s 3.5 te pitaju jel bu ranije u školu? to se pita s 5.5?
Printable View
s 3.5 te pitaju jel bu ranije u školu? to se pita s 5.5?
Mozda se nadaju jer je "živahan" :lol:Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Ma nije to bilo sluzbeno, nego na individualnom roditeljskom su govorili kako odskace i da cemo ga sigurno dati ranije. Za dvije godine moze on i usporiti. Nikad ne znaš. Druži se samo sa starijom djecom, mlađe donedavno nije ni znao da su s njim u grupi. Uopce ih ne dozivljava. Mijesana je grupa 3 do 7 godina. Kad on bude najstariji, sigurno neće tako cvjetati. I tete nekad zaborave koliko je on zapravo mali...
Jelena, ma to ti tete svima govore kad dijete pocne citat... i sva djeca s tri godine u mjesovitim grupama se igraju sa starijima. Tocnije, vecina.
i moja je bila u tretmanu logopeda dvije godine prije 1. razreda. i išla joj je sinteza i analiza, čitala je, a logopedinja ju je ( u Suvagu) stalno usporavala u tome. nije nimalo bila fascinirana tom činjenicom jer to čitanje nije slijedilo razumijevanje, a čitanje bez razumijevanja ničem ne služi...
Postoje djeca koja s začudnom lakoćom mogu čitati i pisati vrlo rano. Moja starija je takva. S 4 godine je čitala i pisala riječi. Ne znam kad je počela tečno čitati s razmjevanjem. Ona je i koncentrirana i organizirana pa joj škola ide stvarno lako. U školu je krenula s 6 godina.
Meni se čini da je jako važno da se od sposobnosti djeteta ne pravi predstava. Želi čitati, neka čita, želi trčati, neka trči..ne treba kvariti radost davanjem posebnih značenja.
Sad ja ozbiljno pitam što znači predstava? Pa zar se vi ne iznenadite kad dijete nešto kaže, je l ne pokazujete nikakvo ushićenje?
Ne mogu stalno prigušivati što osjećam, to radim na poslu.
Čuj, u današnje vrijeme divimo se djeci pretjerano i za stvari koje su očekivane, kao da su otkrili novi ekvivalent teorije relativnosti. Takav pristup stvara u djetetovoj glavi pogrešnu sliku da je izuzetno. Sliku koju treba stvoriti u glavi djeteta je da je ono SPOSOBNO, ali ne i izuzetno. Danas vlada poplava "darovite" djece. I moj mlađi je u PCM dobio kategorizaciju darovitosti, što nije točno. On je bistar, snalažljiv i možda mrvicu iznad prosjeka, ali daleko je od istinske darovitosti koja je jako rijetka.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Dakle, trebaš pohvaliti dijete, trebaš se veseliti, ali nije pametno uvjeravati ga da je iznimno ako nije. Prvo to trebaš posložiti u svojoj glavi, što očekuješ od njega i sebe. Jer kad dođe u školu, očekivat će da mu se svi dive, a otkrit će da je samo jedan od mnogih, od kojih su neki bolji, poneki rijetki i puuuuno bolji. Ako dijete na vrijeme ne pripremiš na život, život će ga opaliti tamo gdje si ga pretjerano štitila.
Peterlin x
Koja je mjera neškodljivog divljenja?
Uživaj u djetetu i divi se. Naravno da su nam naša djeca predivna. Ali ako hvališ, hvali uloženi trud. Djetetu će tako biti puuuno lakše.
Hug!Citiraj:
cipelica prvotno napisa
Mjera neškodljivog divljenja = iskrenost
Moji su sinovi od pelena bili navikli na to - ako sam bila zadivljena, to su doznali, ali ako nisam bila oduševljena - to su također doznali. Uobičajena rečenica kritike bila je "Mislim da možeš i bolje."
to mi se čini kao totalno nepouzdana metoda #mediteranskamaterCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
:lol:
XCitiraj:
seni prvotno napisa
:mrgreen:
Evo teme za mene.
Jučer mi dijete iz škole priča da su imali likovni, da je krasno nacrtala, dobila odličan, ali je kolega dobio tri jer nije pratio upute. Okej, ne ocjenjuje se talent već sposobnost praćenja upute. Ali ipak, ...?
Onda da neke kolege ne pišu zadaće, ne znaju brojati, ne znaju slova, i tako. S klincem nitko doma ne radi. Dijete ne zna jer je zanemareno. Moja bi bila isto tako da ne posjednem svaki dan i ne dam od stola dok sve ne napravi.
Koga se tu i što ocjenjuje? Ja bih rekla da dijete dobije jedan i kažnjeno je jer doma nema roditelje koji vode brigu, a to je nepravda do bola jer ga se zakida za start u životu. Prvo od roditelja, onda od škole i zajednice.
Shvaćam da je tu uloga dnevnog boravka dobra, ali ovo dijete ne ide ni u taj boravak.
Moj je jednom dobio 4 ili cak 3 iz likovnog jer isto nije slijedio upute. Trebali su nesto raditi tockicama sitnim, on je obojao dio
Najgori mi zapravo tjelesni. Evo ga sad je u 2.frustriran zbog stoja na rukama.
U prvom ga zezalo preskakanje užeta
Ali on je tako motorički nespretniji zbog Aspergera, i tu ne znam što da radim. Koliko god se trudio, pogotovo u višim razredima, ne bude mogao imati dobre ocjene
I da, i on ima u razredu djecu koja dobiju 1 i 2. I u prvom i u drugom.
Žalosno je, istina. Jer to su sve osnove
Žuta, nema ti gore stvari nego se petljati i stvarati mišljenje temeljem izjave svog djeteta. Prvo, nemaš pojma što se u toj obitelji i s djetetom događa. Drugo, ni tvoje dijete ne može objektivno procijeniti o čemu se radi. Treće, ne trebaju te zanimati druga djeca niti se trebaš nad njima zgražati. Gledaj svoja posla jer ti je, inače, mali korak od popovanja na forumu do popovanja na roditeljskom sastanku.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Sigurna sam da ne bi željela da drugi komentiraju tvoju djecu, a da nemaju pojma u kakvim okolnostima odrastaju.
Sorry ako sam preoštra, zbilja pišem u najboljoj namjeri
jer dijete koje si sad slučajno opisala upravo je moje dijete u 1. razredu (davnih godina).
Ja sam shvatila da žuta ne kritizira to dijete, nego sustav, odnosno koji je smisao davanja jedinica djetetu u 1. razredu, ako ne zna gradivo to znači da netko treba s njim to raditi, a ne mu davati jedinicu (ili još gore, više njih)
Ja sam istu tako shvatila žutu, kao i tangerina.
Plus, mi imamo tu specifičnost što smo sa sela pa se svi znamo, tako da često stvarno znamo da li kod kuće dete ima sa kim da radi domaći ili ne. Možda je i žuta u situaciji da poznaje neke porodice dece iz razreda, pa zna tačno kakva je situacija.
Uopšte nisam shvatila da kritikuje ni decu niti roditelje, nego preoštro ocenjivanje u prvom razredu (i možda nedovoljno angažovanje učiteljice).
Kod nas su zato u prvom razredu opisne ocene. Daleko bolje rešenje.
I imali smo dosta sreće sa učiteljicama oko toga. Prve jedinice su se dobijale tek negde u trećem razredu, do tada su najniže bile trojke.
Ali postoje deca koja su u peti krenula sa tim da jedva čitaju ili loše čitaju.
Što se toga tiče, po meni nema dovoljno logopeda i defektologa da prepoznaju i rešavaju sve različite preobleme u učenju i razvoju, i onda se sve svede na loše ocene, a verovatno ne bi moralo.
Žuta, isprika, prebrzo sam čitala, još brže pisala i krivo te razumjela (imam ptsp od školstva).
Što se tiče ocena iz fizičkog, obično se dobijaju samo petice, ako išta učestvuješ i bar pokušaš da uradiš ono što je na programu. I to mi je daleko opušteniji pristup nego u moje vreme, gde sam ja kratkovida bez naočara (jer su takva bila pravila) trebala da dostignem apsolutno iste ciljeve kao i ostali. Pa pošto naravno nisam mogla, NN veće mi je uvek na kraju godine ljubazno "poklanjalo" peticu, što je razredna uvek nepogrešivo tako i formulisala pred svima.
Nije da me je nešto oštetilo mnogo, ali tek u ovim godinama sam shvatila da bismo svi mi kratkovidi u današnjem programu imali pravo na individualizaciju, i da prethodni sistem nije baš u svemu bio naročito fer.
(Uostalom, Vrci, zar ne bi i tvoje dete moglo imati neki oblik prilagođavanja, samo iz fizičkog, zapravo je vrlo nepravedno što nema?)
Citiraj:
pulinka prvotno napisa
kako gdje!
moja je curica smotana na mater, neke stvari joj idu, ali u dosta toga je trapava :mrgreen:
lani, u prvom razredu, imala je iz TZK četvorke i petice, i na kraju joj učiteljica zaključila tjelesni 4 (ostali predmeti svi 5, u moje vrijeme se to poklanjalo nama smotanim štreberima)
A to bas stvarno nije u redu da tzk
zakljuci 4.
Da, to stvarno ovisi o nastavniku. Npr. kod moje kćeri u srednjoj profesor ocjenjuje po pravilima i daje bez pardona dvojke, ali daje i petice iz zalaganja pa na kraju zaključi pet.
Situacija sad na početku petog:Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Nastavnik im zada da crtaju na slobodnu temu, kojoj god hoće tehnikom.
Prođe TRI školska časa njihovog crtanja, nastavnik ih povremeno obiđe, klimne glavom "dobro je".
Četvrtog časa se ocenjuju, moj dobije četvorku jer mu "tema nije bila dovoljno likovna i nije imao sve likovne elemente". :mrgreen:
(Mislim tako je on shvatio nastavnika, ko zna šta je bio problem, ali ono, wtf, to im je prvi susret sa likovnim u razrednoj nastavi, sa školovanim umetnikom, dao si im slobodu da rade šta i kako hoće, gledaš ih tri časa i ne ispraviš ih ni u jednom momentu? Zašto?)
Bljak za učiteljicu.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Znam da se to i danas može, ali ono, većina učiteljica nije takva, srećom. Kakvu im to radost donosi, da ostave detetu četvorku iz fizičkog, evo nije mi jasno...
I moja je nespretna i ne ide joj tzk i rijetko joj zapise cetvorku,poklanja petice.A sin trenira od 4.godine zivota i on je imao vise puta upisanu cetvorku nego mala.Ista uciteljica.
Jos on uvijek zeza sestru kako joj uciteljica poklanja petice iz tzk.
Nikome nikada nije zakljucila 4.
Bome, u nasoj skoli se iz tjelesnog dobijaju ocjene "po starom". Ajd, u prva cetiri razreda je najniza ocjena iz tjelesnog bila trojka (bar kod moga), a sad ima i jedinica (kod skoro svih redom iz penjanja na konop npr.). Meni je tako svejedno za te ocjene. Ako znas za 1,2, 3, koliko god, u prvom il kojem god razredu (ajd mozda ne odma na pocetku prvog), onda je to ta ocjena. Uopce ne dozivljavam to kao neki udar na djetetovo samopouzdanje, buduci uspjeh i sl...Citiraj:
tangerina prvotno napisa
A kakvu tugu (i zasto?) djetetu donosi, ako ima 4 iz tjelesnog? Pa sta da ima 4, ne mora u svemu bit odlicno. Nikakav smisao ocjena, ako se poklanjaju,ne vidim. S druge strane, ne vidim zapravo ni smisao ocjena iz tjelesnog - bolje mi svakako djeluje da je tjelesni puno cesce, a bez ocjena.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Po mom mišljenju glazbeni, tjelesni i likovni bi trebali biti ocjenjivani po trudu i zalaganju.
A djeci zakinutoj u nekom pogledu (loše crta, nespretno, nema sluha) bi u mom svemiru profesori posebno trebali malo više pomoći da savladaju npr. crtanje (postoje finte), tjelesni da ne spominjem.
Nekad čovjek ima blokade kod fizičkih aktivnosti, sjetite se samo kozlića.:-)
Ja sam neki dan na kružnom treningu (a smatram se motorički spretnom) trebala rukama bit na dva stepera jedan na drugom (na najviše povišenim pozicijama) i na toj visini bočno sunožno preskočiti na drugu stranu stepera i tako sve dok traje ta runda.
Moj početni stav je bio džizus ne mogu ja psihički usudit se preskočit na toj visini nogama sunožno preko stepera oslanjajući se samo na dlanove. I onak zastala i gledam taj steper. Prišao mi je trener, pokazao i uvjerio me da ja to mogu. Nakon 10 sekundi sam skakala ko velika amo-tamo bez prestanka. Al da sam tako u grupi/razredu i trener/profesor se ne potrudi, jednostavno bi otišla iz dvorane sa stavom da ja to ne mogu zbog glave (udarit ću nogama).
To bi po mome bilo idealno.
Tang, meni je baš bezvezna ta kćerkina učiteljica, al ono baš.
Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Al čemu 4 odmah u prvom razredu na tjelesnom?! Šta je poruka? Motorički si malo nespretniji i tjelesni ćeš imat 4. Ako je dobila u prvom, garant joj planira tako ocjenjivat i kasnije.
Nije dijete krivo što nema te predispozicije.
Kao ni na likovnom, ni galzbenom. Jel nosi pribor, jel se trudi? Jel zna teoriju iz glazbenog?
S tim vještinama se rodimo ili ne, ne utječemo na njih.
Znanje itekako ovisi o našem trudu i radu, na njega pojedinac može utjecati svojim angažmanom.
ok, moram stat u obranu učiteljice, iako ni meni nije sjelo to s tjelesnim, ona je inače stvarno odlična učiteljica, i ima mi odličan pristup djeci
zato sam odlučila ovu situaciju procesuirat kako je jadranka napisala, šta ima veze što nije 5.0, mala još nije internalizirala da je to nešto čemu se stremi, pa bi bilo glupo da joj ja to sad usađujem, a ako tjelesni uvijek bude 4, pa kakve to ima veze (ona inače trenira ples i u njemu baš uživa, nije da nije aktivna)
Ma moja klinka je pod dojmom i uspoređuje se s drugom djecom i na to joj kažem baš to "Nije tvoja briga ostala djeca, to ke briga učiteljice i njihovih roditelja. Tvoja briga je da pišeš zadaću i da u školi slušaš učiteljicu."
Samo me zapeklo jer recimo za razliku od nje moj klinac nekad ko da ne sluša s pažnjom pa mu kažem nemoj to, napravi ovo, a on kontra. Sad si mislim bude slj g dobio trojku iz likovnog jer je krivo razumio i zapeklo me, jer nije da namjerno ne želi napraviti zadatak, jednostavno drugačije mu je posložen mozak.
S druge strane, da, znam to dijete jer nas je jednom pratilo doma i žalio se da ga očuh i mama tuku, da ne rade s njim zadaću. Tako da meni je jasno zašto dijete ne uspije svladati slova ili brojeve i smatram propustom sustava da se ocjenjuje djecu koja nisu glupa i nesposobna već su zanemarena. Ali to dijelim tu, ne mislim napadati učiteljicu ili roditelje na sastanku. Ako učiteljica ne primijeti da nešto ne štima to nije na meni.
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk
A tjelesni, to mi je još najveći apsurd. Imala sam hipotoniju, odnosno zauvijek ću je imati. To znači da nemam eksplozivnost mišića ili kako to zovu. Ne mogu brzo trčati, ne mogu jako udariti loptu. Zbog kratkovidnosti nemam ni motoriku baš jer djetinjstvo nisam provela u igri s loptom. Imala sam uvijek tri ili četiri, rušalo mi prosjek. Drugima je podizalo. Namučim se da svladam geografiju ili povijest i onda netko dobije bod više zbog tjelesnog, a ja bod niže.
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk
Al kao da dijete ne vidi ako je nespretnjje od ostalih, ako losije pjeva, crta, ovo ono. Al ja zapravo ne kuzim u cemu je problem i da se trudi, iz cega god, pa ima losu ocjenu. Trude se i neka druga djeca sa ucenjem hrv, mat i svega, pa opet imaju lose ocjene... meni je ocjena samo neki znak, nista za uznemiravanje, znao si/napravio za toliko i toliko pa ok. Al dobro, mene i inace kritika (sto je recimo losa ocjena) bas ne uznemiruje.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
To mi sve djeluje puno bitnije od ikakve ocjene, da dijete nije pod stresom, da ne stremi ocjenama, i da trenira ono u cemu uziva.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Pa slažem se ja s tvojim stavom općenito da to ne treba shvaćat ko neku katastrofu, samo mi nekako nije ok da se to tako postavi odmah u prvom razredu kad se djeca tek prilagođavaju.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Također nije mi ok jer u Zg su upisi u srednje postali nenormalni.
Dijete nadareno za npr. jezike ne može upisat jezičnu gimnaziju jer je imalo četvorku iz tjelesnog, glazb ili likovnog.
To ti je nažalost zagrebačka stvarnost.
Kćerki od prijateljice se dogodilo upravo to. Mala je razvalila na prijemnom engleski, bila medju najboljima i nažalost zbog lošijeg ukupnog prosjeka (zbog jednog od takvih predmeta, mislim da su bile 2 ili 3 četvorke), dijete natprosječno talentirano za jezike, nije upalo. Meni je to žalosno.
Da se odmah ogradim nisam od roditelja koji je uopće uključen u obrazovanje djece i školu, al vidim i čujem oko sebe.
Na prvo pitanje, ja uopšte nisam analizirala dete i njegova osećanja, mene bi interesovalo obrazloženje učiteljice.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Na drugo- ja generalno ne vidim smisao ocenjivanja. Kao što si sama rekla, puno bi bilo bolje da češće vežbaju, a bez ocena.
Zašto je dobro da im se ocena pokloni iz fizičkog i ako je ne zaslužuju?
Pa, ovako, moji se osećaju kao da im je trud priznat i nagrađen, aktivno učestvuju u fizičkom (što mi je najbitnije) - i osećaju se tamo dobro, bez puno stresa ocenjivanja.
Deca koja svoju ocenu iz fizičkog zasluže su ionako aktivni sportisti, i često se baš zato štede na času, često rade čak manje nego "trapavci". Ali naravno uglavnom mogu da dostignu standarde ocena, osim samog učestvovanja na času.
To ti je kao bistro dete naviklo da ide na inteligenciju. Pa će recimo znati perfektno lekcije ali zaboraviti domaći, pričati na času, ne učestvovati mnogo u zajedničkom ponavljanju jer mu je dosadno, možda i dobacivati na času itd.
I sa druge strane strašno vredno dete, koje ispunjava sve obaveze tačno, ne pravi probleme, uglavnom ima tačne odgovore, ali neka pitanja najsloženijeg nivoa znanja neće uspeti da odgovori potpuno, jer su mu tolike sposobnosti.
Koje od njih dvoje zaslužuje peticu? Prvo, drugo, oba, nijedno?
To svaki nastavnik procenjuje za sebe.
To zavisi od toga sto ocjenjujes, trud ili znanje (spretnost). Ako vise ocjenjujes trud, a manje znanje - onda ti moze na kraju dijete koje malo toga zna imat izvrstne ocjene, a koje zna duplo vise, lose ocjene... to mi bas nema smisla, i sve se pobrka :) ja sam vise za znanje nego za trud. Iako nisam protiv truda... al smatram i da bi ocjene trebalo dozivljavat kao neki putokaz sto ti dobro ide, sto ne ide, oko cega se vise trudit, prema cemu se usmjerit...
A sad, upisi u srednje, to je zaista povezano... al, i tu svak nosi dio odgovornosti, ukljucivo roditelje kojima je problem cetvorka iz tjelesnog.
Eto vidiš, zeznuto je :).Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Jer je nepravedno i nepedagoški, I demotivišuće, što je prilično važno, da vredno, radno, poslušno dete koje se trudi zakineš više nego što ga je priroda zakinula- a opet je činjenica da dete treba da ispunjava i veći deo standarda znanja za ocenu koju mu daješ, inače stvarno ništa nema smisla.
I obrnuto, ne činiš uslugu bistrom detetu ako mu šalješ poruku da sve može postići samo na bistrinu. Slično mu dođe i za sve veštine koje Lili spominje.
Tako da je ocenjivanje tako male dece baš težak posao ako ga shvataš malo šire od samog znanja.
Naravno da su ocene znak, i usmerenje, ali su i propusnica za dalje.
Slazem se :) Vrlo kompleksno pitanje.Citiraj:
pulinka prvotno napisa