Strana roditeljstva o kojoj se ne priča

I ja pokušavam smisliti plan uspavljivanja bez nosikanja. Ali nisam ustrajna. Kad mene shrva san dok sjedim i ljuljuškam usred noći a moja "sovica" me gleda širom otvorenih okica, jednostavno posustanem, dignem se i nosim jer znam da će tak najbrže zaspat, a i ja! :cupakosu: Evo prošle noći smo se nosili od pola 2 do pola 4. Pokušat ču ponovno večeras. :škartoc:
Apsu ja sam shvatila da ne mogu uvesti rutinu, jednostavno se moram prilagoditi njemu. Jedino sam uspjela u tome da nakon kupanja, pidžamice i papice, ide se pajkiti u kinderbet u sobu. I hvala Bogu, tad stvarno spava a ne kao prek dana samo 10 minuta.

Ja svoju polegnem u krevet i dam joj cicu,zaspe nakon 20min ko top i to zovem "usisavanjem u san" :) Svaki dan oko 21h.

Ja sam jos s prvom odustala od uspavljivanja navecer
Previse vremena, bez rezultata
Prve dvije curke su mi prva 2-3 mjeseca isle spat u ponoc, bez obzira sta ja prije toga radila, rutina nije pomagala
Nije mi to nesto smetalo
S vremenom su same pomicale spavanje na ranije, tako da su s 5-6 mjeseci spavale vec u 20.30
Najmladja sad zaspe oko 21.30, obicno ju lovi neka nervoza prije toga pa cikimo, nosamo se i tako u krug
Meni osobno je jednostavnije prilagoditi se njima, ne vidim smisla u uspavljivanju koje traje 2-3 sata, ako ona uvijek zaspe u isto vrijeme bez obzira na sve
Pajki uglavnom s nama (kao i seke) pa nocno cickanje odradimo u polusnu, premotam je ako se pokaka
Po noci se ne budi u smisli da trazi nosanje, a ako se i probudi samo mljacka i trazi cicu
Obicno se ja budim i guram joj cicu, da ne eksplodiraju (a i zbog razine prolaktina, jel...)

Ginger, bas sam nešto slično krenula pisati.. Mi ne uspavljujemo Doris prije ponoći, obično ju tad stavim u kinderbet, ako ne uspije sama, sjedim kraj nje, pjevušim nešto ili pričam, držim ju za rukicu.. Uglavnom, do pol 1 spava. Ne vidim smisla da ju uspavljujemo ranije jer traje satima, a također se, taman i da zaspi, probudi i ponovno zaspi oko ponoći.
Drago mi je čuti da se kod tvojih cura taj ritam pomicao sam od sebe, odnosno da su išle spavati sve ranije, jer nisam bas imala ideju kako da joj to pomičem.. Mislila sam možda, 15 po 15 minuta..


Sent from my iPhone using Tapatalk

Ajde nek ima jos ponocnih spavalica. Mi evo 4,5 mj i dalje nam je spavanje izmedju 23h i ponoci. Bez obzira kako prosao dan i spavanje po danu.

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

Ma meni je to ponocno spavanje tak normalno, u cudu sam bila da ova hoce ranije
Al ima vremena, mozda se predomisli :-)
Ma bas to, mogu ja radit kaj god, one su zaspale kad se njima spavalo
Cemu onda tri sata iscekivati nesto sto se nece dogoditi

I moj je poceo po danu imati ture od samo pol sata, taman legnem da odmorim malo i evo ga..

Upravo su mi starci banuli i donjeli nekakvu ljuljacku koja se sama ljulja i to se moze riktati jacina ljuljanja, svira i svijetli.. Mali se ljulja i ne znamo za njega haahahahah zakon,zakon,zakon!!

od nespavalice moj postao spavalica. I to sve zahvaljujući baki. Živjela baka! Trebala sam je prije pozvati u pomoć.
Mogu reći da samo se mi previše trudili. Nosaj, cupkaj, a mali bio preumoran i razdražljiv od toga.
Sad ga fino poluusnulog stavim u krevetić, malo ga smirim dudom, i on spava. Nekad pol sata, nekad sat, a nekad i duže. Noći fino od 19-8 uz papanja :-)
Koja je magija? Ne znam, keep it simple.

Mi imamo nespavaca,oduvijek! Evo sinoc se od 20 do 00 probudio 4puta... Sto da dalje govorim!
:psiholog:

Citiraj:

---

željkica prvotno napisa

Mi smo sinoć krenuli u borbu sa uspavljivanjem, prošli su grčevi prošlo je njegovo ludilo svaku večer i sad ga pokušavamo naviknut da sam zaspe u krevetiću a ne na rukama ili u kolica,sinoć je borba krenula u 19 i 45 i tek je u 21: 30 tvrdo zaspa jutros do 8 ipo naravno uz noćna hranjenja,večeras ponovno valjda ćemo uspit,samo trebaju debeli živci i strpljenje.

---

A zašto želiš borbu ( pod tim vjerojatno podrazumijevaš plakanje) dva sata uvečer?
Zar nije jednostavnije bebu u 8 i pol ( otprilike) nahraniti i malo nositi, da sretan zaspi?

Tako su kratko bebe, užasno kratko i zašto ih tjerati da plaču ili oduzeti im ono što im je najbitnije- dodir mame i tate?

Žao mi je, ali ja jednostavno ne shvaćam želju roditelja da im dijete samo zaspi u krevetiću. Koji je razlog tome? Možete li mi objasniti zašto mama želi svoju bebu leći u krevet i pustiti da se sama uspava?

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Žao mi je, ali ja jednostavno ne shvaćam želju roditelja da im dijete samo zaspi u krevetiću. Koji je razlog tome? Možete li mi objasniti zašto mama želi svoju bebu leći u krevet i pustiti da se sama uspava?

---

Vjerojatno zato što su na kraju dana i sami iscrpljeni i umorni, a i ne žele da se nosanja i uspavljivanja pretvore od kratkog perioda u godine takvog uspavljivanja. A ima takvih primjera ohoho.

Ja sam možda u par krajnje kritičnih situacija djecu uspavljivala nosanjem. Moja sredstva za uspavljivanje su cica, maženje, zagrljaj, duda. Uspavljivanje nosanjem smatram nužnim zlom - bolje štediti kičmu što je više moguće. Mislim da nisam zakinula svoju djecu zato što sam ih uspavljivala dojenjem i maženjem.

I da, neke bebe vole što jednostavnije, bez gnjavljenja dojenjem, grljakanjem.. takvo je moje drugo dijete. Prvo sam znala navečer i po dva sata uspavljivati, a drugo dijete podoji, uzme dudu, okrene se i zaspne. Ponekad voli da ga zagrlim ili držim ruku na njemu, češće ne. Takvo dijete i gotovo. Ne znam jesam li ga ikada dulje od 15-20 min uspavljivala.

I što je loše u svemu tome?

Ufff, Beti, mislim da si pogodila "u sridu" ! Mislim da je razlog za takav nacin razmisljanja, uz bombardiranja okoline kako cemo njeznoscu, nosenjem i uspavljivanjem djecu razmaziti, i taj sto cim kliknes na netu nesto vezano uz bebe i spavanje, iskoci milijun i jedna stranica koja savjetuje da djeca moraju imati strogu rutinu i sama se uspavljivati :-(

Osobno imam samo 8-momjesecno iskustvo sa jednim djetetom-nespavacem, ali mislim da je sposobnost samouspavljivanja razvojna stepenica, kao sto je i sjedenje, puzanje, hodanje, i da ju svako dijete dosegne kad je za to spremno. Treba im pruziti priliku kad pokazu da bi mogli biti spremni za to, ali ne prisilno ih (m)uciti.

Nazalost, u bliskoj okolini imam primjer djeteta koje se "ucilo" da samo zaspe, da se osamostali, da ne bude jako vezano uz mamu i sada je to dijete koje spava, ali je zato vezano uz majku na nacin da kad ju ima-ne pusta i doslovno joj ne da disati, vecinu budnog vremena je nezadovoljno i vristi konstantno trazeci nesto i ne mogu s njim nigdje. :-(
Mislim da bi cilj roditeljstva trebao biti zdravo i sretno dijete, a ne dijete koje se samouspavljuje sa svega par mjeseci, moze ga cuvati i hraniti bilo tko...

Zaboravih napisati da se na istim tim savjetodavnim stranicama uspavljivanje dojenjem navodi kao jedno od vrhunskih zala :-(
A ja ne vidim niti jedan ljepsi, njezniji ili prirodniji nacin.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Zar nije jednostavnije bebu u 8 i pol ( otprilike) nahraniti i malo nositi, da sretan zaspi?

---

Vjerojatno zato jer to nije "malo" nosanja. Ne znam za zeljkicu, ali moj je tako cijelu noc "sretno" zaspivao. Sorry, ali to je ubistvo za roditelje, to je neizdrzivo i neodrzivo.

Citiraj:

---

maca papucarica prvotno napisa

...ali mislim da je sposobnost samouspavljivanja razvojna stepenica, kao sto je i sjedenje, puzanje, hodanje, i da ju svako dijete dosegne kad je za to spremno. Treba im pruziti priliku kad pokazu da bi mogli biti spremni za to, ali ne prisilno ih (m)uciti.
.

---

Da, slazem se, ali treba takodjer djetetu dati priliku da se pokusa samouspavati. Staviti ga u krevetic (par minuta-10 min) da se meskolji, plaki, ili sto vec radi i da pokusa skuziti da slijedi spavanje. To je isto tako poticanje djetetovog razvoja.

maco, potpis!

Mislim da Beti nije mislila iskljucivo na nosanje, nego i dojenje i mazenje i sve ostale njeznosti
I potpis na to!

Vec sam napisala, prvu curu sam probala uspavati u vrijeme u koje sam ja mislila da treba, i srecom, odustala nakon 2-3 dana
I umjesto borbe, to vrijeme smo uzivali
A uspavali smo ju uglavnom dojenjem
I dvije mladje seke, samo sto najmanja ide nesto ranije spat

I ne, nikad necu shvatiti kako netko tako malo djetesce moze pustiti da place samo u kreveticu i tako zaspe
Meni je to jako :-(

Citiraj:

---

lulu-mama prvotno napisa

Staviti ga u krevetic (par minuta-10 min) da se meskolji, plaki, ili sto vec radi i da pokusa skuziti da slijedi spavanje. To je isto tako poticanje djetetovog razvoja.

---

Sorry, ali plakanje mi baš i nije u skladu sa poticanjem djetetovog razvoja.

To stvarno ne bih dopustila sebi i djetetu. A kad je bio manji, često je se znalo dogoditi da sam ga spustila u krevetić i on bi se promeškoljio, okrenuo par puta i jednostavno zaspao. Doduše, odavno mu se to nije dogodilo :|

Citiraj:

---

lulu-mama prvotno napisa

Vjerojatno zato jer to nije "malo" nosanja. Ne znam za zeljkicu, ali moj je tako cijelu noc "sretno" zaspivao. Sorry, ali to je ubistvo za roditelje, to je neizdrzivo i neodrzivo.


Da, slazem se, ali treba takodjer djetetu dati priliku da se pokusa samouspavati. Staviti ga u krevetic (par minuta-10 min) da se meskolji, plaki, ili sto vec radi i da pokusa skuziti da slijedi spavanje. To je isto tako poticanje djetetovog razvoja.

---

Slazem se. Ali neka su djeca sposobna i spremna za to od rodenja (kaze, u nekim stvarima, za mene voljeni i citirani dr Karp da imaju dobar nadzor nad stanjem), neka sa 6 mjeseci a neka tek sa 14. A roditelj brzo shvati kakvo mu je dijete ako ga gleda i slusa :-)

Meni pojam "da dijete samo zaspi" nikako ne znači da ga ostavim u kinderbetu i sad se ono mora meškoljit, plakat i na kraju zaspat.. Prekrasno mi je ako mi zaspi na cici, to jednostavno ne razumijem što ljudi imaju protiv toga :heart:

.. Roditeljima je problem nošenje, neka djeca jednostavno ne žele zaspati i roditelji ih nosaju po nekoliko sati, pa se zato može na puno mjesta pročitati da neka dijete stave u krevetić i da samo zaspi, pa se time i povode, jer zamisli djetešce od 14 kilograma nekoliko sati prije spavanja na rukama..

Osobno uspavljujemo malca prvo na cici, ako cica ne uspije onda ga mazimo i nosamo, ljuljamo na lopti, i u trenu kad vidimo da će zaspati stavimo ga u kinderbet i on se malo promeškolji i zaspi.. ako se probudi , stavim mu na kratko dudu i nastavi spavati dalje.. To je taj tren gdje se dijete treba staviti u kinderbet "da samo zaspi" - nakon cice, maženja i nosanja na rukama..

Moja beba zna zaspati samo na cici (na velikom krevetu, jel..), ako pričamo o uspavljivanju u kućnim uvjetima. Nikako drugačije.
Vani se zna dogoditi u kolicima. Ali sve rjeđe kako je veća.
Voljela bih da zna zaspati u krevetiću iz praktičnog razloga - kreće faza puzanja, pa onda i prohodavanja. Kad zaspi na krevetu, nema šanse da ju ne probudim ako ju pokušam premjestiti u krevetić. A ako je zaspala na cici, a ja želim iskoristiti tih pola sata-sat za skuhati sebi ručak, pojesti nešto, opeglati, čitati, ili u konačnici spavati... ne mogu - jer ne usudim se ostaviti ju samu na krevetu, koliko god ju ogradim - ona će sletiti jer se još ne boji visine i padova.
Iz tog razloga bi bilo idealno da zna zaspati u krevetiću.
Kako vi mame to rješavate kad vam zaspi uz cicu?

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Sorry, ali plakanje mi baš i nije u skladu sa poticanjem djetetovog razvoja.

---

Nije sve 0 ili 100%. Ima tu i gradacija, barem ja to vidim kod svoga. Ali, ajde, mozda ima i djece koja imaju 2 stanja: ili ne placu ili bas placu. Ako malo ide kme-he-kme ja to ne vidim kao plakanje. Vise kao neko nezadovoljstvo koje si i sam cesto zna promjeniti stanje uma. Npr malo he-kme ide u baby-gymu, ali vec za 30sek sretno rita nogicama. I da ga ja svaki put dignem na ruke kad on zakmeci ne bi imao prilike mahati rukicama i nogicama i raditi sto ga isto veseli.

Citiraj:

---

maca papucarica prvotno napisa

A roditelj brzo shvati kakvo mu je dijete ako ga gleda i slusa :-)

---

veliki X na ovo!
A da bi to roditelj shavtio, treba koji put isprobati i neke druge strategije. Mozda bas upali. A mozda pogrijesi, pa bar zna sta ne funkcionira.

Moe, stavi jastuke na pod oko kreveta.
U budnom stanju pokazuj kako se treba spuštati.

Moji su svi to naučilli u periodu 10-18 mj, ali su par puta i pali s kreveta. U stvari čini mi se da više padaju sada kad su veliki.

A krevetić, samouspavljivanje i ostalo, ljudi moji to su vam toliko nevažne stvari. Totalno je nebitno gdje će i kako zaspati, svi oni to nauče do 4-5 godina.

Moe tako je bilo, a ocito ce biti i ovaj put, i kod nas
Imas babyphone? Nosis ga sa sobom i cujes cim se promeskolji
Ja sam njih ogradjivala s jastucima, ali na krevetu
Oko kreveta nisam imala nista, i isto kao trampolinini su rano naucile silaziti
Svaka je pala s kreveta po jednom, i to dok nisu bile same :roll:

Citiraj:

---

Moe prvotno napisa

Kako vi mame to rješavate kad vam zaspi uz cicu?

---

Kad vidim da će zaspati krenem ju lagano ljuljati ( s tim da mi dojimo na jastuku dnevne podoje) i onda ju uzmem u ruke,nastavim ljuljati u istom ritmu i stavim u kolica koja isto tako nastavim ljuljati/vozati :).

Meni je skroz normalno da dijete i plače prije sna i da ga/ju ništa nemože smiriti kao i što mi je normalno da zaspe ko top nakon 10min sisanja. Mi smo prošli obje faze u njezina 2,5 mjeseca i iskreno,ne znam koja mi je bila lakše. Sa fazom nespavanja znali smo da će kad tad zaspati i ona spavati ko top par sati u komadu, a s ovom kad zaspe odmah pa se probudi nakon 2 sata mi je čak gore jer sam grozno iscrpljena. Dojenje pomaže,ali ne na više od 2 sata s tim da dijete od 7200g i 10 tjedana ne jede isto koliko i dijete od 4000g pa onda ti podoji traju po sat vremena ( pola na jednoj,pola na drugoj).

Što se tiče plakanja i cryout metode, mislim da su sva djeca moje generacije a i ranije i kasnije tako odgojena jer je to bila OK metoda tada. Djeca su se umorila od plakanja i zaspala. Mi smo do sad čuli hrpu savjeta kako je to dobro (naravno od naših roditelja,baka itd) i ni jedna mama nije rekla da joj je bilo super drago jer beba plače ali to je navodno jedino pomagalo. Nisu one znale ono što mi danas znamo i vjerujem da nitko od nas neće reći da su zbog toga bile loše majke niti da je to nešto posebno utjecalo na naš razvoj. Zato je po meni dozvoljeno nekad ostaviti dijete da se isplače, iako mi to ne radimo, jer nekad jednostavno žele plakati i kmezati bez obzira na sve poznate i manje poznate metode utjehe. Kao i mi odrasli kad nam dođe da plačemo bez razloga jer je to način na koji izbacujemo emocije. I nema načina da se smirimo kao ni naše bebe dok ne odradimo to "plakanje". E sad, jedino što je diskutabilno u tom slučaju je uzeti dijete da plače na rukama ili ostaviti u krevetiću da plače dok su roditelji pored ili kombinirati sve dok ne zaspe jer eto ništa drugo ne pomaže. Tu ne želim ulaziti u osobne odabire roditelja jer smatram da je to odluka koja se temelji na trenutnoj situaciji a ne na općeprihvaćenom obrascu ponašanja u takvim situacijama.

Ja nikad nisam i ne bih mogla ostaviti svoje dijete da place samo u kreveticu
Ili di vec...
Kad su plakale, nosala sam, mazila, ljubila, dojila... I nije uvijek pomoglo odmah, ali nakon nekog vremena jest
Pa poludila bih da ih ostavim plakati i odem u drugu sobu
I sta bi uopce radila u toj drugoj sobi? Pitala se place li jos, valjda...
Onda sam radije s djetetom pa makar plakale skupa

Uopće se ne radi o tome je li dozvoljeno ili ne.

Uostalom, kako bi se to moglo (ne)dozvoliti?

Radi se o prepoznavanju potreba i empatiji.
Ako netko prepozna da je djetetova potreba plakati 20min. prije spavanja, super, go for it.

Ali čisto sumnjam da je to itko napravio. Razlozi su uglavnom drugačije prirode, u mom slučaju recimo komocija i slušanje savjeta sa strane (koji su naravno podilazili mojoj komociji). Sreća za djecu da sam brzo došla sebi :)

Previdjela sam dio nanimirinog posta, ali moram prokomentirati:

Ljudi nikad ne plaču bez razloga.

Jedino ga možda nisu svjesni, ali razlog je uvijek tu.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Sreća za djecu da sam brzo došla sebi :)

---

:lol:

I potpis na ostatak posta

potpisujem sve koji su kontra puštanja djeteta da plače. pa tu se radi o malim bebicama kojima je kontakt, blizina roditelja potreba baš kao i potreba za hranom.
lulu-mama, koliko vidim tvoj potpis, beba ti ima tek mjesec i pol! pa što joj može biti više potrebno od toga da se osjeća sigurno i zaštićeno u svakom trenutku? par min-10 min plakanja tako malog djeteta? da bi shvatilo da treba spavati? mislim da tako mali ništa drugo ne trebaju shvatiti nego da su roditelji tu. i to stalno.

onima kojima se bebe žele nosati, a trpi kralježnica - probajte ih ljuljuškati na lopti. to često upali.
a ako imate nespavača kojem ne odgovara rutina i ništa ne pali, savjetujem vam da se jednostavno pomirite s tim - svima će vam biti lakše. moja je od starta takva - potrebno joj je minimalno sna. 2,5g. se budila bar 10 puta noću, s cca 7 mjeseci je izbacila sve osim jednog dnevnog spavanja, prošlo ljeto je izbacila i to jedno i napokon legla u normalno vrijeme (21-21:30). sad kad je u vrtiću, opet spava popodne i gotovo svaku večer zaspi poslije nas. znalo je to biti frustrirajuće jer nismo imali niti minute vremena za sebe, ali preporodili smo se kad smo to jednostavno prihvatili.

i stvarno, stvarno su mali tako kratko. falit će vam nosanje uskoro...

Citiraj:

---

frka prvotno napisa

potpisujem sve koji su kontra puštanja djeteta da plače. pa tu se radi o malim bebicama kojima je kontakt, blizina roditelja potreba baš kao i potreba za hranom.

---

Iskreno vjerujem u to da puštanje bebe da plaće samo akumulira frustraciju i umanjuje bazični osjećaj povjerenja, osjećaja sigurnosti.

Pardon, da plače.
:oops:

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Iskreno vjerujem u to da puštanje bebe da plače samo akumulira frustraciju i umanjuje bazični osjećaj povjerenja, osjećaja sigurnosti.

---

Ovo je debela istina, ali je isto tako istina da ne treba dizati dijete svaki put iz kreveta jer mu time ne činimo dobro. Treba doći, pogladiti po glavi, dati do znanja da smo tamo, držati za ruku, bilo što, ali izbjegavati prečesto podizanje iz krevetića jer to dodatno razbudi dijete. Klinci se često ne mogu umiriti ako su preumorni, a dizanje im je samo smetnja opuštanju koje im treba da bi mirno zaspali. Ovo s nedizanjem iz krevetića vrijedi za djecu koja su prerasla noćno dojenje.

Druga stvar - za malu djecu rutina je zakon - kupanje uvijek u isto vrijeme, spavanje uvijek u isto vrijeme, prije toga eventualno neka mirna igra ili čitanje priča, svaki dan, otprilike istog trajanja... treba to prilagoditi potrebama djeteta, ali kad se nađe prava mjera, držati se toga i ne odstupati.

Uf šta sam potakla temu! ma neee neću ja njega ostavit samog u sobi da plače i ja otići to mi je užas ja sam s njim sve dok tvrdo ne zaspe , evo sinoć smo jeli u 20:30 i nakon toga sam ga spustila u krevetić malo je plaka ja sam ga držala za ruku mazaila ga i pjevala mu i u 21:30 je spava ko top,neznam vi ste protiv takvog uspavljivanja ali meni je to lakše nego ga uspavljivat na rukama sat vremena i onda kad ga spustim se probudi, i sve ispočetka a moja beba ima 2 mj i 7 kg!mislim da on zbog ovakvog uspavljivanja nije zakinut za ništa jer ga i mazim i pjevam mu i zna da sam tu.

A i ne može se dijete "istrenirati" da spava, pogotovo ne bebu od mjesec i pol.
Spavanje djeteta ovisi o razvoju njegovog mozga, prva 3-4 mjeseca dubina i faze sna su im drukčije, pisala sam negdje o tome, pokušat ću naći. Onda se događa veliki skok u razvoju mozga i tada se kod nekih na kraći (ili dulji rok, kao kod nas) pogorša spavanje, kod nekih poboljša...

Mi smo tek iza druge godine počeli spavati...još ne mogu k sebi doći.
Ali nikad je nismo pustili da plače, ali smo ponekad plakali mi.

Peterlin, neke bebe ne kmeče i ne kenjkaju i ne smiruju se glađenjem po glavi, već urlaju istog trenutka kad se probude. To je stres samo takav i tko ima urlatora zna o čemu pričam.
To kme kme sam tek skontala kod nećaka, on u svojh godinu dana nije zaurlao onako kako smo mi navikli sa svojom od prvog dana i njega se može pogladiti po glavi da ponovo zaspe. Doduše, ne znam što je tu kokoš ili jaje jer majka je vrlo brzo turnula bocu i dudu, a bogme nije ni nosala, pa nikad ne znaš je li dijete odustalo ili nikad nije ni pokušalo...

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Spavanje djeteta ovisi o razvoju njegovog mozga, prva 3-4 mjeseca dubina i faze sna su im drukčije, pisala sam negdje o tome, pokušat ću naći. Onda se događa veliki skok u razvoju mozga i tada se kod nekih na kraći (ili dulji rok, kao kod nas) pogorša spavanje, kod nekih poboljša...

---

Tu ima nešto o tome, a znam da sam još negdje pisala, ali ne mogu naći.

Ali evo, ima korisnih informacija i ovdje: spavanje novorođenčeta

Nema što nisam pročitala i sad znam da nema čarobnog lijeka za spavanje ako je dijete nespavač. Jednostavno treba čekati dok ne sazrije za to. A u tom procesu treba mu dati pomoći rutinom, nježnošću i strpljenjem. Ovo posljednje je teško, ali izbora nema, tj. ima, ali meni je on bio neprihvatljiv (puštanje djeteta da plače).

Evo još malo korisnih linkova (više ne znam gdje sam ih već stavljala, ali nije naodmet ponoviti):

The Ferber method: An evidence-based guide to "cry it out" sleep training


Finding the right infant sleep aid: A guide for the science-minded parent

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Peterlin, neke bebe ne kmeče i ne kenjkaju i ne smiruju se glađenjem po glavi, već urlaju istog trenutka kad se probude. To je stres samo takav i tko ima urlatora zna o čemu pričam.
To kme kme sam tek skontala kod nećaka, on u svojh godinu dana nije zaurlao onako kako smo mi navikli sa svojom od prvog dana i njega se može pogladiti po glavi da ponovo zaspe. Doduše, ne znam što je tu kokoš ili jaje jer majka je vrlo brzo turnula bocu i dudu, a bogme nije ni nosala, pa nikad ne znaš je li dijete odustalo ili nikad nije ni pokušalo...

---

Tja, istina je, čula sam od susjede (i drugih ljudi) da ima takve djece. Jedno dijete koje je bilo zakleti nespavač kasnije se pokazalo malim genijalcem, pravim bistrićem koji i danas u 14. godini traga za dodatnim poticajima. Njima je rješenje bilo vrlo rano izbaciti dnevno spavanje.

Ali na mjestu roditelja nespavača ja bih prvo istražila sve moguće organske uzroke, kao i dinamiku obitelji (koliko puta se moja svekrva uvrijedila kad sam se u 7 navečer digla i otprašila doma jer je klincima bilo vrijeme za spavanje... ufff...).

Moj stariji je imao grčeve i to je trajalo do početka dohrane (pisala sam već o tome, ništa me nije spasilo). Kasnije smo otkrili uzrok i prilagodili prehranu. Dala bih ne znam što da me netko mogao na vrijeme savjetovati, ali kao i većina roditelja - skupljala sam iskustvo usput. Uzrok nespavanja mogu biti respiratorni problemi, alergije... ima toga hrpa, pa mislim da je neodgovorno preskočiti dijagnostiku i proglasiti dijete nespavačem samo tako.

Moja djeca nisu imala dudu ni bocu, pogotovo ne u krevetu, ali ono što su imali i što mi je spasilo glavu je prijelazni objekt "tješilica". I danas moji klipani imaju te svoje stare igračke (ne daju ih udomiti, to su njihovi fetiši). Zlata su nam vrijedile za noćna buđenja bez dizanja + adaptaciju u vrtiću.

Ne kanim prodavati pamet, ali možda ovo iskustvo nekome pomogne. Ne kažem da je svima tako, ali vrlo često stav roditelja puno pomogne.

ja se opekla kod starijeg - 3,5 godine i još uvijek ga se mora držat za ruku dok zaspi...
tako da smo od početka s mlađim imali istu rutinu - podojimo, pred kraj kad vidim da će zaspat ga stavim u krevet/kolica/kaj već... i zaspi sam... dobije dudu i dekicu... nema plakanja, urlanja ni ničega... da sam to s prvim radila život bi mi bio lakši 500 puta... odvojila sam mu hranjenje od spavanja, jedino po noći znam zaspat dok dojim pa i on skupa samnom...
Teo ustvari plače ako ga se nosi, zaspao mi je na rukama možda 2-3 puta i to kad je imao tešku krizu s večernjim nervozama... čim ga spustiš i daš mu dudu i dekicu on si pronjurga nekaj i zaspi sam... divota :-)
znala sam ga i ostaviti da si duže nekaj sam priča sa sobom, nije nikad plakao... ako plače dolazim i umirujem - prvo bez dizanja (jer se najčešće ustvari dogodi da mu je duda ispala) a ako ne upali onda dižem i smirim pa vratim u krevet...
Večernja rutina - kupanje oko 19, mazimo se i dojimo, zaspi oko 20, spava dalje 5+3+3 sata do ujutro :-) i onda ujutro pol sata budan pa opet spava jedno sat i pol, pa dojenje pa sljedeća 3 sata... ustvari je najviše budan popodne kad su mu spavanja po pol sata-sat... i ako smo doma spava u sobi u krevetu jer mu inače stariji skače oko glave pa nema mira...
Starijeg smo uspavljivali satima, to njegovo spavanje nam je bilo izvor frustracija i svađa do danas... nema šanse da si to ponovno priuštim...

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

ali je isto tako istina da ne treba dizati dijete svaki put iz kreveta jer mu time ne činimo dobro. Treba doći, pogladiti po glavi, dati do znanja da smo tamo, držati za ruku, bilo što, ali izbjegavati prečesto podizanje iz krevetića jer to dodatno razbudi dijete. Klinci se često ne mogu umiriti ako su preumorni, a dizanje im je samo smetnja opuštanju koje im treba da bi mirno zaspali.

---

x
I jel to sad cry-out metoda? Djete place u kreveticu, a ti ga ne zelis dignuti.
Evo zivi primjer je moj. Nekad place 5min, nekad 15min, a nekad i puno duze. To sto sam ja blizu njemu nista ne znaci.
Dok nisam otkrila dudu. A sad ce neki reci: duda je cep za bebe. :roll:

edit: (misic upravo spava, zaspao na rukama s dudom, i sad sam ga stavila na trbuscic (jer samo tako se ne probudi u roku 5 min)-sad ce i to pobrati kritike vezane za SIDS :mrgreen:)

gle, kad je Teo imao večernje nervoze nije pomagalo ništa... nosanje, hopsanje, nunanje, ništa... on je jednostavno plakao u mojim rukama ili pored mene na krevetu dok se nije sam smirio i zaspao... nije htio cicu, dudu, ništa... vrišti dok ne prestane...
i sad bi netko rekao da sam ga pustila da plače, jadno dijete i ne znam što... bila sam pored njega, mazila ga, držala za ruku, stiskala uz sebe... dakle nije bio sam i znao je da sam tu... ali jednostavno je bio preumoran da zaspi... prošlo je hvala bogu...