hvala, seni, vidiš kako je lijepo kad mi mladi :mrgreen: nastavimo utabanim stazamaCitiraj:
seni prvotno napisa
Printable View
hvala, seni, vidiš kako je lijepo kad mi mladi :mrgreen: nastavimo utabanim stazamaCitiraj:
seni prvotno napisa
Evo iz vlastitog iskustva potpisujem! Prvi put kod kuće sam posteljicu porodila jako brzo, u roku od desetak minuta, a krvarila skroz malo. A sad smo čekali jedno pola sata sigurno da placenta izađe, a krvarenja je bilo dosta. Mene je sve to skupa i malo prepalo, jer sam poučena prvim iskustvom očekivala drugačiji slijed događaja. ali primalje su bile skroz cool.
To mi je inače bila skoro pa jedina fobija što se poroda tiče - postpartalno krvarenje. Iskusila ga je moja mama i jedva ostala živa, pa mi je od te priče ostao strah od trećeg porođajnog doba. Tu su primalje odigrale glavnu ulogu jer su bile tako mirne i rekle da, istina, jesam izgubila puno krvi, ali sve je pod kontrolom, maternica se kontrahira, beba siše i potpomaže cijeli proces..Inače one nose injekciju za slučaj potrebe sa sobom, ali meni očito nije trebala.
Da, gas&air je super. Pogotovo u pocetku. Makar, kad si 9-10 sm otvorena, ne pomaze ti ni toljagom po glavi da te opale ;) Ne znam zasto ga ne koriste u Hrvatskoj. POgotovo zato sto je potpuno bezopasan i nije potreban anesteziolog, kao na primjer, za epidurlnu...
Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
mogu ja pitat tu pa dobit odgovor na pp jer mislim da nije po pravilima.
koga zovu hrvatice na svoj kućni porod? od naših primalja tko dolazi?
pošto znam da ne smiju ov koje rade u bolnicama.
MM je bio na porodu od pocetka do kraja, ali sam si ja ipak za svaki slucaj dovela jos jednu blisku osobu u slucaju da se on uspanici. Nije se uspanicio, bio je odlican! Da slijedeci put ne stignem do bolnice, mislim da bi me bio u stanju poroditi bez pola frke.
Istina je, nema svaki suprug zeludac za to, zato mislim da je bitno da uz zenu bude neka bliska osoba ako muz iz bilo kojeg razloga ne moze.
Citiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
Procitala sam vasu pricu. Jako zanimljivo. U Britaniji imaju porod kod kuce ili opciju, ako ne zelis tipicnu bolnicu-home from home unit. Tamo nema lijecnika-samo babice. Isto, ne lici na bolnicu, nego vise na hotelsku sobu. Meni se osobno vise svidjalo tamo roditi, jer nisam zeljela imati nered kasnije doma ;). Ali, da, porod kod kuce je vani jako cest. Ne znam zasto u RH postoje problemi oko toga.
Citiraj:
Nightswimming prvotno napisa
Citirat ću dr. Miru Hemerich, voditeljicu odjela ginekologije i porodništva OB Knin, ne onaj dio gdje navodi koje su sve promjene uveli u rodilište (o tomu su govorile i ona i primalja iz tog rodilišta Monika Grgić, to ću kasnije) već ono najbitnije, ono što tomu prethodi - spoznaja ZAŠTO rodiljama i bebama treba nešto drugo od onoga što se sada radi, kako svi od toga imaju koristi i da se nitko nije najeo bijesnih glista pa da bi iz čista mira "tražio kruha pored pogače".
Dr. Mira je u citatima, komentari su moji:
Kako neometan porod blagotvorno djeluje na dijete:Citiraj:
Moja generacija ginekologa je stasala u vrijeme industrijalizacije poroda kad je tzv. aktivno vođenje poroda bila uvriježena metoda preporučena u literaturi. Rodilju se gotovo ništa nije ni pitalo, a podizanje tona od strane osoblja na rodilju, pa i uvrede na njen račun bile su normalna stvar. Žene su mislile da tako mora biti, jer im se kasnije "prodala" priča kako su bile "grozne" (pa su takav tretman, prema tomu, i zaslužile).
Trudnice su hrabrim iznošenjem svojih želja i potreba u vezi s porodom dovele do promjene mojih dotadašnjih, školovanjem usvojenih stavova o porodu, u prvom redu u smislu potrebe za humanizacijom poroda.
Poštujući želje tih istih trudnica za neinterventnim porodom, i sama sam naučila kako takav porod ima bolji i mirniji ishod za sve - od majke i djeteta, pa do njihove pratnje i nas osoblja.....
U protekle dvije godine nisam šivala nijedan razdor ušća maternice, dok mi je kao mladoj specijalistici to bila svakodnevica, uvjetovana kombinacijom nepotrebnog ranog prokidanja vodenjaka ili požurivanjem poroda od strane pojedinih primalja preranim tiskanjem, jer je tada, a ponekad i danas, porod "nešto čega se treba pto prije riješiti"
Kakve su to "svemirske" želje rodilja:Citiraj:
Također nam uočljivo malo djece završava na dječjem odjelu zbog stenjanja i jecanja po porodu, što je u doba učestalih programskih indukcija bilo poprilično često. Djeca su se, naime, rađala, nezrela, a prilagodba na vanjski svijet bila im je otežana
Koliko žene znaju cijeniti svaki uloženi trud, a ne traže poslugu sa zlatnim tacnama ni svilene plahte (koje sigurno proizvode u Kninu:mrgreen:):Citiraj:
Rodilje zaista ne traže puno: blisku osobu, ugodno prijateljsko okruženje i porod kakav je oduvijek bio - u skladu s pravilima prirode, s uplitanjem struke tek u slučaju medicinske potrebe.
Kao što sam rekla, ovo su tek male visibabe, vjesnici proljeća, nadajmo se da ih nitko neće zgaziti nogama.Citiraj:
Razgovarajući nakon poroda s mladim majkama, uživam slušati njihove komplimente na račun našeg rodilišta, ponekad se i sama pitajući pretjeruju li malo s pohvalama, jer to što smo im pružili nije ništa posebno, samo ljudskost; ljudskost pretočena u riječi, osmijeh, toplinu, stvaranje ugodnoga mjesta za dolazak njihovog djeteta na svijet, za najvažniji i najljepši trenutak u njihovim životima
Citala sam dosta pohvala na racun kninskog rodilista, a sad tek vidim zasto.
Ja tamo zbog komplikacija u prethodnim trudnoćama nisam mogla roditi, no uživala sam u jednom prisnom i neometanom vođenju trudnoće.Iskreno, nakon svakog pregleda(?) osjećala sam se kao da sam bila na kavi s frendicom,a ne kod ginekologinje koja mi prati trudnoću.Da se razumijemo, sve je bilo pomno nadzirano, ali na jedan način koji je praksa vani,a ne kod nas.
Na prvom trudničkom pregledu rekla mi je da ne prakticira više od dva vaginalna pregleda u trudnoći, naravno ako je trudnoća u redu.Svaki puta nakon uzv-a pitala bi me želim li pregled, ja sam rekla da ne treba, i to je bilo to.Izuzetak je taj jedan jedini pregled kad sam u 20TT lagano prokrvarila pa me uzela odmah i pogledala, no sve je bilo u redu-jedan mali djelić posteljice prekrio je ušće, i to se kasnije riješilo samo od sebe.
Spol djeteta mi je nagovijestila s 11 i po tjedana, i bila je u pravu.
Čitam ove vaše bajkovite porode i lagano vam zavidim...tko zna koliko bih dječice imala da ja mogu tako rađati?Tko bi me zaustavio?:mrgreen:
Ali , kad već nemam iskustvo takvog (pre)poroda, barem sam imala takvu trudnoću. Pošto to razdoblje traje devet mjeseci, i ja sam imala svoju vrstu preporoda.Onog trudničkog.:-)
Ja osobno mislim da kako god bio porod, kakva god bila trudnoća, da je važno da mi našim kćerkama prenosimo to da one mogu rađati, da su trudnoća i porod nešto normalno, da štogod bude da one to mogu hendlati. Da nasljede priče da sve može biti normalno ako imaš normalne osobe pored sebe umjesto horor i strah.
Ja ću osnovati udrugu "Porod nije lav".:mrgreen:Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
Nego, kad smo kod fizioloskog poroda, citala sam da trbusni ples jako olaksava porod, smanjuje potrebu za bilo kakvim pomagalima i sprecava pucanje medjice. Da li itko zna ista o tome?
Kaže glavna sestra kninskog rodilišta, primalja Monika Grgić:
Naravno, kao i mnoge primalje , i ona vidi potrebu za boljom i trajnom edukacijom primalja kod nas, kako bi se one vratile uulogu u kojoj su uvijek bile, u praćenje poroda 1:1, jedna primalja cijelo vrijeme uz jednu rodilju.Citiraj:
Rodilju trebamo gledati kao ljudsko biće sa svojim potrebama, a ne kao objekt kojim se manipulira na svoj način i pri čemu ona nema svoje potrebe nego joj se nameće nešto bespotrebno, a nerijetko i štetno.
U svakom, slučaju, primalja ne bi smjela biti zatočenica bolničkih protokola niti ograničena na provođenje rutinskih postupaka. Na žalost, još uvijek većina rodilišta funkcionira tako da se na rodilju gleda kao na objekt koji je dužan slušati, a liječnici se predstavljaju kao "odvjetnici" nerođena djeteta
Dok se sve to ispoštuje, zakonski regulira porod kod kuće, omogući primaljama napredovanje u struci i pravo rodiljama na slobodan izbor mjesta i načina rađanja,
kao dobro prijelazno rješenje, i ona i dr. Hemerich vide u promjeni uvjeta u našim rodilištima i davanju prava rodiljama na humani porod i poštivanje njihovih potreba i želja.
Dr. Hemerich navodi i da biDa se razumijemo, nije tamo kod njih uvedena nikakva avangarda, ne pleše pleme s bubnjevima niti se radi išta spektakularno, što i druga rodilišta ne mogu provesti ovaj tren.Citiraj:
kao prijelazno rješenje mogle poslužiti kuće za porode pri manjim rodilištima, koje se mogu organizirati u kraćem roku
Jednostavno se dogodio onaj KLIK, ajmo strpljivo i ljudski, bez forsiranja intervencija....porod je "strpljiv događaj".
Sloboda kretanja tijekom trudova, nema kontinuiranog praćenja CTG-om ako je prvi bio ok, lagana hrana i piće, odlazak pod tuš, bliske osobe cijelo vrijeme prisutne, podrška primalje i liječnika...i praktički to je to.
Još kad sakriju instrumente pod slike i šarene zavjese, divota.:-)
Samo još malo statistike o epiziotomiji. I druga su rodilišta smanjila učestalog tog postupka, ali evo što navode:
ukupno epiziotomija :
2005. - 48 %
2012. - 15,5%
Navdenih godina, 2005. epiziotomija je učinjena kod 84% prvorotki, a 2012. se smanjilo na 33 % prvorotki.
Kod višerotki je 2005. bilo 30 % epiziotomija, a 2012. tek 4,5 posto.
Budući da koriste parafinsko ulje za obloge i masažu međice tijekom poroda, vjerujem da će to biti još i bolje.
I ja sam samo o tomu čula i čitala, ali vjerujem da može pomoći. Ne vidim direktnu poveznicu s međicom, ali s cjelokupnim procesom poroda da.Citiraj:
Yummy_mummy prvotno napisa
"Vrtnja, njihanje, kruženje" zdjelicom, ne znam sad točno kako to nazvati, pomaže i kod krive rotacije, malo zakrivljenog položaja djeteta, kad glavica dobro ne nasjedne na ušće i dijete se, unatoč potpunoj otvorenosti, ne spušta u porođajni kanal.
Meni se to dogodilo. Dizala sam prvo jednu nogu, pa kruženje zdjelicom, pa drugu, pa opet kruženje.
Pomoglo je.
Imam namjeru o tim stvarima nešto kasnije napisati.
Ovisi, opet od žene do žene, koliko često i koliko dugo se time bavi i koliko je u tome. Mislim da jednoj početnici neće puno pomoći naročito ako trenira za zabavu i rekreaciju. Ako govorimo o curkama koje vježbaju za ozbiljno čiji je sastavni dio svakog treninga dobra priprema, zagrijavanja, istezanje i jačanje pelvičnog dna, vježbe disanja i yoge, ta će ziher biti u debeloj prednosti pred ostalima koji nisu radili na tome. Naime za osjetne promjene i rezultate na tom području potrebno je dugoročno odvojiti dosta vremena i truda.Citiraj:
Yummy_mummy prvotno napisa
Ma svaka stvar koja ti pomaže da ojačaš samopouzdanje i da se opustiš, dobro dođe u kritičnim momentima. Aktivne sportašice, koje imaju premišićavu zdjelicu, nisu nimalo u prednosti pred nama "kilavicama" po pitanju poroda. Dapače, njima zna biti puno teže.Citiraj:
ekoi prvotno napisa
Porod nije sportska disciplina i ne treba si nabijati komplekse zbog neke "neizvježbanosti".
Vježbe opuštanja, joga, meditacija, molitva, "treniranje" optimizma i pozitive, šetnje, plivanje, trbušni ples, vježbe disanja, aktivno ili manje aktivno...., sve je to dio priprema, prije svega mentalnih, sve pomaže da se otope blokade straha.
Većinu toga rodilja uopće ne primjeni kad zagusti, nema pojma gdje su sad nestala sva ona "znanja i pripreme", ali to nije bitno, negdje u podsvijesti su zabilježena i pomogla su da se bolje opusti, da svi ti mišići nisu non-stop zgrčeni u strahu.
A to je najbitnije.
Nena, ne govorim o plesačicama sportašicama. Uostalom, sigurno ste primjetili da većina "pravih" "profi" trbušnih plesačica ne da nema pločice mišića na trbusima, već su im trbušni mišići jako mekani, rastezljivi, bilo da su mršave ili punašnije građe, dapače mnoge imaju zaobljene trbušćiće i salo na trbuhu a svejedno mogu izvesti čuda sa svojim trbuhom i zdjelicom. A to se ne postiže trbušnjacima, nabildavanjem i vježbama snage, već upravo suprotno, pravilnim disanjem, opuštanjem, zagrijavanjem i istezanjem te osvještavanjem svakog mišića zdjelice i trbuha. Ono što mnoge žene nisu svjesne dok ne počnu plesati trbušni je da su im ti mišići izvan svijesnosti i jako slabi, zapušteni.
I naravno, svaka aktivnost pa bila ona minimalna (20-30 min 2-3 puta tjedno) koja poštuje anatomiju ženinog tijela je i više no dobrodošla tijekom trudnoće, fizički, psihički, duhovno, bez obzira na kojem nivou se njome bavile.
Da, to je istina.Citiraj:
ekoi prvotno napisa
mislim da bilo koja aktivnost koja te (bolje) upozna sa svojim tijelom u trudnoći može biti od pomoći u porodu - možda će ti dati poriv da iskočiš sa stola u izgonu i zauzmeš neki drugi položaj (kojeg si možda vježbala kroz ples, jogu, štogod, ali ne nužno za porod nego kao dio vježbi), pa na taj način može spriječiti? jer bolje znaš svoje tijelo i zauzimaš položaje koje možda prije trudnoće / vježbanja nisi?
nažalost, dok žene rađaju na stolovima sa nogama u nogarima bojim se da nema neke pomoći... osim da im da je poriv da se dignu :)
Nena, drago mi je sad sav onaj trud koji je išao u zbornik, koliko toga možemo citirati :D
trudim se. još da mi je copy-paste, a ne da prepisujem, di bi mi bio kraj.Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
zar ne možeš direkt iz PDF-a na issu.com kopipejstati? ma sigurno se može.
poslušala sam alfirevića, hemmerich, grgić i macun opet, ma mogla bi ih slušat cijeli dan... da bi njihove riječi se obistinile za 5, 10 godina, niko sretniji od mene :D
ne može. ima opcija čitaj, printaj, ali ne copyCitiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
evo kako je stigao Junge Mann
http://forum.roda.hr/threads/79916-Feldbach-here-I-come
da sam pisala plan ne bi bolje izrežirala
Sviđa mi se što ovdje usput stavite i link na porode koji su vam bili ok, tečni:-)
inače kad sad razmišljam, bilo je hrabro u trudovima krenuti na put, ali tu dolazimo do onog kad smo razgovarali o strahu. Bila sam toliko sigurna da sve stoji dobro i da će sve biti super da ni u primisli nisam imala strah niti što ako. Imala sam dekicu sa sobom, ak rodim u autu :lol: ali nije me ni tog bilo strah. Razmišljala sam: bit će to lotus birth i gotovo. I trudovi koje sam odradila u autu mi nisu bili teški, zapravo sam mislila da ću drugi dan roditi a ne da se otvaram i to punih 5 cm:-)
Da malo oživim temu :)
Što mislite o "prirodnim načinima" poticanja otvorenosti i izazivanju trudova u slučajevima kada je prošao predviđeni termin poroda?
U kontekstu fiziološkog i prirodnog koliko je dobro posegnuti za tim metodama poput ricinusovog ulja, dubokig čučnjeva, seksualne stimulacije itd.?
Koliko je dobro uopće se petljati u prirodni razvoj stvari na ovaj način, a ponovno, uzevši u obzir da protekom svakog dana raste mogućnost za "opasnosti" i komplikacije a time i za potpuno dizajnerski inducirani nefiziološki porod od strane med. osoblja? Gdje bi bila neka ravnoteža, ako je uopće može biti?
Činiti išta ili u potpunosti se prepustiti tijeku zbivanja pa kud puklo da puklo?
Evo, npr. danas na pregledu u trudničkoj ambulanti (prošao mi je predviđeni termin, otvorena sam oko 2 cm, mlječna plodna voda) napravljeno mi je "prirodno" poticanje otvaranja masažom ruke plodovih ovoja. Dr. mi je objasnila da ne može naškoditi a biti će dobro ukoliko potakne kontrakcije ili dodatno otvaranje. Međutim odmah nakon toga bebini otkucaji su porasli na 170 otkucaja u minuti, što ipak ukazuje na uznemirenost bebe, jel tako? Pitam se da li ipak ta uznemirenost zatim može izazvati recimo, pojavu mekonijske vode ili nešto što bi pak za posljedicu imalo dodatnu lječničku intervenciju ili induciranje poroda?
Nakon 5 min bebini otkucaji su se unormalizirali i sve je u redu, ali ipak si od tada dvojim činiti li dalje išta ili ne?
Ricinus bih preskocila. On zapravo izazove praznjenje crijeva, a to mozes i obicnom klizmom proizvesti.
Duboki cucnjevi su malo naporni pred porod, a seks preporucujem, svima koji su ga u stanju prakticirat. Beba ionako nece van prije vremena.
Nemoj ciniti nista, nego se pokusaj opustati sto vise i sto bolje.
ja ne bih ništa, drugo dijete sam prenijela 5 dana i dok sam čekala da krene porod bili smo na farmi kod ljudi čija baka je imala 5 djece ( rođeni u kući s primaljom) baš ta baka mi je rekla: a što ćemo, ne možemo ništa nego čekati :-) Za nju ne postoji indukcija, jednostavno ne postoji i to mi je savršeno logično, beba krene kad je njeno vrijeme.
Ja bih jela datule, pila čaj od lista maline i vibrala pozitivu i slala bebi sunce i ljubav i ohrabrila je na dolazak.
kaj si rodila na 42+5?
ja sam pobornik iste teorije ko baba. kad sam u trecoj t cekala da beba krene, pomoglo mi je da si zamislim kako je bilo prije kad nije bilo kalendara i satova. ono, trudna si, i rodis kad rodis :mrgreen:, sve je bila normala. na kraju sam i ja rodila, 42+1, a mislila sam jos da cu sa 39+nesto, ma naaaajkasnije 40+nesto :lool:, zeznula sam se skroz
Ljepotušku 40+2 (trudovi krenuli na sam termin ali se smirili, pa opet krenuli pa trajalo to)
Lipu 40+5
Junge Mann stigao 9 dana prije službenog termina :-)
Nema pravila, ciklus školski
ma napisala si da si prenijela, pa sam mislila da je 42+5.
ja sam prvog rodila 42 inducirano, drugu 40+4 i za trecu sam si zabrijala da ce ranije i za*ebala se.
Trudnoca je prenesena nakon42 tjedna.
Medicinski izračunati termini su unificirani, za sve isti, i za ženu kojojoj je ciklus 21 i za onu kojoj je 36 dana.
hvala, lijepo rečeno :) opuštanje i pozitivno vibranje te povjerenje u vlastito tijelo mi je sad najbolje "oružje"Citiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
doduše, k tome sam nadodala, ananas, đumbir i papar i malo ljubavi između mm i mene :)
Nastojim izbaciti misli i osjećaj straha od induciranog, otežanog i produljenog poroda kakvog sam imala prvi put...
Kako got da bilo, od jutros se trudovi igraju skrivača samnom; sad ih ima pa ih nema...Ustabilili se na 2 sata u razmaku od 10 min, otišo sluzni čep, i onda sve stalo kad sam ustala i počela se kretat po stanu....prvo veselje i ushičenja a onda pomalo razočarenje...no idem vibrat, opuštat...kad ona bude spremna biti ću i ja zajedno s njom...
Beba je dala dovoljno znakova da se pomalo, naglašavam, pomalo, sprema za izlazak. Sad strpljenje, ne radi neke organizacijske poslove gdje uprežeš mozak previše, nego samo neku rutinu, kuhanje, lagano pospremanje, šetnja..pipkaj trbuh, prati joj pokrete i pričaj s bebom.Citiraj:
ekoi prvotno napisa
bez nervoze, kad će , kad će...sad će, u dva-tri dana. :-)
Ekoi meni se desilo kao tebi - prvi inducirani grozni za zaboraviti porod i ogromno dijete. Pred drugi porod jedna glupaca mi je samoinicijativno bez najave i bez mog dopustenja ucinila zahvat odvajanja plodovih ovoja od cerviksa jer sam bila otvorena 2 cm. Glupaca - jer ja to nisam zeljela, i nema sta tko ocjenjivati radja li se meni jos jednom 90 i neki percentil bebe. Uglavnom, zahvat bolan ali kratkotrajan, nakon kojeg sam u narednih 48 sati rodila. Zapravo tocno nakon 52 sata. Tijekom tog vremena gubila sam ogromne kolicine sluznog cepa, iznenadila sam se da toga ima toliko puno. I trudovi na idimi-dodjimi do zadnjih 12 sati pred prod kad su postli suvisli, relativno pravilni, isrva na 15 do 0 min i jako podnosljivi dok god sam bila doma. Spavala, jela, odmarala, tusirala se, nasminkala se ko za subotnji izlazak :lol: srihtala sam se tip-top pored svekrve koja se za kosu hvatala i panicarila da cu rodit usput (ja htjela biti lijepa, ne idem roditi svaki dan). Dosla u bolnicu na 4-5 prsta i rodila u roku 4 sata. Ja vjerujem da ces nocas-sutra roditi ako imas sve te simptome i dirali se ti ovoje.
Sretno! Lijep provod tebi i bebi :-)
Da smijem ovdje pisati, pitala bih te što to znači: odvojiti plodne ovoje od cerviksa?
To ti je guranje prstiju izmedju cerviksa i plodovih ovoja i odvajanjetih istih ovoja od dijela maternice oko cerviksa.
Cerviks je vrat maternice, gleda u vaginu, u njemu je u trudnoći sluzni čep, ovoji su unutar maternice. Znači liječnik uđe prstom ( prstima?) kroz sluzni čep cijelom duljinom vagine i cerviksa ( koliko je to cm? previše) i fizički odlijepi vodenjak od tijela maternice na mjestu ulaza u cerviks :-o. Kako? Čemu? I zašto?
To mi je toliko neprirodno i neshvatljivo.