Printable View
Pa ja sam ucila latinski u osnovnoj i ne vidim kako mi je to manje korisno znanje od rudaca. Ustvari, ako cemo iskreno, na latinskom sam puno vise o zivotu naucila nego na geografiji. Ne zbog programa, vec zbog nastavnika.
Jednako tako kad radim s djecom, iako vec godinama ne mogu naci posao u skoli, bilo bi mi drago da djeca sa mnom nauce vise o zivotu nego o predmetu. Isto bih i vlastitoj djeci pozeljela.
A i latinski je ful primjenjiv u nizu struka... Ne kad se bubace dvije godine u gimnaziji, nego kad u osam godina djetetu svakakve konstrukcije sjednu na mjesto u glavi.
Mi smo imali profku koja je često znala ponoviti "Ovakvo pitanje bi vam moglo biti na kvizu."Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Da, u pravu ste prijemni je bolji od male mature.
Zanimljiv mi je stav da je strašan pritisak napisati test sa 14-15 godina. Istovremeno, po sadašnjem modelu 4 godine tlačimo djecu da ne smiju dobiti neku lošu ocjenu jer ruši prosjek. I djeca lijepo gledaju svoje roditelje kako preuzimaju brigu za njihovu školu, kako napadaju nastavnike, kradu testove i daju im rezultate, rješavaju njihove domaće zadaće.. Ok, ako ne to ne rade njihovi roditelji, sigurno rade roditelji njihovih prijatelja...
Što se tiče vrednovanja nastavnika sigurna sam da bi to stručne službe mogle dobro raditi ako bi bilo volje. Ako su na upisu u prvi razred sposobni složiti slične razrede vjerujem da bi mogli dobro vrednovati i rad učitelja u Međimurju.
Meni se čini da bi se drugačijim modelom odgovornosti vratile na pravo mjesto. Djeci da traže znanje, učiteljima da traže najbolje metodske puteve da to znanje prenesu..
Po sadašnjem modelu, loš ili prosječan profesor samo podijeli dobre ocjene i odmah postaje dobar profesor. Ako netko pokaže stav tu nastupaju roditelji...
Stvarno? Roditelji kradu testove? Napadaju nastavnike? Gdje i kada, koliko ima takvih roditelja? Kako kradu testove, provaljuju u škole noću? Ili u nastavničke stanove?
Mislim, meni je potpuno jasno da nastavnici u školi sigurno svašta dožive, kao i sve druge profesije koje rade s ljudima. Ali ovo uporno insinuiranje da su roditelji krivci za lošu situaciju u školovanje je blago rečeno smiješno.
Kako nekoga uopće nije sram priznati da popušta pod pritiscima roditelja i da se ocjenjivanje ili bilo kakva školsa pravila mijenjaju pod pritiscima roditelja?!
Takve priče i isprike , to se zove - defenzivno ponašanje. Prebacivanje svoje odgovornosti na drugoga, isprike - i u svakoj radnoj organizaciji je tipično za ljude koji loše rade svoj posao.
Roditelji dijele isto dio svoje odgovornosti za situaciju.
I zašto bi nekog bilo sram priznati da popušta pod pritiskom roditelja?
Kod moje mame u školi je bilo toliko pritisaka u pogledu šamarčina nastavnicama, paljenja automobila, bušenja guma na njima i sličnih stvari u zadnjih dvadeset godina da se ja tog ne mogu ni sjetiti više, a čula sam samo dio.
Zašto bi, na kraju krajeva, netko sam sebe ugrožavao radi nečijeg klinca? Još da klinac želi dati rezultate, pa vidiš da mu ta grana ne sjeda i da nikad neće sjesti, pa progledaš kroz prste, navučeš dvicu ili tricu, ajde nek te voda nosi i sretno u životu dalje...ali takvi nisu ni problem.
To su krivična djela i radi takvih stvari se zove policija, a ne daju se bolje ocjene.
Aha, to ti baš pomaže nakon počinjenja.
Ja ti kažem kako stvari stoje i zašto je debelim dijelom do toga došlo.
Nisu roditelji krivci. Sustav upisa potiče agresivce. Agresivci su svuda oko nas ali eto među roditeljima ih nema...hm..Stvar je sustava hoće li im dati za pravo ili će isticati neke druge vrijednosti.
Za ispite mi je rekao moj sin. ( Ne vadi se na to jer on ima dobre ocjene.’ Mom prijatelju je mama dala ispit da ga riješi prije testa’. )
Pa gle cipelica i ja sam svoj djetetu davala ispit da riješi prije testa. Jer sam joj davala listiće sa sajta razredna nastava za vježbu. A učitelj im je downloadao te iste litiće i davao ih kao test. I njena prijateljica je npr. to isto ispričala u školi - rekla je joj, to je meni mama već dala doma. Pa kako su to druga djeca interpretirala, baš me zanima. I na kome leži odgovornost - na meni ili učitelju koji je umjesto da sam napiše svoje materijale koristio one koji se nalaze na svima poznatom mjestu na internetu.
Agresivci su svakako svuda oko nas, i ima ih sigurno i među roditeljima, ali neki pojedinačni slučaj ne može biti razlog da se vječno priča o roditeljima koji prijete inspekcijama, varaju, kradu testove, i općenito su razlog radi kojeg učitelji koji bi baš htjeliraditi ovako ili onako to ne mogu.
Iskreno, na prvom su mi mjestu djeca. Nisam to napisala zbog učitelja već zbog djece. Zbog atmosfere koju upijaju.
U roditeljskom domu ne može djeci biti dobro ako roditelji nisu bar djelomično sretni i zadovoljni životom.
U školi ne može djeci biti dobro ako s njima rade nezadovoljni učitelji.
Ne želim tražiti krivca već ukazati da je ovaj sustav loš.
Umrijet ću od smijeha...u razrednoj nastavi moje kćeri nemali se broj puta dogodilo da joj test bude poznat. I ne, nisam ga ukrala. Isprintala bih ga s razredne nastave.net da malo doma provježba nešto što joj je štekalo. A to što se učiteljima nije dalo sastavljati test nego isprintati gotov listić (btw.namijenjen uvježbavanju gradiva), pa je li stvarno misliš da je roditelj tome kriv?
EDIT - istovremeno s Mimom....
Joj, meni se prečesto s mlađim sinom događalo da dobije testove na satu koje je već vidio doma, jer bih ih ja skinula s interneta ili recimo iz prirode, kupila sam mu Alfinu vježbenicu, a iz iste su dobivali testove. Nisam to ni znala dok sam kupovala taj materijal, aliiii ne smatram se krivom zato što je njegovoj učiteljici bilo lakše uzeti gotov materijal nego se potruditi napraviti svoj.Citiraj:
Mima prvotno napisa
I moj problem nisu strogi, zahtjevni i dosljedni nastavnici koji puno daju i puno traže. Problem su mi oni malo daju, preskaču lekcije, zaborave da su ih preskočili, monologiziraju o stanju u društvu, politici, odnosu zbornice prema njima, kućnim ljubimcima, koji daju djeci da čitaju novu lekciju, a oni kljucaju po mobitelima ili laptopu, i tako prođe sat. Ukratko, oni koji ne rade kvalitetno svoj posao, a takvi su često djeci omiljeni.
Evo i ja se smijem. Zašto se osjećate prozvane ?
Sustav je odličan.
Sva je odgovornost isključivo na nastavnicima. Jer, kad bi oni znali što i kako predavati, djeca bi to uspješno savladala u školi. Sva bi djeca imala i petice i znanje a mi bi imali vikende.
Što učiniti da strogih, zahtjevnih, dosljednih učitelja koji puno traže bude više?
Ne znam, ja sam valjda prestara, eto ne razumijem kako prof. nekog predmeta u kojem ima puno računanja može na početku godine reći - kod mene nema zadaća, ne trebate rješavati RB. Ako hoćete, bilo bi doduše dobro rješavati, ali ja to neću provjeravati. Pa čemu da se nada? Zanima li je/ga uopće znaju li djeca riješiti zadatke? Je li OŠ fakultet, oš, neš, bangladeš?
Koliko se meni cini tu se i govori o sustavu, a ne pojedincima?!
i slazem se s Mimom , agresivaca ima svuda.
Radim s ljudima i u 99,0% slucajeva ljudi su potpuno normalni i da se razumno dogovoriti sto god treba.
1% bude problematican .
Ali to je zapravo solidan postotak, ne moze se ocekivati da problema nikad ne bude.
Meni je sustav jasan, radim u školi. Jasno mi je da vrlo često razrednik i čak ravnatelj (uz roditelje) navlači kod predmetnog ocjene. Pa daj mu da prođe s 5. Pusti ga.
Tomu se treba oduprijeti.
Sviđa mi se ideja (vidjela na e savjetovanju) o ukidanju zaključivanja ocjena, samo prosjek na 2 decimale iz svakog predmeta. To bi dokinulo žicanje zaokruživanja, a i preraspodijelilo bi i diferenciralo četvorku s 4.4 od četvorke s 3.5
I sama sam u 2 navrata bila iznenađena kako mi je dijete dobilo 5 iz nečega kad je bila na rubu s 4.4, a onda sam shvatila da je i onaj s 4.0 isto dobio 5.
u tom bismo slučaju vrlo brzo prešli sa žicanja zaokružene ocjene na žicanje da se načičkaju bolje ocjene da dignu prosjekCitiraj:
čokolada prvotno napisa
Evo ni ja ne razumijem. U školi dva profesora iz matematike. Jedan malo zahtevniji, stroži u ocjenjivanju i većina ga mrzi. Drugi daje manje zadaće, lakše zadatke i puno petica. Najbolji... A tko će izračunati kvadraturu pločica?
Što tu ima novo i čudno da djeca vole profesore koji su im fora i kod kojih je lako imati pet ?! Je li to neki profesorski cilj, biti najbolji učenicima?
Ne bi vjerovala, ali ima i takvih.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Pa to barem nije teško :mrgreen: to je cilj koji je lako ostvariv.
Pokušavam reći da bi prvi korak u reformi trebao biti postavljanje cilja. Znanje a ne ocjena.
Povratne informacije o znanju na prijemnim ispitima trebale bi dati informaciju o radu nastavnika ali i o gradivu iz pojedinih predmeta.
Slažem se, samo ja ne bih zanemarila 4 godine učenja i stečenih ocjena i pretpostavila ih tom jednom jedinom danu. Koje bi predmete stavila na prijemni ispit?
Naravno da popuštaju, to je realnost. Roditelji su masu uključeni u odnosu na to kad sam ja bila u školi, jer masu moraju doma učit s djecom. Ili instrukcija plaćat. Nastavnike se ne poštuje, svako bi nešto... to je začarani krug.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ali, isto mi nije jasno da su roditelji izvor problema današnje škole... slično se čudim da su pacijenti krivi zbog eskalacije korištenja antibiotika (a ne mogu ga dobiti u apoteci bez liječnikovog recepta)... I kako se to doktori ne mogu obraniti od toga.
Eh, da je bio latinski od prvog, sve bi lijepo sjelo na svoje mjesto :). Zezam se. Nemam rješenja, samo konstatiram da je sve drugačije - na lošije (a možda sam i prestara pa mi je sve lošije). Poanta je da ja ne bih više u osnovnu školu, pa opet u srednju, a, po svemu sudeći, ako ne želim da dijete loše prođe - moram.
Pretpostavljam da je i dio onoga što čini paklenu smjesu i ogromna ljetna pauza, a nabijanje svega u ostatku godine pa su stalno neki 0-1 režimi - ili raspašoj, ili test-test-test.
Nešto se definitivno promijenilo u zadnjih 25g. koliko ja radim. Ono što sam mogla s nekadašnjim prvašićima, danas više ne mogu. Nekad su gimnazijalci bez velikih trauma mogli ići u srednju glazbenu paralelno, a danas to zahtijeva skoro pa roditelja koji ne radi i koji je u autu nonstop na raspolaganju za brza prebacivanja s točke A na točku B.
Jasno je da je nekad bilo manje slobodnih aktivnosti i mogućnosti općenito i nije bilo interneta.
Učitelji od 1.r.OŠ do mature sa zgražanjem pričaju što se nekad u nekom razredu učilo, a koliko je danas sve olakšano i smanjeno.
Čimjenica je i da je nekad bilo puno manje djece s teškoćama, da, znam da nisu bili detektirani. U porastu je i hiperaktivnost i Add i autizam.
Drugačije je sve.
Ne znam, ja u OŠ definitivno nisam ovoliko učila, mislim, nisam ja učila uopće, ali nije trebalo ovoliko učiti. Ja većinu udžbenika iz OŠ nisam uopće morala otvarati, niti se sjećam da su se učili ovoliko detalji iz povijesti, geografije, biologije ..
Isto tako nije bilo tog pritiska na ocjene radi upisa u SŠ, ovo što danas vidim da se događa u školi, da se na kraju školske godine 'ispravljaju' i podižu ocjene, to nije postojalo.
Još jedna stvar koju primjećujem je da se kod moje kćeri stalno uče nove lekcije, praktično na svakom satu. Ja se tako nečeg isto ne sjećam.
Što se tiče djece sa poteškoćama, tu je ipak rekla bih stvar u dijagnostici. Pa u mom razredu u OŠ je bilo nekolicina djece koja do kraja 8. razreda nisu naučila čitati, ne može mi nitko reći da su to bila djeca normalnog razvoja.
Ovo je istina... Čovječe, kod mene je u OŠ bio jedan učenik u generaciji takav (sjećam se da ga je učiteljica povremeno poslala van da se prošeće oko škole i vrati) a prije par godina jedna ruka nije bila dovoljna za nabrojiti sve učenike s teškoćama i sustavne ometače nastave u samo jednom razredu. Naravno, ne bi oni mogli biti unutra da su imali papire, ali rad u tom razredu stvarno je bio naporan i učiteljici i učenicima.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ne bih ni ja izbacila ocjene. Ali bi dodala obavezan prijemni. Predmeti na prijemnom bi bili različiti ovisno o školi. Mislim da bi profesori u srednjim školama uspjeli dogovoriti koja znanja su najbitnija za njihovu školu.
Danas, u vrijeme računala svakako bi slala u škole povratne informacije o znanju učenika. Također bi uvela dodatne edukacije i pomoć nastavnicima koji imaju slabije rezultate. Ako postoji veliki nesrazmjer između znanja i ocjena mislim da bi sustav trebao upozoriti nastavnika, pomoći nastavniku.. Loše je ako sustav čeka da loš nastavnik ode u mirovinu, učenik kojem treba pomoć u srednju školu...
U kojoj skoli bi odredili koji su predmeti vazni za maturu?
osnovnoj?
ili svaka srednja?
Znaci da bi djeca morala polagati po 6 do 9 predmeta na maturi ako bi se gledalo kao i do sad , po 3 osnovna + 3 pomocna predmeta.
Ni ja se ne sjećam učenja u OŠ. Pročitala sam i znala, ali sam bila jako organizirana i savjesna i u tome se natjecala sa starijom sestrom. Ona je, sjećam se, po cijele noći u 7.i 8.r. tatinim rapidografom precrtavala karte svih država po paus papiru u par primjeraka svaku i onda su se ucrtavali i bojali reljefi, vode, rude, ovce i goveda... pa lijepili u bilježnicu :o . (ja tu luđakinju srećom nisam bila naslijedila).
Pa ima i tu po forumu djece koja su se prošetala s 5.0 kroz OŠ bez da su knjige osobito gledali. Pametni, koncentrirani, sa super memorijom.
Ja ne vjerujem da kod moje kćeri netko može proći s 5.0 bez učenja. Odnosno, pardon, ne vjerujem da može imati petice - može navući ocjene na kraju godine.
I također, ne bih rekla da su roditelji danas uključeni više jer eto nemaju pametnijeg posla nego zato što moraju. Ja s velikom moram, a što mala u 4.r. uči nemam blage veze. Ne uči ništa, DZ nažvrlja desnom rukom dok ruča lijevom.
Dakle, rekla bih da je današnji sustav prilagođen superinteligentnom djetetu s 1000 GB memorije kojem se ništa ne mora dvaput objasniti (jer se lekcije šibaju na dnevnoj razini). Svi se drugi moraju ukalupiti u taj sustav, a ako nemaju doma podršku, već u 7.r.postanu uvjereni da nisu za matematiku, postotak i kamata im postaje SF i odustanu. Kad jednom odustanu od ključnih predmeta, više se ne mogu uključiti nikad i preostaje im dokazivanje delikvencijom ili anksioznost. Pa onda imamo u razredu razbijače ili vječne spavače.
Ne vjerujem ni ja iz dosadašnje perspektive, ali pisalo se tu puno o strahovima kako će dijete u gimnaziji kad nije u OŠ nikad učilo. A možda ljudi i pretjeruju.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ovo sa samim znanjem mi nikako nije u redu. Nemamo svi izbor osnovne nadohvat ruke. I sto bismo onda djeci koja su pohadala osnovnu s losim bastavnikom hrvatskog onemogucili upis u gimnaziju... Dijete moze biti vrijedno i pametno, ali ne odreduje ono kriterij ocjenjivanja. Kod nas na selu je normalno da dijete koje ne stavlja zarez ispred rastavnih veznika ima pet ako zna definicije. I nije krivo dijet sto nepismeno izlazi iz skole, a ni roditelji ne moraju niti cesto mogu znati ispraviti jer su i sami imali istog nastavnika. Ako biste probpem rijesile tako da biste promijenile nastavnika, to je nemoguce. Nestrucna zamjena ovdje radi vec sedam godina jer se nitko strucan ne javlja na natjecaj. I za kraj, iz ovog sela je poteklo kolikoznam dvanaest doktora znanosti u zadnjih dvadesetak gofina. Svi su oni po upisu u srednju, bili za moje centar Zagreba kriterij, nepismeni. Pisali su mi neki od njih pisma u sedmom osnovne s tvrdim č u će i tako. Ali su bili vrijedni i pametni, pa su nadoknadili i pretekli me u mnogocemu.
Ja mislim da ne pretjeruju nego da su škole međusobno neusporedive. Nije baš svaka petica - petica, ima škola gdje se mrvicu iznadprosječno dijete prošeta, kod nas npr. ima više produžnih nego petica iz nekih predmeta.
Ali to ne znači da sam za maturu, iako znam da bi to mojoj djeci samo pomoglo. Život je nepravedan :), a od dvije nepravedne stvari pravednije je da djeca koja su već zakinuta za dobro obrazovanje zbog lošeg nastavnika ne budu još i zakinuta i za ocjenu jer po normalnoj razdiobu su kod njega petica, a u prosjeku trojka. Kasnije to ionako u SŠ plate. Svako nekako te situacije plati.
Što se tiče poteškoća, u mojem je razredu bilo sigurno 3-4 djece "po članku 60" - što se tada definiralo kao poseban ili individualni - ne znam.
Znam da je sve bilo manje protokolarno- ali humanije, barem se meni tako čini. Nije bilo asistenata, pa smo i mi pomagali učiteljici da olakša program djeci s ip.