Evo, pokušala sam par puta naći mjesto za neka moja mala iskustva u cijelom ovom sustavu MPO. Na žalost, sve nove teme koje su otvarane u zadnjih par godina mi nekako nisu sjele za nešto češće pisati. Negdje ne bih htjela svojim iskustvima pokvariti veselje ili nadu drugim parovima, negdje se čitajući vaše sretne priče,u meni najprirodnije počela vraćati tuga koja ti zapravo ostane tu negdje za cijeli život. Naš mi je ginekolog, nakon negativnog hcga, rekao da ni on ne voli neuspjehe... Valjda me procijenio kao osobu koja voli uspjehe u životu. Jesu oni krasni, ali trudnoća je nešto sasvim drugo te nakon takvog nalaza i nakon takvog postupka u meni je bila samo tuga iako sam se trudila boriti s njom totalnom kontrom- smijehom. Neku konkretnu podršku nisam imala u nikome, valjda je to bilo do moje percepcije, osobito nakon stimulacije čiji učinak ne nestane odmah kao nekim čarobnim štapićem... Danas sa strane promatram cijeli taj sustav koji je usrećio mnoge ljude, ali neki su ostali i ovako kao ja- nedorečeni. Puno slova za jedan Forum. Sretno svima koji pokušavaju, osobito ženama jer njihovo tijelo i psiha održava tu granu medicine... Po mom skromnom mišljenju. Pozz