Da, na rubu je i to mi je tek sada kazao i pokazao, natovario sve na nos kao i ja njemu.
Sad ćemo lizati rane. I spašavati.
Moja kontrola zna biti odvratna.
Printable View
Da, na rubu je i to mi je tek sada kazao i pokazao, natovario sve na nos kao i ja njemu.
Sad ćemo lizati rane. I spašavati.
Moja kontrola zna biti odvratna.
lavko,
ja bih ih samo tako pustila jedino što ne bih predugo za 1. put 2-3 dana tako da se ne "omrzi" maloj al bome ni njemu :mrgreen:
Pa to bi bilo 3 dana. Ja bih im samo napisala kad što dolazi po redu - bočica, ručak, spavanje..i to je to.
Oooo, upravo si me s ovim podsjetila kako sam ja na kraju školske godine za psihoterapiju pobacala (ne na pod nego u smeće - to je korisna djelatnost) hrpetinu razne furde i još sam natjerala djecu da mi se pridruže. Oni se ne bune jer to kratko traje, a poslije je mir.
To je bilo rješavanje frustracija iz zadnjeg mjeseca školske godine, ali retrogradno. Jako sam se trudila da taj zadnji mjesec doma bude mir, ali ne mogu reći da sam uvijek bila zadovoljna uloženim trudom pred kraj škole. (Btw. nešto furde se opet skupilo i nisam se dohvatila špajze, pa sutra planiram novu akciju - to je baš dobro za razgibavanje)
Sve je na kraju dobro završilo - klipani očito točno znaju koliko energije trebaju uložiti da bi prošli s odličnim, mlađi je na listi željene škole (sad se upisuje u srednju), ali meni je trebalo fizičke aktivnosti da se oslobodim napetosti. Pa smo napravili zajedničku radnu akciju bacanja smeća i čišćenja. Jedino mm nije sudjelovao - on je bio odsutan, ali kad je došao, njega je dočekao usisavač.
To je prava radna terapija.
I da - naučila sam u rodietljskom domu da se ne isplati napraviti sam sebi dodatni posao dok se rješavaš frustracija.... jer na kraju imaš štetu (ako slupaš nešto tipa omiljeni tanjur ili još gore - mobitel) i/ili muku (ako baciš rižu pa moraš čistiti). Jedino ako se ne možeš na drugačiji način natjerati da čistiš, onda dobro, he he he....
I da - kad se sjetim djetinjstva, omiljeni način rješavanja frustracija bilo je klofanje tepiha na štangi ispred zgrade. Bili smo tada u godinama kao moji sinovi - kraj osnovne i srednja škola. Obično bi netko iz dvorišta (3 zgrade) dovukao tepih, a nas 4-5 bi se našlo i na smjenu raspalili po tepihu. NIKAD kasnije nisu tepisi bili tako dobro istreseni, he he he....
Lavko, nek odu na more! A ti se lipo odmori :) Ja sam svoga u toj dobi ostavljala zbog poslovnih putovanja i je da mi je bilo tesko, a i malome malo, al nista strasno se nije dogodilo... samo se puno mazio i igrao s tatom (doduse i bakom i tetom ;). Kad smo svi troje na okupu, mali je nekako prirodno puno vise orijentiran prema meni pa se njih dvoje ne dobiju toliku priliku individualno druzit po svome. Tako da je dobro da imaju par dana za sebe.
lavko, nemoj ništa pisat.
Molim te nemoj mu nista pisat. Pa nije to torta koju treba pripremit vec njegovo dijete. Nece bit gladna kladim se... On je odrastao otac koji voli svoje dijete a ne napuseni bejbisiter tinejder. Naravno pisem iz svog iskustva... Meni bi to bila uvreda puuuno gora od bilokakve je... glupace.
Ma ko bi to stigo prije posla rasirit. I nama zna ostat u masini :) pa je popodne samo opet upalim s istom robom :)
A cuj... on je vjerojatno takav da mu se nista ne podrazumijeva... vjerujem da to moze bit zivcirajuce... al, ako ipak napravi kad mu kazes... pa ti mu kazi svaki put i gotovo :) A vidis da jos i kucu usise kad stavi robu... nije ti to lose!
On je sam rekao da mu napišem. ****gaja, moram mu napisat kako će radit bočicu, on ni ne zna kako izgleda adaptirano mlijeko.
Jel se ja vama mogu odužiti nekako što me slušate ovdje? :)
lavko, a osim toga, kakav je sad odnos vas dvoje? Jel razgovor završio u nekoj svađi, ili je sad situacija ok da pričate ?
Moj malac je s 2 godine bio 5 dana s mužem kod njegovih. Meni bilo teže sigurno nego njemu (malom jel)
Lavko,
nemoj mu pisati ali mu reci jer ako je tako neuključen u djetetovo odrastanje on fakat nema blage veze o nekim uobičajenim stvarima pa će te onda zvati s mora svako malo da pita jel ovako , kad...bla bla pa ćeš se ti ulovit da se on ne snalazi s djetetom i brinut i još ako čuješ koji put dijete otraga da plače eto ga na.
ja bih sebe poštedjela toga i radije bi mu rekla što i kad a kako bih ostavila njemu.Tako ja radim s mužem kad odem na službeni put (a bilo ih je) eh da i na hladnjaku sam mu uredno znala napisat koje dane koje dijete gdje ide i ako ima neki rodjendan, MM to voli i bude mi zahvalan što ima podsjetnik inače bi 90% zaboravio i zvrcao preko roaminga mene u inozemstvo.
Al ja i sebi pišem , volim podsjetnike, uvijek kažeme: Budala pamti a pametan piše!
Isto tako djeca izvojevaju s jelom i mojoj mami ako odu na more tjedan dana je baš komplicirano smišljat što bi mogla skuhat da se oboje pošteno najedu (obično različite priloge vole) a i ona i deda, ona baš voli da joj napišem na papir ideje za ručkove/večere i kaže to je spasi razmišljanja. Tako radim i sebi popis menija kad idemo na more jer idemo po otocima na kojima je teško ili skupo nabavit namirnice pa dosta hrane nosimo (zadnje 3 godine otkako tako ljetujemo s još 2 obitelji).
Pri tom ne mislim o pisanju ručak je u 12h, užina u ...
Lavko, mislim da ovo morate rješavati hladne glave, bez drame, bez vikanja, mirnim tonom. To što se loptate riječima i nabacujete blatom, neće pomoći.
preskočila sam par postova sad vidim ovaj: daj molim te kako ste se doveli u situaciju da on nije u stanju djetetu napravit bočicu?? dijete ima 22 mjeseca i znam da je na bočici od početka.
Tu si zeznula i ti što ga nisi ranije upregla, pa meni se čini da je na tebi sve vezano uz dijete on je ko turist u vašem domu. jel se ja varam ili?
jel on ikad svom djetteu pripravio obrok?
Pa onda mu samo napisi...tolko zlica i toliko vode. Mislim poanta je da on preuzme dio odgovornosti a ne da lavko dobije podredenog... I ja kuzim bubilo... Samo to da netko ne radi dok mu se ne kaze je cesto zato sto to nije njegova odgovornost. Najlakse je podijelit: rucak moja a roba tvoja briga. Tako je kod nas. A da oba partnera brinu o sve podjednako, tog ima samo u romanticnim komedijama.
Uh..meni ovo tek prvi korak.
Usput, ovaj tjedan sam bila 2 puta kod psih - sad ćete si tek misliti kolika je razina moje smrdanosti da idem 2 puta tjedno psihologu za bračnu svađu. Al iskreno, pomaže mi da se sakupim. I da idem 2 puta tjedno još godinu dana, bila bi super.
a jel ima neki specijalni razlog zašto dijete još pije adaptirano mlijeko, ili? pa zar sa skoro dvije godine ne bi mogla piti normalno mlijeko?
Tako je. Ja mrtva hladna prodem pored masine i ako je na kraju, ugasim ju. Mm je preuzeo brigu oko vesha jer kuhati ne zna.
A kaj se ostaloga tice, nikada nisam zapocela nesto da on nije pitao je li treba pomoci ili se pridruzio bez pitanja.
On je sin jedinac kojem bi mater jos dupe prala i posluzivala ga da moze. Tako da sve se da ako se par kuzi.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
a mi bi oboje da je naše kuhanje, a veš od onog drugog. pa opet ne valja.
uglavnom se podijelimo za kuhanje, tjedan dana ja, tjedan dana on.
a oko ostaloga se natežemo. isti veš znamo prati po tri puta, božemesačuvaj. a četvero nas je u kući koji možemo staviti sušiti :roll:
Moj cesto kuha i ja cesto stavim robu prat..al to onda oboje unaprijed prijavimo drugom...kao nadredenom.
Ma sad se to kravlje ne daje do trece, al ja bi izbacila tu bocu i uvela il rizino il neki sok il zdravoseljacki vodu na kljunasicu.
Znaš što, neću izbacivati bocu jer kako smo imali problema s dohranom - tek s 13 mjeseci počela jesti - u bočicu joj stavim još i žitarice i meda i repičinog ulja i to bude fini obrok, a ova biljna mlijek aaus isto sr..., ništa to nije zdravije/nezdravije. Ovaj Neocate je barem prošao sva testiranja kvalitete, to jemaltene bolnička hrana. Sad smo off otišle.
Ma! Pa nisam mu ja mama da mu svaki put govorim što treba radit da bi živio u kućanstvu.
Lijepo je rekla J.Lo.
Neću kuhat cijeli dan i prati ti veš, nisam ti ja mama.
Nego, neki dan prebacuje on programe, i uhvati spot Ain't Your Mama... I pita on mene "Što to ona pjeva, I hate your mama?". "Ne, nisam ti mama, neću ti prati i kuhat" objasnih ja mirno.
A on složio facu, namrštio se i prebacio program.
Dosta mu je feminizma u kući, još ga mora gledat i na TV-u.
Pa šta i da bude malo gladna :mrgreen:
Moja su djeca, da citiram mm-a "bila lišena tog važnog osjećaja" sve dok on nije ostao na porodiljnom, a to je bilo kad je najmlađi imao 2 i pol godine, a najstariji četiri i pol (iskoristio je zadnjih pola godine prava). Puno smo se znali prije toga prepirati baš oko tog jedenja, i iskreno, bojala sam se kako će to funkcionirati kad ostanu samo s njim . A funkcioniralo je otprilike ovako (kako mi je on to prepričao): u jutro doručak, šta je na stolu to se jede, tko je došao za stol, taj je jeo, tko nije, taj nije. Nakon pospremanje stola, oblačenje i, grmilo ili sijevalo, "tjelovježba" - biciklama ili pješice, kako kome drago, ide sa na Schlossberg ili šetnja uz Muru (tad smo živjeli u Grazu). Popodne, dođem ja s posla, ručak taman spreman, djeca na prvi zov ko zečevi skaču za stol, ne pitaju šta ima, samo pobožno i u slast počnu kusat to nešto zeleno :-o. Ja u čudu gledam, naravno da mi je drago, al' opet mi nije jasno kako to da tako jedu. "Pa djeca su ti gladna, šta bi ti nego da jedu?" Jednostavno, ali meni četiri godine nisu bile dosta da shvatim tu mudrost :mrgreen:
A mislim da ti nema baš previše pomoći dok ti sama ideš zbog bračne svađe. OK pomogne tebi psiholog, ali što kad dođeš doma i muž i dalje drvi po istom i opet se vratiš u isti osjećaj.
Njemu je očito sad sve dopizdilo od trudnoće i svega.
Ja sam u jednoj svađi muža iskreno pitala jel me i dalje voli i želi li da ostanemo u braku. To je bila neka svađa dok je malac bio još mali, tipa godinu dana, i kad smo imali krizu. Al to je bila kriza bez vikanja i plakanja
Plan je da ga uključim u terapiju kad bude situacija dobra. A znaš, ja idem jer ja sa svojim emocijama puno iskačem iz prosjeka i to mi pomaže da hendlam i dođem u neki prsjek, da ne davim oko sebe sve živo i neživo. Nije moja prizma jednakak kao prizma zdravog čovjeka.
Prvo i osnovno - ti sebe moraš početi smatrati zdravom osobom. Svatko ima nešto. Ja - autoimunu bolest, mm - hipotireozu, da spomenem samo nešto.
Hoćeš da ti ja kažem što je nas prizemljilo? Ne NAŠA terapija, jer smo svoje poteškoće morali staviti u drugi plan. Nego terapija djece. Jedan je imao tešku nagluhost (koja se riješila), kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju, motoričke smetnje i ambliopiju/strabizam. Drugi je rođen prerano s nezrelim plućima i ima astmu od rođenja + teškoće čitanja koje su se ustanovile polaskom u školu.
Pa kad je trebalo birati hoćemo li mm i ja na obiteljsku terapiju (kao što smo išli u prvoj bračnoj godini, dok se djeca još nisu rodila) ispalo je da NEMA MJESTA NI VREMENA za nas. Djeca su bila na prvom mjestu. Trebalo je starijega voditi na vježbe za oko, stavljati mu okluzije, pa onda neovisno u Suvag na govorne vježbe, pa raditi s njim motorički razvoj (nismo si vremenski mogli priuštiti fizikalnu, iako bi mu dobro došlo).
Mlađi sin evo ove godine prvi put samostalno ide na Srebrnjak na fizikalnu (respifit za astmu) jer ima 15 godina. A prije toga - inhalacije doma, alergološka testiranja, ovo...ono....
Obojica nose naočale, obojica imaju svaki svoje smetnje čitanja, godinama smo ih vukli u Suvag svakog na njegove terapije, a opet se stiglo i utrpati tu gimnastiku, školu plivanja, strani jezik (za mlađega samo) u vrtiću, kasnije atletiku, glazbenu školu...
Eto - radna terapija. Dodaj tu vikendicu, roditelje (falim Bogu na svakom danu koji mogu provesti sami jer su u visokim godinama) itd. Ja idem na jogu otkad su djeca napunila 3 i 4 godine. MM si je lani nabavio novi bicikl. Rijetko koji vikend provedemo doma i rijetko koje godine ne odemo na more. Imamo premalo vremena za prijatelje, ali štaš, negdje moraš rezati. Sreća da postoje društvene mreže.
Jednostavno NEMA PRAZNIH HODOVA u kojima mm ili ja možemo vrtiti mozak u praznom hodu.
Super ste to vi Peterlin sve ishendlali, svaka čast al to ne znači da netko tko ima zdravo dijete bez poteškoća ne bi sebi smio priuštit prazni hod, pa prazni hod zna biti itekako koristan za našu psihu.
Zapravo ne kužim poantu tvog posta za lavko?
Svakako, odlicna mi se cini ideja da on ode sa malom. A ti lepo sebi isolaniraj tri dana opustanja i uzivancije. Verujem da ce to vreme sa detetom malo trgnuti njega i dati dobre rezultate. Pa kao sto su oni klinci jeli jer su gladni, tako i on - snaci ce se, jer nema druge.