Strana roditeljstva o kojoj se ne priča

lukab, nije li ti palo na pamet da je to jednostavno takvo dijete, za razliku od starijeg? i sama kažeš da ga staviš u krevet i nema urlanja ni plakanja. ima djece kod koje nema šanse da to prolazi. i možeš se postaviti na trepavice, ali ne ide.
a plakanje bebe od mjesec i pol 15 min i duže, a da ga ne podigneš - to mi je nepojmljivo. naravno da ćeš prvo pokušati pomaziti i utješiti, ali ako ne ide, ne mogu zamisliti da bi ga i dalje pustila da plače. i ovo što željkica kaže - uspavljuje ga tako što ga miluje i pjeva mu, a on plače i negoduje i to tako - sat vremena!

Citiraj:

---

lukab prvotno napisa

gle, kad je Teo imao večernje nervoze nije pomagalo ništa... nosanje, hopsanje, nunanje, ništa... on je jednostavno plakao u mojim rukama ili pored mene na krevetu dok se nije sam smirio i zaspao... nije htio cicu, dudu, ništa... vrišti dok ne prestane...
i sad bi netko rekao da sam ga pustila da plače, jadno dijete i ne znam što... bila sam pored njega, mazila ga, držala za ruku, stiskala uz sebe... dakle nije bio sam i znao je da sam tu... ali jednostavno je bio preumoran da zaspi... prošlo je hvala bogu...

---

A s koliko je proslo? Mi imamo upravo takve dane. Nekad place bez obzira na sve, a nekad lijepo spava da se ni ne potrudis oko njega 8-)

Željkica, sve si sažela u rečenici "Meni je tako lakše."

I to je ok, svi roditelji vječno važu svoju komociju u odnosu na djetetove potrebe. Je li oni imaju kakve posljedice-nemam pojma.

Subjektivno mislim da to ovisi o djetetu. Ali sam za svaki slučaj stavila svoju komociju na čekanje i podredila je dječjim potrebama (ili onome što ja procjenjujem da su potrebe, ne mora bit da sam u pravu).

Ne kažem da tako trebaju svi, ali se za moju obitelj pokazala ispravna odluka.

Jedino što znam je da malim urlatorima nema pomoći. Jedino čime im čovjek može olakšati je da im se prepusti i preživi burno djetinjstvo. Nema tu ispravljanja krive Drine, nema im (nam) pomoći.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

neke bebe ne kmeče i ne kenjkaju i ne smiruju se glađenjem po glavi, već urlaju istog trenutka kad se probude. To je stres samo takav i tko ima urlatora zna o čemu pričam.
To kme kme sam tek skontala kod nećaka, on u svojh godinu dana nije zaurlao onako kako smo mi navikli sa svojom od prvog dana i njega se može pogladiti po glavi da ponovo zaspe.

---

moja beba je takva, nema kme kme... istog trena kad mu nešto ne paše ili se probudi odmah je urlanje da se kroz cijeli hodnik zgrade čuje, nikakav baby phone u stanu mi ne treba, čuje se na daleko :lol:
al je zato i velika spavalica, eto ima i takvih beba. sinoć legli oko ponoći svi troje i miš još spava. buđnje mu je već rutinski u 5h, 7h i 9h. od dana kad smo iz rodilišta izašli niti jednom se nije desilo da se nismo napsavali. M je sa mjesec i pol imao fazu da nije htio zaspati kad bi legli u krevet i bio bi pored mene budan do cca 2h, al bi gledao okolo i mlatarao rukicama, nije plakao, to je trajalo tjedan dana.
nije mi drago da ide tako kasno spavati (ponoć) ali probala sam ranije s njim u krevet i nije htio. samo se vrpoljio i plakao čim bi ga spustila.
cry out metoda kod nas ne dolazi u obzir.

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Uopće se ne radi o tome je li dozvoljeno ili ne.

Uostalom, kako bi se to moglo (ne)dozvoliti?

Radi se o prepoznavanju potreba i empatiji.
Ako netko prepozna da je djetetova potreba plakati 20min. prije spavanja, super, go for it.

Ali čisto sumnjam da je to itko napravio. Razlozi su uglavnom drugačije prirode, u mom slučaju recimo komocija i slušanje savjeta sa strane (koji su naravno podilazili mojoj komociji). Sreća za djecu da sam brzo došla sebi :)

---

Pa upravo to sam i rekla sa zadnjim dijelom rečenice da to ovisi o konkretnoj situaciji a ne o obrascima-ako želi plakati nema tog načina da ju utješim. Ali sam skužila na svojoj da joj samo malo moram odmaknuti pažnju od plakanja- nama pomaže ta savršena stvar zvala plastičnom vrečicom :)

Citiraj:

---

Moe prvotno napisa

Kako vi mame to rješavate kad vam zaspi uz cicu?

---

Skinula sam jednu bočnu stranicu sa krevetića i zakačila ga za veliki krevet.
Često zaspi cicajući on u krevetiću, a ja na bračnom i onda me manje frka jer je ograđen sa tri strane, a na četvrtu (na sredinu kreveta) stavim jastuk za bočno spavanje.
Kad zaspi na bračnom (druga cika :mrgreen:), jastuk stavim na slobodni rub kreveta, baby phone blizu njega i žurim k njemu čim čujem šuš-šuš jer znam da ili puže ili sjeda ili se diže (ili proučava baby phone :lol:).
Mali kme ili uzdah može značiti i da sanja, veliki kme da ga je nešto prestrašilo, a šuš-šuš je uvijek akcija.

Ja upravo zbog nosanja prvih mjeseci sada imam drugi problem. Ima pet mjeseci i trebao bi što više biti na trbuhu i na podu da se počne rotirati, okretati itd. (vježbač je), no nema šanse. Desetak minuta je maksimum koji želi provesti na strunjači, krevetu, u baby gymu, gdjegod... i nemam pojma kako to sad riješiti.

Potpis na Frku i dva potpisa na Trampolinu. Nepojmljivo mi je ostaviti bebu da plače.

Možda bih drukčije pisala da je bilo podnošljivo kme, kme, ali njeno urlanje bilo je i petnih žila, sve bi joj žilice iskočile na licu i vratu, a frekvencija ubijala u pojam. I u roku od pol minute ne bi znala za sebe. Srećom, pa sam i tu slušala svoju intuiciju.

Bebama treba blizina, dodir...i nosanje.
Da, bebama od mjesec, dva, tri itd. mjeseca i te kako treba nosanje. I nemaju 14 kila kako je netko napisao, toliko imaju dvogodišnjaci.
Mi se nismo uspavljivali nosanjem, ali je nosanje itekako bilo potrebno kod brojnih buđenja. Nekad, jer već dugo se ne nosamo. Dakle, nije se "naviknula".

A što se tiče dodira, nekad kad se probudi ili se krene buditi, ja samo prislonim svoje lice uz njeno...predivno je osjetiti kako se umiri...kako sve njene životne funkcije postaju smirene, a disanje duboko. Ne bih to mijenjala za sva odvojena cjelonoćna spavanja.

Je, teško je nosati, teško je ne spavati, teško je svašta nešto. Ali tko je rekao da će biti lako?
Moj PTSP od prvih godinu i pol i dalje traje i neću ga se tako lako riješiti i te sad dolazim k sebi, ali opet...sve je bilo predivno, unatoč i usprkos :)
Tako da, mame i tate, izdržite i teške trentke, oni to kasnije itekako vrate.

Citiraj:

---

vikki prvotno napisa

Ja upravo zbog nosanja prvih mjeseci sada imam drugi problem. Ima pet mjeseci i trebao bi što više biti na trbuhu i na podu da se počne rotirati, okretati itd. (vježbač je), no nema šanse. Desetak minuta je maksimum koji želi provesti na strunjači, krevetu, u baby gymu, gdjegod... i nemam pojma kako to sad riješiti.

---

Pa desetak minuta u komadu za tako malo bebu uopće nije malo. I tako nekoliko puta dnevno.
Legneš ga kraj sebe i pričaš, pjevaš, zveckaš, uzmeš mu rukice pa ih širiš, uzmeš nožice pa ih dižeš, ne znam, igraš se na sve moguće načine...Onda ga malo nosaš pa se opet sjednete..

gle, prvi nije bio urlavac, dapače to dijete nije uopće plakalo do kad je počeo puzati i udarati se okolo... susjedi nisu niti znali za njega... ali svaki put kad bi se pomaknuo smo skakali oko njega umjesto da ga pustimo na miru... sad s ovim drugim realno nemam niti vremena skakat na svaku loptu, tu ne mislim da ga pustim da plače nego ono kad njurga dok se razbudi ili nešto - ne diram ga... točno znam po glasu kad je panika a kad priča sam sa sobom... kad je budan onda se igramo, mazimo, nosamo, ali kad je spavanje onda ga pustim na miru...
tu mislim da sam pogriješila s prvim i za sad mi teorija drži vodu :mrgreen: al nisam popila svu pamet svijeta i možda se stvari promijene, nadam se da neće drastično :-) možda za par mjeseci napišem post u kojem se lupam glavom o zid što sam to napravila :lol:

s tim da je ovaj drugi veći urlavac od prvog, više plače, imao je grčeve, večernju nervozu (sve što smo s prvim preskočili) ali nisam ga nikad puštala da se dere dok ja u drugoj sobi lakiram nokte... ako sam mogla onda sam ga smirivala, ako nisam onda sam jednostavno bila pored njega da zna da nije sam...
jedna pametna žena mi je rekla da je prvo dijete vrlo često hiperstimulirano i zbog toga ima probleme sa spavanjem... za sad je u pravu :-)

a večernja nervoza nam je prošla evo prije tjedan dana... nisam sigurna dal sama od sebe ili zato što sam ja stala na loptu i malo mu smirila aktivnosti kroz dan, pogotovo popodne, ali fala bogu da je prošlo jer ne volim taj osjećaj bespomočnosti dok ti dijete vrišti :-(

Citiraj:

---

vikki prvotno napisa

Ja upravo zbog nosanja prvih mjeseci sada imam drugi problem. Ima pet mjeseci i trebao bi što više biti na trbuhu i na podu da se počne rotirati, okretati itd. (vježbač je), no nema šanse. Desetak minuta je maksimum koji želi provesti na strunjači, krevetu, u baby gymu, gdjegod... i nemam pojma kako to sad riješiti.

---

Iskreno, ne vjerujem da ne zeli biti na trbuhu jer si ga nosala (jacaju se bebe i u nosanju), vec zato sto mu ruke i trup nisu dovoljno jaki i to mu je napor.
I ja sam svog nosila kad god mu je to trebalo, ali je on jako brzo ojacao i cim je postao mobilan, gle cuda, uopce se ne zeli nosati. (A svi su mi govorili da cu ga naviknuti, jos kad su vidjeli da sam i nosiljku nabavila da ga mogu jos vise nosati :roll:)

Ja sam svog stavljala na trbuh puno puta i svugdje, malo na stol, malo na baby gym, malo na sank, malo na kauc, na krevet... Malo bi se ja kreveljila, malo igracke, malo vrecica, kljucevi, sve da ga zabavim malo duze. I pas nam je bio od pomoci, kad sam ga stavila na pod, pas mu je bio woow. Mislim da se radi njega i poceo vrtiti ukrugi :-)

Btw, imala sam i ja dvomjesecnog 7-kilasa, sa 6 mjeseci je imao preko 10 kg i znam koliko je tesko nositi i ljuljati, imala i upalu zivca, al sam zato sad supermama, ruke i leda mi nikad nisu bili jaci i bas se veselim haljinama otvorenih leda ovo ljeto ;-)

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Pa desetak minuta u komadu za tako malo bebu uopće nije malo. I tako nekoliko puta dnevno.
Legneš ga kraj sebe i pričaš, pjevaš, zveckaš, uzmeš mu rukice pa ih širiš, uzmeš nožice pa ih dižeš, ne znam, igraš se na sve moguće načine...Onda ga malo nosaš pa se opet sjednete..

---

Pa to sam i ja mislila, da je 10 minuta dovoljno, no fizioterapeut me oprao da bi dijete te dobi moralo barem 20 minuta biti na strunjači i dopustiti da ga vježbamo a da ne plače, moš mislit.
Inače nije bilo šanse ostaviti ga da plače jer bi poljubičastio i poplavio u par sekundi.
Tvoji me postovi u vezi spavanja, Zuska, tješe :), naime imamo buđenja svakih sat, sat i pol, češće nego kad je bio novorođenče, ne znam je l' su zubi ili što li?

Citiraj:

---

maca papucarica prvotno napisa

Iskreno, ne vjerujem da ne zeli biti na trbuhu jer si ga nosala (jacaju se bebe i u nosanju), vec zato sto mu ruke i trup nisu dovoljno jaki i to mu je napor.
I ja sam svog nosila kad god mu je to trebalo, ali je on jako brzo ojacao i cim je postao mobilan, gle cuda, uopce se ne zeli nosati. (A svi su mi govorili da cu ga naviknuti, jos kad su vidjeli da sam i nosiljku nabavila da ga mogu jos vise nosati :roll:)

---

Dok je bio manji htio je biti na trbuhu duže nego sad, no dobro, valjda je i to neki protest.

Citiraj:

---

maca papucarica prvotno napisa

Ja sam svog stavljala na trbuh puno puta i svugdje, malo na stol, malo na baby gym, malo na sank, malo na kauc, na krevet... Malo bi se ja kreveljila, malo igracke, malo vrecica, kljucevi, sve da ga zabavim malo duze. I pas nam je bio od pomoci, kad sam ga stavila na pod, pas mu je bio woow. Mislim da se radi njega i poceo vrtiti ukrugi

---

Tako nekako i ja radim, jedino nije u pitanju pas nego mačka :mrgreen: kojoj užasno ide na živce njegovo deranje i više ne zna gdje bi se sakrila u kući.

Citiraj:

---

maca papucarica prvotno napisa

Btw, imala sam i ja dvomjesecnog 7-kilasa, sa 6 mjeseci je imao preko 10 kg i znam koliko je tesko nositi i ljuljati, imala i upalu zivca, al sam zato sad supermama, ruke i leda mi nikad nisu bili jaci i bas se veselim haljinama otvorenih leda ovo ljeto ;-)

---

Haha.. točno tako, bicepsi i tricepsi su se vratili začas nakon poroda.

frka, krivo si me shvatila plače po 10-tak min a ne sat vremena , i naravno da ću ga podignut ako dugo i jako plače,kad se umiri gleda i lagano tone u san-
Trampolina, ja sam svoju komociju stavila sa strane i prilagodila se malome , neznam zašto se toliko digla prašina oko ovakvog načina uspavljivanja neznam šta je loše u plakanju od 10-15 min ,iskreno teško mi ga je tako slušat pa uskoči muž al navikavat ga na rukama je za poslje još gore.kad se je rodia uglavnom bi sam zaspa al su stigli grčevi i večernja nervoza i stalno je bio na rukama jer je plaka satima i nije mi palo napamet spustit ga.

Citiraj:

---

željkica prvotno napisa

neznam zašto se toliko digla prašina oko ovakvog načina uspavljivanja neznam šta je loše u plakanju od 10-15 min

---

Dijete plače zato što te treba. Gladan je, možda ga nešto boli, možda bi se samo mazio i želi blizinu...sve legitimni zahtjevi...koje bi roditelji trebali čuti i na njih odgovoriti, odnosno pružiti bebi što joj treba.
Time što ga puštaš da plače, šalješ mu poruku da ti (vama) njegove želje nisu važne. A to nije najbolji put do postizanja bliskosti, do izgradnje međusobnog povjerenja i do izgradnje njegovog samopouzdanja.
Neka djeca odustanu nakon 15 minuta plakanja, neka nakon sat vremena, ali rezultat je isti. Odustali su od svojih želja i potreba jer su shvatili da im neće biti ispunjene, da one nisu važne. A male bebe nemaju potrebu ni sposobnost muljanja ili laganja, iskreno traže ono što im je potrebno. Male se bebe ne mogu razmaziti.

Citiraj:

---

željkica prvotno napisa

navikavat ga na rukama je za poslje još gore.

---

To o navikavanju na rukama i na nosanje je izmišljotina zapadne komotne civilizacije.
Tisućama godina se djeca nosaju, dan danas je to normalno svuda po Africi, u plemenima Južne Amerike i Australije itd. i ta djeca sigurno nisu razmažena.
I prohodala su u isto vrijeme kad i djeca koja se nisu nosala (i ona koja su "poticana" da stoje i hodaju na Zapadu), barem tako kažu istraživanja i knjige koje su ih opisale.

Citiraj:

---

vikki prvotno napisa

Pa to sam i ja mislila, da je 10 minuta dovoljno, no fizioterapeut me oprao da bi dijete te dobi moralo barem 20 minuta biti na strunjači i dopustiti da ga vježbamo a da ne plače, moš mislit.
Inače nije bilo šanse ostaviti ga da plače jer bi poljubičastio i poplavio u par sekundi.
Tvoji me postovi u vezi spavanja, Zuska, tješe :), naime imamo buđenja svakih sat, sat i pol, češće nego kad je bio novorođenče, ne znam je l' su zubi ili što li?

---

Ali nekoliko puta po 10 minuta na dan? Ili mora biti u komadu 20 minuta? Nemam iskustva s tim, nismo bili vježbači, pa se nadam da će ti to netko iskusniji od mene odgovoriti.

A zašto se budi i plače...da znam odgovoriti na to pitanje, bila bih bogata.

Nama su veliku ulogi igrali zubi, kasno su izlazili i svaki je bio bolan, barem po nekoliko dana nespavanja. Tek kasnije sam se okuražila dati paracetamol za bol i to bi pomoglo, ali davala sam ga samo kad je bilo jako ozbiljno. Dok je dojila, pomogla bi joj cica.
Ali može biti i probava, prvi mjeseci dohrane, pa i pola godine, znaju biti bolni nekim bebama. Zato treba paziti da se navečer daje nešto lagano.
Mogu biti i snovi. Ili lošije spavanje tog dana.
Ili hiperstimuacija danju. Netko je to već spomenuo, ali neke bebe same traže stalnu stimulaciju (mi smo morali hodati jer je stalno htjela nešto gledati, dirati i sl.)
Ili hrpa novih i zanimljivih doživljaja koje vari noću.
Ili je nova vještina koju je savladao (npr. puzanje...) pa je uzbuđen. Knjige kažu da je to često, mele bebe puno toga uče i spoznaju, budu jako uzbuđene zbog toga.
Ili je skok u razvoju...
Ili je prehlađen pa ne može disati....
Ili ne zna zaspati kad se probudi. To moraju naučiti. (ali ne ostavljanjem da plaču, iako je i to oblik učenja).
Paleta je velika.

Neka djeca su osjetljivija na spavanje. Vidim po curki, dobro spava, ali npr. ako je neka nova slikovnica u igri, obavezno je sanja i priča u snu, nekad i viče riječi iz slikovnice...

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Dijete plače zato što te treba. Gladan je, možda ga nešto boli, možda bi se samo mazio i želi blizinu...sve legitimni zahtjevi...koje bi roditelji trebali čuti i na njih odgovoriti, odnosno pružiti bebi što joj treba.
Time što ga puštaš da plače, šalješ mu poruku da ti (vama) njegove želje nisu važne. A to nije najbolji put do postizanja bliskosti, do izgradnje međusobnog povjerenja i do izgradnje njegovog samopouzdanja.
Neka djeca odustanu nakon 15 minuta plakanja, neka nakon sat vremena, ali rezultat je isti. Odustali su od svojih želja i potreba jer su shvatili da im neće biti ispunjene, da one nisu važne. A male bebe nemaju potrebu ni sposobnost muljanja ili laganja, iskreno traže ono što im je potrebno. Male se bebe ne mogu razmaziti.


To o navikavanju na rukama i na nosanje je izmišljotina zapadne komotne civilizacije.
Tisućama godina se djeca nosaju, dan danas je to normalno svuda po Africi, u plemenima Južne Amerike i Australije itd. i ta djeca sigurno nisu razmažena.
I prohodala su u isto vrijeme kad i djeca koja se nisu nosala (i ona koja su "poticana" da stoje i hodaju na Zapadu), barem tako kažu istraživanja i knjige koje su ih opisale.

---

Pa nitko to ne osporava.... S druge strane, što mislite kako je majkama blizanaca, trojki, četvorki...pa čak i obične obitelji s više djece su u istoj vreći. MOžeš se na glavu postaviti, ali NE MOŽEŠ odgovoriti istovremeno na zahtjeve koji ti se postavljaju. Ja sam odgovarala na zahtjeve svog starijeg sina kojega sam nosila u drugoj trudnoći (dobna razlika vidljiva u potpisu). Rezultat - završila sam na pola trudnoće na Sv.duhu na strogom mirovanju. A da sam probala biti dovoljno dobra majka, a ne superheroj majka, možda bih izbjegla strašnu situaciju da je dijete moralo biti mjesecima bez mene. Toliko o nosanju. Iz iskustva.

Peterlin, pa nije ili ili. Možeš ga držati, leći kraj njega, sjediti s njim, ljuljati se na lopti... osim toga, ako postoji i drugi roditelj, onda itekako može pomoći.

Peterlin, nosanje djeteta u trudnoći vrlo vjerojatno nije razlog komplikacija. čak i MPO dr-i daju zeleno svjetlo za nosanje starije djece ako je sve ok s trudnoćom (osobto vani). koliko žena imaju komplikacije kad nikoga ne nosaju? ja prva među njima.

blizići, trojke i sl. su skroz drugi uvjeti, a ovdje ne pričamo o situacijama kada nemaš izbora. meni je puštanje bebice da plače jednostavno nepojmljivo. pa bilo to sat vremena ili 10min. ajd temprirajte 10 min i zamislite da vam beba cijelo to vrijeme plače.

Moj mališan zahtjeva konstantnu pažnju, plače čim ga spustim i odem samo po nešto negdje. A nit ne spava nešto kroz dan. I iako sam čitala o djeci koja kao plaču bez razloga, ne vjerujem u to, i ne puštam ga da plače ni 2 minute. Ne mogu ni da hoću iako je i mm rekao da ga pokušam pustiti barem malo. Onaj majčinski instinkt prevlada. Nije mi ponekad lako baviti se isključivo njime sve dok mm ne dođe s posla, ali takav je, treba me i obožavam ga. Jedino se pitam da li će se ta njegova potreba za mnom s vremenom smanjiti (konstantno zabavljanje ili nosikanje) ili će mi leđa stradati. :neznam: Ima sigurno iskusnih mamica... kako je bilo vama kasnije?

obične obitelji s više djece su u toj situaciji - ne možeš odmah skočiti kad te treba... jer npr u tom trenutku brišeš guzu starijem, ili mu radiš ručak... a on isto ima potrebe koje treba zadovoljiti... jer ako njega ne nahraniš onda dobiješ cirkus i sa druge strane... to su samo primjeri iz mojeg iskustva... netko uvijek čeka svoj red i koliko god se nekom činilo da je moguće ali najčešće nije moguće čak niti trogodišnjaku objasniti da on mora pričekat... jer će moj recimo u tom slučaju ići sam sebi dovršit ručak (jer je gladan jelte) i onda ću dobit dijete na hitnoj sa opeklinama... vagneš u tom trenutku i doneseš odluku, drugo ništa ne možeš...
nećeš ostavit dijete da urla ne znam kolko ali koju minutu će morat pričekat da osiguraš da ti ovaj drugi ne napravi neku glupost u međuvremenu...

Citiraj:

---

Muma prvotno napisa

Jedino se pitam da li će se ta njegova potreba za mnom s vremenom smanjiti (konstantno zabavljanje ili nosikanje) ili će mi leđa stradati. :neznam: Ima sigurno iskusnih mamica... kako je bilo vama kasnije?

---

Potreba za nosanjem će se smanjivati kako on bude pokretniji. Iako ne nestaje u potpunosti sve dok se mogu ogrebati. "Ali mama, ništa ne vidim!!!"
Potreba za tvojim stalnim prisustvom i pažnjom polako nestaje...pa nama negdje s 2 godine.

Muma jesi li probala sa nosiljkama (marama, sling, mei tai...)? tako možeš imat dijete stalno uz sebe, a i lakše ti je za leđa i ruke su slobodne.
Meni je bila dosta dobra ona ljuljačka/viper, namjestim dijete da me gleda dok kuham, ponekad ga proljuljam nogom..
neka su djeca uvijek zahtjevnija i potrebitija, ali ipak kako rastu tako ih više toga zanima, duže im neka aktivnost može okupirati pažnju, da roditelji dođu do daha.

e, da, i dobro je uključiti tatu u nosanje, dvoja leđa lakše podnesu teret :)

nama se nosanje smanjilo kad je propuzao sa 6 mj. i kad je prohodao, al onda su problemi druge vrste. Onda bi ih nosio a oni se nedaju vec izvode vragolije :)

Ontopic nosenja - mislim da sam vec pisala da sam stariju nosila do zadnjeg dana trudnoce. To jutro kao za inat nije htjela hodati u vrtic pa sam je nosila cijelim putem (nije puno, par sto metara), ostavila u vrticu, otisla doma po torbu pa u bolnicu na zakazani cr. Imala je tad malo ispod 3 godine. Tako da mojoj trudnoci nosenje nije ni najmanje naskodilo :mrgreen:

Sto se tice nosenja za uspavljivanje, to mi bas nije bila mila praksa sa starijom (kad je imala faze da ne zeli zaspati dok doji) pa sam s mladjim prakticirala od prvog dana da nakon sto podoji ako ne zaspi ostanemo lezati zajedno u krevetu, bez nosanja, pa dokle ne zaspi (iskreno, od tog glumatanja da spavam sam najcesce ja zaspala prije njega). Sve u strahu da cu opet uspavljivati nunanjem dijete od 15kg. A na kraju on ima 2,5g i (meni perolakih) 12kg pa ga nosim i vise nego sto on uopce trazi, jer je meni spretnije i lakse :lol: Mislim da ce mi to nosenje bas faliti... u stvari i stariju dan-danas nosim ponekad bar malo, npr od auta do stubista, ili od kreveta do dnevnog boravka, jest da ima 20kg, ali ima samo 5 godina i jos mi je ipak mala i razumijem da se ponekad zeli nositi...

Dobro, sad ste me utješile :-) Mene je samo bilo strah da će tak biti i dok skupi 10 kila. Na mojih 50 već se sad pitam kak izdržim sa svojim trenutno 5-kilašem. Valjda se tijelo privikava iz dana u dan. Dobila sam sling prije par dana i još se borim s namještanjem malca unutra (nije to tak lako, ili je mene previše strah da ću ga staviti u loš položaj za njegovu kralježnicu), ali ne vjerujem da će to proći jer je on preaktivan i morala bih napravit rupu da barem gleda van :lol: A iako je držanje glavice već sad ok ipak se ne usudim stavit ga u neki drugi položaj, npr prsa o prsai sl. :|

Citiraj:

---

lukab prvotno napisa

obične obitelji s više djece su u toj situaciji - ne možeš odmah skočiti kad te treba... jer npr u tom trenutku brišeš guzu starijem, ili mu radiš ručak... a on isto ima potrebe koje treba zadovoljiti... jer ako njega ne nahraniš onda dobiješ cirkus i sa druge strane... to su samo primjeri iz mojeg iskustva... netko uvijek čeka svoj red i koliko god se nekom činilo da je moguće ali najčešće nije moguće čak niti trogodišnjaku objasniti da on mora pričekat... jer će moj recimo u tom slučaju ići sam sebi dovršit ručak (jer je gladan jelte) i onda ću dobit dijete na hitnoj sa opeklinama... vagneš u tom trenutku i doneseš odluku, drugo ništa ne možeš...
nećeš ostavit dijete da urla ne znam kolko ali koju minutu će morat pričekat da osiguraš da ti ovaj drugi ne napravi neku glupost u međuvremenu...

---

O, da... Dok jednog premataš, drugi sjedi na kahlici - napravi, umoči prst i gurne ga u usta :roll:!

Bilo je svega!

Inače, ne vidim ništa loše u tome da dijete (pa i beba) pričeka neko razumno kratko vrijeme da oslobodiš ruke ili tako nešto. Uostalom, ne može drugačije...

Luka se isto prestao nosati kad je prohodao, već se smanjilo kad je propuzao, ali je zato sa 2,5 godine počeo žicat da ga se nosi jer ga noge bole... a u međuvremenu smo se natrčali za njim... tako da ne znaš što ti je bolje - nosanje ili trčanje :mrgreen:
u kolica je htio ravno na 5 min... a onda je opet s 2,5 godine odlučio kako bi se on vozio u kolicima...

Prsa o prsa može od rođenja ako je u marami, koja drži i glavicu. Od 3 mjeseca može u mei tai i iz njega se više vidi.

Naravno, trebaš prepoznati svoje granice i onda kad dođeš do njih tražiti druga rješenja. Nisu problem ruke (mame jednogodišnjaka imaju najbolje bicepse), problem su leđa, i to nije baš bezazlena stvar. Mene su u nekom trenutku od dugotrajnih nošenja, pa i sa nosiljkom, počela leđa rasturati, i tad smo uveli kolica i druga rješenja. Ali on je tad bio veći i spremniji na to, iste stvari 4 mjeseca ranije ne bi vjerojatno prošle.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

O, da... Dok jednog premataš, drugi sjedi na kahlici - napravi, umoči prst i gurne ga u usta :roll:!

---

ajme LOL i FUJ u isto vrijeme!!! :lol:

ma ponekad je čak dovoljno da se bebi javiš... Teo recimo reagira na to da mu viknem: "Tu je mama! Evo me!" Smiri se dovoljno da stignem do njega...

A mislila sam prsa o prsa a da on onako kao sjedi. Malo me povremeno bole leđa, ali kaj ću. Kolica ne prolaze, osim kad je vani. Čim izađemo iz zgrade odmah čori u kolicima, ili u autu, ali doma :hand: Eto ga sad, leži na meni i pokušava kakati pa mi dozvoljava da sjedim i tipkam, nije mu dosadno :mrgreen:

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Moe, stavi jastuke na pod oko kreveta.
U budnom stanju pokazuj kako se treba spuštati.

---

Još je mala za naučiti. Možda kroz 2-3 mjeseca

Citiraj:

---

Ginger prvotno napisa

Moe tako je bilo, a ocito ce biti i ovaj put, i kod nas
Imas babyphone? Nosis ga sa sobom i cujes cim se promeskolji
Ja sam njih ogradjivala s jastucima, ali na krevetu

---

Imam babyphone, al ako mi radi napa, muzika il nešto ne čujem baš svaki šumić :(
A ona je u stanju probuditi se, i ne javljati se po 10 minuta :) Nego gledati oko sebe, igrati se dekicom, pokušavati se popeti na jastuk kojim sam ju ogradila... :)

Citiraj:

---

nanimira prvotno napisa

Kad vidim da će zaspati krenem ju lagano ljuljati ( s tim da mi dojimo na jastuku dnevne podoje) i onda ju uzmem u ruke,nastavim ljuljati u istom ritmu i stavim u kolica koja isto tako nastavim ljuljati/vozati

---

Teška je za ljuljanje na rukama.

Citiraj:

---

maca papucarica prvotno napisa

Skinula sam jednu bočnu stranicu sa krevetića i zakačila ga za veliki krevet.
Često zaspi cicajući on u krevetiću, a ja na bračnom i onda me manje frka jer je ograđen sa tri strane, a na četvrtu (na sredinu kreveta) stavim jastuk za bočno spavanje.

---

A ništa ostaje mi ležati kraj nje. A ostali poslovi će čekati :)

Citiraj:

---

Muma prvotno napisa

Dobro, sad ste me utješile :-) Mene je samo bilo strah da će tak biti i dok skupi 10 kila. Na mojih 50 već se sad pitam kak izdržim sa svojim trenutno 5-kilašem. Valjda se tijelo privikava iz dana u dan. Dobila sam sling prije par dana i još se borim s namještanjem malca unutra (nije to tak lako, ili je mene previše strah da ću ga staviti u loš položaj za njegovu kralježnicu), ali ne vjerujem da će to proći jer je on preaktivan i morala bih napravit rupu da barem gleda van :lol: A iako je držanje glavice već sad ok ipak se ne usudim stavit ga u neki drugi položaj, npr prsa o prsai sl. :|

---

X! Ubit ce me taj sling, ne mogu ga staviti unutra i ne mogu! On pocne plakati a ja brzo van i gledam jesam mu nesto slomila.. I tako svaki dan jednom :roll:

moj isto nije volio onaj položaj kao kolijevke, od cca mjesec dana nosila sam ga u ovom položaju

Nije jos premali za to? Glavica mu jos ne stoji?

Eeee, taj položaj sam i ja mislila! Ovo bi moj prihvatio ali se pitam za glavicu :/

pa u tom se položaju marama namjesti da drži glavicu, samo je prevučeš dijelom preko glavice

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Dijete plače zato što te treba. Gladan je, možda ga nešto boli, možda bi se samo mazio i želi blizinu...sve legitimni zahtjevi...koje bi roditelji trebali čuti i na njih odgovoriti, odnosno pružiti bebi što joj treba.
Time što ga puštaš da plače, šalješ mu poruku da ti (vama) njegove želje nisu važne. A to nije najbolji put do postizanja bliskosti, do izgradnje međusobnog povjerenja i do izgradnje njegovog samopouzdanja.
Neka djeca odustanu nakon 15 minuta plakanja, neka nakon sat vremena, ali rezultat je isti. Odustali su od svojih želja i potreba jer su shvatili da im neće biti ispunjene, da one nisu važne. A male bebe nemaju potrebu ni sposobnost muljanja ili laganja, iskreno traže ono što im je potrebno. Male se bebe ne mogu razmaziti.


To o navikavanju na rukama i na nosanje je izmišljotina zapadne komotne civilizacije.
Tisućama godina se djeca nosaju, dan danas je to normalno svuda po Africi, u plemenima Južne Amerike i Australije itd. i ta djeca sigurno nisu razmažena.
I prohodala su u isto vrijeme kad i djeca koja se nisu nosala (i ona koja su "poticana" da stoje i hodaju na Zapadu), barem tako kažu istraživanja i knjige koje su ih opisale.

---

Potpisujem od prve do zadnje riječi.
Mama sam troje djece. A imam skoliozu i visoku kratkovidnost (oboje je kontraindikacija za nošenje), ali mi dugogodišnje nosanje ništa nije smetalo. I ne vjerujem nikome tko mi kaže da mu beba smeta u rukama. Kuhala sam, čistila, sve radila sa bebom u jednoj ruci. Ili ako su mi baš trebale obje ruke, onda bi bili u viperu ili kolicima. Kad bi najmlađe spavalo, posvetila bih se većem ili jednostavno sjedila i čitala. Moj je sistem uvijek bio odmarati ili spavati kada beba spava. Radi se uz djecu, ako se od početka tako nauče, onda se može sve obaviti, sporije doduše, ali daleko zabavnije.

Uspavljivanje je prvu godinu na cici, drugu malo nosanja, malo pričanja i pjevanja, treću slikovnica i ležati uz dijete dok ne zaspi, četvrtu slikovnica i :laku noć. Nakon toga uglavnom idu sami spavati, pogotovo ako nisu jedinci, pa se zajedno spremaju. A što je to 4 godine uspavljivanja u životu djeteta? Sitnica.

Dijete mora biti 100% sigurno da ćete odgovoriti na njegove potrebe. Naravno da se može ( i mora) reći: pričekaj malo, sad ću doći, kad je to stvarno istina. Ali, treba odgojiti čovjeka samopouzdanog i sigurnog u sebe, a teško da će to postati ako ne može biti siguran u svoje roditelje. Ovo je moj stav, stvoren na temelju čitanja onoga što su pametni ljudi o djeci napisali, vlastite intuicije, pameti i iskustva. I vjerojatno još drugih utjecaja.

I na kraju i ja ponavljam. NITKO NE plače samo da se isplače. To nije istina. Plače jer je bespomoćno i treba mu nešto što ne zna objasniti. Onog časa kad roditelj otkrije što djetetu treba, plač prestaje. Ako to roditelj želi otkriti, ako mu se da...

Bas vas je lijepo citati dok pokazujete toliku ljubav i predanost :)

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

To kme kme sam tek skontala kod nećaka, on u svojh godinu dana nije zaurlao onako kako smo mi navikli sa svojom od prvog dana i njega se može pogladiti po glavi da ponovo zaspe. Doduše, ne znam što je tu kokoš ili jaje jer majka je vrlo brzo turnula bocu i dudu, a bogme nije ni nosala, pa nikad ne znaš je li dijete odustalo ili nikad nije ni pokušalo...

---

Ja moram malo skrenuti s teme i upitati autoricu ovog posta kako bi se ona osjećala kada bi saznala da je majka tog djeteta nešto slično napisala ili rekla o njoj i njezinom majčinstvu.

Znate, to što netko doji ili nosi ne čini ga boljim roditeljem.

- Možda je ta majka, kao i većina žena danas, bila needucirana, pa je "turnula bocu i dudu".
- Možda je bila educirana, ali nedovoljno jaka da se odupre pritisku okoline.
- Možda je dijete od rođenja bilo mirno i zadovoljno pa nije bilo potrebe za nosanjem.
- Sigurno uza sve to ona jednako voli svoje dijete kao svi mi svoju djecu i uvjerena je da čini ono što je najbolje i najispravnije za njezino dijete. Osim ako je psihopat ili zlostavljač djeteta.

Sorry, ali ovakve insinuacije sa trona "bolje majke" me redovito dirnu u živac.