Na žalost ja sam primjetila kad smo svi doma (pogotovo po zimi) skoro cijeli dan da se razbaca puno više igračaka, da ne spominjem vodene bojici ili pečenje kruha - jer kreativne aktivnosti nisu rezervirane za vrtić, a i nekako više suđa ode kad se kuhaju barem dva, a serviraju tri obroka + dvije užine.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Kad su mi klinci u vrtiću ili kod bake i dede, kad se vratimo doma čeka nas možda koja šalica i odbačena piđama, ako su ručali recimo varivo, onda ja kuham samo meso i salatu ili ako su imali lasagne, onda je večera samo gusta juhica. znači sve ono što u vrtiću odrade tete, kuharica i spremačica ili moji starci za moje klince, ovako odradim ja. kad ja ne radim posjete knižnicama, muzejima, predstavama, klizanje i sl su stvarno dio svakodnevice samo ako nas prehlade i ružno vrijeme ne ograniče na kratke šetnje i igranje kod prijatelja. Na žalost njačešće se igramo s bebama, jer veća djeca su pretežno u vrtiću. Ja za ovo ne tražim plaću - niti mi treba nečija hvala, ja znam što sam priuštila svojoj djeci i znam da je to za našu obiteljluksuz veći od bilo kakvog skijanja ili puta oko svijeta. Hvala Bogu da su mi to uvjeti života dozvolili (i moje dosta fleksibilno zanimanje ), ali ja pouzdano znam da ono što im ja pružam tijekom cijelog dana - tjedna ne stane u par sati jer kad radim sve je to brže, efikasnije - istina, ali i bez trenutaka u kojima može sve stati jer se riješava neka velika svjetska dilema u maloj glavi. kad vidim sitnice preko kojih pretrčavam taj mjesec dok mi je frka, uvijek si ponavljam još malo kad završi sve ćemo to nadoknaditi.
Meni ne pada na pamet reći da sam vrhunski stručnja na svom poslu (ne više :mrgreen: ) koji radim užasno malo ili da odradim sve što i vi u par sati dok vi radite puno radno vrijeme - zašto vrijedi obrat :?
