukombinovan zajedno... Meni se čini grozno, smešno i paranoično biti jadni muškarac obučen da bije i ubija, uvek u stanju pripravnosti i očekivanja da zaštiti i odbrani svoju nesrećnu ženicu, porodicu, zajednicu, državicu... A eto, to postaje romantični ideal muškarca (ponovo).
I zapravo nemam pojma koja od nas dve ne sagledava stvari realno. Manijaci po mračnim uličicama mi se čine verovatniji nego u vreme moje mladosti, a opet, ako ću da živim u društvenom uređenju nivoa plemena, možda nije ni velika šteta da ja i moj papučar odemo u istoriju kad ne možemo da se prilagodimo...
Fino da se tema lagano vratila na alfe, još malo pa ćemo zatvoriti krug suzama...evo čitam po portalima, svi se sprdaju s “muževnim katoličkim bootcampom” :lool:
Misliš da nije baš najsretnije rješenje da se ljudi tuku sve dok ti se ovakva situacija stvarno ne dogodi. Misliš i da nije previše vjerojatno da se dogodi, isto dok se ne dogodi. Kad se dogodi, onda više ništa ne misliš, a pogotovo ne o romantičnom idealu muškarca, nego se nadaš da će neki muškarac naići i spasiti te. Na kraju kad sve to prođe, u glavu ti se ipak usadi romantični ideal muškarca koji te može zaštititi i obraniti.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Ne mislim da je to plemenski i ne mislim da sam ja nesretna žena, samo znam da se od fizički jačeg muškarca ja ne mogu obraniti svojom fizičkom silom jer je nedovoljna.
Plemenski je, Riri, što nas dve u 21. veku i dalje pišemo o jakom muškarcu koji treba da nas zaštiti, zar ne misliš tako?
Ja se, recimo, osećam da sam nesretna, jer ja pamtim doba detinjstva kada nismo zaključavali ni kapije, a kamoli kuće, ni noću, a sad ih zaključavam i danju.
I kad sam mogla slobodno u izlazak noću samo sa drugaricama, jer nije bilo puno potrebe za zaštitom i odbranom.
Ja bih puno radije da se ravnoteža pomakne opet, ne prema klesanju jakih muškaraca sposobnih da me zaštite, nego prema atmosferi gde tako nešto neće biti uopšte potrebno.
Pa dobro, to jeste plemenski, istina. I bilo bi puno bolje kad bi se kapije mogle držati otključanima i kad bi cijela atmosfera sigurnosti bila na visokom levelu. Ali u trenutnoj situaciji u kojoj nije tako, ne mogu se praviti da mi je svejedno hodala ulicama po mraku sama ili s mužem. Nije mi nimalo svejedno. Za 2 mjeseca će biti godinu dana kako sam u Beogradu i ja još nijednom nisam prošetala noću sama jer se bojim. Jesam jedino iz kafića preko puta zgrade do stana, eto tih par metara. I ne da mi se glumiti neustrašivu superženu koja ide po mraku bez problema, dok mi se zapravo noge tresu. :lool:
Mislim, nisam ja nesretna zbog ključanja kapija i kuća i stanova. Meni je to normalno jer sam rođena u gradu i oduvijek živim u gradu i to nam je svima bilo normalno. Imam prijateljice koje dolaze iz malih sela i one smatraju da to nije normalno nego paranoično. Ja opet smatram da to njihovo nije normalno nego naivno haha.
Uglavnom, bilo bi super da je to sve nepotrebno. U situaciji dok nije nepotrebno, sretna sam što me ima tko zaštititi ako bi bilo potrebno. :)
Riri, al pravi muskarac te ne stiti na tvom pragu, nego tamo negdje daleko od cetiri zida. Dok njonjasti muskarac mjeri djetetu temperaturu i cita mu knjigu prije spavanja.
A isto ako nije ni intelektualno ni fizicki superioran drugim muskarcima, kako ce te zastititi, snajperom sa sigurne udaljenosti?
No eto tješi da 7 dana kupreške klime rješava sva otvorena pitanja.
svaki put pročitam Ajk umjesto Ike :lool:
Citiraj:
Riri92 prvotno napisa
Tebi je to normalno jer ne pamtiš da može uopšte biti drugačije.
Jer si rođena u momentu kada je sve to polako postajalo normalno, a ja sam `93 upisala srednju školu :), išla opušteno u ženskom društvu u celonoćne izlaske po gradu, ne po selu, a moja rodbina iz grada je još uvek samo noću zaključavala stanove.
Što ne znači da ja sad tebi patroniziram kako sam matora i mudra, nego da se stvarno sećam da može biti drugačije i bolje i da mi to "bolje" nedostaje, pre svega jer moja deca neće rasti u boljim uslovima od mene, nego u gorim.
Mislim, nastranih, bolesnih napadača je bilo uvek, kako da ne, ali celokupna atmosfera društva je bila puno puno drugačija, i mada smo i mi na izlascima radili glupe i potencijalno opasne stvari kao i svi tinejdžeri, nekako se sećam sebe i tog perioda kao još prilično sigurnog. Nekako si u to doba od nepoznatih mogao da očekuješ ako ne baš pomoć, a ono da te ostave na miru.
I pojam "normalnog" je malo skrenuo u međuvremenu, nama recimo šamaranje nije spadalo pod normalu, a sada se, čini mi se, prilično blago gleda na taj oblik "telesnog kontakta". Ili se meni to samo čini...
Zar je Beograd tako opasan grad da žena ne može sama hodati po mraku?
Ne samo Beograd, nego poslednjih godina i Novi Sad, a ni ja ne izlazim puno noću ni u svom selu, jer mi je lokacija takva da mi blizu kuće operišu lokalni dileri i raznorazne noćne dame, pa što manje toga ja vidim, to bolje :(.Citiraj:
Mima prvotno napisa
U principu, žene idu i dalje same po mraku ako moraju, ali frekvencija ružnih susreta stvarno nije zanemarljiva više. Ne samo za usamljene žene, nego i za same muškarce. Dobar deo noćnih predatora su obični lopovi i narkomani, manji deo su seksualni predatori. Ovde, ako žena šeta noću sama, obično uz sebe vodi psa svoje težine... Drago mi je ako je u Zg bolje.
Ne znam je li bolje u zg. Ja sto sam starija to sam svjesnija rizika. Znam pjesaciti s posla oko 22h kroz naselje. Ne bojim se, niti sam ikad vidjela nesto. Ali nekad kasno oko ponoci, iz ne znam kojeg razloga mi bude nelagodno 50m od auta do ulaza prijeci.
Slažem se s ovim. Ne znam koliko je Beograd opasan po nekim statistikama ali stvarno se svašta vidi čim padne mrak pa je nekako bolje da nitko ne bude sam. :)Citiraj:
pulinka prvotno napisa
U Zg zaista nemam taj osjećaj opasnosti hodanja po noći. Dapače osjećam se jako sigurno.
Al kad sam bila u Bukureštu upozoreni smo da nema hodanja noću po gradu, čak ni danju po nekim kvartovima.
Moram priznati da sam zatečena, Zagreb zaista nikad nisam percipirala kao opasan grad, ali ne znam je li se tu što promijenilo, ja sam stara žena i ne izlazim često sama noću (doduše sad nisam sigurna niti što znači noću), a ako izađem onda uzmem taksi, pa baš i nemam iskustva hodanja sama po gradu noću zadnjih godina. Kad kažem noću mislim na 'sitne sate', znači recimo nakon ponoći. Psa doduše šećem u svakakva nedoba, premda ima 4 kile i daleko je od moje težine :mrgreen:.
Pitam se doduše ako su ulice tako opasne, a žene su sasvim sigurno puno češće žrtve napada, pa zar nisu onda opasne i za muškarce?
Ja se baš nigdje ne osjećam jako sigurno. :lool: Dok sam živjela u Osijeku hodala sam sama noću, ali kad bi mi neki sumnjivi muškarac dolazio u susret, ja bih prelazila cestu. Tako da sam često hodala prema stanu cik cak i vjerujem da sam prolaznicima djelovala kao totalna ludača. :lol:
Vjerojatno jesu, ali mislim da su za žene ipak opasnije.. U biti za žene su opasnije ako se gledaju seksualni napadi, a za muškarce su opasnije ako neki idioti prolaze koji samo traže tuču. Ali moguće da muškarci o tome toliko ne misle, nisam nikad čula da se neki boji hodati sam po mraku.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Mozda su skuzili da ti padas na alfe :lol:Citiraj:
Riri92 prvotno napisa
Salu na stranu, u mom naizgled mirnom obiteljskom kvartu je bilo u zadnjih 12 godina i pucanja, i eksplozija i napada, i umorstava, i samoubojstava. Samo je zaista rijetko. Eto svakih 5-6 godina netko zapuca. Ali su to ciljani napadi, pa se tih ne bojim. Rutom kojom hodam nocu s posla, nikad nisam cula da se nesto dogodilo.
Ja sam triput napadnuta u Zg, zivim 22 god tu, ali sam se svakiput odlicno izvukla verbalno prije sile (mama me odmalena pripremala). Bez posljedica. Samo jedan napad je bio nocni, blizu Lili doma. Nikakav opaki kvart.
Hahahaha možda :lol:
Ajme triput :-(
Ja sam jednom pa je svejedno utjecalo na izbjegavanje muškaraca po ulici.
https://mobil.derstandard.at/2000104884076/Margaret-Hamilton-Sie-schoss-die-Maenner-auf-den-Mon
tek 2005, odnosno 2013 je odlikovana,
a feminizam bam jelte vise be treba
Jelena, nauči nas..
A nije nista senzacionalno. Manje vise ne smijes strah pokazat. Gard i iznenadjenja jer su i oni u strahu cesto. Al mogla sam puno gore proc da sam na pravog bolesnika naletila.Citiraj:
cipelica prvotno napisa
Prviput me u pol noci na busnoj stanici (kod lili) po snijegu napala ekipa mladaca, vikali su iz daljine da ce me silovat, a ja nisam imala kamo zbrisat pa sam zauzela neki gard, na kraju su se oni medjusobno potukli, do krvi. Bus nije uopce dosao, a ja sam cool odsetala, kao - aj bok, idem ja... Drugi put sam stopirala u danu prrma Luckom (u to vrijeme se stopiralo...) pa me tip izbacio iz auta daleko od svega, dugo sam pjesacila do neke stanice, isto sam bila jako "cool". Treci put me je u pol bijela dana docekao na stepenicama pothodnika i htio mi uzet novcanik. Tu sam svjesno pocela vristat iz petnih zila da njega prestrasim. Nisam dala novcanik, al iz onog auta sam rado izasla.
Ajmeee Jelena...uh...
Grozno.. Svaka ti čast što se još uvijek ne bojiš hodati sama. :)Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Mozda sam ja alfa zena :lol:
Mislim da je meni pomoglo i to sto sam stalno s muskima okruzena pa ne pokazujem neki respekt (sto bi mi ajk rekao na to... :))
Kad bolje razmislim imala sam i ja neke situacije al rješive ovakvim stavomkao Jelena.
I jednu groznu traumatičnu situaciju (u Francuskoj) nakon koje sam.se godinu dana okretala po ulici da provjerin da me neki muški ne prati. Al rješila sam to sama, eto i zaboravila sam na to nego ste me sad ppdsjetile (pamtim samo lijepe stvari :-)). I spasila me skuliranost i što me nije uhvatila teška panika što bi bila posve normalna reakcija na datu situaciju.
A onog golaća šta je otvarao mantil oko stud.doma sam samo potjerala riječima :I to mi pokazuješ, tooo! (s grimasom smokić mali) I nasrnula sam.skoro na njega, jadan se posramio i pobjegao :lool:
Lili :lol:
Ja te drkaroše i frikove riješim lako, većinom isto nekim ruganjem, a nekad se i zaprijetim. U biti, ne reagiram na neka dobacivanja i slično, samo sam jednom zamahala srednjakom nekom liku ali on je bio baš prostak teški, bilo me sramota i slušati. Dobacivao sa skele, tipično.
Prošlo ljeto me neki frik spopadao u parku stalno da mu prodam svoju kosu. :roll: Njemu sam rekla da ću mu oči iskopati ako se ne odmakne kad mi je počeo dirati kosu. Otišao je.
Jedino tog jednog što zapravo i računam kao pravi napad nisam lako riješila. Ne znam zašto ga nisam udarila ili vrištala. Nisam se snašla, bilo me previše strah, a sigurna sam da sam to i pokazala. Možda sam bila i premlada, imala sam 18 godina. Spasila me neka dva muška da ne završim silovana.
iako se zgražam skupa s tobom, nekad mi se čini da su ovakvi primjeri zapravo kontraproduktivne poruke toj "nesvrstanoj" populaciji, ako već nema antifeminista ovdje - izgleda kao da su samo važne nagrade. Naravno da su važne u smislu priznanja, ali naravno da nisu najvažnije u kontekstu borbe za ravnopravnost.Citiraj:
seni prvotno napisa
Ova Alabama...ja ne znam što reći. Ta vijest me toliko zaprepastila i toliko je suprotna zdravom razumu da imam dojam da su to te fake news koje se sad stalno spominju. Kako reče netko na twitteru: what in the name of Gilead is this?
Nedavno sam naišla na vrlo zanimljiv članak o procjenama rasta/pada svjetskog stanovništva i učincima predviđene stagnacije i pada i ljepim ga ovdje jer kao root cause navedeno upravo feminističko pitanje - obrazovanje žena. Sad, znam da će mnoge od vas shvatiti ono što je navedeno u članku a vezano je za obrazovanje žena kao imperativ - odnosno da će se odjednom pokušati navesti kontraprimjeri, ali imajte na umu da se govori o globalnim trendovima a ne lokalnim, da se govori u statističkim okvirima, dakle da se zanemaruju ekstremi.
https://medium.com/s/story/by-the-en...k-2f606c1ef088
Inače, razmišljala sam da otvorim novu temu, ali mi se ne da i zapravo mislim da bi bila vrlo brzo zaključana jer je meta prirode i evidentno je potaknuta ovim topicom, pa ću zato svoje pitanje ubaciti ovdje, među suze :mrgreen:
Što vama znači "poštovati nečije mišljenje"? ili "dopustiti pravo na mišljenje"?
I neću biti pakšu i čekati da netko kaže ljepše od mene nego ću odmah reći što meni to znači
dakle, kad mislim da mi se dopušta pravo na mišljenje, prije svega smatram da ne postoji misaona policija koja će doći i zabraniti mi da mislim
drugo, smatram da mi je dopušteno izreći to mišljenje u javnom prostoru, ako to želim.
Tu staje sve što se tiče prava na mišljenje. Jednom kad je mišljenje izneseno u javnom prostoru, počinje diskurs, dalje vrijede pravila diskursa.
Odnosno smatram da se diskursom ne ukida pravo na mišljenje niti se nekome oduzima ovo pravo.
Smatram da nije nužno da se netko složi s mojim mišljenjem da bi moje pravo na mišljenje bilo ostvareno.
Ne znam jesam li dovoljno jasna. Pokušavam ovo malo podcrtati jer vidim da se u raspravama često spominje "nedostatak tolerancije" ili "nedopuštanje mišljenja", budući da jednom kad krene diskurs postoji tendencija da se nečije kritike interpretiraju kao kritike osobe/osobnosti a ne kritike iznesenog mišljenja/stava.
Doista me zanima, mislite li da se neka rasprava može voditi na generalnom nivou, mislite li da se kritika nekog mišljenja može shvatiti neosobno?
Ustvari, možda je bolje da pitam mislite li da se neka rasprava treba voditi na generalnom nivou, mislite li da se kritika nekog mišljenja treba shvatiti neosobno?
Nisam sigurna da je (samo) nedostatak (pokazivanja) respekta prema muskarcima ili nedostatak straha razlog zbog kojeg neke zene mogu izbjeci silovanje, neku drugu vrstu napada ili opcenito neugodnu situaciju. To samo moze ili ne mora pridonijeti spletu okolnosti. U suprotnom bi (sve?) silovane ili opcenito napadnute zene automatski bile po prirodi plahe, ako ne i submisivne.
Ovo sto betty pita, meni se cini posve prirodno raspravljati o nekom izrecenom misljenju na nacin da se u raspravu uvodi osoba koja ga je izrekla, ako je prisutna. Zar nije lakse pitati direktno? U suprotnom situaciju doslovno na silu preokrecemo u hipotetska razglabanja. Stobidabi itakoto.
Drugim rijecima, ako ja tvrdim da je nebo crveno i da feministi imaju rogove, slobodno pitajte mene, a neku hipotetsku zenu da vam objasni sto je pisac htio reci. To mi nema nikakve veze s ad hominem situacijama.
ovo o čemu pišeš je forma (ako si ti nešto rekla, kvotat ću te ili se obratiti izravno tebi - forma)Citiraj:
Kaae prvotno napisa
a ja govorim o sadržaju
kao što sad nas dvije razgovaramo na generalnom nivou o diskusiji
ti imaš mišljenje koje si iznijela u svom postu
ja sam ti malo kontrirala
osjećaš li da nemaš pravo na mišljenje?
Ne, ni najmanje.
Pocela bih se osjecati drugacije da zbog tog misljenja pocinje uskracivanje [cega god], ali stala bih i tad, odnosno nadam se da bi bilo tako jer ponekad te ljutnja bas pojede, jer zapravo drugi imaju pravo uskratiti mi sto zele jer se ne slazu sa mnom. Sve dok, naravno, ne krse osnovna ljudska prava ili zakone.
Konkretno, primjer, Rodin forum mi moze zabraniti pristup jer se moje misljenje ne slaze s misljenjima/pravilima koje je Roda postavila. Mogu se duriti do sutra, ali dec okej. Nije ok da mi public school izbaci dijete iz skole jer mislim da je nebo zeleno i na tockice.
S druge strane, nervira me kad se rasprava o razlicitom misljenju pretvori u festival uzivanja u samom sebi i vlastitim mudrolijama, iliti kad se pise/govori u svrhu pisanja i govorenja. Ja tvrdim jedno, ti drugo, i sad cemo do prekosutra mlatiti praznu slamu, a najcesce zapravo bez argumenata. Uz argumente, obicno nema ovakve situacije.
Pa meni je to nešto vrlo jednostavno - poštovati nečije mišljenje i dopustiti pravo na mišljenje znači da bez problema možeš reći svoje mišljenje i svoje argumente, ali da pri tome ne vrijeđaš one koji ne misle isto tako. Ovdje sam potezala pojam netolerancije jer su mi neki komentari bili uvredljivi.
Inače nemam nikakav problem sa raspravama, nisam dugo na forumu, a bila sam puno puta već ili u manjini ili jedina na 'drugoj strani' i dobro, nikakav problem. Ali, tu je bila jedna bitna razlika, nije bilo vrijeđanja. Malo zgražanja, malo čuđenja, ali sve na normalan način. U ovoj raspravi to nije bio slučaj. Ovdje se vrijeđalo kao u fino i kao nitko ne kuži, a mislim baš je bilo preteško shvatiti, moš si mislit. :roll:
I svakako kritiku svog mišljenja mogu shvatiti neosobno, odnosno nikad se neću naljutiti ako ne padaju uvrede. Kad padaju uvrede, onda hoću. I mislim da je to potpuno prirodno i ljudski. Iznervirali su me postovi tipa onoga da je baš super da ja dajem savjete drugoj ženi da se izbori za sebe, da listam Cosmo dok mi muško rješava probleme, da sam nezainteresirana i neinformirana i slično, bilo je svega. I moj najdraži (na skoro svakoj temi na kojoj se netko ne složi sa mnom) - argument mojih godina. Dobro, to nije uvreda ali kad mi se taj argument potegne, ja više uopće nemam što reći. Mislim koji bi odgovor bio - oprostite što se nisam rodila ranije da mogu sudjelovati u raspravi? :lool:
Eto, mene je to iznerviralo u ovoj raspravi jer ne mislim da je u redu koliko god ja bila mlađa od većine na forumu. Valjda se i prema mlađima treba imati bar toliko poštovanja da ih se ne vrijeđa. Bilo mi je krivo što sam uopće rekla svoje mišljenje, ali onda je malo i 'naša strana' porasla. Onda mi više i nije bilo toliko žao, a pomogle su i forumašice koje se nisu tu htjele svađati ali javljale su se u inbox, ne smijem ni njih zaboraviti. :heart:
Ne kažem da su sve ovdje koje su bile na suprotnoj strani rasprave imale uvredljive komentare, nikako. Bilo je baš fer komentara u kojima se sasvim jasno izrazilo mišljenje bez da se obraćalo nekome s visoka ili vrijeđalo. Takve komentare uvijek pročitam i više puta i razmislim o njima, a ovi drugi.. ma.
Dakle da zaključim, za raspravu sam uvijek, ali konstruktivnu. Ne za onu u kojoj me se pokušava prikazati kao (pre)mladu neinformiranu tuku bez mozga. Jer mislim da itekako imam mozga. :mrgreen:
Slažem se. Ali, po meni, argumeti obično staju kada se kritika počne doživljavati osobno. Dakle, dok god je rasprava na generalnom nivou mogu sve rečeno shvatiti kao argument i onda ga prihvatiti ili pobijati. Čim rasprava skrene u osobno ili se pak počne doživljavati preosobno (to su dvije odvojene stvari koje ne moraju biti povezane), staju i argumenti.Citiraj:
Kaae prvotno napisa