:* :love:
Printable View
:* :love:
Evo, da i ja napravi apdejt :)
Često sam se sjetila ove teme, ali nikako mi se nije dalo izvlačiti je iz zaborava. Mislim da sam čekala da se nešto stvarno konkretno dogodi. U mom je slučaju to bila spoznaja da je mm u mnogim stvarima bio u pravu. Dosta je mog nezadovoljstva našim brakom potjecalo od nezadovoljstva drugim aspektima vlastitog života. Otkad sam riješila neka druga pitanja (okončala školovanje, zaposlila se, naučila voziti itsl.) i tako postala manje ovisna o njemu, puno nam je bolje. A i više nemam toliko vremena za biti u "bedu" :mrgreen:
Mislim da će neka pitanja ostati zauvijek neadekvatno riješena i "klimava" noga u našem odnosu (npr. recipročnost u emocionalnim potrebama), ali isto tako mi se čini da, dok ostale noge stoje čvrsto, to i nije tako loš scenarij. Moje zadovoljstvo je, doduše, s malim "z", no i to predstavlja znatan napredak od prošle godine.
Vidim da ste napisali neki rezime poboljšanja,
ja na žalost ne mogu, komotno se mogu citirati
i dalje stoji sve od riječi do riječi.Citiraj:
kahna prvotno napisa
Izuzev Luke, tu se trgnuo, nekako su našli zajednički jezik kako je Luka stariji i zreliji za neke igre.
A i sada zna otvoreno reči 'tata! vidi me' :heart:
i vući ga za rukav ak treba, ili okrenuti glavu :mrgreen:
Naš odnos?
Pa ja sam (ne vjerujem, ali ipak jesam) oguglala na neke gluposti tipa čarapa i inog (sam ih zaguram pod krevet)
ali što se komunikacije tiče tu smo i dalje koma,
kad ide ide, kad ne ide ne ide nikako,
pa se vremenom vrati u normalu i tak.
I dalje ne znam kaj ćemo po tom pitanju,
knjigu nisam pročitala još nikakvu, jerbo sam se bacila na one o odgoju :roll:
trebala bi stvarno pokušati još i s tim.
Probaj s "Pet jezika ljubavi", Gary Chapman, mislim da nema sanse da ti se nakon nje ne rasvjetli barem pokoja lampica u glavi , a jos ako i muza nagovoris da je procita to ce biti odlicno :)Citiraj:
knjigu nisam pročitala još nikakvu, jerbo sam se bacila na one o odgoju
trebala bi stvarno pokušati još i s tim.
Knjiga je jednostavno pisana, ali pogada u samu srž
Evo nakon dugo vremena jednog priloga na ovoj temi - znam da je aktualna uvijek i svagda!
Iskopirat ću vam ovdje jedan pasus knjige Sabrine Fox "Stolpersteine auf dem spirutuellen Weg" (iliti, u slobodnom prijevodu "Kameni spoticanja na duhovnom putu") koju upravo čitam. A radi se o fiktivnom pismu autorice knjige (žene u 50-tim godinama, navodno dosta poznate autorice na temu duhovnog razvoja - recimo fah tipa Eckhart Tolle i co.) kojeg bi ona napisala svojoj kćeri Juliji (19-godišnjakinji u doba pisanja knjige) kad bi ju ona zamolila za savjet vezano uz pitanja emotivnih veza, partnerstva, braka.
Pismo me se vrlo dojmilo i to je razlog zašto ga želim podijeliti sa vama - volio bih kad bi svaki roditelj mogao nešto takvo napisati/ispričati svojoj djeci, vejrujem da bi bilo puno više uspješnih veza, a manje bračnih nesporazuma i brodoloma!
(brzopotezni prijevod s njemačkog je moj (znam, moglo bi i puno bolje :P ), čuvao sam strukturu originalnog teksta - kratke rečenice, odjeljci ...)
=================
Draga Julija,
kao prvo i najvažnije, budi potpuno sigurna da ga voliš. Da u tebi postoji čežnja za njim. Da tvoje oči blješte kada ga vidiš. Da želiš biti u njegovoj blizini.
Upoznaj ga takvog kakav on zaista jest, a ne takvog kakvog ga si ti sama sebi predstavljaš. Budi od samog početka iskrena sa svojim osjećajima. Ako te nešto ozlijedi, nemoj potiskivati svoje suze. Nikad si nemoj reći: "Ipak to nije tako loše" i nakon toga zašutjeti.
Započinji razgovore. Izrazi svoje mišljenje! Ali ga također slušaj sa istom pažnjom sa kojom želiš da on sluša tebe. Također, daj si mogućnost da primjetiš znakove upozorenja kad nešto nije u redu - i progovori o njima, uvijek progovori o njima! Ako osjećaš da se povlači, pitaj ga zašto to čini. Pitaj ga što treba i kaži mu što ti trebaš.
Molite zajedno. Pa i ako svatko moli svoju vlastitu tihu molitvu. Lakše je u vezi kada oboje imate svoju vjeru - ili kad ju oboje nemate.
Prihvati vjeru partnera. Možete pričati o tome, objašnjavati, ali prihvati njegivu vjeru isto tako kao što prihvaćaš svoju: kao nešto sveto. Respektiraj ju kao što respektiraš i svoju vlastitu.
Ni u kojem slučaju nemoj biti njegov učitelj. Kao što niti on ne smije biti tvoj. U odnosu učitelj-učenik nema istinske razmjene: jedan stalno podučava, a drugi uči. Ali, naravno da ćete učiti jedno od drugoga, to je nešto sasvim drugo.
Seksualnost je važna. Spajaš se sa osobom koju voliš, a vi oboje zajedno sa bogom.
Ni pod kojim uvjetima nemoj se sakrivati pred svojim muškarcem kojeg si odabrala. Ako nešto ne valja, on to mora znati. A tako neka bude i u drugom smjeru. Ne žali se ako to zaista ne misliš, ne ljubi ako u tom trenutku ne želiš, ne spavaj sa njim ako ga tad ne želiš.
Uživaj u svom a i u njegovom tijelu. Zabavljaj se. Nauči nešto iz toga. Kupi si knjige o tome, pitaj svoje prijateljice. Seksualnost je kao i svako drugo približavanje: učimo tako što imamo sve više iskustva, tako što sve više pitamo i iskušavamo.
Ne sakrivaj bol. Niti kod seksa niti kod drugih stvari. Kada se to desi, a dešavat će se, prihvati ispriku i ne gunđaj nakon toga. Ne daj da se neizrečeno uvuče između vas. Sve što je neizrečeno je kao korov, raste i raste i poništava sve ostalo.
Intimnost nastaje kad se izriču najintimnije misli. Neizmjerno je važno moći se izraziti iskreno i otvoreno, uz sav strah koji pripada tome. Ako jedno drugom ne možete priznati vaše slabosti, i to tako da ste sigurni da se to neće zloupotrijebiti pri prvoj svađi, tada nikad neće postići pravu intimnost.
I da, draga moja kćeri, nikad ne upotrebljavaj kao svoje oružje saznanje o njegovim slabostima. Budi svjesna da će se vaša ljubav mijenjati. Znaj da će prva faza zaljubljenosti kad tad proći ... ali znaj i da sjećanja na to mogu hraniti čitav tvoj život sa tim muškarcem.
Ako primjetiš da se stvari pogoršavaju, pričaj o tome. Podijeli s njim svoje osjećaje već pri prvim znakovima udaljavanja. Svaki pukotina se može lakše popraviti kada je debljine vlasi kose ... ako to oboje želite.
I tada, dijete moje, ako jedan od vas neće više zajedno, znaj da tada više ništa, zaista više ništa ne može to promijeniti. Brak i veza mogu funkcionirati samo kada to oboje žele istim intenzitetom. Ako se jedan predao, tada je gotovo.
Ako se mora ići ka kraju, zahvali mu se za to što ti je dao. Plači i žali zbog snova koje ste izgubili. Uoči kakva saznanja možeš naučiti iz te veze i razmisli što u budućnosti želiš promijeniti. Ne postoji nikakav razlog da ga odstraniš iz svoga srca. On će uvijek ostati tamo, jer su naša srca velika i imaju mjesta za mnogo toga.
Želim ti da pronađeš, dijete moje, ljubav kod svih za kojima ćeš čeznuti.
Tvoja mama.
=================
:heart:
Dirnulo me, jako.
Da je moja majka meni izrekla barem jednu ovakvu rečenicu, vjerujem da bih danas bila drugačija žena.
tatek, hvala.
Baš jako lijepo...
Morat ću ovo isprinati i naučiti :)
Ja sam do većine tih spoznaja došla sama (isto, bilo bi mi bolje da mi je mama rekla, ali nije jer ni sama to nije znala, ni njoj nitko nije rekao) pa sam se u kvalitetnoj vezi skrasila tek blizu 40-te godine... Ono za čime žalim je vrijeme, tj. možda sam mogla u mladosti imati i kvalitetniji život da sam ovako postupala. ALI tko zna kako bih to shvatila i da mi je netko to rekao ili napisao i u mojoj 19-toj... :/
A da ću reći djeci, hoću... tj. pokazujemo im već sada i mm i ja, jer tako živimo veći dio svog vremena (a preporuka jednako ide oba partnera, i mušku i žensku stranu). Kako će oni to shvatiti i što će od toga primijeniti, ovisi o njima.
pokazivanje vlastitim primjerom - to je ono što nam najlakše ulazi pod kožu.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
puno je teže djecu nešto naučiti ako oni to ne vide i ne doživljavaju.
I ja sam do većine tih spoznaja došao sam, ali podosta mukotrpno i ne mogu reći da ih i se sad baš uvijek držim (trudim se, ali inercije radi nekad otkližem i u neki od neželjenih pravaca :P ) ... ne znam kako bi to izgledalo da mi je netko od roditelja sve ovo ispričao - vjerojatno bih si mislio kako je sve to samo roditeljsko naklapanje ... no, kad bih se prvi puta zaista suočio sa problemima tad bih znao koga pitati, a ne bih blejao kao telac u šarena vrata (što mi se u životu dogodilo :/ )
Dakle, mislim da ipak ima koristi od takvih savjeta - na prvu loptu su vjerojatno znemareni, odbačeni ili možda čak ismijani od djece, no čim se pokaže potreba za njima vjerujem da posegnu ...
Htjedoh dodati da djeci pokazujemo primjerom i kako se rješavaju problemi, ne samo kako se skladno živi.... Djeca ionako "ne doživljavaju" normalno i toplo životno okruženje kao nešto posebno - to je njihov dom i život i smatraju to normalnim. Eh, sad, kad dođe do nekog poremećaja (svađa, bolest, stresna situacija...) tada su naši postupci još važniji, jer djeca uče od nas baš u takvim situacijama. Nitko od nas ne vozi slalom između problema, važno je naučiti kako se nositi s njima i naći rješenje, zbog sebe i zbog djece.
U mojoj firmi to zovu "learning by doing" ... i dok je to u poslovnom svijetu pomalo ofucana parola, u stvarnom životu je to najbolji način učenja. Živi to što želiš prenijeti drugima i drugi će tako najlakše naučiti!
Da, tak je, ali ima jedna bitna razlika između firme i obitelji... Posao možeš promijeniti ako ti se ne sviđa, a obitelj je ipak nešto drugo... Da se mene pita, u oba slučaja pametnije je vidjeti što se može učiniti da svima umočenima bude bolje, a onda to i poduzeti. Vrijedi i za firmu, a naročito za obitelj... No, u obitelji to ne radim zato jer želim djecu nešto naučiti - to dolazi kao POSLJEDICA (i to dobra) nekakvih aktivnosti koje rješavaju probleme... I dobro to ide, sve dok ne zabadamo glave u pijesak. Dogodi se i da ispadnemo iz tračnica, ali odavno se zna što treba učiniti da bi se vratili na njih... Gdje je volje, nađe se i načina. A kad volje nema - ništ ne pomaže, baš kak je pisalo u onom pismu kćeri... ;)
Ja bih to nazvao: "Što je dobro za roditelje, dobro je i za djecu! ;)Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
A ima i ljudi koji imaju volju, ali ne znaju u čemu je problem pa se onda samo sudaraju sa zidovima i jalovo troše energiju i vrijeme ... takvi moraju čitati ono pismo.
(recimo, meni otprije 15-tak godina bi to bilo važnije od bilo čega drugog ...)
A ja sam bila isto od takvih i shvatila da mnogo toga ne mogu riješiti na silu ili kad MENI to paše. Moralo se puno toga poklopiti i uskladiti.... Ali pismo bi mi u mladosti svakako pomoglo, barem da ga se mogu sjetiti kad zatreba...Citiraj:
tatek prvotno napisa
baš me piknula tema...
što kada roditelji očekuju da njihova odrasla djeca riješavaju njihove godinama sveprisutne bračne probleme? ti problemi su sada na vrhuncu.
kako voditi tuđe bitke?
Nažalost, imam dugo i predugo iskustvo s tim... U mladosti sam se čak pitala jesam li ja to skrivila. Ponekad saslušam žalopojke, a ima i dana kad ih jednostavno zamolim da odu...Tuđim svađama nije mjesto u mom domu. Ostavlja to gadan i gorak okus, ali shvatila sam na temelju dugogodišnjeg iskustva da su njihove bitke NJIHOVE (oporave se puno brže nego ja, iz cipela promatrača) i da ih treba samo držati što dalje od sebe. Jednostavno, to je njihov životni stil. Pouka koju sam izvukla je zapravo korisna - svađe i deračina i nerješavanje problema nikad nisu postali MOJ životni stil, znam jako dobro što i kako treba zaobići, a što riješiti na vrijeme.Citiraj:
mislava prvotno napisa
Ono što me brine je činjenica da su mi roditelji svaki dan sve stariji, da će sve više trebati pomoć, brigu i pažnju, a ima dana i tjedana kad su sve prije nego ugodno društvo i sebi i drugima... Tja, ne znam. Valjda ćemo naći neko rješenje.
Peterlin,
u pravu si. svaka ti je na mjestu.
još sinoć sam odlučila napraviti korak unatrag, ograditi se od njihovih problema. prenose svoju nervozu na mene, ja zatim na svoju djecu...nema u tome ništa dobra.
bilo bi lako da su sami...ali tu je i dijete u pubertetu, samo zbog nje ne mogu skroz dići ruke...
Ah, razumijem... I ja sam (puno) starija sestra. Teško je to - ja ni danas ne razumijem ljude koji sami sebi od života rade muku (a meni izgleda kao da ne bi trebali) i puno puta sam bezuspješno pokušala nešto reći... Nažalost, ne čuju i nikad nisu (a pitam se i s kojih osnova nešto uopće reći...). Jedino, doslovce JEDINO što na neki način zamjeram svojim roditeljima je to što nisu dospjeli tijekom skoro cijelog života riješiti svoj odnos. ALi da mogu, riješili bi...
Da takvi parovi mogu shvatiti kako njihove svađe utječu na druge, poduzeli bi nešto.... Ovako, ne znam sama što bih rekla. Tužno je to.... :(
Jako su nas voljeli dok smo brat i ja bili mali, sve bi dali za nas, ali ništa nisu učinili (valjda zato jer nisu znali i mogli bolje) da poprave svoj odnos, ili da ga prekinu i nađu si nešto bolje. Ovako... :/ dolazim samo do zaključka da valjda tako mora biti. NIsam tu mogla ništa kad sam imala 12 ili 18 godina, ne mogu ni danas. MOGU zaštititi svoj dom od njihovog nezadovoljstva, a to pokušavam i raditi (ne uvijek uspješno).
uh, ja razumijem... teško je iz te ushrane perspektive išta lijepog vidjeti.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
što je najbolje, takvi se obično druže sa sebi sličnima ili ni sa kim (jer crpe, ne samo svoju, već i tuđu energiju) i nemaju priliku vidjeti nešto bolje.
bila sam u takvom odnosu i živjela poluživotom, u samoobmani.
branila sam se ulaskom u svoj svijet ignorirajući onaj stvarni.
tako mi je bilo lakše, neko vrijeme - živjeti u laži i iluziji da će biti bolje.
osim toga nisam znala kako izaći iz tog začaranog kruga.
brrrrr
to je, zapravo, jedino rješenje.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
možemo im samo dati na znanje da ih volimo, ali da ne volimo njihove svađe i netrpeljivost.
a jel se zna kako je na kraju završila priča ponosne mame?!? jesu ostali zajedno?
vidim da su u međuvremenu dobili i treću bebicu pa vjerujem da je sve u redu :)
a kako si ti do kraja izašla iz toga.Citiraj:
fegusti prvotno napisa
Sorry na ot. pratila sam te neko vreme, a onda zbog bebice prestala. Sad sam ja u poluživotu, pa me baš zanima. može na pp.
Drage moje rodice,
drago mi je da sam nabasala na ovu temu.
U ovim teškim trenucima mog bračnog života, puno mi je pomoglo pročitati da i drugi imaju sličnih problema.
Dan po dan, razgovori i kompromisi...
Hvala što postojite, cmok
nadam se da smijem uletiti, vidim da nisi dobila odgovor. fegusti se razvela.Citiraj:
vanesax prvotno napisa
hehehe, tvoji uleti su mi uvek i više nego poželjni.Citiraj:
Trina prvotno napisa
I nisam dobila odgovor, verovatno zato jer je žena možda prestala aktivno pratiti temu. Srećom.
Ja sam već jedamput razvedena i često razmišljam o ponovnom razlazu, ali je sad situacija drugačija, kompleksnija (da ne kažem intelektualnija :roll: )
Nismo venčani, dakle, možemo se razići kadgod, ali tu je jednogodišnja preslatka cura, tek sam počela da radim nakon dugog porodiljskotrudničkog bolovanja (radim u smenama), a ima tu valjda i nekakvih emocija i zapravo sam stalno na ivici i nemam pojma šta da radim. Jer postoji između nas nekakvo slaganje, oko cure sve 5, on je vrlo posvećen i odgovoran otac, podržava me u većini kada se radi o njoj, bla, bla, ali samo naš odnos, hm... šta je to? Jel se to maže na hleb? Kupuje na pijaci?
Svi imamo, da, ali mislim da su ti razgovori općenito precijenjeni. Mom braku više pomaže kad ja živim i odrađujem svoj dio posla, i nastojim biti zadovoljna i sretna, bez da stalno nešto žicam svog partnera. Nekad daje više, nekad manje, negdje sramotno malo, negdje više od prosjeka, ali to je tako, svi smo takvi. E, i umjesto da se tjera mak na konac bolje je činit život lijepim, zaboravit brige, nesporazume i gradit na običnim, veselim stvarima, oprostit, zaboravit i ić dalje.Citiraj:
angelina_2004 prvotno napisa
Da, draga, i ja sam tu negdje... Razgovor treba i NUŽAN je kad nešto zaškripi onak jaaaako, kad komunikacija ode vrit i mora ju se na silu vratiti na tračnice. I pomogne. Ali ima cijenu. KOd nas pali također jednostavan život uz UVAŽAVANJE partnerovih želja i potreba. AKo nosimo taj jaram braka zajedničkim snagama, ništa nije preteško. Ako jedan vuče a drugi se šlepa, to ne valja. E, TADA treba sjesti i razgovarati. U normalnim okolnostima zadovoljnim ljudima na pamet ne pada sjesti i razgovarati, to se događa usput - planira se... neznamnija... ljetovanje, obnova kuće, još jedno dijete... uz hrpu drugih aktivnosti. Problem je kad izgubiš partnera iz vida ili on tebe. Tada treba iskoristiti sva sredstva (a razgovor je jedno jako važno) za popravljanje stvari. U mojoj kući, dogodilo se možda dvaput u deset godina braka i nešto malo manje godina uvertire da moramo sjesti i razgovarati. Sve ostalo rješavaš odmah, u hodu, kao i kućne poslove.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Ovaj forum otkako sam zatrudnila redovito pratim ali rijetko pišem. Gorim od želje da kažem..... Peterlin, svaka ti čast :naklon:
savjeti na mjestu, dobronamjerni i lijepo rečeni!
Inače, ja sam dijete roditelja koji su imali lijep brak u koji se još uvijek ulaže jako puno truda, kompromisa, razgovora, druženja i naravno pokoja svađica.
Moj brak nije baš takav, ali se oboje trudimo. Vjerujem da će pomalo sve doći na svoje jer velike promjene su nam se dogodile, ali da je teško - je!
A što kad jedan vuče, a drugi šlepa tjedan dana pa onda tri dana šlepator povuče, pa onda opet tjedan dana... i tako unedogled. Ne znam za vaše MM-ove, ali mom se stalno mora nešto govoriti. Već se ja osjećam loše zbog toga, ali ja mu zaista moram stalno visiti nad glavom i to forama poput: ajd molim te iznesi smeće, već ispada iz kante!Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Najviše me smeta to što sam mu morala govoriti i da se više posveti M. Pa je bilo, ona je još mala ništa ne razumije, kad narste, onda ću... Trebalo je vremena da mu objasnim da se odnos gradi od samog početka. Pa onda fore oko presvlačenja pelena. Zamolim ga jednom u tjedan dana da ju presvuče, onda izmotavanje, ti to radiš bolje (ja u tom trenutku radim nešto, dakle, ne odmaram, nisam na kavi, u kadi...), ona je nervozna, ja sam nervozan.
E pa takvom liku stalno moraš pričati. Naravno, nisu to THE RAZGOVORI i stvarno mi bude bed što ga stalno cimam (hrpu puta prešutim, progutam, a onda se ta knedla učetverostručena vrati za dva dana nazad), ali ne vidim načina osim da ga bacim kroz prozor.
Najbolja izlika za sve mu je: ja plaćam račune (ne misli tu financijski, nego doslovno, a to radi internet bankarstvom, što bi rekli, iz fotelje), iznosim smeće, radim (čovjek radi dok se ja, kao, odmaram cijeli dan kod kuće), idem u trgovinu (istina, nemamo auto, ali kad se sjetim koliko sam se ja vrećica nateglila iz trgovine i dok sam bila trudna..., a sad jednostavno ne stignem) i ponekad operem suđe.
Ne znam, valjda su neki sinovi (i kćeri) totalno razmaženi. Ovaj moj je sin jedinac, nosili su ga na dlanu i još ga nose. To je lijepo, ali ipak dijete treba pripremiti na život i na to da će nekada nekome biti bračni drug s kojim treba dijeliti i dobro i zlo.
Ovaj moj je trenutno vani. I vratit će se pripit. Nije mi to bed jer inače jako dobra osoba i nije problematičan. Izađe najviše jednom tjedno i to je ok. Ali brate, ako misliš da imaš pravo na društvo, izlaske, općenito ispušne ventile (neki dan je kupio električnu gitaru), imaj u vidu da i ja imam potrebe pa makar to bilo piskaranje na Rodinom forumu dok ti pereš suđe!
Ja sam godinama tupila svoje, pričala, spominjala, opominjala...dok nisam postala imuna na neke stvari, odnosno prihvatila muža takvog kakav je, iako mi se takav ne sviđa pretjerano (ustvari sad mi se sviđa, tad nije). Ista stvar je bila-ajde ovo, ajde ono, nemoj ovo, nemoj ono, a najteže mi je padalo to što mu nije bilo prirodno baviti se djecom a imamo ih troje. I kad sam skužila da nam se brak svodi na ništa, hrpetinu riječi bez ikakvog gušta, okrenla sam ploču. Zapravo sam prihvatila sebe kao ovakvu i njega kao takvog. Moj muž je super otac ali na ne predugo vremena. On je svestran čovjek sa hrpom hobija, poslića i smislom za zaraditi lovu. A ja sam talentirana za djecu, odnosno ja sebi ne moram dozirati vrijeme provedeno s njima. Pa je situacija takva da muž radi i zarađuje jer mu tako paše a i nije previše vremena kući a ja sam sa djecom. Djeca ga imaju u dovoljnoj količini a ja sam sigurna da sve štima. Bacanje smeća i te sitnice..radim uglavnom sama. Zapravo, nekad mi se čini kao da živim ko samohrana majka. Osim što mi u krevet navečer legne dobar tip i isti taj puni novčanik. I nije loše. Opustila sam se, opustio se i on i sad mogu reći da imamo dobar brak. Za razliku od onog prijašnjeg cirkusa.
Ali moram reći da je i on puno radio na nama i odrekao se puno stvari.
Ovo je tako iskreno, Trina, i istinito, zapravo bih mogla potpisati.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Sve te sitne svađica - odnesi, donesi, daj, uzmi više se tiču toga tko bismo željeli da naši muževi budu - nego samih stvari koje tražimo. Ja sam to osvijestila kad sam shvatila da kad bi on radio x u nekim drugim segmentima da mi ovo ili ono ne bi bio problem. Drugim riječima - htjela sam drugog i drugačijeg čovjeka kraj sebe.
I onda se pitaš što ćeš i kako ćeš - i jedini put da brak postane dobar je da prihvatiš i zavoliš onoga koga imaš. To je brak, i to je sloboda za oboje. Sve dok ga nastojiš nategnut i navuć da bude bar malo bliži slici koja ti se sviđa u klinču si i ti i on i brak i tu nema ni radosti ni slobode. Ja sam u jednom trenu odlučila od njega ništa ne tražiti - pod parolom samo slobodno davanje je vrijedno davanje. Efekti toga su bili dugoročni; em sam ga upoznala, em sam mu dala slobodu, to mi je jedna od najpametnijih stvari koje sam zgruntala u životu...
Da, i to je ljubav. To je prava stvar. No, treba imati puuuno živaca za tako nešto. Onih svakodnevnih živaca.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Ma, i ja sam rekla i sebi i njemu da neću tražiti ništa, ali kada si sam s malim djetetom i zaista ne stigneš napraviti sve što bi htio, onda poludiš kada on spava cijeli dan (kao danas), ili si bez grižnje savjesti priušti čitati/gledati film/sjediti za kompom do kasno u noć pa onda prespavati prijepodne umjesto da ti je nešto pomogao, odnosno, bio s djetetom.
Kao i Trini, i meni je bed to što njemu nije prirodno baviti se s djetetom. Hoće on biti s njom, posebno sada jer ima neku povratnu informaciju, ali on to tako brzo izgustira. Meni se jučer čudio kao ona kada je sa mnom bude zaokupljena s jednom stvari s kojom se igramo, a kad je s njim, onda samo leti po sobi. A ja ga gledam kad je s njom, on sjedi na podu, u svojim je mislima, a ona jadnica puza okolo naokolo, a on tek s vremena na vrijeme kaže, pazi Mašo, udarit ćeš se, nemoj ovo, nemoj ono. Ili ju nosa po stanu, a ona se objesi i kao da vegetira u njegovom naručju i misli si: Ok, izdržat ću dok mama završi s poslom.
Mislim da je općenito problem nas žena to što mi očekujemo od muškaraca kako će se promijeniti kada se vjenčaju. Meni je MM rekao, ja se nisam promijenio, ti si se promijenila. Ti si znala za koga se udaješ (i zaista, prije nego smo se vjenčali, bili smo zajedno 7 godina, a od toga smo živjeli 3 godine kod njegovih). No, ipak si misliš, pa bit će mu neugodno da ja radim sve, a on se zeza sa stvarima koje su mu fora. Pa nisam ni ja neka bezveznjača koja nema interese na koje bi potrošila vrijeme, ali ne stignem. Ali ne, ja sam mama i ja se trebam odreći svega. I nije mi bed što sam se odrekla, čak na to ni ne gledam tako, sve bih učinila za svoje dijete. Ali mi nije jasno zbog čega on nema tu obavezu prema ženi i djetetu koje voli. Posebno prema njoj jer se povjerenje gradi od ranih dana. Neki dan sam mu rekla da ako se tako nastavi ponašati da će se M. kod svakog problema obraćati meni jer sam sada ja ta koja mijenja pelene, a uskoro ću biti ja ta koja će rješavati druge njezine probleme.
MM je dobar, zanimljiv, duhovit i drag čovjek, i sve je to vrijedno truda, no nekada je fakat teško. Pomaže mi to što se stalno molim za strpljenje, ljubav i razumijevanje. Evo, u posljednjih par dana pomaže. :-)
Bez brige, draga, taj odnos s djecom okrene se za 180o kad dijete napuni 3 godine.... prije toga mama je nezamjenjiva, a tata se obično teško snalazi. Isprobano... To je možda majka priroda tako uredila - dok dijete dojimo, tata je druga liga. ALi kad to dijete preraste, DIJETE SAMO rješava svoj odnos s ocem. Sigurno.Citiraj:
SikaPika prvotno napisa
Druga je stvar odnos dvoje odraslih - ja znam što je meni prihvatljivo, a što nije... mm isto zna što je njemu prihvatljivo, a što nije. Problem je mnogih mladih/friških parova u tome što dobiju dijete dok još nisu u potpunosti riješili svoj odnos. Teško je to, a nema puno manevarskog prostora - istovremeno moraš biti i roditelj i partner... Tu život natjera žensku populaciju da se prije prilagodi, jer ih bebe trebaju, a muškima često treba više jer nisu tako jako biološki vezani. No, uz dobru volju sve se to da riješiti... Kako god bilo, kad ljudi to prerastu (kako je lijepo Trina opisala) obično sve dođe na svoje mjesto.
Moja sreća il nesreća jeste da smo u brak stupili vrlo mladi(skupa smo imali 42 godine he,he, he). Brzo sam ja skontala da on nije tip s kim mogu dugo, pa sam odlučila da ga malo prilagodim. Naravno, nije to došlo ko iz čista mira, prethodovale su svađe, galame, ma svašta živo. Ali ja sam uporna osoba. Odmah sam vidjela da promjena ne smije biti radikalna, već pomalo, ne brzo i ne jako, jer se opirao. I uvijek praćena dobim primjerima iz prakse(okolina ili mi sami ako smo bili uspješni). Danas mi mnogi priznaju da sam uspjela(njegova rođena sestra). Moram priznati ne u svemu, ali nešto sam promijenila, na nešto se naučila a nešto jednostavno ignorišem. I on to zna. I cijeni mi to. Nekada su naši odlasci na more bili fuj, danas je to super. I dalje ja radim, polako ali sigurno. Moja misija na ovom svijetu jeste da učinim čovjeka od njega. On je moje 4. dijete. Šta ću kada ga volim?! Volim ga do neba i nazad! Strah me sad obuzme kada pomislim da se može desiti da jednog dana kada ostarimo on ne bude tu kraj mene, jer smrt ne bira. Imao je teško djetinjstvo, bez pravih odnosa, bez pravih roditelja. Moje djetinjstvo je bilo divno. On je svjestan toga, i vidim da je ponekad ljubomoran na to. Trudi se biti dobar, pošten, čestit. Tu i tamo zakaže. Ali zar ne zakažemo ponekad svi?! Ja i dalje nastavljam, jer to je ljubav, voliš nekoga jer ga voliš.(ovo nekad reče Koeljo) Razloga za ljubav nema. Samo za mržnju. A ja neću dopustiti to!
Nadam se da će biti tako. Vjerojatno me sve to pogađa zato jer je moja obitelj bila prilično disfunkcionalna i više od ičega svojoj M. želim osigurati ljubav i pažnju i mame i tate, jednako. Želim da ga voli, a ne da u njezinom životu bude samo prolaznik ili, ne daj Bože, teret kojega će i kada nas ne bude bilo, nositi na leđima, kao što ja nosim svoje.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Čini se da imamo istu misiju. To i ja često kažem, da imam dvoje djece, jedno malo i jedno veliko. Osim što se u hrpi toga ne snalazi, ponekad se ponaša baš kao dijete pa sa svojim velikim molećivim očima traži da mu napravim ovo ili ono. Zapravo, sad kad pomislim, već dugo nije jer od kako je nam je došla M., ne skačem više toliko oko njega, no nisam skužila da mu je to bed. RAzuman je.Citiraj:
eris prvotno napisa
[/QUOTE]Strah me sad obuzme kada pomislim da se može desiti da jednog dana kada ostarimo on ne bude tu kraj mene, jer smrt ne bira.[QUOTE]
A propos ovoga, večeras sam na neki čudan način uspjela srušiti bocu sa sokom koja je pala iza frižidera, razbila se i zas*ala sav pod ispod friza i kredenca. Naravo, morali smo odmaknuti frižider, zavlačiti se, uspjela sam se posjeći... Uglavnom, krene prepirka: Rekao sam ti da to ne treba stajati tu... Da si ti oprao suđe, to se ne bi dogodilo... LJuta ja, ljut on, napetost se može rezati nožem... Ja to kupim, a on jede za stolom i odjednom počne teško disati. Samo sam uspaničeno skočila, došla do njega i pitam ga što mu je. Zabrijala sam da je srce iako nikada, ama baš nikakvih problema nije imao. Kada je rekao da ga guši, us*ala sam se, pomislila sam, naživcirao se... Oči se zasuzile... Naravno, u istom trenu se sva ljutnja zaboravi jer ga uz dijete volim više od svega na svijetu.
Na sreću, ispalo je da je malo prenaglo jeo i nije prožvakao veći komad kruha s masti i paprikom pa mu je zastalo u jednjaku i malo ga zagušio :lol:
Da, neki dan smo si rekli da se ne smijemo svađati pred M., a ako slučajno krenemo, da prvo od nas dvoje koje smogne snage i ima više živaca u tom trenutku kaže Volim te i da svađa tu mora prestati. Mislim da će to upaliti.
Tako je kod nas. Pokušali smo sve i svašta, sve bez učinka. Ponor među nama postao je nepremostiv. :cry:Citiraj:
Trina prvotno napisa