Meni je u ormaru problem omjer finih stvari (kojih imam previše) i svakodnevnih (koje se redovito pohabaju i podliježu bacanju ili davanju dalje).
Printable View
Meni je u ormaru problem omjer finih stvari (kojih imam previše) i svakodnevnih (koje se redovito pohabaju i podliježu bacanju ili davanju dalje).
Moraš potražiti izvan svog kruga poznanika. Netko tko je (možda i neplanirano) dobio prvo dijete sigurno neće odbiti vreću odjeće. Ja bi bila presretna da sam za prvo dijete dobila nešto rabljene odjeće, ali tada su svi u mom krugu bili u sličnoj situaciji i čuvali su stvari za drugo dijete. Stavi oglas u nekoj Sharing is caring grupi na Facebooku. Čak i ako naletiš na nekoga tko će to poslije preprodati, opet si nekome pomogla i bolje nego da završi u smeću.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ja sam i tu finu robu ako nije nošena godinu dana lijepo dala toj mladoj mami. Da mi ne bi stajala u ormaru a nosim je dvaput u dvije god. Žena je bila presretna jer sam je sredila za posao, a ja što sam ispraznila i kupit ću si kvalitetan novi komad robe koji ću onda fakat iznosat.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
A gdje bi taj netko preprodao ako se jedva uspije i pokloniti? To mi je bilo super čudno kad je ona plavuša iz nekog čudnog domaćeg ženskog benda pitala kao gdje da pokloni svoju staru odjeću... jer to kao nisu bilo kakve prnje i neće da završi u krivim rukama
Ali nina, zamisli pamučne dječje tajice koje je nosilo troje djece starih 5 godina, kako te tajice izgledaju nakon 3-4 godine nošenja? Kome treba puna vreća takve robe? Ne pričam o trapericama ili vesti koje su obučene 3 puta. Pričam o pamučnoj robi opranoj valjda najmanje 100 puta, ako je uopće preživjela parkić i vrtic bez rupa i poderotina.
Ma ništa s tim,batali to Bubilo.
https://m.facebook.com/QanahRabljeneStvariCharityShop
Ono kaj je donekle izgledom
Moja klinka s vremena na vreme kupi nekaj tam povoljno a lijepo, a odnesemo neki višak
Pa ako je poderano ili iznošeno ide ravno u h&m :-)Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ali ima jako puno odjeće (barem od cura, haljine, suknje...) koja neće biti iznošena ni nakon petog djeteta jer su od takvih materijala. Isto tako i košulje za dečke, neke jakne...
Tajice i trenirke teško da prežive u komadu i jedno dijete.
I kod mene je ovako :mrgreen:.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
I moja djeca (već su to mladi ljudi) nose odjeću od mene, supruga, bake, djeda, rodbine, prijatelja ... specijaliziranih vintage dućana, second hand shopova ... otkrivaju skrivena blaga stara i po nekoliko desetljeća i svim njihovim prijateljima je hit kako se odijevaju.
U moru isto obučenih mladih ljudi veseli me vidjeti dašak različitosti, stava, kreacije, slobode. Zato podržavam razigranost koketiranja s modom izvan high street trgovina.
Odjeću proslijeđujemo dalje, uvijek nekog nađemo.
Nosimo u Humanu Novu, dajemo u dobrotvorne svrhe za razne aukcije itd.
Također, domovi i centri za djecu i odrasle s ozbiljnim intelektualnim poteškoćama i/ili teškim fizičkim oštećenjima često su u potrebi za rabljenom odjećom.
Kao i organizacije koje pomažu izbjeglicama i migrantima.
Da, ali s obzirom da moji isto nose rabljeno, ili uopće ne kupujem jer ne nose takvu odjeću, gotovo da niti nemam takve odjeće. Sin ima: jedne keperice i jednu košulju. Točno toliko. To obično u dvije godine obuče jednom, ili možda do tri puta ako baš bude neka krizma. Tu košulju i te hlače još i uspijem uvaliti. Na mogućnost da mu kupim više takve odjeće me gleda jesam li normalna. Na ideju da češće nosi keperice ili da mu kupim traperice mi kaže da će biti jedini koji nije u trenirci i da ne dolazi u obzir. Razmišljam sad kad sam mu zadnji put kupila neku jaknu… ima proljetnu/jesensku i zimsku, obje nosi već dvije godine, ne znam hoće li ih nositi i ovu jesen/zimu, možda i hoće.Citiraj:
ninaXY prvotno napisa
Starija curka ne voli haljine i suknje, ima isto jednu-dvije za posebne prilike, to čuvam za mlađu.
Mlađa voli haljine, to ništa ne štedim… ide u njima i u vrtić i u parkić, možda jedna-dvije ostanu cijele i čiste, ostale su ukrašene temperama ili je poderan til.
Osim tih keperica, traperice nema nitko ni jedne. Vestu nema nitko nijednu. (Ima možda jedna-dvije za vjenčanja, to je u ormaru već 10 godina). Jakne koje nose curke mlada nosi od starije, to nekad ne preživi ni stariju… ali i ja sam užasno škrta, i ne podnosim višak stvari, ja neću djetetu kupiti 2-3 jakne za istu sezonu, ima jednu jedinu, pa peri deri. Imam frendice koje kupe djetetu 2 zimske jakne, 3-4 pamučne dukse… bježi…. Jedna jakna, 2 dukse, ima sušilica sve se stigne osušiti.
Čak sam toliko grozna… da kad sin preraste bokserice to nose curke vikendom/kad ne idemo nigdje, umjesto gaća, muške gaće je l, ljeti spavaju u njima, nekad kad je bila manja je mlađa išla i van u njima ispod haljinice jer su veće od običnih gaća.
Jesam uspjela dokazati da nemam kome što proslijediti i da su mi djeca jadnici :lol:.
H&M prima ponovo, a vidjela sam neki dan i u Zari na vratima od dućana da se može donijeti tekstil za reciklažu
osim toga Humanini kontejneri, što su već svi spomenuli ili dobro staro reciklažno dvorište
Sharing grupe su doslovno zatrpane postovima u kojima se donira odjeća, ima je toliko da više nitko neće ili ne treba rabljeno
Bubilo, ovako sam i ja, kad su djeca bila manja.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Kad su frendice pričale kako po 3 tjedna ne peru dječju robu (iz nekog razloga), meni je uvijek bilo :-o:?: jer moji nakon tjedan dana više nisu imali što obući, ako ne bi bilo oprano.
Evo mene opet :mrgreen:.
Zapravo užasno mrzim tu odjeću koja se oblači 2x godišnje, pogotovo za djecu jer sve prerastu i ako uspiju obući 2 puta super je. Ali mrzim i za sebe, nemam gotovo ništa od fensi hlača ili haljina i to kupujem samo rijetko, kad se ne mogu nikako u nekoj prilici “skrumpirati” s odjećom iz ormara. Ove godine sam imala neka 4 fensi događaja, i na sva 4 sam išla u istoj haljini :lol:. Samo se par ljudi ponavljalo na 3 od 4 događaja, ali me oni znaju već dobro i to im je normalno za mene.
Na slikama sam dakle uvijek u istom :mrgreen:.
Takve haljine isto ne mogu proslijediti jer ih ja nosim dok nisu skroz demode, pa onda još samo trebaju ostati 10 godina u ormaru da postanu opet moderne, ali obično nakon x godina ipak bacim te 3 haljine koje sam nosila u svim prilikama.
Bubilo, čini mi se da se ne trebaš opterećivati, da dobro gospodariš. Ali ako je sve tako iznošeno, onda nemaš što nego baciti, ili sama ili preko HM-a. Ja imam odvojeno majice za školu i odjeću za doma i igralište i hlače hlačaste i trenirkaste. Te za igralište se niti ne potrudim zakrpati rupice, a pogotovo me ne brinu neoprani flekovi od sladoleda. Ono što je prošlo kroz vešmašinu, meni je čisto.
A to odbijanje traperica kod djece se meni totalno ne sviđa. Slušajući prijatelje čija djeca u trenirkama idu u školu, ja sam od prvog dana škole uvela traperice uz "casual Friday" s mekanim hlačama, al ne baš trenirkom (casual Friday nije uvijek petkom :)). Nikako to ne vidim kao OK za školarce, a pogotovo ne za studente, a bome i njih ima koji idu na faks u trenirkama. Kod mog malog u razredu dobar dio dolazi u tajicama i trenirkama, ali ima hvala bogu i onih (u ovoj dobi roditelja) koji misle da je škola mjesto za koje se treba pristojno obući.
Ja imam par kombinacija i volim ih obući, ali mi je žao te skuplje komade na bicikl obući.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
U današnje vrijeme bi se ona izreka :" Nisam dovoljno bogata da kupujem jeftino" mogla primijeniti i za ekologiju. Uopće više ni ne pogledam jeftinu odjeću. Kupim par skupih i kvalitetnih komada i nosim godinama. Mala, crna haljina uz pokoji dodatak da ju promijeni, je zakon.
Tako mi se ne gomila odjeća, a mene i nije briga za modu, nosim ono što se meni sviđa.
Naravno, to se ne može primijeniti za cure u pubertetu, ali barem ja ne gomilam tekstilni otpad.
Zavjese ne mijenjam, jer ih nemam na prozorima, tepihe ne bacam, jer ih, pogodite, nemam.
I pobozno odvajam smeće, navikla sam se na te ogromne plastične kante koje mi stoje u vrtu, imamo raspored odvoza, i Čistoća uvijek dođe posebnim kamiončićem, u posebne dane, po određeni otpad.
Doduše, nakon 2 mjeseca xnizenih računa za odvoz, opet je podkupilo, jer su štrajkali, a riječki im jd gradonačelnik odlučio povećati plaće na račun nas građana. Klasika.
bubilo msm da si odlična, tak i ja, čak mi je palo na pamet da kad budu u određenoj dobi svima kupim iste uniseks majice, hlače, što već, po uzoru na mark z. za kojeg kažu da ima istu odjeću u ormaru i samo mijenja jer time skraćuje vrijeme premišljanja što obući
kaj su meni super oglasnici, sad sam uzela stvari za koje računam da bi išlo 2 eura komad, a ko novo, nemrem to nigde nać tak dobro. s jedne strane mi je super hiperkonzumerizam jer se nađe za ovakve poput mene kojima je posve svejedno jel novo s etiketom il nije
ali ponavljam, ima se gde bacit kompletno iznošeno u humanoj novoj od tog rade krpe, otirače.
Ja još čuvam svoj vjenčani kostim (vel. 44) iz sentimentalnih razloga, ali vjerojatnost da ću ikada moći ponovno nositi nije velika. Sad mi treba vel. 48. Uz malo truda, mogla bih skinuti kile do vel. 46, ali u ovo neću ući nikada. Ipak, to je jedna od stvari koje ne bih proslijedila.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
S druge strane, osim navedenog, doslovce sva moja svečana odjeća je iz obiteljskih donacija. Doslovce. Aliii to mi zauzima pola ormara, a nosi se 5% vremena (puno sam i rekla). Druga polovica ormara nosi se trajno i podliježe bacanju i nadopunjavanju. Isto je i s cipelama. Obula sam nedavno na jednu sahranu fine cipele s petom koje sam imala na sinovoj pričesti, stare su daklem barem 12 godina. Iz istog razdoblja imala sam još jedne Ara salonke, ali primjerenije za svaki dan. Bacila sam ih ovog proljeća kad im se napravila rupa na palcu. Kako kaže moja kolegica - ima nekih sjajnih stvari koje treba poljubiti prije nego ih baciš, jer su sjajno služile. Za takve mi bude žao kad se doderu. Inače, mi smo takvi u svemu - prvi auto nam je prošao 21 godinu. Dobar je, uredno ga održavamo pa se koristi. Moj sin ga obožava jer ima krovne nosače i 5 vrata. Bojim se da ni jedan idući neće potrajati toliko.
:mrgreen:moji su u nekim godina nosili iste stvari, čak imali i istu frizuru, praktički slike iste, većinom je to bilo iz nekih rabljenih izvoraCitiraj:
zutaminuta prvotno napisa
imoji mogu nositi sve, nema muiško žensko
i onda poslastica nećak dobio dijete, plan je bio cura , a došo dečko:mrgreen:
Vidiš meni je to presjajno, ja sam napokon dočekala i pre pre sretna sam da žene napokon nose tenisice na haljine i idu tako na vjenčanja i slične prigode. Isto tako za djecu.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ja nemam nikakvu odvojenu odjeću za park, a drugu za školu-vrtić. Osim toga, oni ostaju u parku poslije vrtića/škole, još sat-dva, ovisi kad se koliko može... ne idu se doma presvlačiti jer je park pored vrtića/škole, a stan daleko.
Nedavno sam slušala neki webinar iz područja ljudskih resursa, na temu studentske prakse... i onda je žena iz jedne firme ispričala kako je kod studenata bitna stvar da im najave unaprijed da će ih sutra povesti na sastanak s klijentom da ne dođu taj dan na posao u trenirci. Meni je to jednostavno fantastično da su uopće došla ta vremena da studentima to uopće padne na pamet :mrgreen:.
Ni ja nemam svoju odjeću za park različitu od one u kojoj idem svaki dan na posao. Meni je to sve isto. I isto dolazim u park ravno s posla :lol:.
(Doduše u zadnje vrijeme mi je mm počeo govoriti da nisam više mlada da se tako oblačim, da bih mogla biti malo više gospođasta, a malo manje tinejđerkasta, ali samo sam mu rekla da je budala :lol:)
Tako da mi sve što ja zovem "lijepa odjeća" nosimo samo na svečanosti i sl. Baš ju mrzim iz dna duše, jednostavno mi je sve to preneslobodno. Jedina razlika koju pravim između odjeće je "stara za čišćenje/kuhanje/za po doma" i "za izaći van iz kuće".
Meni se za svečane prilike pokazala idealna kombinacija crnih hlača i neke bluze. Jednom sam investirala u crne svilene hlače i to se pokazalo kao pun pogodat.
A nosim ih i u svakodnevnim prilikama.
Tako je bilo i kod nas - za školu hlače do zemlje s gumbom u struku. Ne moraju nužno biti traperice. Mlađi voli traperice pa ih je nosio, stariji je obožavatelj samterica pa ih je nosio. Ljeti keperice. Moj stariji ne voli trenirke ni za po doma, pa za to koristi hlače koje nisu više za van, a mlađi voli trenirke pa ih nosi po doma. Kratke hlače u školu nikada nisu nosili. Trenirke je mlađi obukao par puta negdje u sedmom razredu, pod utjecajem društva. Nisam baš branila, ali sam nabirala nos. Sam je odustao nakon prilično kratkog vremena i to kad je dobio osobnu i počeo nositi dokumente sa sobom, pa mu je bilo nepraktično.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Inače, za premale trenirke i tenisice imali smo mušteriju (par godina mlađi susjed). Sad upravo spremam donaciju pretijesnih košulja istoj osobi. Veći su mi problem muževe košulje (tijesne u struku i oko vrata) a dečkima broj prevelike.
ja sam čuvala odjeću od najstarijeg djeteta za najmlađe, sad najmlađe odbija to nositi, a mene duša boli ...
kupujemo novo tako da sad imamo i očuvano (skoro pa novo) i novo u ormaru kod najmlađeg djeteta ... ormar puca... užas...
ljetos sam tri ikeine vreće odnijela jednoj obitelji, samo sam nove ili vrlo malo nošene stvari izabrala, nisam niti jednom vidjela djecu da bilo što nose .... sad mi žao. bolje bi bilo da sam dala Bubilo ili žutaminuta ...kad se dočepam novog kontingenta stvari, poslat ću vam slike pa vam donesem ako hoćete
što se tiče trenirki u školama - s prvim djetetom sam držala uzde do kraja srednje škole, s drugim sam popustila negdje u 4.-5. razredu, s trećim - baš me briga8-) ... nemam više živaca boriti se oko takvih stvari ... samo čekam trenutak kad će u kockastim pidžamama u školu (jer, eto, amerika, tik tok itd...)
Hvala Vrijeska, daj žutoj, imam bolje mogućnosti... uostalom primam samo trenirke, pamučne majice i tajice, ništa drugo mi ne treba :lol:.
...
A zašto se svi vi uzrujavate oko tih trenirki, pa i to je skroz normalna odjeća... nekad muškarci nisu mogli uzaći iz kuće bez odijela i kravate, danas prosječan zaposlenik ureda može slobodno doći u hlačama bilo kojeg tipa i običnoj košulji ili majici na posao, ne mora biti ništa niti približno odjelu... ne baš u svakoj industriji/tipu poduzeća, ali u većini se može proći bez odijela. E pa kako su tim generacijama obične hlače i obična košulja postali zamjena za odjelo/kravatu, tako je novim generacijama trenirka zamjena za hlače bilo koje vrste. Moji ne da ne žele traperice, ništa slično, ni keper, ni samt, ni ljetne hlače... uopće ne dolazi u obzir da u dućanu bilo što što liči na hlače i probaju, to im je doslovce za vjenčanje i ništa drugo. Ide s razredom u muzej, pitam hoćeš one jedne jedine hlače koje imaš, dobijem "ti nisi normalna".
Pa eto... ako to njima nije više normalno, nije im normalno. Stalna na tom svijetu samo mnijena jest. Meni to nije ni nešto oko čega bi se borila.
Upravo tako.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Moj je nosio traperice kad je bio mali, dok sam ga isključivo ja oblačila, sad je u trenirci, ljeti ide u školu u kratkim hlačama, davno sam se prestala uzrujavati oko toga.
Ima jedne jedine crne slacks koje su kupljene za didin ispraćaj, nosio ih je nakon toga za kazalište i za lođu na Maksimiru.
najmanja je danas vrisnula da ona neće nositi sestrino.. :roll:
Tako je i u nas. Moj sestas samo trenirke nosi, odnosno sad jos uvijek kratke hlace, a tako mu i svi u razredu (osim mozda jednog decka).Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Evo i krenula sam to pokupiti jer mi tjedan dana te vreće bodu oči, msm si nekaj se može od tog napraviti. Da bih sad naivno uhvatila vreću i shvatila da nisu striktno odjeća nego je onaj tko ih je donio stavio običan miješan otpad na dno i odjeću gore. Fuj.
Trenirke, tajice i šorcevi te majice na tregere su odjeća za slobodno vrijeme; teretanu ili plažu.
Nema teoretske šanse da ja ili moje dijete u tome idemo u grad; na posao ili fakultet.
Kad vidim kako pojedinci hodaju gradom, slabo mi dođe.
Treba poštivati sebe i instituciju u koju se ide.
Goli trbusi, poderane traperice, prozirne tajice uvučene u guzicu kroz koje se vide tange i intimni dijelovi…? Užas!
Da sam profesor, letili bi van iz razreda.
U istu kategoriju spadaju i plastični nokti od 3 cm.
Na Mefu Zg se prilikom upisa potpisuje kodeks odijevanja i ponašanja i to je sasvim u redu. Pogotovo za one kojima je potrebno objasniti takve stvari.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Za institucije i školu shvaćam, ali zašto ne u trenirci u grad na tržnicu i sl?
Ne smatram se nesto konzervativnom sto se oblacenja tice. I sama ponekad u trapericama odem na posao, a pogotovo kad znam da cu se morati zaprljati iz nekog razloga.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Ja sam prilicno sigurna da ce prilikom odgovaranja u skoli i na usmenom ispitu na fakultetu nastavnik svjesno ili podsvjesno djetetu koje ne rastura znanjem dati slabiju ocjenu ako dodje u trenirci ili podrapanoj majici. Isto ako netko radi u prodaji ili ima kontakt s klijentima, a nije "akademski slikar". Brilijantni studenti i ucenici si mogu bilo sto priustiti. Sjecam se nekog davnog dogadjaja kad je apsolutna zvijezda dosla neobrijana i otrcana. To mi je bilo totalno cool, ali da nije genij kakav jest, ne bi mi bilo cool. Ne mislim da je to ispravno ili neispravno, ali je eto moj dojam, a sigurna sam da nisam jedina, jer smo svi o tome pricali i jos se volimo sjetiti tog dr mr fr genija.
Posto se ne smatram genijem, niti me itko drugi smatra, obucem se pristojno kad znam da cu imati kontakt s ljudima izvan svog mikrokruga na poslu. Programeri sa super znanjima u backofficeu mogu obuci i trenirke ili netko tko upravlja CNC strojem i sl. Oni koji ne misle ostati štrikati kodove za racunalom do kraja zivota, bolje da se pristojno obuku. Barem zasad.
Mislim da je dovoljno zapitati se kako bi dosao obucen na sastanak kod neke osobe koju postujes i stalo ti je do njegovog misljenja. Zato kad dodjes nastavniku, lijecniku, direktoru ili bilo kome tko stvara misljenje o tebi i odlucuje nesto o tebi, onda treba biti svjestan da je odjeca nekakav statement i da govori nesto i o toj osobi i o odnosu te osobe prema onome kome je dosao na razgovor. Ako je to trenirka i to je ok, ali se to prvo vidi i govori nesto.
Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Osoba koja upravlja CNC strojem mora koristiti odjeću propisanu od strane firme i imati osobna zaštitna sredstva, čak i ako je u vlastitoj firmi i nema nekog šefa koji određuje pravila. Nema šanse da netko bude u trenirci ili kratkim hlačama. Na nogama zaštitne cipele s metalnom kapicom itd.
Šlampava odjeća može biti do porte ili svlačionice, ali na radnom mjestu odjeća mora biti u skladu s propisima zaštite na radu. Čak i ako radiš od kuće putem računala, a liječnik medicine rada je odredio da trebaš nositi zaštitne naočale dok radiš na računalu - to se mora poštivati, inače ti ne vrijedi osiguranje u slučaju ozljeda ili profesionalnih bolesti.
Sorry na offt.
Što se tiče odjeće za posao, u mojoj neposrednoj okolini ljudi koji ne rade svakodnevno sa strankama oblači se ležerno (mislim, ne nose kravate i visoke pete) ali daleko od toga da dolaze u trenirkama. Nema šanse... Osim toga, tko u trenirki dođe na razgovor za posao, ima manje šanse. Nema o tome nekih pisanih pravila, više se radi o običajima.
Priča mi kći kako im je jedna profesorica ispričala jednu situaciju:
Imala je razgovore za specijalizaciju i osim nje još dva prof dr su bili u komisiji i ulazi mladi doktor. U razderanim trapericama. Koljena su mu skroz vani.
Kaže prof da u životu nije vidjela tak dlakava koljena i da je samo u to gledala.
Ni riječi se ne sjeća što je dotični govorio.
Samo pamti koljena i razderane traperice.
Ostala dva prof dr iz komisije su isto poslije komentirali.
Dotični nije dobio specijalizaciju.
Za sve treba imati mjeru i za sve postoji vrijeme i mjesto.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Kaj su visoke pete negdje obaveza?
Meni su u bivšoj firmi bile.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Salonke s visokom petom.
Kostim sa suknjom i bluze isto.
Sve sam dobila od firme.
I besplatno friziranje isto.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja nemrem u visokim petama hodat, imam čudne palčeve na stopalima, gubim ravnotežu potpuno.
pa sad ima nekih koji nemogu nositi visoke salonke
Onda ne radiš takav posao gdje moraš nositi visoke pete.
Npr. djelatnice Lisinskog su sve na tankim i jako visokim petama.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Oh mene, pa ja sam baš seljanka, u Lisinski sam otišla na koncert u običnoj majici, i trapericama, i tenisicama.