Nije strucna dala svoje misljenje nego se samo ogradilaod straha da ne pogrijesi i ide linijom manjeg otpora.
To nije jasan i glasan stav o spremnosti djeteta.
Printable View
Nije strucna dala svoje misljenje nego se samo ogradilaod straha da ne pogrijesi i ide linijom manjeg otpora.
To nije jasan i glasan stav o spremnosti djeteta.
Dijete ne upada u kategoriju "ne, nikako", niti u "da, svakako"
znači, može se odlučit na jednu i na drugu stranu, kristalnu kuglu nema nitko
psihologica je rekla da bi njena preporuka bila griješiti na stranu ne upisa
meni je to baš pokazatelj otvorenosti u pristupu
Meni se isto čini, sad kad sam pročitala tvoje mišljenje o vrtiću, da je bolje da ostane još godinu dana. Moj stav je da idu u školu što je kasnije moguće, mada sam paradoksalno dala kćer na prijevremeni upis. Jer nikad ne reci nikad. Život me demantirao....
Moje iskustvo je da ukoliko odskačete od nekog zadanog pravila (ovdje je zadnji datum rođenja do kojeg su obveznici) niti jedan član stručne službe neće reći odrješito da ili ne - ukoliko nema većih odstupanja. Odluka se prebacuje na roditelje, stručna služba se ograđuje i štiti od moguće pogreške, te na kraju i osude u slučaju loših rezultata.
Kod ovih rasprava oko ranijeg upisa (radi se uglavnom o danima, nikada o cijeloj godini), uvijek pomislim kako to da su, kao što seni iznosi primjer u Austriji, tamo djeca spremna za školu i s 6a godina i 2 dana, mali Englezi kreću već s 4... Netko će reći da su program i način rada drugačiji, to je djelomično istina, ali i opet se radi o polasku u instituciju koja nosi obveze pisanja zadaća, redovitog dolaska, spremanja i sl.
Ima i primjera zemalja u kojima djecu kreću i kasnije. Nemam iskustvo i ne znam. Možda je drugačije organiziran predškolski rad.
Uglavnom, svatko od nas će to gleadti iz svoje perspektive i uzimati sebi primjere koji mu najviše odgovaraju.
Važan je i stav roditelja prema školi. Oni koji imaju pozitivan stav, prenijet će ga na dijete i sve će biti lakše.
Razumijem da neki imaju negativan stav prema školi - najviše zbog osobnog iskustva, ili zbog realnih problema koje nažalost prate razvoj njihove djece - i žao mi je zbog toga. No, takve situacije s djecom su ipak rjeđe i posvećuje im se veća pažnja.
Osobno vidim na nekoliko primjera djeca koj su dobila odgodu zbog npr. emocionalne nezrelosti (ne mislim zbog realnih zdravstvenih problema) ni do petog ni do osmog razreda nisu nešto posebno napredovala. Uvijek kaskaju, tako da mislim da im godina dana odgode nije donijela ništa posebno dobroga, naprotiv najstariji su u razredu pa ta nezrelost dolazi još više do izražaja (posebno uz moje je to godina i pol razlike). Iako ja mislim da u nekim slučajevima nije neka posebna nezrelost u pitanju nego jednostavno karakter djeteta, uz to se nadoda negativan stav roditelja o školi, prezaštitnički stav roditelja i sl. (I da su djecu dali redovno u školu i tada bi spremali njihove školske torbe, tražili zadaće od drugih roditelja i sl.).
I da, malo u šali dodajem za djecu koja krenu prijevremeno: ja ne razmišljam o djetetovim godinama do mirovine jer je to stvarni predaleko i tko zna hoće li biti te dobne granice, ali i ako mu bude u školi loše i padne razred neće biti u zaostatku s godinama.
Yin, upiši dijete. U školi je lijepo. Nova iskustva i novi svjetovi mogu samo donijeti dobro djetetu. Bit će boljih i lošijih dana, ali takvih bi bilo i da se upiše i sa 7 i s 8 ... Vaš stav pozitivan stav će također doprinijeti da sve bude u redu.
Tang Mima ajd može se i tako shvatit.
Nama je psiha rekla otvoreno da je za naše dijete veća šteta da ostane u vrticu nego da ide u školu. Pa san ja valjda očekivala takvu vrstu direktnog odgovora.
englezi kreću s 4
ali svi
ako među te od 4 uguraš ono od 3 pitanje je kako će se snaći
Vrijeska jako lijepo si rezonirala sve.
Nasa psiha u vrticu je bila upravo takva a privatno u centru su nam bili direktniji. Čak nas zvali iduće godine da.vide kako je djetetu prošla prva godina. Ugodno me iznenadili a vjerojatno rade i neke svoje statistike u vezi danih procjena.
Lili, za tvoje dijete je tako. Bar ti, koja objašnjavaš stalno (iako, vjeruj mi, mi svi to znamo ;) ) kako je sve individualno, moraš shvatiti da ne može za svako dijete biti tako, pa čak ni za svako dijete koje žarko želi u školu.
Ono moje je odgovor na ovaj post.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Vertex jasno je to meni. Ni ne uvjeravam ja yin, nego želim razbit predrasude i strahove nekih u vezi prijevremenog.:-)
Ajme yin, “usosile” smo te gore od psihologice. :mrgreen:
Ako iz ove naše korespondencije izvučeš neki zajednički nazivnik, svaka čast!
Svatko od nas ima i vlastita iskustva, kao i iskustva vlastitog djeteta ili bližih ljudi. (Sad mi je palo na pamet da sam i ja u školu krenula sa 5 godina i 8 mjeseci, no uopće se ne sjećam da je to bilo nešto specijalno izvan norme, ali su valjda bila druga vremena)
I hoćeš, nećeš to na neki način oblikuje naša stajališta, odnosno emocionalni stav, što kod škole igra isto ozbiljnu ulogu.
No šalu na stranu, ako te to može utješiti, moje je mišljenje da kako god da odlučiš, neće biti neke štete. Ja ne mislim da takva odluka može odrediti život djeteta u pozitivnom ili negativnom smislu.
Odnosno, mislim da je malo toga u životu nepopravljivo. A to kad si krenuo u školu mi se ne čini kao nešto sto može obilježiti život.
Jedino bih jos dodala, da bih ja sve te pritiske i mišljenja okoline uzela sa priličnom zadrškom. Mm i ja smo skloni, ako smo u mogućnosti, ispuniti The Želje našem djetetu. (Podrazumjeva se naravno, da želje nisu s one strane pameti)
E sad, kakvih se sve komentara naslušaš...:lol:
Od naravno poslovičnih: roditelji zapravo forsiraju :roll:, do raznoraznih drugih nebuloza.
Nisi ništa krivo rekla, ali tako možemo unedogled...Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Djevojčice od 12 se ne igraju s barbikama, ali ima onih koje bi se i sa 15 rado poigrale... (ne igraju se nažalost ni ove od 7 , osim ako im se ne pridruže sestre od 15 ...)
Ima ih koji s 23 odluče promijeniti fstudij pa krenu s onima od 18 ...
Ima i onih (kao i ja) koji još uvijek ne znaju što bi radili u životu kad odrastu (iako već imaju staža 25 godina...) ...
Skuzajte me napokon mi je neka tema zanimljiva nakon dugooo vremena (osim vjezbacica of course) :mrgreen:
Potpis na seni i Vrijesku.
I to je meni također posve jasno:) ne brini gledam ja samo svoje dijete, ali sva tuđa iskustva mi dobro dođu. Isto tako sam skužila da imaju moja mala i tvoja dosta sličnih karakternih osobina. Ali imaju i različitosti. Drago mi je čuti tvoje mišljenje i iskustvo jer u okolini gotovo da ne nalazim na podršku za prijevremeni upis u nikome.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ali isto tako mi je drago čuti i suprotna mišljenja da vidim koji su sve problemi mogući.
Moje iskustvo i stav prema školi je iznimno pozitivan i vjerojatno od tuda polazi čitavo moje daljnje promišljanje o svemu ovome.
Vjerojatno ima nešto i u tome što sam ja bila odlikašica cijelo svoje školovanje i isto tako mi škola nije ništa posebno teška i volila sam je. Inače sam rođena u veljači, dakle krenula sam sa 6,7 godina. Moj brat je rođen u svibnju i krenuo je sa 6,3 godine. Ni sa njim nije nikada bilo nekakvih posebnih problema. Ne znam, sva moja iskustva sa školom su oduvijek pozitivna, a gledajući i iz svoje osobne perspektive najvažnija od svega mi se za uspjeh činila ogromna unutarnja motivacija, koje sam ja npr. imala napretek. Možda i zato na ovu ogromnu želju moje male gledam kao na nešto što ne smijem zanemariti.Citiraj:
yin&yang prvotno napisa
Nema pravila i nema mjesta generalizaranju.
Kad se moja kći približavala polasku u školu nisam uopće razmišljala o prijevremenom upisu.
Rođena je u rujnu i krenula je u školu sa sedam punih godina.
Ali, kad smo išli na testiranje za upis, psihologica me zapanjeno pitala, gdje smo bili prošle godine?!?
Tada mi je to izgledalo bez veze, upisivati dijete s niti šest godina u školu.
Danas nemam stav o tome. Vjerojatno zato jer ne razmišljam o tome.
Cura ima 17 i pol godina i ide u treći razred gimnazije u kojem ima već njih nekoliko punoljetnih, ali i onih koji još nisu ni 17 napunili i svi se slažu super. Nitko nema nikakav kompleks najmlađeg ili najstarijeg. Svi se jednako druže i jako dobro slažu.
XCitiraj:
vertex prvotno napisa
Lili, što je točno psihologica trebala učiniti, kako je trebala postupiti da bi bila profesionalna?
Djeca koja imaju odgodu zbog emocionalne nezrelosti vrlo cesto imaju i neke druge ( opet vrlo cesto) neprepoznate poteskoce. Pa cak i da je samo emocionalna nezrelost u pitanju polazaku skolu bez odgode im nista dobrog ne bi donio, ali bi mogao lose. ( ne znam da li si cula za slucajeve neprepoznatih poteskoca emocionalne nezrelosti pa su djecu iz skole na polugodistu u vrtic vracali, niti malo zabavno za dijete i obitelj)Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
sto se tice drugih zemalja i ulaska u sustav. Tako je sustav toliko drugaciji od nases da usporedbe nisu moguce. Isto tako postoji mogucnost skolovanja kod kuce pa dijete moze uci u sustav mslo kasnije ili puno kasnije . Postoje i razne vrste nama alternatvnih skola. Tako da je izbor puno veci nego kod nas.
( Na recenicu da se djeci s poteskocama posvecuje veca paznja mogu se samo nasmijati. U svakom slucaju im se niti blizu ne posvecuje paznja koliko im je potrebno ili koliko bi bilo optimalno za njih da bi imali jednake mogucnosti. O punom potencijalu da ne pricam. )
Pa napisala sam gore negdje.
Meni se misljenje skolske psihologice i njezin stav cini skroz na mjestu. Na roditelju je da odluci , pogotovo kad je potencijalna dobrobit jednaka potencijalnoj steti po dijete. Isto tako na roditelju je da preuzme odgovornost za odluku.
Hvala vam svima na mišljenjima, znam da je odgovornost na meni i da ja moram donijeti odluku.
na ovaj post misliš?Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
rekla bih da je mudriji psiholog koji ne daje direktan odgovor na ovo pitanje, zbog svega što smo navele
Sve je u oku promatrača, ja bih rekla da je ta psihologica ziherašica i ne preuzima svoj dio odgovornosti :-)Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Al zanemari mene, ja sam ti tip reci mi jasno Da ili Ne a ja ću odlučiti jel prihvaćam ili ne. To kažem općenito u životu, ne volim odgovore li-la, piškio-kakio, ono spit it out yes or no :mrgreen:
Al jasno mi je da smo različiti i različito doživljavamo svijet i ljude oko sebe. :-)
U okolnostima u kojima je sustav mene uopce ne cudi da skolski psiholog ne zeli dati jasnu preporuku za dijete koje osim po svojoj zelji i motivaciji za skolom , po nicemu drugom ne navodi na zakljucak da treba raniji upis.
Njezina odgovornost je da odluci po objektivnim parametrima , a oni su obuhvaceni testiranjem. Zelja djeteta je subjektivni parametar, kao i zelja roditelja. Pa ako nema nekih drugih jasnih naznaka roditelji su ti koji preuzimaju odgovormost.
Meni se dogodila potpuno ista stvar kad sam trazila odgodu. Dr. skolske medicine nije zeljela preuzeti odgovornost za odgodu koju sam ja trazila. Trazila je dodatna testiranja. Isto tako u skoli su bili suzdrzani od preporuke jer su svi testovi bili u granicama, ali na kraju su rekli da ce se sloziti sa mojim izborom.
Tako da ne vidim nikakvu razliku sto se ovog slucaja tice.
Činjenica je da bi roditelj trebao najbolje poznavati svoje dijete, ako iole objektivno sagleda sve parametre.
Super mi je kako si ti imala tako čvrsto formiran stav da mu treba odgoda. Nema do intuicije :-)
A Honda nam uopće ne trebaju psiholozi za procjene školske spremnosti. Ako se pouzdajemo u to da roditelj najbolje poznaje dijete. Možda su i pedijatri višak.
Šalim se Lili, samo mislim da roditelji teško mogu biti objektivni, a da subjektivnost i naše želje i strahovi, svjesni i nesvjesni, često zamagle "poznavanje djeteta".
Ne bih rekla da svi roditelji najbolje znaju svoje dijete.
Masu puta roditelji ignoriraju i odbijaju preporuke iz vrlo subjektivnih razloga.
Ali kad situacija nije jasno ZA ili PROTIV na roditelju je da prereze i odluci.
Slažem se s obje zapravo.
Mislila sam na onog racionalnog roditelja ( ipak i takvi postoje) koji neće zbog nekih svojih skrivenih želja i neostvarenih ambicija ili pak strahova i frustracija odlučivat za svoje dijete na “pogrešan“ način.
ali Lili niti jedan roditelj ne misli da odlučuje za svoje dijete na "pogrešan" način, a opet neki odluče pogrešno.
Ali vrijeme pokaže jel odluka bila ispravna.:-)Citiraj:
sasa prvotno napisa
Well u tome i je problem od Yin- sto eto ona nije sigurna da je u kategoriji nepogresivog roditelja pa se i brine sto ce vrijeme pokazati.
Sent from my iPhone using Tapatalk
A e tako je, sve nosi neki rizik, treba dobro procijenit koliko je čocjek spreman riskirat i snosit posljedice kako poz.tako i neg.
Meni je ovo boldano fascinantno. Odeš na procjenu sposobnosti i zaključak je na kraju temeljem datuma rodjenja. Ja bi otišla privatno i donijela odluku temeljem toga. I dok se nagadja sto će biti za 4-6-10 godina tu je još i “sitnica” da dijete treba ići još godinu dana u vrtic a to ne želi i već je prošlo predškolski program, svi prijatelji će joj u školu i treba tu varijantu moći odraditi bez većih problema... Moje iskustvo s nekima od “odgodjenih” iz vrtićke grupe od sina je da su plakali i dramili pred kraj te ekstra vrtićke godine da ne žele vise u vrtic...Citiraj:
yin&yang prvotno napisa
Ako je dijete zrelo i spremno na školu, a datum je jedina prepreka, ja bih rekla da tu nijedna opcija nije kriva - niti da krene godinu ranije niti da krene godinu kasnije.
Ako imaš neke druge razloge, koji god to bili (preseljenje, svakodnevna organizacija... lupam što mi prvo pada na pamet) koji idu u prilog ranijem kretanju u školu možeš mirne duše i bez grižnje savjesti donijeti odluku da je upišeš ranije, jer dijete je spremno.
Ako druge okolnosti nemaju utjecaja na odluku i želiš je donijeti isključivo vođena time da će dijete nešto posebno profitirati ranijim upisom - ja ne bi jer ne vidim smisao. Odnosno ne vidim da će profitirati time.
Bavila sam se kratko istim mislima za oboje djece (rođeni u svibnju i lipnju) i odlučila da idu redovno sa punih 7 u školu.
Pa meni je ovo što je rekla psihologica glede datuma čist račun. Upravo tako, da je obveznik dala bi zeleno svijetlo jer druge i nema, ali s obzirom da nije a dala je rezultate kakve je dala, dijete je po njenom za upis za sljedeću godinu. Ne vidim tu ništa sporno, možda je spornije što je autorica teme imala drugačija očekivanja u pravcu jednoznačnog odgovora "nek ide ranije".
Vidim da si otvorila temu i na drugom forumu, na kraju se može desiti da od šume ne vidiš drvo. Sorry ali najbolje ti presjeći jer što je više za i protiv, na kraju ćete se svi pogubiti u "što napraviti".
slažem se, malo smo raspravili i isteoretizirali, ali mislim da ti ne treba baš toliko mišljenja od ljudi koji nisu nikad vidjeli ni tebe ni tvoje dijeteCitiraj:
andream prvotno napisa
i slažem se da, vjerojatno, budući da ste "tu negdje", nećeš drastično pogriješiti ni u jednom smjeru odluke
Malo se kasno uključujem. Yin&yang, da sam na tvom mjestu, upisala bih je.
Pripadam generaciji kad je dobna granica bila 31.8. i sasvim je normalno bilo da se djeca rođena do 31.8. upisuju sa 6 godina, kao i to da neki kreću kasnije. Ok, vjerojatno postoje razlozi zbog čega se granica pomaknula, ali - sad se ponavljam jer sam to već bila pisala davno na ovoj temi - u mom razredu u OŠ razlika razlika u dobi najstarijeg učenika i najmlađe učenice (mene) je bila 15 mjeseci, ali smo funkcionirali kao normalna generacija.
Od malobrojnih iskustava iz vrtića, sjećam se vlastite traume od vrtića u kojem jedino što sam jako voljela, jest bilo rješavanje listića. I tako sam s generacijom ispred ravnopravno rješavala listiće, bila najbolja i bila uvjerena da sam time zaslužila upad u školu (nepunih 5 dakle). Onda mi je rečeno da ne mogu u školu i da još godinu dana moram biti u vrtiću pa sam isplakala dušu, svađala se s roditeljima i tetama i pokušala izboriti to pravo. Pa su mi rekli da ipak idem da me se riješe. Došla je jesen i ja ponovo u vrtić. Mrzila sam ga. Onda sam sa 6 godina i 2 mjeseca napokon sjela u školske klupe i bilo mi je napokon super, ali najdraže su mi bile slobodne aktivnosti, nema gdje nisam bila, natjecala se, a i uglavnom sam predsjedala nečim, hahaha. Prvi put kad sam osjetila svoju eventualno nezrelost u odnosu na druge, bilo je na faksu kad s 18 godina nisam mogla provariti nekoliko filozofskih predmeta, dok su neki stariji studenti u tome briljirali (eh, da su mi ti predmeti sad!).
Mengu sam (kad ste je već spomenule) s 11 godina dobila u 6. osnovne i to prva u razredu :) (I uporna je kod vrag. Rodim dvaput, dojim sto godina, a ona se u oba slučaja pojavi mjesec-dva nakon poroda).
Poanta je ta, ako je dijete spremno i ŽELI, onda je upišite. Vrtić stvarno može biti trauma.
Moja klinka je napunila 6 u studenom. Da je rođena prije 31.8. ladno bi je, ako bi ona to htjela, prijevremeno upisala jer joj je ova godina vrtića dosadna. Isto obožava rješavati listiće, sva puca od ponosa kad dobiju "domaću zadacu" i odmah je ispunjava, piše, čita i računa, najsretniji dani su joj kad ima engleski i kreativce i stalno se raspituje o školi. Emocionalno je dosta sazrijela u odnosu na godinu prije.
E sad, sve to ne znači da sam a priori za prijevremeni upis. Nisam, ako dijete nije spremno, ne želi, onda naravno da ne. Ako se smatra da će još jedna godina vrtića pomoći u emocionalnom sazrijevanju, svakako i kasniji upis.
Meni samoj ima jedan jedini argument zašto me malo strah njihovog napuštanja vrtića.... Razlog je što su u vrtiću zaštićeni kao u maternici. Ipak su pod nadzorom, a čim se dogodi nekakvo zezanje, ismijavanje, guranje, pa i udarac (bilo je par puta i toga), tete reagiraju, svi sjednu na tepih i puno pričaju, ispričavaju se jedni drugima i sl. I stvarno pomaže, diže im se kvaliteta odnosa i jako su povezani kao grupa (k tome su miješana grupa). Toga baš u školi neće biti pa vjerujem da će djeca početi polako doživljavati i neke ozbiljnije traume u odnosima. Kao majci mi je unaprijed teško zbog toga, ali znam da jednom moraju otići u surov svijet, u ovom slučaju, škole :)
Zuska, nije škola tako surova, ne brini. :mama: Prva četiri razreda, ako imaju dobrog učitelja/ učiteljicu i nisu bitno različiti od vrtića u ovom dijelu druženja, zbližavanja, zajedništva i odnosa u razredu. Peti je razred konkretnija promjena ali dotad su već puno zreliji i samosvjesniji.
Pogotovo ako imaju i boravak koju godinu.Citiraj:
Barbi prvotno napisa
Nas najmladji je rodjen 20.6. i krenuo je u skolu prijevremeno. I to nakon sto smo imali jako negativno iskustvo skolskim sistemom sa starijom kceri.
Danas zavrsava 3r, nije nikakvo nadareno dijete, skroz prosjecno dijete, prolazi s 5 ( nije 5,0), doma skoro pa nista ne radimo s njim, on sve sam. Uciteljica ga jako hvali, samostalniji od vecine djece u razredu, jedino sto mu losije ide je grafomotorika ali to su nam rekli i na upisu. To vjezbamo i vec je puno bolje. Isao je godinu dana i kod logopeda zbog toga.
Eto, nase iskustvo je jako pozitivno a isto smo bili na li-la ali je na kraju muz rekao - neka ide.