Kokolet, proci ce, da...
Moj je nekako do skoro 3 mj uglavnom spavao ili meni ili muzu na prsima...
I "stenjao" je svaku zoru od 5 sati... I to je trajalo do 3 mj dok ne sazrila probava..
Printable View
Kokolet, proci ce, da...
Moj je nekako do skoro 3 mj uglavnom spavao ili meni ili muzu na prsima...
I "stenjao" je svaku zoru od 5 sati... I to je trajalo do 3 mj dok ne sazrila probava..
Kod nas ima pomaka: zaspe navecer bez cicanja :) kad pita kazem da da cica spava, malo se ljuti pa zaboravi citajuci slikovnicu. I otkad zaspe bez cice malo bolje spava :) po noci sada cica svako 2-3 sata sto je meni napredak :)
mesecima pišući i čitajući na ovoj temi, mučeći se i ne spavajući, pa na kraju dočekavši sretan završetak, poželeh da ovde to sa vama podelim...
mom malcu će za koji dan 20 meseci. od pristojnog spavača na samom početku, postao je spavač-zec koji se trza na svaki zvuk i svaki put urla dok ne dobije da sisa. prošli smo golgotu od guranja u uskom zajedničkom krevetu, preko nekolikonoćnog mučenja sa pokušajima da ga posle svakog podoja vraćam u krevetić, do kupovine velikog kreveta za njegovu sobu u kojem smo nas dvoje spavali zajedno. bilo je raznih noći - od 2-3 buđenja (što je bio uspeh), pa do nebrojenog cimanja sa sisanjem i nasisavanjem do unedogled...umorni i on i ja. dnevno spavanje takođe na sisi, ako nisam pored njega budi se i plače. u poslednje vreme je počeo i da me grize, naročito kad nije jako pospan preko dana, pa se valjda na taj način "brani" od uspavljivanja sisanjem. a kad mu ne dam, urla :(...
čitava ta situacija, kao i činjenica da je pošao u jaslice u kojima neće da spava (bez sise, jelte), a vreme mog povratka na posao se bliži, učinila je da se već neko vreme nosim mišlju da prekinemo sa dojenjem i tako pokušamo da uspostavimo normalnije spavanje.
i, pre neki dan, rešim ja da je kraj. prethodno sam iščitala sve o odvikavanju i uspavljivanju bez sike. odlučila sam da ne uvodim nikakve alternativne načine za smirivanje - ni nosanje, ni ljuljanje, a takođe ni flašicu. planirala sam da ga stavim uz sebe i mazim dok ne zaspi.
tog dana kada smo prestali, situacija mi je išla na ruku - nije hteo da spava preko dana, tako da je veče dočekao umoran. objasnila sam mu da "tete" nema više, da je popio sve i da ćemo od sad lepo i mirno spavati. plakao je 20-tak minuta, na moje prijatno iznenadjenje (kakav je magarčić, očekivala sam celonoćnu deračinu-). potom me je zagrlio i zaspao. budio se još tri puta, svaki put plačući sve manje, da bi ujutro u pola šest samo uzdahnuo, uhvatio me za ruku i zaspao. od tada već nedelju dana spava po celu noć! kao klada!:-Djoš par noći sam ležala uz njega ne verujući, a potom sam prešla u svoj krevet, u susednoj sobici, , na 2m od njega. on ustaje veseliji, kada se probudi više ne urla, već me lepo pozove. preko dana (ako mu se spava), takođe zaspi ležeći uz mene. ponekad, ako vidim da je umoran, a ne može da se skrasi, uzmem ga u naručje i tako sedim na krevetu, dok ne zaspi. i to je sve od uspavljivanja. spava tvrdo i dugo, tako da , ako hoću, sada mogu da se odmorim popodne ili da ustanem i uradim nešto. o ovome sam mogla samo da sanjam pre 10 dana.
eto, drage moje, to vam je moje iskustvo. znam da ima dece kojima prekid dojenja ne donese bolji san ( i sama sam se pribojavala da je ovaj moj od te sorte, pa da ga moram nosati po celu noć da se smiri), ali, nama je, evo, sisanje bilo navika koja ga je ometala da čvrsto zaspi. slično kao i duda kod srednje devojčice - čim joj ispadne iz usta, ona se probudi. kada smo ukinuli dudu, mir. imali smo sreće i sad. ja ustajem rano, ali sam odmorna. noć je neprocenjiva, naročito posle dve godine nespavanja.
vama svima od srca želim sličan scenario i da se naspavate što pre!
Vishnja :-D
valjda će i kod nas biti tako kad za to dođe vrijeme
meni sve ovo za sada nije neki bed pa se ni ne trudim, ali vjerujem u njezin "razum" kad bude trebalo :-)
Toplo preporučam knjigu "Svako dijete može naučiti spavati". Autora više ne znam, ali meni je prije 10 god. Jako pomogla nakon jednog vikenda kada muža nisam vidjela jer smo spavali na smjene... Od tada je sve bilo bolje.
kupila sam knjigu sličnog naslova, očajna što nam spavanje sa malcem ide tako loše. i to posle dve bebe- spavačice kod kojih nije bio potreban nikakav "trening", već su same od sebe zaspivale i spavale celu noć vrlo rano. no, knjiga ima niz (za mene) neprihvatljivih saveta koji podrazumevaju ostavljanje deteta samog u sobi da plače po 5, 10 minuta. nisam to mogla. čekala sam da moj sinčić počne koliko-toliko da razume šta mu se govori, pa da mu onda objasnim da sisanja više nema. jer, koliko uviđam, moja greška je bila u tome što sam ga sisanjem uspavljivala i nije umeo da se uspava sam, a takođe i da, kada se noću, kao i svi mi, spontano probudi, zaspi sam. u onih nekoliko noći koje sam, kako već rekoh, provela sa njim u krevetu slušajući kako mirno spava uverila sam se da se on, prolazeći kroz različite faze sna, u određenom momentu zaista i probudi. ali, pošto nema sise na vidiku i navikao je da spava bez nje, on se samo okrene na drugu stranu i nastavi da spava...
evo, i večeras je zaspao u osam. neprocenjiva količina vremena koje provodim sa starijom decom, mužem, uz knjigu, internet. preporodila sam se, zaista. još uvek se iščuđavam kako se taj preporod desio tako brzo. ali, valjda je i on bio "zreo" za tako nešto.
ma ima tih knjiga razlicitih, losih, manje losih i mozda dobrih... ima i onih gdje se dijete ne ostavlja samo da place... ali ja ne zelim kupiti ni citati ni jednu jer znam da ce biti stresno i meni i malenom... Super mi je ovo kad vec ponesto razumije i kad zaspe bez cice jer ''cica sad spava'' i sl... paznju mu uspijem odvuci na druge nacine.. Velik je pomak ovo uspavljivanje bez cice, nadam se da ce uskoro biti pomaka i s nocnim podojima... bez posebnih pothvata.
da, s2000, i ja mislim da je poenta u tom razumevanju. i moj malac je u posledne vreme ponekad umeo da , kada uveče pretera sa sisanjem (a mene sve već počne da boli), posluša kad mu kažem da je "sve popio i da sada spava". okrenuo bi se na drugu stranu i zaspao. to mi je nekako bila ideja vodilja da nije više toliko zavisan od sisanja. i zaista nije bio, čim je tako lako prihvatio odbijanje. što manje stresa, svakako. pritom mislim na obe strane. ja sam nekako bila stava da ću dojiti doklegod je oboma to zadovoljstvo. i bilo je, dugi niz meseci, bez obzira na moje mesečarenje. potom je postalo prenaporno za mene, a bogami ni on nije bio odmoran posle xy buđenja...na svakoj mami je da oceni koje su to njene granice i gde se umanjuje dobrobit, a raste stres.
Odlična priča i super procjenjen trenutak Vishnja!
Slično je bilo i kod moje cure, i sa noćnim cicanjem i sa definitivnim prestankom. Jedna večer negodovanja, ali baš negodovanja (bez urlanja, više cendranje, protestiranje) i spavala je dalje bez problema. A do tada XY buđenja po noći samo da bi se prikopčala.
Bravo za malog razumnog dečka!
mi smo godinu i pol stari
a budimo se minimlno 3 puta nocu
sta zelimo: nista- urlati...
hvala, enchi!
josipal, kako smirujete urlanje? jel' u igri sisanje? to je u našem slučaju jedino palilo...
Vishnja, a koliko ima maleni, 2 godine? moj ima 16 mj. i ja bih njemu ponesto da objasnim, ali meni se cini da on nista ne razumije, tj razumije ono sto voli,
:idemo papa, cokolada, pupanje, lopta, maca itd...ali da mu objasnim da sika spava, mislim da nema sanse jos...
za koji dan će 20 meseci. i , moram priznati da mi je sa 16 to bilo nemoguća misija. tek sa punih 18 je sike nazvao "tete", počeo govorom da ih traži i da razume kad mu nešto objašnjavam. pre toga je sve bilo urlanje bez razumevanja...
ok lakse mi je malo, na tren sam pomislila da je moj mali neandertalac , ljubi ga majka :) (od prijateljice curica mi nabija komplekse, 6 mj starija, a cudo jedno kakva brbljivica, to su vec prave recenice )
a72, ovo je OT, ali nemoj si dopuštati nabijanje kompleksa (govorim iz iskustva), sjeti se samo koliko u njihovom razvoju znači ma, mjesec dana, a ne šest mjeseci
tako sam i ja, imamo malog susjeda 7 mj. starijeg, ajme, kad je taj znao reći da hitna ide na intervenciju, a moja jedva nabadala, a da je vidiš sad, nakon tih 7 mj.
kad je samo pogledam koliko se ovog ljeta motorički razvijala - samo je odjednom htjela sama na ljulju, popne se sama na tobogan - prije sam ju morala držati, neki dan se htjela spustiti sama...sve u svoje vrijeme
SikaPika, ma znam da si u pravu, ali ne mozes se ponekad oteti tome, iako tih 6 mj u nasim okvirima nije nista , a u njihovim malim, bome jeste (trenutno je to vise od trecine njegovog zivota :) )
ja kad cujem da djeca spavaju od 8 do 8... dodje mi da cmizdrim i sama a ne samo ko maleni po noci
ponekad sam toliko umorna da me muz prodrma, kao zar ga ne cujem :)
srecom smiri ga malo ljuljuskanja, stavljanje u moj krevet... barem na kratko
ja sam zaboravila sta znaci spavati u komadu 8 sati!
starija kcer se budila do trece godine
a u ljeto ocekujemo prinovu
tako da...
jos dugo ne razmisljam o mirnoj noci
ja više nemoguuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu, neeeeeeeeeeeeeeee i neeeeeeeeeeeeeeeeee
već 8 mjeseci se budi svakih sat vremena ako i tojko, ne mogu i gotovo
ne mogu, razboljet ću se ili idem u ludnicu
ja sam se oba puta razbolila. šiknila štitnjača od nespavanja8-)
ajmeeee
ja sam ko prazna ljuštura, funkcioniram, jer moram, niš me više ne veseli....
Upravo sam pročitala knjigu: "Kako uspavati dijete bez plakanja" od Elizabeth Pantley. (Postoji i na pdf formatu). Zanima me da li je tko uspio uz pomoć njenih navoda dovesti spavanje u red??? Sve se naravno čini savršeno "pa da! kako mi to nije palo na pamet", pa bi voljela znati jel kome stvarno uspjelo.
Ja iscitala i sa velikim entuzijazmom krenula da primenjujem kad je imao 6 meseci. Streber sam teski, dosledna, ali nije dalo uspeha. Zasto? Zato sto se stalno javljao neki problem za koji knjiga nije davala resenje. Taman neki napredak, on poceo da puzi, pa se dize u snu jer sve prozivljava. Taman to prevazidje, krene strah od odvajanja, kad je ono vadjenje cice cim se uspori tempo dojenja palo u vodu jer je dalo kontraefekat. Iskreno, mislim da su vece sanse da upali kad je beba jako mala.
Digla sam ruke, jer dok sa se time bavila bila sam jako frustrirana, samo sam brojala budjenja, merila... Sad je cak gore nego tad, retko se desi da odspavam 3 sata u komadu ali mnogo bolje podnosim od kad na to ne mislim. I ne znam vise koliko puta se budi.
Update: Cura sad ima 16 mjeseci i od prije mjesec - mjesec i pol jako dobro spava. Budi se 1 ili 2 puta po noći (spava sa mnom), samo ju pomazim i nastavi spavati, ponekad još pred jutro jede. Sve se smirilo oko 2 mjeseca nakon što je prohodala, prestala se u snu ustajati. Dakle, kriza je trajala od početka puzanja do prohodavanja.
.... kako je lijepo znati da nisam sama, jedina.... luda od nespavanja..... podijelila bih s vama svoje iskustvo, ali idem ubiti oko na pola sata dok se opet ne probudi :/
Ja sam imala period kad kazem da m je odmor ako odspava 3 sata u komadu, pa sam to pomakla na 2. Sad je uspeh ako sastavi sat vremena :(
osim što ne spava sad se i budi u 6....katastrofa
Svaki korak naprijed nova bolest vrati nazad dva... Kako sa spavanjem tako i s kilima... Uh uh
Spavati kad god maleni spavaju i ne razbuđivati se za sva buđenja koja ne zahtjevaju ustajanje je za mene bila dobitna kombinacija u tim fazama. Jednostavno sam uvježbala to stanje duha u kojem ako su zdravi, suhi i spavaju na sigurnom pored mene, mogu ili dobiti cicu ili njurgati, ali ja spavam u oba slučaja 8-) Onak registriram, znam sve, ali spavam iznutra. Teško mi je to sad opisati,ima tome koja godina, ali sjećam se da sam tada, mislila "nisam znala da u isto vrijeme možeš spavati i čuti svaki šuš" nije ko duboki san, ali bolje od bdijenja svakako.
Isto ovako i ja, spavam očiju širom zatvorenih, i sve čujem, al naučila na što da reagiram a na što ne. Jednostavno praksa, sa svakim sljedećim si sve veći cooler po pitanju bilo čega: hranjenja, stavljanja na tutu, nespavanja, temperaturica, prvih koraka, toga što ne priča, ili još piški u pelenu, što hoće samo da jede, a još ne zna ni kako se zove, što se vere po policama, ili sam odmotava karamele, što se baca po patosu, što je divlje, itd.
mi smo se vratili na buđenje svakih dva-tri sata, ali još uvijek se budi u 6 pol 7, a ja bi spavalaaaaaaaaaaaaaaaaaa
tja..eto te, daš mali prst pa i odmah cijelu ruku :lol:
šalim se malo, znam kako je to, tako i kod mene, ako slučajno moje već mnogo veće sunčeko zalomi pa odguli kojih 2 sata u komadu eto mene kako bi bilo lijepo da to malo i produži, ali već sljedeću noć smo nazad na 15min u komadu i ni makac pa si opet mislim, a kako bi bilo i onih 2h krasno...
ali evo i ja mogu iz vlastitog kronično nespavalačkog iskustva reći da je ipak meni samoj bilo zericu lakše (unutarnji mir bez sekirancije) kad sam odlučila uopće ne brojati buđenja, ne gledati razmake i vrijeme "u komadu", ne uspoređivati...jednostavno idemo od danas do sutra ne razmišljajuć više uopće kako će biti noćas i zašto ne spava duže ili više...ja mirnija, a time i on...
Elizabeth Pantley nama nije nešto naročito pomogla, ali me malo umaralo vođenje evidencije buđenja noću obzirom da ih je bilo milijun pa sam nekako stavila na hold bilo kakve treninge...
i to što su cure tu isto dobro rekle, zaista naučiš spavati a da sve čuješ pa se ipak nekako bar i malo odmoriš, valjda Bog to sve tako mamama posloži samo da izdrže uz svoja sunašca...
fali mi sna za poludit i bude mi teško kad se noću skroz razbudi pa onda još osim redovnog beskonačnog cicanja dođe mu da priča pa sjedne na krevet i ne spava mu se nikako, ali nekako mi na kraju bude još i simpa :zaljubljen: kad počne trabunjati (a zaista priča sve u šesnaest da se i pedica začudila) i pljeskati ručicama ili pokazivati pa si mislim kako ga malo vidim danju da mi je i fora tako slušati sve kaj tako izmelje, a mogu skužit i u vrtiću kako rade neke stvari kad tako svašta ispriča pa onda i sam nekako krene natrag na cicu, pomazimo se malo i zaspi...
Maša u posljednje vrijeme odspava i po 6 sati u komadu, a popodne zna odrapiti i po sati pol, dva, sama
no, ako se za večeru najede slanine, sika služi kao pipa s vodom (iako joj nudim vodu, voli se prvo nasisati i onda piti vode)
prerano sam ju pohvalila....
ja sam vam cure moje pukla totalno...
u zadnjih par noći ju moram čuvati više od pola noći, nikako ju spustiti na krevet, i ne mogu više ne spavati, glava me boli bez prestanka, a živci su mi na nuli
danas i sutra starija ide kod bake spavat a malu ću uvaliti mužu, ide na odvikavanje od čuvanja i od cice
možete reći da sam nemajka, ali ja moram spavati, a i ona mora spavati, bar 5-6 sati u komadu, cijele dane je umorna jer nema pravog sna a o sebi da ne pričam...
za dva mjeseca počinjem raditi i ne vidim kud ovo sve vodi
dvije noći imamo probu kod tate, da vidim oće li se kaj popraviti
drzat cu ti palceve: sretno
meni je pomoglo potjerati muza u drugu sobu, ja ostala s malenim i pustila ga da se isplace tri noci (mislim da su me susjedi non stop spominjali no sto im ja mogu)
ustala bi se spustila da legne i legla natrag u krevet, pruzila mu svoju ruku...
sad spavamo 3 noci u komadu
i nadam se da ce tako ostati
SVI prezadovoljni
Kod nas i dalje isto. Moj ne pravi pitanje - hoce li ga tata nositi ili cu ja da ga dojim, samo da ga neko uspava. Jednom u toku noci, nekad 2x spoji po 2 sata sna, jednom mesecno 4 sata, ostalo budjenje svaki cas.
Javi kako ide.