Kako (psihički) podnosite izolaciju? Kako si olakšati?

Mislim da se zove i mučenica i mučiteljica ;).

Glede mojih žalopojki... Hvala na komentarima, ne znam od kud da krenem s odgovorima. Ajde ovako nekako...

- Kuću ne kupujem, sve je otpalo, zbog nekih problema koje ne mogu nabrajati ovdje. Ali to nije ni bitno, tko treba mir, ima i sobu i stol i vrata koja može zatvoriti. Od trogodišnjeg se djeteta ionako nitko ne može sakriti imao 50 ili 500 kvadrata ;).

- Nisam vas valjda obavijestila, imam još jednog školarca, prvašica. Ona je u samoizolaciji i ima jako revnu učiteljicu s kojom smo ujutro na live online nastavi. Dobije i zadaću koju treba pojasniti, pomoći, ispraviti, poslikati i poslati. Trudimo se to napraviti prije kasnog popodneva jer je dijete poslije preumorno. Plus izborni predmeti gdje treba sve proći s njom, i gradivo pojasniti i pomoći sa zadaćom. Dakle puno sjedenja uz nju.

- Drugo dijete ide u školu, cijeli tjedan popodne. Ujutro je s nama doma, većinom je samostalan, ali ipak mu dam jesti ;). I povremeno urla iz sobe da ne razumije zadaću ili “gdje ide u himni planina?“... Pa ja urlam "otvori google" ili dođem vidjeti što mu nije jasno u zadaći.

- Treće dijete bi tehnički moglo u vrtić, ali mi je bilo žao siročeta, ionako u zadnje vrijeme svako jutro plače i jako se natežemo oko odlaska u vrtić. A žao mi i mene jer do kasno radim na kompu pa nisam u stanju naviti budilicu dovoljno rano da nju odvedem u vrtić i vratim se doma na vrijeme za online školu. A i siroče je još najbolje, najmanje posla s njom, uopće nije davila.

- mm ide na posao, i dođe između 17 i 18h. 2x je vodio najstarijeg na trening, pomagao mu oko zadaće navečer... kućanske poslove ne radi nitko, ako se tu ne računa kuhanje i pranje suđa. Drugo stoji.

- imam nešto posla kojeg odradim navečer, ali većinu danas stižu mailovi i pozivi na koje moram odgovoriti odmah. Plus online sastanak jedan. I to i škola u isto vrijeme je ubitačno.

Nema se tu što pametno reći ili izmanevrirati, osim da sam došla do točke da sam uključila out of the office i većini rekla "nema me do srijede". Nije sjajno, nešto ću još po noći i za vikend, ali nemam više kapaciteta za mailove i pozive, neka čekaju. Znam da u pon i uto nema škole, ali nema ni posla :mrgreen:.

I još potpisujem Mimu. Da se može raditi posao, školovati i čuvati djecu u isto vrijeme, ne bi nam ni trebali uredi, škole i vrtići.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pa dobro, ovo su specifični i možemo reći nikad viđeni problemi da ljudi rade svoj posao od kuće, a djeca su u online nastavi.
Manjoj djeci vjerojatno treba pomoći oko same izvedbe nastave, nije baš da se može očekivati da sve znaju sami, a ovisno o tome kako je nastava organizirana za očekivati je i da trebaju pomoć s gradivom. To se inače radi u školi.

---

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Znam da u pon i uto nema škole, ali nema ni posla :mrgreen:.

I još potpisujem Mimu. Da se može raditi posao, školovati i čuvati djecu u isto vrijeme, ne bi nam ni trebali uredi, škole i vrtići.

---

Veliki lajk od mene za boldano. :klap: Primiri se, odmori pošteno od cijelog suludog tempa :kiss:
Ja sam identično postupila, uzela par dana GO kad su i djeca slobodna da dođem k sebi od prebrzog ritma i napokon da mogu kuhat u normalne sate (pun kufer mi je kuhanja u 6h ili 21h navečer).

Jedva čekam ovaj produženi vikend, al ću se odmorit....

Eh da i lako sad palamudit svima koji imaju stariju djecu, brzo se zaboravi što znači imati trogodišnjaka doma. Meni je defintivno bilo puno teže kad su djeca bila mala, a kako su stariji sve je puno lakše i to u svim sferama.
Spremna sam i na pubertet, ma na sve, samo da mogu noću spavat i ne budit se na kme i svaki šum jer sam lagana sna, pa me sve budi.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Eh da i lako sad palamudit svima koji imaju stariju djecu, brzo se zaboravi što znači imati trogodišnjaka doma. Meni je defintivno bilo puno teže kad su djeca bila mala, a kako su stariji sve je puno lakše i to u svim sferama.
Spremna sam i na pubertet, ma na sve, samo da mogu noću spavat i ne budit se na kme i svaki šum jer sam lagana sna, pa me sve budi.

---

Joj tako sam i ja govorila, dok nije stigao pubertet...po potpisu vidim da su tvoji sad u najboljim godinama...samostalni, a bez pubertetskih muha i ispada, takva je i moja druga, sve lijepo sama obavi..
a najstarija- ja cu sve zivce izgubiti, od djeteta s kojom se sve moglo dogovoriti, koje je sve zanimalo, ciju skolu nisam ni osjetila do toga da je sve glupo, bezvezno, dosadno, osim naravno drustva, moba i kompa..a online skola da ne pricam...vise treba s njom raditi nego s ovom u prvom razredu ( a i s njom se natezem)...
A tu jos i 4.godisnjakinja i sad djelomicno posao...cista uzivancija

:gaah:

llella, ako nisam predirektna koliko je stara ta najstarija?

A čuj djeca su različita nekome je 9-godišnje dijete samostalno, nekome nije. Moji zaista jesu dosta samostalni, al opet ima stvari koje ne dam svom sinu od 9 god da sam radi.
Što se tiče škole, oboje odradjuju svoje obveze sami, ne uplićem se u to.
Ako nešto nije jasno, uvijek me mogu pitat.

Kažem i odgovorno tvrdim meni nema gore od neispavanosti.

Ima 13 godina...i do prije godinu dana bih za nju napisala ovako kako ti pises za svoje

Lili, kad krenu u noćne izlaske dođe neka nova vrsta neispavanosti :aparatic: nije da te plašim :-P a nismo više ni mladi. :lool:

Ne da time hocu reci da ce i tvoji tako...ali eto, i ja sam mislila da je nespavanje najgore...iako, ne bi se vratila ni na to:nope:

Citiraj:

---

Barbi prvotno napisa

Lili, kad krenu u noćne izlaske dođe neka nova vrsta neispavanosti :aparatic: nije da te plašim :-P a nismo više ni mladi. :lool:

---

Jedan davni obiteljski prijatelj mojih roditelja znao je reći: "Mala djeca ne daju spavati, a velika živjeti" :mrgreen:

Znala sam da ćete to reći za izlaske :-)
Drugi roditelji su čekali budni djecu i brinuli, moja mama je spavala ko klada :lool: planiram njenim stopama. MM i ja smo imali relativno mirne pubertete, pa se nadam istome od nasljednika iako to nikad ne možeš znati. Vrijeme će pokazat.

Llella ako su ti sad cca 13god,7god i 4god, ne vjerujem da bi se olako vratila u vrijeme kad su bili
10 god, 4 god i 1 god. Dala bih se kladit da se ne bi vratila :mrgreen:

Citiraj:

---

Barbi prvotno napisa

Lili, kad krenu u noćne izlaske dođe neka nova vrsta neispavanosti :aparatic: nije da te plašim :-P a nismo više ni mladi. :lool:

---

100000 puta sam rekla da bih radije ponovno imala bebu, neg dijete koje izlazi (noću)

Ja bih baš voljela da moja kći izlazi van više od dvaput godišnje kao do sad.

Ja spavam ko klada, ali nekad je mene red da kupim dijete i ekipu u 4 ujutro sa tuluma u Dubravi ili Samoboru.:tele:

E sad jedna od onih “u moje vrijeme...”... mi smo čekali prvi jutarnji bus i onda išli doma s tuluma ;).
A nekad i pješke u zoru, npr. iz Čučerja pješke prema Dubravi pa dok ne naiđe neki bus odnekud...

Ajme, da, koliko se hodalo... svuda.

Pa lleilina velika još valjda ne šeta noću?
Hodalo se više,ali opet ne znači da se moglo samo noćima ići vsn

Tu se ne radi samo o hodanju. Već o pitanju hoće li se kakva " svinjarija" dogodit.

Naravno da ovisi o djetetu. Imam i ja jednu koja ne izlazi.

Svinjarije se dogadjaju i danju ne nužno samo noću. Prilika čini lopova.:-)

Nano, ako cura ne izlazi za koga si strahovala? Za sina?
Meni takve stvari na koje ne mogu utjecat nemaju smisla. Ono što možemo kao roditelji je razgovarat, "prenijet" neke životne lekcije..i to je to.

A za dolazak doma barem danas postoji taxi koji nije skup pogotovo kad se dijeli na više osoba.

I ja sam bila od onih koje su se nahodale noću od Saloona do doma na Cvjetnom ma svukuda :mrgreen:

Lili nahodala si se na faksu ne u srednjoj.

Moje iskustvo s klincem je da od normalne komunkacije sam dobila dobrooooooo, hocuuuuuuuu s pogledom izadji vise iz sobe :lool:

A kad sjednem u fotelju pogled je sta sad hoceees? Koliko ce sad ovo trajat.
Najefilasnije rijesim sve kad samo stanem izvan stoka :lol:

Lili, ima mjesta gdje ni Uber ne ide, i ja sam teoretizirala sve i svašta dok se nije dogodila praksa. :mrgreen:
Lako je kad su u klubovima na Jarunu, od tamo se i pješke može.
Sad jedva čekam da položi vozački ali mi to tek stvara knedlu u grlu druge vrste.

Lako je hodati kad s nekim hodaš u istom smjeru. Nas je bilo nekoliko prijateljica s različitih strana grada pa ako si hodao u 3 ujutro, hodao si sam. Tata mi je uvijek govorio, kad ti se ide doma zovi, nema veze jel 1,2,5 ja ću doći, rađe nego da noću hodaš sama gradom. Ja bih isto rađe išla po nju nego da hoda sama. Doduše sad je taxi jeftin pa je druga priča.
Svako dijete je drugačije i svaka dob nosi svoje izazove. Moja je u pubertetu od rođenja :mrgreen: i uvijek je neka drama tako da ne osjetim neku razliku ovim predpubertetom za razliku od ostalih mama s kojima se družim koje su sad šokirane promjenom ponašanja. Mene moja od rođenja priprema za pubertet.

Nije baš ni taxi uvijek jeftin.

Mitovski, to i ja kažem :lol:.
Uvijek kad pročitam šta neka djeca odjednom počnu raditi kao kad uđu u pubertet, ja samo pomislim... Ah, pa radi to i sad s 5, i sa 6, i sa 7... :mrgreen:

Mislim na tebe skoro svaki dan otkad je krenula u prvi razred. Moram priznati da je ipak lakše nego kod tebe, ali imamo scena svakakvih :mali perfekcionisti:

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

Moje iskustvo s klincem je da od normalne komunkacije sam dobila dobrooooooo, hocuuuuuuuu s pogledom izadji vise iz sobe :lool:

A kad sjednem u fotelju pogled je sta sad hoceees? Koliko ce sad ovo trajat.
Najefilasnije rijesim sve kad samo stanem izvan stoka :lol:

---

Tako nekako je i kod nas :lol:

Da povežem to s temom - proljetos nam je organizacija kućnog rada malo štekala i zato jer se srednjoškolac naselio u zajednički radni prostor i zauzeo kompjutor, radni stol i cijelu sobicu. Izgovor je bio da je u njegovoj sobi loš signal.
Preko ljeta smo to bolje riješili, nabavili pojačivače WiFi signala i sad se može izolirati u svojoj sobi i uopće ne izlaziti iz nje, ako hoće :mrgreen: život nam je postao opušteniji jer je njegova škola (doslovno i metaforički) sad izolirana u jednom dijelu stana, ne širi se posvuda.
Kad hoću komunicirati s njim, to uglavnom izgleda ovako kako spajalica opisuje :mrgreen:

Spajka,mitovski, tanja_b baš ste me nasmijale svaka sa svojim primjerom :lool:

O izlazila sam ja i nahodala se u srednjoj samo tako svaki petak i subotu po 2km i nešto u jednom smjeru, doduše bila nas je cijela grupa jersmo živjeli u izbjegl. naselju.

Meni ne bi bio problem ni muža poslat da vozi 1xmjesečno (ostalo taxi ili kombinacije s drugim roditeljima),ja ne funkcioniram noću :mrgreen: a on je noćna ptica.

Ono što meni ne dolazi u obzir je recimo upravo polaganje vozačkog i vožnja auta, togame najviše od svega strah.
Da se mene pita ne bi polagali dok ne završe fax, al praktični aspekti toga će me vjerojatno navest da polažu ranije (sin će sigurno htjet, on voli aute, vožnju).

Ono što im sigurno neću dozvolit je kupnja/vožnja motora. To sam 150% sigurna.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Ono što im sigurno neću dozvolit je kupnja/vožnja motora. To sam 150% sigurna.

---

To sam i ja govorila u dobi tvoje djece. A-ha! Ostala sam dosljedna, malo morgen. Položio sa 16. I tatu zaludio. Suzuki, Beverly, i skuter i motor u pogonu.
Imala bih ja puno pisati o : mala djeca, mala briga, velika, velika. A pri tome su sasvim dobra djeca, tj ljudi.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Meni ne bi bio problem ni muža poslat da vozi 1xmjesečno (ostalo taxi ili kombinacije s drugim roditeljima),ja ne funkcioniram noću :mrgreen: a on je noćna ptica.

---

ahahahahaha ovo je sad mene nasmijalo :lol:
ni meni ne bi bilo problem muža poslat, al njemu bi možda bio problem :lool:

Meni nimalo nije problem poslat muža ni bivšeg muža :mrgreen: ali nekad ni oni ne mogu/ neće/ na terenu su.... nastavi niz.
Više volim tulume s prespavancem.
Lili, 2 km? Pa toliko moji idu pješke do škole ili tramvaja svaki dan, to je ništa. Joooooj kako si još mlada i naivna, samo čekaj 8-)

Lili je samo rekla da je u srednjoj bila u kraju gdje je sve nadohvat ruke

Mi smo stopirale sve u 16, ja bih danas poludila da moji klinci to rade :škartoc:

Austrija se zatvara u utorak

I ja sam hodala. Prije 30-35 godina.
Zadnji bus za Novi Zg je išao u 23,30 i ako smo zakasnili, hodali smo. Preko mosta pa poprek Bundeka koji je onda bio zapušten i dalje za Travno, Dugave, Sloboštinu...
Druga su to vremena bila. Sigurnija, normalnija i opuštenija.
Danas ne bih ni ja dozvolila da moja kći tako baulja.
Ona sad čeka još samo ispit vožnje i postaje samostalna i po tom pitanju. Auto ćemo joj kupiti kad se bude opet moglo u Njemačku.
Zadnji njen izlazak je bio za rođendan , u neki birc, vratila se s frendicom busom. (u 22 sata) Iako sam rekla da uzmu Uber, njima je to bilo skupo i nepotrebno.
Prije toga je bila na dočeku NG. Muž ju je vozio tamo i kad se vraćao imao manju prometnu. Stradale su dvije nove gume i dvije alu felge. Ni ne znam koliko je popravak koštao.
Bolje bi bilo da je i tamo išla taksijem kako sam predlagala. I svakako manje stresno i jeftinije.
Tako da eto, nisam pametna što je na kraju bolje, a li hodanje u današnje vrijeme nikako ne dolazi u obzir.

Citiraj:

---

Barbi prvotno napisa

Sad jedva čekam da položi vozački ali mi to tek stvara knedlu u grlu druge vrste.

---

Joj, otkad dite vozi (a tome ima već više od dvije godine) ja sam u još većem strahu nego što sam ikad bila...
Blažena vremena kad bih "poslala muža" (:mrgreen:)da ide po nju...

Forka evo i ja tako nekako razmišljam.

Beti, znaš kako se ono kaže pljuni me u facu ako ikad dozvolim motor, ja sam jedna strahovito dosljedna osoba i uporna, previše sam se tragedija nagledala da bih to ikad dozvolila.

Danas su definitivno drugačija i opasnija vremena.

A tamo kuda smo mi hodali ta 2 i nešto km po nenaseljenom, uz polja, bez kuća, bez rasvjete, mi je sad onako brrr...i bila bih u strahu da tuda danas idu moja djeca. Nismo mi išli po gradu noću, to je bilo van grada.

A muž se ne bi bunio puno, odobrovoljila bih ga ja :mrgreen: ili bi im rekla ajte vi malo produžite pa bih se digla ranije ko moja frendica trkačica njih pokupi u 5h,odveze i ona odradi svoj zornjak.

Mislim na trening da ne pomislite nešto drugo :mrgreen:

Barbi, mlada i naivna kažeš :lool: fala za kompliment za ono mlada ko rosni pupoljak sam :lool: a sve sam samo ne naiva. Trust me ;-)

Kažem vrijeme će najbolje pokazat svoje.

Btw da se vratim na temu, ne može me nitko uvjerit da je BB doma lakše radit nego meni s većom djecom. Samo ja nemam priliku za radit od doma :mrgreen:

Baš sad razmišljam o onoj nikad me reci nikad.
I mozgam i mozgam kad sam to prekršila i uopće se ne mogu sjetit nijednog primjera.

Znam da su me naforumu uvjeravali za mobitele i igrice da fantaziram da će mi djeca sigurno kasnije bit u fazi buljenja u gadgete. Evo svi njihovi bulje u ekrane, moji ne....

No stignem još u životu pljusnut se po licu za neko svoje "nikad". Dug je život :-)

Kad sam bila trudna prvi put mislila sam da ću ga brzo i lako naučiti spavati cijelu noć, šta sad, ima knjiga i načina, ne pada mi na pamet uzimati ga u krevet, neka malo plače, bla, bla... spavao je sa mnom u krevetu do treće godine. :škartoc:
Već od tada nemam više jako čvrste stavove dok se ne upoznam pobliže s okolnostima iz prve ruke. Naravno da je s nekom djecom lakše s nekom teže, nisu moji ni teški ni problematični ali imaju svoju volju i svoje mišljenje često toliko različito od mog da boli.:mrgreen:
Motor ne dam ni mužu. :hand: To mi je stvarno nešto s čim ne bi mogla mirno spavati. Kad već moram tolerirati letenje. :P

Na temu rada od kuće, meni je to bio horor i uz veliku i samostalnu djecu. Stvarno mi je žao svih s malima i nesamostalnim školarcima nižih razreda, mene sama pomisao baca u suze. Ja stvarno mogu raditi jako puno stvari istovremeno, ali rad od kuće plus kuhanje plus nabavka hrane dok su trgovine radile do 3 i čekalo se ispred u dugačkom redu plus higijenski minimum plus gledati sve njih kako se školuju online... dovodilo me do užasne nervoze.

I mene užasava pomisao na tu kombinaciju: posao od doma, on line škola, kuhanje...
al posao od doma i kuhanje bez online škole mi zvuči podnošljivo.

Pa, mogu vam reći da ja sve češće kuham navečer za drugi dan, isto kao što radim i kad radim iz ureda.