zutaminuta, kakvo miniranje teme :mrgreen:
Printable View
zutaminuta, kakvo miniranje teme :mrgreen:
Ja se veselim gablecu samo zato kaj ću pojest nešto slatko a da moji doma to ne znaju (jer mi sakrivaju slatko)..
Moje trpanje slatkim je definitivno liječenje stresa, zatrpavanje stvarnih problema i kratkoročna utjeha - doslovno to, utjeha. Kad mi ništa ne ide, onda se razveselim slatkim. A tako se osjećam skoro svaki dan. Što znači da moram promijeniti malo način razmišljanja jer sigurno nisam baš takav dudek da mi ništa ne ide. već ja to mislim.
Razgovor sa psihologom / psihoterapeutom može pomoći. Jesi li razmišljala o tome?
Žuta..pa ja pečena i kuhana kod psihologa.
Lavko, tvoje pisanje o tvojim navikama otkriva tipicno ovisnicko ponasanje. To i sama znas. Ja nisam za skrivanje slatkog po kuci jer nisi dijete. Neka budu suport.Za pocetak.Ako sama ne doneses odluku, dzabe skrivanje i sve terapije svijeta.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Znam :(
Ja moram donijeti tu odluku. Stvarno radim na tome s psihologicom, ali to traje dok se ne posložim, ni ja ne znam sama koji su sve uzroci, dok ja to isčačkam...
Ja izbacim to iz kuće, i dans nemam kaj klincu dat za izlet pa sam išla kupit perece, na kraju on ih ostavil doma
Ja sam imala i još uvijek imam isti problem.
Dok sam bila mlađa, jedini način je bilo da NEMA nikakvih slatkiša ni previše škroba u kući (jer ja sam termit, nema toga kaj ne volim jesti, a snalazim se pristojno i s kuhačom i s pećnicom) tak da je to problem.
Na zadnjem sistematskom su mi rekli da se moram čuvati nabiranja kila (a ja sam u 18. godini imala 90 kg, sad imam manje, ali cijeli život se mučim s tim. Doma ima kako slijedi: crne čokolade one od 4 dag iz Lidla (to jedu svi, ja čak najmanje), medenjaka (za starijeg sina), domaćica s kokosom (za mlađeg sina) i običnih napolitanki (za muža). To me baš ne privlači. Moje nabiranje kila izazvano je pretežno mojim stavom da se hrana ne bi trebala baciti, jer često pojedem onaj zadnji faširanac koji mi uopće ne treba ili zadnje 2 žlice ovog i onog - taman višak! Ufff...
To tako ide. Kod nekoga se hrana ne smije baciti, kod nekoga ne smije ostati na tanjuru.Kod nekoga se ljubav pokazivala slatkim i hrana je bila medij ljubavi itd.. Svi imamo svoje felere. Tesko ih je shvatiti jer to zahtjeva suocavanje a to nikome nije favorit :)
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Ne znam za druge, ali ja baš uživam u okusu. Nije mi da se natrpam bilo čega. Radije ću dat 30 kn za mali, prefini kolač nego uzet za iste novce kilu jeftinih napolitanki. No, to je došlo s vremenom kako sam otkrila da postoje kvalitetnije čokolade. Prije deset godina mislila sam da je sve to isto.
Zašto ne daš psu pohanu piletinu?
Zato jer ima gastritis i ne smije ništa osim posebne, dijetne hrane za pse oboljele od gastritisa.
Ništa masno, slatko, kruh...
Ni slučajno.
Zimus smo ga skoro izgubili koliko mu je loše bilo.
Naravno da on stalno žica, ali nema šanse da išta dobije.
Jedino mu dajem kuhano meso iz juhe, ali mora biti skroz nemasno i bez soli.
s druge strane mogla si maloj toi stavit u sendvić za danas, a ne baciti, ili ti ponijeti sebi za ručak
Ma pustite ženu, bacila je! Kamo lijepe sreće da i ja to naučim. Ne bih bacila baš prvi dan, ali da mi tri dana stoji zadnji komad pohanog mesa, bome ga treba baciti.
Onda nabaviš još jednog psa koji može sve. :mrgreen:
Mojima sam jučer bacila avokado jer nisam na vrijeme primijetila da je prezrio, pa je već počeo crnit iznutra. Šteta, jer košta. Isto, proso koje mi zagorilo. Ne onaj crni dio naravno.
Što se tiče debljanja, uvijek sam se mogla natjerati da pojedem taj zadnji komad i nemam problema s kilama. Osim u trudnoći sad kad to radim uhvati me žgaravica. Ali bolje i to nego da hranu moram baciti.
Da, to je taj osjećaj - kanta.
Evo razmišljam zašto to radim - zato što sam stalno umorna i iscrpljena i meni je to stres. Zato što nemam nekog drugog izvora zadovoljstva, tipa. hobi neki pa sad uživam dok isheklam nešto ili šoping za koji sad nemam ni vremena ni novaca pa mi bude super kad si kupim sitnicu. Zato što sam pogubila sebe po putu i kao da se moram ponovo definirati sada kada sam majka.
Zato što imam muža koji...koji nije žena, eto, haha. Više sudjeluje nego prije, ali da razumije kad mu pričam o svojoj iscrpljenosti - ne razumije.
I zato lijepo pojedem kolač.
Dobro, ne pojedeš tri, pet deset kolača. Ne vidim u čemu je problem ako pojedeš jedan kolač zaboga. Ma i dva kolača nisu tragedija.
E, al imam sve trudničke kile, nisam ni jednu skinula. 80 kila imam na 167 cm. Realno, debela sam i ono, ne sviđam se sebi takva. A kad vidim kolika sam, od očaja opet jedem.
Ja baš imam binge napade. Plus to jedenje u snu.
E, da te utješim, imam ih i ja. Imam isto kila i isto centimetara (imala sam nekad 170, ali nisam sigurna da još uvijek imam toliko, kičma mi se sva spigala).
A stariji sin mi u subotu slavi 16. rođendan....
Ja nisam nešto opterećena svojim kilama (imala sam 90 kao maturantica, cijeli život sam takva, skinula na 70 u jednom dijelu života i onda nisam mogla ostati trudna sve dok se kile nisu malo vratile, pa si ti sad misli...) Imam i teške kosti, imam mesa, a bome i špeka. I volim jesti. Ništ me ne opterećuje, nemam nikakvih izlika (na stranu ono kaj sam dresirana da se hrana ne bi trebala bacati) aliiiii volim jesti :njam:
Pazim da te kile ne eskaliraju samo radi zdravlja. Imam osjetljive zglobove, počeli su problemi s venama i kapilarama (nisam nezahvalna, ja ću ove godine proslaviti 54) i to je to.
Inače, prije 3 godine završila sam s ozbiljnom boleštinom na nekoliko tjedana i kile su se otopile u vrlo kratkom vremenu, pa neka nama naših kila... Ako je onak malo više, to je ok. Ja samo moram paziti da to malo ne preleti neosjetno u puno više.
A barem mi je lakše kad znam da smo sve debele haha :mrgreen:
Ma ne napadajte Tanči, bacila, pa bacila..ja sam bacila jednom cijelu čokoladu kroz balkon, digla se, i valjda sam u dijeliću sekunde skužila što idem radit i pljus van.
a šta bi da usfali? nema gujici kol'ko traži nego kol'ko joj se da?
lavko, probaj prijeći prvo na zdravije slatkiše i grickalice. jednako su kalorične, ali neka te zadovolji taj prvi korak koji si učinila za sebe.
drugi neka bude da počneš trošiti pojedeno. a treći bi trebao doći nakon toga, da jedeš bez da mjerkaš stalno što i koliko jer se krećeš dovoljno.
bez ovog drugog nećeš na zelenu granu, a tjelesna aktivnost će ti višestuku korist donijeti.
Ja sam bila doma preko tjedan dana na bolovanju (što zbog nje, što zbog sebe)... ništa mi nije trebalo... ni slatko ni UH... samo salatice, kuhano, maslinjak... nisam ni gladna bila.
Danas sam počela raditi, glad nemila me trese, osim doručka, ruččka i međuobroka sam i dvije čoko tortice pojela... a usput me pere i tjeskoba. Užas jedan.
X
Ja volim čips od jabuke. To mi nije tak slatko kao štajaznam suhe brusnice (volim i njih i cvebe i smokve suhe...ali se klonim).
Na poslu znam imati one tanke slane krekere iz Lidla koji dolaze u malim paketićima. Ponesem jedan, pa onda i pojedem toliko. Danas sam si donijela vanili kifle, ali isto samo koilko mislim pojesti uz kavu. Da donesem pol kile, toliko bih bila u stanju pojesti, pa onda nema. NeIma na dohvat ruke. Sutra ću nastradati - kolega ide u mirovinu, pa ima oproštajnu feštu. Vikend je još gori - moj stariji će napuniti 16 godina (pečem patku, Jozefinu tortu i pitu sa sirom). I kak da onda budem na dijeti (nisam baš karakter kad je klopa u pitanju, sva sreća da nemam ni šećer ni masnoće visoke, pa mi može biti...:mrgreen:)
pozovi pa će ti manje ostati
jesi li ponijela na posao sve što si inače jela doma?
jer to se meni zna dogoditi. dođem na posao u ponedjeljak i gledam gdje bih što proždrla. a ne bih čokoladu ni gluposti, kakti, ne bi trebala. a niš nisam ponijela, imam jednu jabuku koja mi je odavno izrifljala želudac i... šta sad? onda userem višestruko. kad se priredim od doma za te krizne situacije, onda tih kriznih ni nema.
Meni nije problem na poslu, pojedem gablec i gotovo. Najgore je kad svi zaspu. Onda onak umorna od svega, odlučim da i ja imam pravo na 5 minuta veselja i opalim po slatkom, ako ga imamo.
Inače, muž zaključa špajzu u 21h, ja si ostavim 2 banane i one u noći stradaju.
A kad bi bilo manje umora, misliš da bi bolje funkcionirala?
Ja brijem da ne bi imala 20 kg viška da imam drugi posao.
Znaci lavko, tebi je slatko nagrada :)
Dobar savjet ti je da pocnes sa nekom aktivnoscu. Bez toga neces imati neke rezultate i doista ces stalno biti nesretna.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Znaš, od sinoć razmišljam o ovome i mislim da je ovo srž...ja se stvarno nagrađujem slatkim u nedostatku drugih načina samonagrađivanja - jer odjednom ne stignem, nemam volje, nemam ništa drugo da se razveselim i onda jedem.
I mislim si - pa kako nisam prije to shvatila, idem vidjeti što Google kaže i nađem milijun stranica s naslovom "How to reward yourself without food".
Da, stvarno ću biti nesretna ako ne promijenim to.
Navela si me napravi trag, ne znam, nisam to uočavala...
Hvala ti.
Gledaj sa pozitivne strane. Kada nesto osvjestis, nades uzrok i odlucis to promjeniti, tada to doista i ide. Samo hrabro dalje :)
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
E sad, po cijenu da zvučim sebično, otprilike cijeli život. Haha.
Šalu na stranu, fali mi ni sama ne znam što ali ono nešto da te drži dok te svakodnevica melje. Kao što je planinarima brdo, roniocima more i tako. Meni se sad čini da nemam vremena ni za što. Posao-kuća-dijete-muž. I pol sata foruma i fejsa prije spavanja. Moram da menjam.
Skroz razumijem.
Nije to sebično, jednostavno je nužno imati vrijeme za sebe.
Istina, meni nedostaje vrijeme za mene, a kad ga dobijem, onda mi nedostaje Smjehuljica.
I tako u krug. :-)