Printable View
Evo me na poslu i samo čekam da me šef pozove na red jer čitam ovu divnu priču u jednom dahu kao i vecina i ne doživljavam nikog oko sebe:) jednostavno skidam kapu za sve,hvala ti mala Ina...već je prošlo neko vrijeme od zadnjeg javljanja al vjerujem da uživate:)
Drage moje, ne ljutite se što me ovaj put nema zbilja dugo. Na GO smo bili 3 mjeseca ! Malo more, malo naša lijepa Kupa, a onda uživancija kod bake i djeda. I i A krenuli u školu. Upisali smo ih i u dnevni boravak, tako da tamo završavaju svu zadaću, uče... U početku je bilo problema, već smo bili i na informativnom razgovoru s učiteljicom. Ah, dečki ko dečki. Oni su još zaigrani, još nisu svjesni da je to škola, a ne vrtić i da tu vladaju neka sasvim druga, stroža pravila. Kako su zajedno u razredu, naravno da OPET ima svađa među njima. Jel jedan nešto skrivi, drugi odmah viče "Reći ću te mami", ustanu na sred sata, bez pitanja, kakili bi piškili bi, žedni su... Prođe mjesec dana i sad su OK. Shvatili su konačno (neka) pravila i sad nema problema. Još nikako da nauče i što već dvije godine trubimo da se starijim osobama kaže Vi. Ne znam kad sam ja to naučila, tj kad sam počela primjenjivati. Znam puno Vas će reći, ma oni su još mali, ali...
Ima tu još stvari koje nikako da ih naučimo, te eto s vama želim podijeliti iskustva, mišljenja...
Kako su moji dečki došli iz SOS sela, gdje im je stalno netko dolazio u goste, i ko god bi dolazio, dolazio bi radi njih (ne mislim samo na svoje dečke), ma da ne duljim sad, jako su otvoreni, bilo da su to poznate ili nepoznate osobe. Neki put imam osjećaj da bi se i strancu s ulice mogli objesiti oko vrata i s njim pričati kao da se poznaju 100 godina. Kad su tek došli k nama, svi su dolazili i donosili im darove. Sad dolaze, al donesu recimo samo čokoladu. Uh, vidno su razočarani ili ne daj Bože da niko ništa ne donese. Hvala Bogu prestali su s pitanjima, "A šta si meni donesao". Objašnjavamo mi njima da nisu svi ljudi prijatelji, da neki mogu biti i opasni, sve je to u teoriji njima OK, al primjeniti u praksi...
A da ne govorim da učiteljica zna i šta smo ručali i šta je ko kome rekao doma, da imaju nove čarape (pamučne, kupljene kod Kineza :) ) Kako riješiti taj problem, problem preotvorenosti ??
L je u fazi privlačenja pažnje, pa makar i na ružan način. Kad su dečki krenuli u školu, on se par puta popiškio u gaće. Već sam pomislila da se opet prehladio, ali moja tj, njihova divna pedijatrica mi je odmah skrenula pažnju na to da bi moglo biti zbog dečki. I stvarno, kad dolaze doma onda prvo L pitamo kako je bilo u vrtiću, što su radili... malo više pažnje njemu posvetimo i piškenje prestalo.
Da je lako s njima trojicom, nije, al da su mi uljepšali život, e to jeste !
Večeras za večerom, piju toplo mlijeko i A kaže "Mama, a jel ovo mlijeko večeras pomuženo ?" Ja bez teksta. I u šali kažem, "Da, evo ja maloprije pomuzla Donu." A Dona je naša retriverica. L odmah pljucnu mlijeko iz usta i kaže "E to nikako nije u redu". Zavalili smo se od smijeha. A kako smo dugo bili kod bake i djeda, svako jutro i svaku večer je čovjek donosio svježe kravlje mlijeko, koje su oni pili kao ludi. I naučila djeca na to da toplo mlijeko znači da je krava nedavno pomužena.
Sutra će puknut priča po školi kako mama muze psa !!! A da nisam 100 puta objasnila kako mlijeko dolazi u trgovinu...
Imaju oni još bisera. Kako zovemo turistički brod ? Pa ljudski brod, zato što na njemu ima puno ljudi ! "Učiteljica kaže da je čovjek nastao od majmuna, ili majmun od čovjeka, uh nisam zapamtio". Imam bilježnicu u koju zapisujem sve njihove bisere pa da se i oni jednog dana mogu svemu tome smijati. Tata im je pričao priču kako me je kao princezu spasio od zlih gusara. Princeza i gusari ! MM isto ima maštu kao i oni. Ali oni stvarno vjeruju u tu priču ! Da je mama nekad davno (kao da imam 300 godina) bila princeza i onda su došli gusari pa mene oteli i onda je On, njihov tata, junak, trčao (sa svih svojih 100 i kusur kg) preko mora i planina da mene spasi. Napadali su njega i kiklop i David i Golijat, strašni zmaj i ko zna ko sve ne, sve ih je pobijedio i došao do svoje divne princeze. A ja imam druge priče. "E sad svi na okup, mijenja se posteljina. Učimo kako svi trebaju znati promijeniti posteljinu." "Danas imamo poduku iz slaganja veša, idemo dečki, majica se slaže ovako..." Ja sam više za one životne priče. Učim ih što više kućanskim poslovima. Nisu to sad velike stvari, ali učimo ih da svi radimo sve. Znaju oni i usisati, oprati prozore, slažiti robu ... Naravno da dok odu iz kuće da ja ponovo usisavam i operem prozore. Subota je obično dan za pomaganje mami u kućanskim poslovima. Nisu premali da mi ne bi mogli pomoći, a vidim da vole, jer svako dijete voli da ga se pohvali. Eto tako prolaze naši dani.
Nadam se da ću se malo češće javljati !
lijepo vas je čitat :-D dečki su preslatki :-)
sjajni su 8-)
Tebi je zbilja veselo, mala Ina. Avatar ti je za 10! :)
Baš su lijepi dečki! Oko roditeljskih pitanja, nadam se da će se neka iskusna mama javiti i mene zanima kako tko takve problemčiće rješava.
Kad sam bejbisitala najljepšu curicu na svijetu isto sam planirala pisati njezine bisere, ali nisam nikad. Ipak oni najbolji su ostali. Danas kad se vidimo i ona se smije (srednjoškolka), a puno situacija asocira na neku provalu.
kako vas je divno čitati!
Kažeš da su ti djeca preotvorena..........to je jako dobro i ja u tome ne vidim ništa loše. Lakše će se snaći u životu.
Da učiteljica dozna i više nego što bi trebalo-to ti je u potpunosti normalno ( i ja sam jedna od tih učiteljica pa znam). Dok su tako mali oni moraju sve reći, objasniti na dugo i široko, i ja to ne uzimam za zlo niti prepričavam okolo. S vremenom to prestane....pa tako će i kod tvojih dečkića isto!
Uživaj s njima jer su preslatki. Avatar je suuuuupppppeeeeeer!
mala ina avatar je:zaljubljen:
Kažeš da su preotvoreni, imam jednog takvog doma i znam o čemu pričaš, uf. I ja stalno razmišljam o tome, nije to samo crta osobnosti i simpatična karakteristika. To je kod naše djece uvjetovano ranim životnim iskustvima, nepostojanju jedne osobe za koju su bili primarno vezani pa su morali šarmirati svakoga u blizini da bi njihove osnovne potrebe bile zadovoljene. Još kao male bebe nauče se tako ponašati da bi jednstavno preživjeli. Plus je moj živio u domu i morao se boriti za pažnju s hrpom druge djece.
Ja sam počela reagirati na tu preotvorenost, pa kad se smješka i pokušava šarmirati nekoga za susjednim stolom u kafiću ili dok negdje čekamo ga tiho šapatom pitam da li on pozna tu osobu, da li misli da ju mama pozna, ako kaze ne onda ga pitam zašto gleda u nju i smješka se, da to ne radimo s nepoznatim osobama.
Znam da ovako na prvi pogled zvuči kao da pokušavam ograničiti jedno veselo i otvoreno dijete, ali jednostavno moram pokušati kod njega pomoći razviti tu distancu prema nepoznatim osobama, morat će jednog dana ići sam u školu, iz škole, kretati se i mora naučiti razviti zdravi oprez. Ne strašim ga i ne učim da su ljudi zli i opasni, već da za nepoznate ne znamo jesu li dobri ili ne dok ih dobro ne upoznamo.
Moja kćer je dosla k nama u dobi od 12 mjeseci i prvih 6 mjeseci je htjela svakome i svakome se smješkala i pokušavala komunicirati. Trebalo je punih 9 mjeseci da stekne oprez i distancu prema nepoznatima, premda je otvoreno i veselo dijete i rado komunicira s ljudima. Hvala Bogu da je ipak stekla tu distancu. Mene zanima koja je kritična dob nakon koje dijete teško može tu distancu steći. Iz razgovora s drugim posvojenim obiteljima kod djece koja su posvojena u kasnijoj dobi čini mi se da to ostaje trajni problem usprkos tome što se vežu uz nove roditelje i novu obitelj jako.
Eto da dodam čini mi se da neki pomak ipak postoji, neki dan je objašnjavao kao bratu da ne pričamo s nepoznatim ljudima koje oni i mama i tata ne poznaju. Inače sva naša pravila i dogovre oko ponašanja on valjda rekapitulira tako da ih sto puta ponavlja bratu, a brat pošizi i nekad ga lupi, valjda mu je dosta mame i tate i pravila pa da ga još i brat gnjavi :))
Zna često kad netko prolazi kraj nas pitati a kud on ide, a zašto to nosi i sl. Pa isto odgovrama da mi tu osobu n poznamo i to nas ne treba zanimati.
Mala Ina nedostaju nam novosti o tvojim dječacima, a sigurno ih ima ............... ajde napiši nam nekoliko slova kad stigneš, please!
Predivno... Čitam i plačem. Ti i tvoj muž ste moji novi heroji...
ajajajaja koliko me nemaaaa
Situacija po starom. Škola, škola, škola. Ma sad ću na glas izreći, ali ovo školstvo nije normalno ! Ne zna se ko je jadniji, klinci ili ja. Pa ja se sjećam svog prvog razreda, skupovi, podskupovi, male plave kutijice sa plastičnim trokutićima, kvadratićima i nekakve špagice. Sve je bilo tako lako. Al ovo sad. Ma dajte ljudi pa to je prvi razred. Jedva savladali mala tiskana slova, evo nas svaki dan novo pisano slovo. "Mamaaaa, kako se ono piše slovo j ?" "Maaamaaa, kako da sad spojim o i l, gore ili dole ?"
Mamamaaaaaa ! I meni dođe da dozivam svoju mamu. Neka mi neko pomogne, ali nismo li mi tablicu množenja učili u četvrtom razredu ? Sad to kreće od drugog. Kad sam danas vidjela udžbenik matematike svog nećaka koji ide u 4 razred, uhvatila me panika. No hajde, nekako ćemo mi to svladati. Ne tražim petice. Pa ne mogu svi biti naučnici, inženjeri, ... neko mora i stolar biti. Više mi je bitno da su snalažljivi. Da će ako treba znati i prepisati koji put od nekog drugog ( kao mama ) :-) . Promijenili su učiteljicu već u drugom polugodištu. Sadašnja učiteljica im je bila u dnevnom boravku, tako da nema problema. Stroga je što meni i paše. Ali njima ne. Meni ona prva nije pasala. Neka se ne ljute učiteljice (a znam da ih ima - rima 11 8-) ), al ovo je bila stvarno jedna uh učiteljica. Nakon promjene učiteljice i oni su postali drugačiji. Nema više pritužbi na njih, mirniji su, pažljiviji. Ispisali smo ih iz dnevnog boravka, nismo mogli podnijeti financijski. Sad točno znam što uče, koliko znaju, gdje im zapinje. Onako bi u dnevnom boravku odradili sve, a doma onda neće ništa, jer im je već dosta knjige i učenja. L. ne ide u vrtić već 2 mjeseca. U siječnju smo obavljali kontrole po Klaićevoj, a onada nam je Bogu hvala pao snijeg, pa mi ga bilo žao dati u vrtić. A i njemu je drago jer ne mora spavati popodne, već biti vani cijeli dan.
Što se Klaićeve tiče, obavili smo EEG, VEP, psihologa, logopeda, neuropedijatra. Ležali su par dana u bolnici pa su im obavili sve pretrage. Ovih dana očekujem otpusno pismo i nadam se da je sve ok. Znam da je EEG uredan. Psihologinja je jako zadovoljna i s I, a i s L. Za I. kaže da je neverbalno iznad prosjeka, a verbalno ispod. Vokabular mu je mali. L. je u svemu naj naj ! ljubi ga majka ! Na kraju svih mogućih pregleda neuropedijatar me pozvao i rekao " Majko, moram vam reći da izvrsno obavljate svoj posao " :-D Ne moram vam reći kako sam se posebno osjećala u tom trenutku. Samo što mi ruže nisu krenule rasti iz ušiju od sreće. Ma samo nek su oni meni zdravi, a za sve ostalo ćemo lako.
:cry: od sreće :klap:Citiraj:
mala Ina prvotno napisa
Bravo za dečke i bravo za mamu i tatu! :klap:
Kad sam već prozvana..........
I nas učiteljica ima svakakvih:-),nekima odgovaraju blage, nekima stroge učiteljice .......... ali za program nismo krive- to je za one iznad nas!
No, drago mi je kad kažeš da ste ti i djeca super!
Pohvala od stručnjaka sigurno laska, stoga ti i ja od srca čestitam!
Još nešto -:-)stolar je jedno jako lijepo i kreativno zanimanje...............
Moj je susjeda stolar...imaju predivnu kuću...iznutra uređenu kao iz snova.... a tek dječja soba!!!!!!!!!!!!!!! ima zlatne ruke koje uzdržavaju 4članu obitelj.... a drugi susjed sa faksom gladuje... eto.... nema pravila....
Hej Ina, uvijek mi je drago čitati o mušketirima! Pohvala svakome treba i hrani dušu, a pogotovo kad je od stručnjaka! Uživaj u svojim dječacima i pokušaj ukrasti koji tren mira za sebe :-)
mala Ina, uživaj sa svojom obitelji!:heart::heart::heart:
Mala Ina, prekrasno te čitati! Ove stvarne priče su mi tako :raaaaaaaaaaastoooooooooppppp: Velika pusa mušketirima!
rima11, nemoj se molim te osjećati prozvanom. Oprosti ako sam tebe dotakla ovim tračem o učiteljici. Ali zbilja me je toliko puta iznenadila svojim ponašanjem, riječima... Svaki roditelj je osjetljiv na svoje dijete, kakvo je takvo je, ono je tvoje i naravno da niko od nas ne dozvoljava da se nešto ružno govori o njegovom djetetu. Prva sam u školi od roditelja rekla da ja nisam od onih roditelja koji će se sablažnjavati nad nekim učinjenim (ne)djelom, moji su takvi, spremni na sve i svašta i nikada ne bih rekla onu rečenicu, koju mnogi roditelji kažu "Moje dijete to nikada ne bi napravilo, on je divan, krasan, ne znam šta mu bi ". Prvo, to su dečki, koji su u vrtiću imali puno više slobode i treba vremena da se priviknu na to da se u školi mora mirno sjediti, dizati ruku kad nešto treba... NJihova prva učiteljica za loše ponašanje je dijelila crne točke, a za lijepo, crvene. I tako moj I. skupio 10 crnih i jedva 2 crvene. Na jednom roditeljskom ja ustanem i kažem kako mislim da te crne točke nemaju više smisla, jer ne reagiraju na njih. Ajme, pa bolje da sam (da prostite) govno pojela nego što sam to rekla. "Kako mislite da nemaju smisla ?" Pa nemaju smisla, jer je njemu nakon 5 crne točke postalo svejedno. Naravno, ja govorim u svoje ime, a ne u ime drugih roditelja. "A kako nije ostalim učenicima svejedno?" pita ona mene. Nije svejedno onom učeniku koji je dobio prvu ili drugu točku. Ja poznajem svog I. on se jako trudi, nema tog zadatka koji neće pokušati riješiti i za sve će se dobro oznojiti prije nego odustane. Da ni jednom, ama baš ni jednom nisam čula pohvalne riječi za svoje dečke od te učiteljice. Kako ova druga ima riječi hvale za njih, a ona ih nije imala. Kako jedna učiteljica može djetetu reći da je udav ?! Eto zbog toga sam sad bijesna na nju.Citiraj:
rima11 prvotno napisa
Što se tiče stolara, ja bih bila jako sretna da sva trojica imaju kreativna zanimanja, nešto što će im donijeti prvo radost, a onda i novac.
Ajde sad mah, mah idem malo na snijeg !
Svaka tvoja nova priča je prepre dobra. Iz svakog tvojeg slova isijava toliko ljubavi za tvoje dječake koja se ne može prepričati. Uživajte, ljubite se i grlite se:)
ajmeeeee!!! te točke!!! to su i nama djelili prije 25 godina!!! :o
definitivno ih nisam voljela!!! trudiš se trudiš i onda ti zbog male djećje nepažnje da crnu točku... katastrofa (otvorile se stare rane :-) )
:-D super za super mamu i super dečke!!!!
Dečkima KISS a mami :klap:!
Draga Ina, ja sam nova na ovom forumu jer MM i ja tek krećemo u postupak posvajanja, tj. tek pišemo motivacijsko pismo (to se sada valjda tako zove, te riječi je upotrijebila naša soc. radnica). Sada čitam sve teme i posebno me ganula tvoja priča. Ko zadnja budala cijelo popodne sjedim pred računalom i plačem, a suđe neoprano, veš neispeglan, ručak nisam ni počela kuhati, ali muž mi je već navikao da me zadnjih dana peru emocije i da mi se ništa ne da raditi. Samo si hranim dušu ovim vašim pričama i maštam o tome kako ću i ja uskoro postati majka i imati sve ove slatke brige.
Uglavnom, želim ti reći da ja imam dva nećaka s kojima sam jako bliska i hrpu djece svojih prijateljica i sve osobine tvoje djece pronalazim i u toj djeci tako da ne mora biti da je to posljedica usvajanja, nego su djeca jednostavno takva. Moj nećak, koji živi s nama u kući, jako je povučen i sramežljiv, i osim nas ukućana (roditelji, baka i djed, ujak i ujna) skoro ni s kim ne želi komunicirati i kad netko dođe u goste, zalijepi se za nekog od nas i ne pušta nas 10 minuta.
S druge strane, prva susjeda, koja ima 18 mjeseci, ide svima. Npr. mama je drži u naručju, a ona pruža ruke meni, ja je uzmem i odvedem u svoju kuću. Ona bez problema bude kod mene sat vremena i kad mama dođe po nju, ne želi ići. Osim toga, ta mala obožava sve susjede u ulici i otišla bi s bilo kim tko ju primi za ruku. Jednostavno je takva i sad je premala da joj se to objasni, ali naravno da će im za koju godinu trebati jako puno vremena da joj objasne kako ne može ići baš kod svakoga.
A što se tiče učiteljica, moram reći da sam i ja pedagoški radnik, samo radim u srednjoj školi, i da postoji jedna istina, a to je: da bi netko bio dobar učitelj, mora prije svega biti dobar čovjek, a jako dobro znamo da niti u jednom zanimanju nisu svi dobri ljudi. Netko može biti veliki stručnjak u svojoj branši i imati veliko znanje, ali u radu s djecom prije svega treba biti pedagog. Djeca osjećaju tu toplinu i brigu koju dobiju od učitelja i takve učitelje obično vole, a oni koji su hladni, koji se stalno deru i vrijeđaju ih, ti nikad nisu omiljeni. Ja takvima ne bih dopustila da rade s djecom.
Isto je i s tetama u vrtiću. Moj drugi nećak ima dvije tete, jednu obožava (koja ga zagrli i svako jutro lijepo popriča s njim), a drugu ne voli i plače kad shvati da mora biti s njom (ta, druga, naravno radi preko volje i dolazi u vrtić samo odraditi svoju satnicu).
Uh, raspisala se ja, a samo sam ti htjela reći da je prekrasno kako se brineš za svoje sinove i da im nastaviš i dalje biti u svemu potpora jer briga i ljubav su jedino što od tebe očekuju. A oni će ti to višestruko vratiti svojim osmjesima i zagrljajima, i naravno, zlatnom haljinom:-)
Kakva krasna priča-sigurno Vam nije lako, ali vidim da uživate.. veliki pozdrav i svu sreću sretnoj obitelji :)
bravo na hrabrosti i velikoj ljubavi, hvala na podijeljenoj priči jer meni kao "čekalici" ovo podijeljeno iskustvo vrijedi jako, jako puuuuno, želim vam još puno lijepih zajedničkih trenutaka, radosti, ljubavi,...... ma sve najbolje što se poželjeti može..... pozdrav veseloj ekipici....
Nakon godine dana se javljam. Skola, treninzi, doktori... ne stignem. Tu i tamo provirim da vidim ima li sto novoga i to je to. Kod nas hmmmm i ima i nema novosti. U drugom polugodistu prvog razreda smo dobili novu uciteljicu. Odusevljena sam, a i klinci naravno. L je u prvom razredu. Sto se tice skole uciteljica ga hvali, pazljiv na satu, poslusan, ...ma sve najbolje. Najpoznatiji u razredu po tome sto uvijek nesto izgubi. E to me izludjuje. Svaki drugi dan punimo pernicu novim bojicama, olovkama i gumicama. U knjizari sam kao inventar. Sa velikim deckima nikada nisam imala problema s tim. Dosta brzo rijesi sve na satu, onda mu je dosadno pa sara po knjigama i biljeznicama. Kupila sam mu biljeznicu samo za te stvari, pa evo ti, kad nemas sto raditi ti saraj. Al biljeznica nije toliko interesantna. Sve u svemuima, jako sam zadovoljna sa svojom malom ekipom, sto se tice skole. A o tome da li sam zadovoljna kakvi su kod kuce necu uopce pricati. Tu su stalne borbe, ko je prvi pojeo, ko je prvi oprao zube, ko ima vise petica... Svadja u nedogled. Neki put ih mogu ignorirati, ne slusati te blesave prepirke, al neki put pomislim da ce mi susjedi doci na vrata kad krene dreka i galama. Uskoro ce nam 4 godine. Sutra je tocno 4 godine da smo saznali da cemo biti roditelji malim musketirima. Vrijeme leti kao ludo. Rastu kao iz vode. Nasi su, od glave do pete. A je isti tata, moja dva smotanca. O vlastitu sjenu bi zapeli. Gledam jednu vecer L kako spava, isto kao i ja. Na trbuhu, s rukama ispod sebe. I. je nedefiniran. Nemamo u obitelji takvog mrguda. Jos nismo uspjeli s njim nikako rijesiti problem najstarijeg. Jos uvijek u svemu mora biti prvi, kako doma, tako i u skoli. Do podne ljut na sebe, od podne na cijeli svijet. Ne znam jel ga "pere" neki rani pubertet 9,5 god. al stalno je u fazi dignutog nosa. Ako kazem da nesto ne moze, ne zeli objasnjenje zasto sam tako odlucila, digne nos, ako popustim, naci ce on neki razlog da se opet naljuti. Tezak je karakter, borimo se kako god znamo. Nagradama, kaznama... Al oglusili su se na sve. Sve smo kazne ispucali, vise nemamo ni ideja :-) A ide na vadjenje sva tri krajnika krajem mjeseca pa smo se razletili za sve moguce nalaze. Naocala se rjesavamo za godinu dana, dioptrija skroz pala. Skupljaju novac za neku igricu wii. Gdje god nadju kakvu kovanicu spremaju u kasicu. Nisam pobornik tih video igrica, cak im ne dam jos ni na kompjuter. Ne znam mmozda grijesim, ali mislim da ako se jednom zalijepe za ekran jedva cemo ih obuzdati. Critice smo ukinuli radnim danom, samo vikendom mogu gledati. Upisali su se na sve moguce vannastavne aktivnosti I ide na hrvanje, pjevanje, nogomet i svira tamburicu A ide na hrvanje, u limenoj glazbi svira bubanj, pjevanje i tamburica, a l je na pjevanju, hrvanju i sportskoj grupi. Previse im je toga, a sve vole. Sad su odlucili da bi se ispisali sa hrvanja a upisali na gimnastiku. Al bi uz tu gimnastiku A isao na kosarku a I na rukomet. E tu smo morali stopirati. Pristali smo da ne idu na hrvanje (na kojemu i onako nista ne rade) pa neka idu na gimnastiku. Sve bi oni. Neki dan su razmisljali o odlasku u svemir, koliko im novaca za to treba.:lol: Ma nemamo mi nista protiv tih vannastavnih aktivnosti. Moja jedina zelja je da nauce plesati. Auuuu sto mama voli decke koji dobro plesu. Pa ako se ukaze prilika upisat ce njih mama. Vole plesati, ako se to moze nazvati plesom. Dok cuju muziku guza im igra. Tu su na mamu i tatu ! A i vole pjevati, najvise A. ljudi moji kad u 6.30- 7.00 zaori pjesma iz njegove sobe. Uglavnom se pjeva "Oci boje lavande", "Paun leti" i "Krist na zalu". Svako jutro imamo drugi repertoar. Kod nas nikad nije dosadno. A. je neki dan bio jako zalostan jer se nije mogao sjetiti "kukunke", pa sam i to morala otpjevati.
Kod nas je uvijek zivo i veselo. Volimo se najvise na svijetu sto je najbitnije. Volimo se i kad smo tuzni, kad smo ljuti, kad nam nije ni do cega...Oni su uvijek tu da dignu nase lose raspolozenje. Mislim da mi je vrijeme za spavanje, sad ce moj Pavarotti "pozelim nocas oci boje lavandeeeeee"
Dobro jutro, mala Ina!
Sjećam se kad smo muž i ja počeli razmišljati o posvajanju kako smo naletjeli na vašu priču. Muž je čak i pustio koju suzicu.:cry:
Lijepo mi je čitati kako svoje pjevanje, mrgođenje i sve ostalo dijele s vama. (toga bih se trebala sjetiti kad naši krenu sa svojim bedastoćama...)
Davno sam čitala knjigu Jespera Julla "Vaše kompetentno dijete" u kojoj on kaže da djeca bazično žele udovoljiti roditeljima i surađivati. Mislim da bi on to trebao reći i našoj djeci :lol: Samu sebe iznenadim s kreativnošću kada ih pokušavam pridobiti za nešto (nagrade i kazne...).
Budite nam svi skupa dobro i uživajte.
mala Ina ja sam isto totalno protiv ekrana, a dokazano su štetni, mi ne gledamo doma tv uopćem, djeca ponekad pogledaju neki spot za dječiju pjesmicu ili kratki crtić na youtubeu i to je to, najviše pola sata tjedno sve skupa. I nikad im nije dosadno i stvarno se znaju igrati i zabavljati i ne traže uopće ni igrice ni tv. Što se tiče muzike, sviranja, pjevanja ako vole samo hi gurajte, znam ljudi koji si lijepo pune budžet sviranjem po feštama, ako su dobri s muzikom to im je super vještina za život. Samo mora biti vama veselo cijeli taj raspored izgurati. Treba i na sebe misliti, da ne ostanete praznih baterija, onda se čovjek teže nosi sa svakodnevnim natezanjima s djecom.
joooooooj gdje sam ja bila pred 4 godine??!!
sve u svemu, čitam ovu temu oko sat vremena i suza suzu goni. Humaniju stvar niste mogli napraviti. Posvojit, usrećiti tri brata. Ma strašni ste!!!
Uživaj dok možeš, još te čekaju tri puberteta.
Kaže Ivanas:I nikad im nije dosadno i stvarno se znaju igrati i zabavljati i ne traže uopće ni igrice ni tv.
Naši su isto takvi. Bez tv-a mogu bez ikakvih problema, iskreno ne pamtim kad su gledali nešto... Ustvari, kad im tata gleda vremensku prognozu, onda se vole stisnuti uz njega tak da su upoznati s vremenom, oblacima, suncem, temperaturama... Ono što im je bitnije je da idu van! Srećom, imamo veliko dvorište pa imaju mjesta za bicikle, trčanje, rolanje, pravljenje snjegovića, sanjkanje i ostalo.
Ono što je meni super je što su njih troje ekipa (pretpostavljam da je i kod male Ine i Ivanas isto) i stvarno im nikad nije dosadno. A kad jedno od njih fali, znaju biti skroz pogubljeni u prostoru i vremenu.
Citiraj:
Optimisticna prvotno napisa
Ovo mi je najdraži komentar :klap: čitala sam dva puta :cry: i :-) se do :cry: ....lako za tri puberteta...tri snahe ih čekaju :aparatic:
Joooj ja svekrva x3 :)Citiraj:
anđeo26012013 prvotno napisa
:lol:Citiraj:
mala Ina prvotno napisa
ili baka x3 :lol:
evo slučajno naiđoh na temu, i nisam mogla a da je barem letimice ne pročitam.
čestitam vam na prekrasnoj obitelji i moram reći svaka čast! napravili ste predivnu stvar za svoju dječicu, što ste ih ostavili skupa i dali im predivan dom i, najvažnije, predivne roditelje. zaista sam ganuta što postoje ljudi kao vi i priča kao što je vaša..:-) i ostalima želim puno sreće u pronalasku svojih malih anđela i osnivanju obitelji.
uživajte u zajedničkom životu!:heart::heart::heart:
Prijateljica mi je nedavno posvojila,nakon godina i godina čekanja.Spomenula sam svom djetetu da je uspjela,a onda sam se sjetila tebe....kada sam rekla da je jedna teta 3dečka posvojila oči su joj zasjale(želi brata ili sestru pod svaku cijenu