bravo Roza!
Printable View
bravo Roza!
Mojca, u vrtu sve ide polako. Osim jednogodišnjih biljaka. Strpljivost i godine čuda čine.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
u micelij brijem, tako se uzgajaju gljive,ja ću provat uzgojit bukovačeCitiraj:
suncokret prvotno napisa
minim thanks :)
Znam Beti da ide sporo, ali kakav-takav napredak, rast se vidi... a tu ništa. Sve čući pod zemljom 6 godina... na to sam mislila. :)
Roza, Kornelija B.Š. je imala dobar način uzgoja bukovača u jednoj emisiji. Si vidjela?
kako se ne vidi, raste drvo, a ako još niknu i vrganji pod njim :)
bukovače sam uzgajala jednom na slami, a već godinama se spremam probati na oblicama, ali prelijena sam...
Jesam nedavno je bila na TVu, baš sam se oduševila, i provat ću ove godine bez obzira što već malo kasnim, kaže ako se deblo drži na toplom da će gljive izrasti brzo.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Rozickagrozicka pregledala sam i pročitala blog,sad u miru od 6 sati:mrgreen: stavila pod favorites :mrgreen: 6 godina nije puno...
a što je 6 godina u vrtu...
znate kako kaže Đ.B.
Ko nije drvo razumeo prvo,pa tek onda sadio,
Taj nije ništa uradio... I shvatiće kad tad,da ne zna šta je hlad
Hajde da se i ja javim ovdje. Ne mislim se seliti, živim na cca 10 min od N. Zagreba, ali srećom na selu - u centru našeg glavnog grada sam za kojih 20 min, prije nego netko tko ide iz recimo Zaprešića ili Sesveta. Imamo kuću s velikim dvorištem, dio je ograđen, dio još čeka da se ogradi kako treba jer se stara ograda pomalo raspala, ali bude i to uskoro. Imam uzgajivačnicu pasa, ali trenutno u ovoj krizi je teško ih upoče udomiti a kamoli prodati bez obzira na kvalitetu porijekla. Osim toga hranim bijele piliće za tov za nas doma i dio familije, držim kokce za jaja i trenutno razmišljam kako nagovoriti MM-a da uzmemo dvije koze i možda kravicu. Djeca rastu i treba im sve više hrane, mlijeko kupujemo svakodnevno i nikada ispod dvije-tri litre, a rado bi naučila kako se radi domaći sir, vrhnje, maslac i slično. Sve to volimo jako pa bi se dobro iskoristilo. Osim dvorišta imamo i nešto oranica, te dvije-tri livade za košnju koje sada koriste rođaci da ne stoje bez veze. Posadili smo par voćkica, dva lješnjaka, imamo vrt iza kuće i tako. Pomalo se snalazim, jedino kraj troje djece i posla nekada ne stižem sve, ali učim.
Roza kako ide s pripremama?
Mi smo u fazi popisivanja sta nam treba,tacnije u pripremama za selidbu.
Mada vjerovatno necemo ici dok je jos snijeg,jer nas selu nismo spremni na ovu zimu.Dogodine cemo se ako Bog da pripremiti.
Mislim da cu ovih dana zavrsiti oko sjemena sta nam sve treba,pa cu ti poslati pp da se dogovorimo.
Kod nas na selu je dosta vlazno dugo u proljece,pa nekako kasnije sijemo od svih ostalih.
Sta mislis,jel bi trebali kad dobijemo sjeme da zasadimo u casice,pa da onda prebacimo u zemlju?
Sve ovisi što je u pitanju. Salata, zelje, kelj, brokula, rajčica, paprika, patliđani, krastavcni, tikvice i slično je najbolje posaditi prije u tegle da imate flance s time da tikvice i krastavce se može saditi i izravno, samo ovi iz čašica prije dođu do stola. Salata se ionako sadi svaka cca dva-tri tjedna pa onda je dobro imati za raniju salatu presadnice iz klijališta.
Mrkva, peršin baš i nisu za presađivanje, celer bez problema, rotkvice ne vole presađivanje, grašak, grah i slično se sadi izravno kao i razne lučice. Lučice sadim tako da ih samo lagano zapiknem u svježe prekopanu zemlju tako da vrh onog njihovog špica viri van, tako mi na kraju budu velike, a nije ih teško vaditi ni kao mladi luk, ni kasnije kada dozori.
Zibba,hvala ti na savjetima. :-D
Koliko prije izravnog sijanja u zemlju se ovo sto si nabrojala sije u tegle?
Koke smo gledali,za pocetak kontamo oko desetak koka,mozda koju manje,jer su one prave domace skuplje,i jednog pijetla.
A kravu bismo isto zbavili,no zasad cemo imati previse troskova oko same kuce,i okucnice,da necemo moci odmah stalu praviti,i kravu.
No bar u blizini susjedi imaju kravu,pa bismo kupovali domace proizvode,dok sami ne budemo imali svoje.
A i bice mi dovoljno novog da ucim,taman dok savladam "gradivo" oko sijanja,onda mogu preci na marmeladice i poslije i mlijeko i mlijecne proizvode.
Al sam laik skroz oko muzenja krave :oops:,kod mame sam toliko puta pokusavala,a s obzirom da sam dijete odraslo na pasteti i salami,moja snaga je minimalna.Inace imam skroz slab hvat ruke.Jos sam gledala tehnike muzenja,al me jednostavno nije islo.Pokusam,ne moze,mama preuzme,mlijeko ide ko od sale :-(.
Tak da me strah malo toga.
Ma nema frke, tu smo da se pomažemo.
Na vrečicama sjemena ti piše od kada do kada se sije u kutije, a kada na gredice. Ovaj termin prije je za morske predjele recimo, sredina kod nas u kontinentalnoj Hr, dok pred kraj je u hladnijim razdobljima tipa planina. Tako recimo, ako čekaš da prođu mrazevi i ostalo kako bi posadio rajčicu vani, a njoj treba cca 2 mj da iz sjemena razvije kvalitetne flance onda siješ sredinom pa prema kraju ožujka, da bi ih krajem svibnja sadila na njihovo mjesto. Negdje sam pročitala da su rajčice jedino povrče koje se ne ubacuje u plodored, nego da one vole imati svoje stalno mjesto i da im to najviše odgovara. Nisam još uspjela isprobati i dokazati tu tvrdnju, ali ako tako piše u knjigama o biološkom uzgoju, vjerojatno je tako.Citiraj:
Koliko prije izravnog sijanja u zemlju se ovo sto si nabrojala sije u tegle?
Musti nikada nisam probala, ali sam čvrsto uvjerena da ja to mogu naučiti. Do sada sam radila nešto zimnice, kiselila krastavce, mahune, papriku, pekla papriku za škrinju, kuhala rajčice, pekmeze od šljiva, jabuka, krušaka, marelica, braskvi, ribizla ..., pravila svoju vegetu i tako dalje i to sve bez ovih kupovnih konzervansa tipa đemfiks i slično a pekmezi se drže i ne kvare i do dvije godine. Ma sve što čovjek želi naučiti, to će i naučiti.
Zibba je sve super napisala!
Mi u fazi završavanja renovacije kampice, krečem sa sijanjem pomadora balančana i paprika, peruanske jagode itd. Imam i "day job" koji moram završit tako da žongliram sve to u nadi da ću stiči. Pravi posao tek kreče kad dođemo na zemlju :)
Nasa ideja oko odlaska na selo i zivota u prirodnom okruzenju je propala...:cry::cry:
Pa zašto??
:cry::cry:
Zato sto smo bili previse naivni misleci da ce muzevi prepustiti nama brigu o selu,s obzirom da je svekar preselio,a svekrva iznemogla,ne ide vise,vec zivi u gradu.
Medjutim, draze joj je da bude tako,nego da mi tu zivimo i radimo,jer ona ne moze da zamisli da joj unucad zive na selu,pored ovakve ljepote u gradu :roll:.
Ne bi mogla da umre a da zna da su joj unuci seljaci.
Muzu je pravo tesko,a meni je sve palo u vodu.
Zamisljali smo svakakve probleme koje bi mogli imati,ali o ovom nismo pomisljali uopste,s obzirom da do tog nikome nije stalo,svi vole u grad,i svi imaju svoje u gradu.
Kao iz brige za nasu djecu,ne moze.
:-(
Ipak nas evo opet :-D
Mojoj radosti nikad kraja.
Jucer smo pricali,pregovarali,i na kraju je muz uspio ubjediti svoje.Kako god,mislili smo ako ne budemo isli na ovo selo,trazicemo drugo,ali definitivno moramo ici.
Na kraju su njegovi pristali,jer su vidjeli da smo definitivno odlucili ici.
Hvala dragom Bogu.
A sad ti pisem pp oko sjemena Roza...:heart:
Evo sutra dvije kozice dolaze u naše dvorište-štalicu, mama ( 3-4 godine) i kćer ( 1 god), po riječima vlasnika obje skotne. Krećemo u avanturu.
Pa zar nema nikoga ovdje?
Ja pratim i zanima me kak se snalazite s kozicama. Voljela bih ih jednom imati... za sada su mi pune ruke sređivanja kuće i okućnice, započinjanja novog vrta i same sebe (prvi put trudna)...
Rutvica, OT, imaš predivan avatar, čestitam na trudnoći... uživaj u kreacijama. :)
Evo, kod nas jedina novost da su udomljena božićna drvca sretno posađena na Žumberku. Sad su u društvu jabuka, šljiva, kruški i oraha. I naravno, božićnih drvaca od prošle godine. :)
Ja dumam kako da vratimo dugove (i naravno ništa pameto nisam smislila :mrgreen:), pa da krenemo u neko osnovno uređenje kućice. A znam sebe, kad krenem, ne znam stati stati, pa rađe ni ne krećem. Ali, dogovorili smo sa susjedom koji je vičan teškim radovima (čitaj: jak ko bik) da nam pomogne sljedećih nekoliko vikenda da raskrčimo što raskrčiti treba, prije nego opet sve propupa i razbuja.
Zibba, kako ide s kozicama? Kad stižu prinove?
Koze su super, privikle su se na nas, napokon izgledaju kako treba jer su bile stravično mršave, starija je imala gadan mastitis pa smo morali liječiti, ali sada je sve bolje. Dosta su plahe, prestrašene, prva ti dana nisu znale što bi vani kada sam ih izvela da pasu, ali sada jedva dočekaju travu. Vjerujem da će prinove biti uskoro, ne znam još ocijeniti. Jućer su doselile i malene jarice od 3 tjedna, baš su slatke, kao kakve srnice i jedna je takva maza da se samo gurka da ju gladim. Stigli i pilići za tov, te nova tura nesilica od 15 tjedana. Kod nas je veselo kako god se okrene.
:raznježenismajlić:
Baš lijepo... :) Uživajte.
kako je kod vas lijepo...Citiraj:
zibba prvotno napisa
:kiss: sretno
Da vidite što propuštate.
http://public.fotki.com/reporterka/my-first-album/
Divno!Mi smo našli gdje ćemo uzet jato, miks koka, patki i gusaka, ako nekome treba kontakt javite na pp. Trebali bi uzeti početkom ljeta, a kozice se nadamo uzeti od tate jedne drage forumašice ovdje. Isto za mjesec-dva.Citiraj:
zibba prvotno napisa
Zibba i Roza Groza, hrabre ste i divim vam se. :-)
Roza, citat cu sa velikim zanimanjem tvoj blog i zelim ti sve naj naj bolje sa preseljenjem u kampicu i sa svim ostalim planovima.
Ako ti bude trebao savjet u vezi vinograda i vina javi se na pp, moj stari ima vinograd i radi bijelo i crno vino i nista na svjetu ne voli vise od pricanja i davanja savjeta o vinogradarstvu i vinarstvu. :-)
Roza Groza čestitam na blogu, upravo ga čitam i proučavam. moram priznati da sam te sasvim drugačije zamišljala, vjerojatno ko i svi mi ovdje jedni druge.
puno hrabrosti i samopouzdanja treba ovaj korak, respekt! ja ga nemam. imam kuću, voćnjak i grunt podno Medvednice, prekasno nešto, imam zemlje dole niže na bacanje, mislim da bi mnogi ubili za tako nešto da ne moraju kupovati, ali eto ja ne bi ovo mogla, niti ja niti mm. mislim da meni ništa ne bi uspijelo, baš smješno s obzriom da sam rano djetinjstvo tamo provela dok su još baka i deda bili živi i hranila kokice, muzla kravu, sadila jagode sa bakom, brala šljive za rakiju...mogu samo reći moja/naša šteta. ne volim grad nešto specijalno, tu sam gdje jesam radi posla, mogućnosti koje imam za dijete od vrtića, preko školovanja, muzičkih, jezika, sportskih aktivnosti i sve ostaloga. makar ponekad se uhvatim u maštanju da živimo gore, mi dvoje djece, dva do tri šarplaninca, koja maca, voćnjak, sadnice, koja koka, stalno na zraku, stalno u pokretu, raj na zemlji, i za nas i djecu, i onda se opet vratim u stvarnost i kako je mislim Anemona rekla možda bi mi bili sretni, ali pitanje da li bi tu sreću djelili i naši klinci. makar ne radi se tu samo o našoj kćerkici koja je ionako tek 2 godine, radi se o puno toga, a prije svega što mislim da ja i mm nismo baš za to stvoreni, možda jednom u penziji, tko zna.
ali skidam šeširi tebi i Zibbi, i dosita vam želim da uspijete i da ostvarite sve točno kako ste si zamislile!
Ma nije to hrabrost, već potreba, bar s moje strane. U gradu u nekom stančiću ne bi mogla nikada živjeti ma kakvi super uvijeti bili, škola, vrtić, dr i slično na par min hoda, sve moguće dodatne aktivnosti za djecu i nas. Ipak je kuća tvoja, da imaš dodatne troškove stalno s kućom i dvorištem dok stan jednostavno prefarbaš, vrata i prozore stavljaš jednom u 100 godina, sitni kvarovi su svugdje isti. Ali to da ne vidim zemlju kako treba osim u tegli za cvijeće( a i ta je zemlja upitne kvalitete) i da ne mogu pustiti djecu da se igraju vani na dvorištu nego da moram isključivo ići s njima u park, te paziti na svaki njihov korak da ih nešto ne zgazi. Da u gradu ima više djece pa uvijek ima u parku nekoga za igru to je istina, ali moja djeca su ipak navikla na društvo, još smo u slijepoj ulici - još uvijek jedini stanovnici te uličice- pa djeca dođu tu se igrati i rolati a ne moraš brinuti da će ih nešto pogaziti, nadgleda se samo da ne odu na cestu ali već znaju da se ne smije. Cijelo susjedstvo pazi na njih i super im je. Nemamo park s inventarom za igru, ali djeca uvijek nađu neku zabavu, igraju se kod susjeda s zečekima, odu k drugome vidjeti telića i kravu, navrate kod nas juriti s psima, iznesu u uličicu igračke, lopte i igraju se, krede kojima cijelu ulicu zašaraju pa je veselo, rolaju se ( drže tečaj rolanja za manje ovi veći).Citiraj:
Zibba i Roza Groza, hrabre ste i divim vam se.
Životinje su tu iz ljubavi, ali i potrebe. Kokice za jaja, pilići za škrinju, koze će dati mlijeko ali i jari ća za ražanj ( ne neću reći da ne jedemo meso, to je ljudska potreba i živjeti se mora), pa zašto onda da platim nešto u dučanu a ne znam kako je hranjeno i držano, pilići čudne boje kada mogu doma othraniti 50 kom po dvije ture i kojega prodati da namirim makar dio troška hrane. Ne hranim pajceke jer ne jedemo puno svinjetine, to kupim u mesnici kao i junetinu, teletinu, puretinu ali pazim što i gdje kupim. Imam uvjete za to i zašto ne bi onda si imala nešto doma.
Vrt se sadi jer imamo zemlje a svaka domaća salata je ipak bolja od one kupljene, čak i s placajer prskaju s nečim da bi ostalo svježe.Vrt nije kraj ceste, kao što znam vidjeti kraj autoputa posađena polja slate ili zelja koji na kraju završe na tržnici kao prirodna proizvodnja. Što mogu i stignem obaviti, to ću i imati, pogotovo kada dječica malo porastu pa će biti i više vremena, a i pomoći i od njih.
Ne definitivno nije hrabrost, već isključivo potreba - pogotovo u današnje vrijeme kada je sve tako skupo a tko zna od kuda. Baš sam nedavno naletjela na janjetinu iz Australije u dučanu ( ha ha ha, ne možemo uzgojiti naše vlastite pa se dovoze s druge strane svijeta).
kod nas je riječ o - želji. mogli smo živjeti u gradu, ali ne želimo :mrgreen: mislim, naravno da život u gradu i selu ima svaki svoje mane i prednosti, na kraju je to stvar izbora i gotovo. kasnije se nosiš s poslijedicama svog izbora...
kod mene procvala trešnja, kruškice, breskvice (to su sve pretpostavke, tek će plodovi 100% potvrditi što raste oko nas). proljetnice već ocvale. upravo sam uhvatila sjenice kako mi marljivo čupaju otirač (zapravo odrezani komad tepiha, sve nam je improvizirano), s obzirom na sintetsku prirodu otirača, gnijezda će im trajati vječno :lol: polako pretvaram gredice s cvijećem u povrtne. sadnice su neke na gredicama, a dio u improviziranom plasteniku (polica prekrivena starim najlonom). od susjeda kupujem mlijeko pa radim sir i maslac. nijedan dan ne stignem napraviti sve što bih htjela, ima posla, a zemlja se suši. ispod malča se još drži, ali općenito je suhonjava, a nemamo baš vode za zalijevati. čekam kišu :cekam:
Jučer se Prugica ojarila. Imamo jedno maleno bijeli jare ( još nisam provjeravala spol). Imala sam problema sa ovim malim jarićima, uhvatila ih neka viroza-što li pa su dobile proljev i usprkos intervencijama veterinara dvije su uginule. Sada se samo mogu nadati da će ove tri biti dobro.
Kokice su nas na sam uskrs iznenadile sa dva minijaturna jaja, nisam očekivala da pronesu još skoro mjesec dana jer su uzete kao 15 tj stare prije 4 tjedna, dakle prenesle su po tome s 18 tjedana a inače kažu da pronesu s cca 22-24 tj. Evo od 9 kokica jučer čak 5 jaja. Jesu mala ali su domaća.
zibba, čitam s užitkom, miješa mi se tuga zbog kozlića i radost zbog 3 nova i kokica
krasna iskustva od vas koje ste se odvažile - svu sreću vam želim! Užitak za čitanje!
Ja sam daleko od domaćice koja vodi imanje :) no rado ću naručiti domaće proizvode kad vam proizvodnja bude spremna za potražnju!
a mi ko pravi englezi. preko zime živimo u gradu (kojeg također volimo), a kad otopli odosmo na "ljetnikovac" :mrgreen: rijeka nam pod nosom, hladovina, gosti nam stalno dolaze, dječurlija se igra ili kupa u bazenu ili rijeci. u bašći svakakvog voća/povrća, sve iz eko uzgoja. sad sređujemo tavan i bit će mjesta i za prespavati. dolce fa niente. :mrgreen:
Zibba :( nadam se da će sve bit OK sa ostalim kozlinima. Bravo za koke, ja jedva čekam naše jato!!
Evo da se opet pohvalimo, napokon imamo kozjeg mlijeka. Malo jare preko noći stavim s ostalim jarićima jer već normalno jede krutu hranu a preko dana je s mamom. Ujutro muzem i ima oko 1 l mlijeka sada već. Počeli smo s 0,6 a sada je litra. Cure piju bez problema, mislila sam da ću ih trebati privikavati postepeno na kozje mlijeko, ali ne nema drugačiji okus i nema mirisa. Kokce se raznesle i imam 7-9 jaja dnevno i sada su već jaja veća, piliči stvaraju probleme jer ih je ovo vrijeme već 6 koštalo glave, jednostavno prenagla promjena temperature a oni su teški i samo ih nađem kako plivaju leđno ( ma figurativno, imam akvarij pa je ovako najlakše opisati).
Roza Groza, Kako ste? Kako ste prezivjeli ljeto i kako vam idu radovi?
Rekoh, oživio topic pa da vidim šta ima, kad samo pitanja. Dajte par riječi, uživam zbog vas:zaljubljen:Citiraj:
Mrs Happy prvotno napisa
Hej ljudi :) u nas sve super, trenutno beremo plodove iz vrta i pripremamo zimnicu, vrt nam je super rodio. Imamo 2 koze, gradimo, radimo, cupamo, sadimo i uzivamo ko nikad u životu, iako navečer budemo mrtvi umorni od posla. Radujem se zimu da se malo odmorimo i još bolje pripremimo za novu sezonu. U proljeće uzimamo još 10 kozica, francuske alpine i 20 koka hrvatica, možda al samo možda i kravicu vidjet cemo.
Kakvih novosti ima kod vas?
Roza, divne su ti vijesti! Da li ste jos uvijek u kampici?