Haha, ovo si dobro rekla. Ima nas takvih.
Printable View
Meni nedostaje da se odmorim malo za početak..ali u ovom žrvnju to neće ići, moram si zmisliti vrijeme sama.
Odi u spa centar, na masažu, u kino. Nešto u čemu ćeš uživati.
Kaj te boli?
Sve... križa, kukovi, ramena, mišići leđa...
Ja bih se osjećala bolesno da provedem dan u pidžami, a s druge strane moja susjeda koja radi zahtjevan posao u bolnici često se baš tako odmara jer joj to paše.
Moje je prokletstvo to što se ne znam zaustaviti, znam imati adhd faze koje rješava samo rad, gdje god. Odmaram psihički tako da kuham i pečem kolače koje onda zajednički i umlatimo. Ne mori me nikakvo nezadovoljstvo ni pretjerane brige, samo volim jesti. Sve. Eto, nemam baš nikakav izgovor, hehehe...
Joj Peterlin onda nemas brige...ja jedem iz cistog umora/frustracije/sto ja znam
Dobro, jel taj umor s vremenom popusti kako dijete raste? Pa nece uvijek biti ovako valjda? Sve cekam da se pocbe igrati.malo sama al njoj je non stop 'mama,mama,mama' (a žalila sam se danismo vezane.)
A koliko je stara?
Sigurno neće uvijek biti ovako. Ali to ne znači da će biti lakše ili teže, bit će jednostavno drugačije. Život je kao sinusoida, malo bolje pa malo gore... Meni se koji put čini kao da je netko drugi živio umjesto mene one godine dok su klinci bili mali. Kad su dorasli do 2 i 3 godine, mislila sam dasam sad na konju i da će biti lakše, a onda jestariji morao na t3rapiju zbog ambliopije i strabizma, pa logopedu, a mali je ranije rođen, alergičar i astmatičar. Uvijek nešto, ne nužno loše.
John Lennon je davno rekao da je život ono što ti se događa dok ti kuješ druge planove.
Moj ti je prijateljski savjet da se opustiš, da prestaneš očekivati da bude ovako ili onako, da probaš uživati u sadašnjem trenutku i da te smije biti baš briga. Evo, ja imam osmaša i srednjoškolca. Mogla bih sad odabrati uzrujavanje jer štajaznam mlađi n3ma prosjek 5,0 kao stariji u osnovnoj, a stariji ima prosjek 4.4 u miocu. Uvijek ima stvari oko kojih možeš brinuti, ali treba birati bitke. Treba se opustiti oko sitnica i posvetiti stvarno važnim stvarima. Uživaj u dobrim stvarima i svemu nađi dobru stranu.
Ja sam neki dan bila bqš žalosna, jer sam čula da je umro moj dobar prijatelj iz mladosti. Baš mi je bilo teško jer tu se ne može više ništa učiniti. Prema takvoj konačnosti jedenje slatkog je bezvezarija. Nije vrijedno druge pomisli, bez obzirq na umor ili nezadovoljstvo. Jer glupo je potrošiti veći dio života na trice. Kad to čovjek shvati, često istovremeno shvati i da je ostario i tu nema natrag.
Uživaj u svakom danu, kakav god bio, a kile i slatkiši... mhm....kad čovjek prestane razmišljati jede li previše slatkog, često i prestane jesti previše slatkog. Sretno!
Lavko, Peterlin je sve rekla. Ovo sam isto mislila, samo je ona ljepše napisala.
Mojoj je tri pa i sad mamaka, stalno. Ali drugačije nego kad ne bila manja. Sa dvije je već lakše, tad se kao počinju igrati.
A razumijem kako ti je, prošla sam to.
Moji su 15 i 11 pa jos mamacu. A i kada se prorijedilo, ova je taman naucila za svaku sitnicu vikati mama (18mj)
Nema to veze sa trebanjem, vec sa odnosom prema samoj sebi. Ako se volis dozvolit ces si da uzivas u necemu sto te u konacnici cini i boljom osobom/majkom/zenom.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Sad sam došla iz shoppinga, jer više u ništa ne stanem.
Nisam nista kupila. Zato sam se ubila u kruhu i majonezi.
Je*eš? :mrgreen:
Hahaha, kakav finiš na ovu raspravu. Valjam se.
Idem si po čokoladno mlijeko. :coffee:
Zašto meni ljudi obično savjetuju da se opustim - is it me? :lol:
Ne, ovdje se ne mogu opustiti, ako se opustim, jest ću svaki dan pet kila čokolade. Kad se opustim kile idu još gore..Shvaćam da je ovo naspram ozbiljnih tragedija u životu glupost, ali ni ovo nije bezazleno, mogu si nabiti i kile i bolest.
Možda trebam olabavit pristup, al ne pustit kolica da odu..(možda su već ošla)
Dobro, nemoj se opustiti. :)
Napravi kompromis. Kada hoćeš slatko, neka to bude nešto kvalitetno. Umjesto jeftine Milke s puno šećera uzmi komad kvalitetne, crne švicarske čokolade. Skupoću kompenziraj tako da je ne pojedeš cijelu odmah nego odvoji malo po malo. Umjesto protvanja kolača koji sama ispečeš uzmi fini, kvalitetni kolač, jedan, u kojem ćeš uživati taj dan, i onda opet za dva dana drugi. Razmazi se, ali da to bude u malim slatkim zalogajima, a ne kili šećera i brašna koji će ti sjesti na želudac.
Eh, draga, ima opuštanja i opuštanja. Opustiti se u smislu relaksirati se je jedno (meni za ovo treba fizička aktivnost), a otpustiti uzde je nešto drugo (ležanje na kauču uz zdjelu čipsa ili čokoladu je ponekad dobrodošao predah, ali dugoročno mene unazadi).
Meni je oko toga (da odaberem što je bitno a što ne) puno pomogla jedna liječnica, psihijatar, specijalist za obiteljske odnose. Bilo je to na samom početku mog braka i fakat - nije da ja to nisam razumjela, ali mi je žena pomogla da promijenim fokus, a i danas je se često sjetim.
Eto, nekima od nas treba malo "poštelavanja" izvana. Nije to jedini put da sam se okoristila, bila je još jedna prilika. U jednom trenutku svoje karijere (ako se to uopće može tako nazvati) dobila sam sa svog omiljenog posla prekomandu na puno zahtjevniji i odgovorniji posao koji je bio dosta daleko od moje struke. Teško mi je palo, ali to je bila ponuda koju se ne odbija. I što - odoh ja na savjetovanje... Psihologica specijalizirana za takve stvari mi je puno pomogla. I nje se često sjetim jer te metode (kako izaći na kraj sa svojim nesavršenostima) vrijedi zapamtiti.
Nadam se da ćeš i ti sebi naći pravu mjeru, da budeš zadovoljna sama sobom i da se ne opterećuješ,a da istovremeno ne ugroziš svoje zdravlje. Sretno!
Potpis na Peterlin.
Treba presložiti prioritete u životu.
Ali, dodala bih, to dođe s vremenom.
Kad pogledam sebe: ja sam sad skroz drukčija nego sam bila s dvadeset, trideset...
lavko, šta je bilo s onom zumbom?
Moram pričat s psihićkom o tome. Zapisala sam si. Isuse, pretvaram se u Amerikanca, sve s psihićem raspravljam.
Zumba? Nisam imala volje. Jednostavno. A žalim se, znam.
Joj... lavko kao da sebe čitam.
Jedino psihića nemam. A ne bi mi škodio...
Možda zato jer mi je jedna bliska prijateljica psiholog psihoterapeut po struci, pa na dnevnoj bazi u telefonskim razgovorima proradim neke teme.
Hocem i ja frenda psihijatra! :lol:
Meni je psiholog puno bolja opcija. Moja je divna. Sve me kuzi ili se pravi da me kuzi. U nekom drugom svijetu bile bi frendice. U onom svijetu gdje ne bih isla k njoj :)
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
I Mojcina je psiholog :)
Je.
Psiholog, psihoterapeut, s nizom sjajnih edukacija. Plus frendica još od osnovne škole. <3
Apsu si je pozeljela psihijatra :)
Komplicirano mi je qutati prek moba ;)
Da, i moja stalno spominje te edukacije. Nekako mi zao sto ja nim ganjala tu svoju zelju da idem tim smjerom ali onda opet...
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
Ja sam nekad kad se stariji razbolio isla psihicu-nije mi sjela,pa sam poslije probala i s psihoterapeutom-ni ta mi nije sjela.
Biti ce da je do mene....
Mene frustrira sto ne radim trenutno,oduvijek sam jela slatko,ali nisam bila debela.Sad jesam.
Iako idem na jogu,na masaze,kave,ali nije to to.Mozak vrti 0-24h.
Lavko ti opcenito imas prevelika ocekivanja ;).Nikad nece sve biti "po spagi"-ni kad odrastu....
Nemoj se opustiti-smanji kriterije ;)
E da, psiholog psihoterapeut - to je i moja kombinacija i, zasada, najbolja. Ispričamo se onako do srži i svaki puta izađem bogatija (i siromašnija za pare, haha).
A i ovdje puno saznam o sebi haha.
E da, očekivanja - pa i to mi često znaju reći, kaj ja znam zakaj sam tako baždarena. Opet na kraju završim u čokoladi. Valjda zbog svega toga. Sad ne znam da li ta previsoka očekivanja znače da bi trebala prihvatiti što sam debela..pa nekaj te mora gurati na bolje.
Ne kaže se DEBELA nego PUNIJA OSOBA; he he he...
Debelo je ovo: http://jogeir.altervista.org/uno/a1.jpg
I ja sam iz iste vreće. Trebamo samo paziti da si ne ugrozimo zdravlje. Iz iskustva - što više razmišljam o tome da bih trebala manje jesti, imam veću potrebu da baš to činim. Ono što mi povremeno pomogne (recimo 2 mjeseca prije godišnjeg) su ketoni maline koji mi prilično učinkovito suzbijaju osjećaj gladi. Baš sam si nabavila kutiju i uskoro ću krenuti s tim. Nije to ništa čudotvorno. Kod mene djeluje tako da ne posežem za keksima kad imam priliku, a to je dovoljno da se otopi par kila do ljeta.
kakvi su to ketoni maline peterlin?
moze link neki
Kupila u dm-u Sensilab Malinie. Evo ima ovdje više o tome: http://zdravakrava.24sata.hr/clanak/...-ketone-maline
Proizvod je ovaj: http://www.sensilab.hr/news/mrsavljenje-ketoni-maline
Da ne reklamiram, toga ima i od drugih proizvođača: http://polleosport.hr/dijeta-i-mrsav.../ketoni-maline
Uđeš u ljekarnu i uzmeš one koji su na akciji.
Cure znam da sam dosadna al samo redovitim obrocima cete smanjit potrebu za slatkim(bar 5 obroka na dan).
ja sam po prirodi veliki sladokusac a sad vrlo rijetko jedem slatko.
Ne bih vjerovala da mi je to netko rekao prije par godina.
Piti sto vise vode, ne preskakat obroke, ukljucit neku tjelovjezbu...
Zaboravih najvaznije stvar nije da se ja odricem nego mi vise organizam.ne trazi.
ono prodjem kraj slaste s predivno aranziranim.kolacima u izlogu i nis bas nis a prije su mi sline curile :-)
Imajte uz sebe suhog voca orasaste plodove , dolaxi sezona jagoda, tresanja...kud ces bolje.
eh da ja sam prije jela jagode sa secerom a sad normalno bez secera :-)
hvala peterlin
Lili75 sve ja to znam i trudim se ali tesko ide... :ovisnikoslatkom:
Joj lili, kao da to ne znamo...
Lavko ne prihvatiti sa si debela.Vec smanjit ocekivanja u smislu onog sto te frustrira.
Mali obroci-to kod mene ne pali.Ja kad tako jedem onda mi se tek jede.
Nema kod mene kockice cokolade.Lakse mi je onda uopce ne pojesti slatko.
Ahaa...a to. Pa nekak se mirim s nekim stvarima. Pomalo.
Ni ja nisam od jedne kockice. Il sve il niš.
Ovu noć sam u 2 ujutro napravila pahuljice s jogurtom i medom i smazala. I lijepo se vratila ajati.
a kaj friž nije u špajzi????