Razmisljaju li o tome kucanice?

Citiraj:

---

Mislim kao prvo da dijete (pogotovo dojeno) više traži majku nego oca

---

sisu priznajem, srce - ne. :mrgreen:
normalno mi je da se muško i žensko razlikuju, i ne mislim uopće da bi trebali biti savršeno jednaki u svim aspektima života.
ali, po toj vašoj teoriji, npr. sad J često rađe želi društvo mm-a nego moje - ne znam, voli kad s njim vozi biciklu, kad igra nogomet, kad idu loviti ribe (ne kažem da ja to ne bi mogla, ali, hebi ga, nemam interesa stajati na rivi tri sata i loviti ribu, dosadno brate). znači, njemu bi više pasalo da mu je tata doma, a mama radi, nego obratno. :-/ jel to - to? ili?

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

sisu priznajem, srce - ne. :mrgreen:
normalno mi je da se muško i žensko razlikuju, i ne mislim uopće da bi trebali biti savršeno jednaki u svim aspektima života.
ali, po toj vašoj teoriji, npr. sad J često rađe želi društvo mm-a nego moje - ne znam, voli kad s njim vozi biciklu, kad igra nogomet, kad idu loviti ribe (ne kažem da ja to ne bi mogla, ali, hebi ga, nemam interesa stajati na rivi tri sata i loviti ribu, dosadno brate). znači, njemu bi više pasalo da mu je tata doma, a mama radi, nego obratno. :-/ jel to - to? ili?

---

je. i valjda si neadekvatna majka. Kao i ja uostalom. Moje muško dijete preferira druženje s tatom.

A koga preferira kad je bolesno?

Uostalom, na ovom roditeljskom forumu 99 posto korisnika su žene, mislim da već to dovoljno ukazuje na neku razliku.

Po meni su u većini Ifigenijinih postova ključne riječi: pričekaj malo s poslom ako ikako možeš. Vjerujem da bi mnoge majke, samo kad bi mogle financijski i iz drugih razloga, ostale kući sa svojom djecom do 3 godine života najmanje. Rijetke su danas obitelji u kojima otac zarađuje toliko novca da može osigurati ženi i dvoje, troje djece pristojan život. Govorimo i o kreditima za stan, o uzdržavanju npr. dva automobila, djeca trebaju puno toga, škola, treninzi, hrana itd, itd. Po meni je, znači, prvi preduvjet da otac ima prihode kojima može osiguravati potrebe svoje obitelji, da je to dogovor dvoje ljudi u kojem žena preuzima tu ulogu biti doma s djecom. Probala sam i znam o čemu govorim jer sam sa zadnjim djetetom bila 2 godine na porodiljskom, ne 3 koliko sam mogla i bilo mi je prekrasno kući s klincima. Profitirali su svi i veliki i mali jer je jedan kretao u 1. razred, veći je bio prvu godinu bez boravka, mama je bila stalno s njima, svaki dan topli doručak, fini skuhan ručak po želji, uvijek su otišli iz kuće prikladno obučeni, ispraćeni s poljupcem.... Da ne govorim što im je to značilo emocionalno, koliko smo vremena proveli u igrama, razgovorima....Nije nam ništa falilo i putovali smo, išli na more, nismo morali stezati remen. Ali, znali smo da je to privremeno. Vratila sam se na posao i sada je tu neki drugi ritam, ali to je izbor mene i mog muža. Sretna sam da sam mogla produžiti i tu godinu, ne ići s godinu dana starosti djeteta na posao jer znam puno žena koje su imale pravo na trogodišnji porodiljni, ali ga zbog kredita i drugih obaveza nisu mogle iskoristiti. Druga je stvar da znam i žene koje su ostale kući, prividno su s tim zadovoljne, ali se stalno opravdavaju: ja sam stalno s djecom, i to je posao, pospremam, nabavljam, kuham...i ja tu zaradim novce kao i žene koje rade. Pa i žene koje rade moraju raditi sve to nabrojano. Moja poanta je da svatko ima svoj izbor, bitno je da je sa svojim izborom zadovoljan, a ne da mu je nešto nametnuto.

eh, cebelka, đe me nađe :mrgreen:
moj J preferira tatu kad je bolestan. ali s time se uopće ne ponosim. ne zato što sam žensko, nego zato što mislim da moram poraditi na tom dijelu svog karaktera. a to je pretjerana panika. a mm je smiren. i tako smiri i djecu. a ja se trudim pred djecom ne pokazivati svoju paniku. al džabe. oni to osjete.
pa kad se radi i o padu u parku, prvo će reći to mm-u nego meni. ili kad ih boli trbuh.
s druge strane, ja sam ta koja je većinom, ne većinom nego uvijek, s njima doma kad su bolesni. zato jer ja bez problema mogu dobiti bolovanje. za razliku od mm-a. kojemu čak firma daje određeni bonus na plaću ako nije niti jedan dan mjesečno na bolovanju. i koji bez obzira na to, jako teško može ići na bolovanje. u njihovoj firmi se jednostavno, ne ide na bolovanje. u firmi naravno, rade i majke.

da ne ispadne sad da me djeca ne vole :mrgreen: mene preferiraju npr. kad treba ići spavati :mrgreen: ima još toga, of course :mrgreen:

Slažem se sa svim što je davorka napisala (osim što ne mislim da je to ključno u ifigenijinim postovima).
Ne bih željela biti kućanica (osim ona jako bogata sa početka teme), ali sam bila sa djetetom do druge godine, a rado bih da sam mogla biti i dulje, i da postoji mogućnost kraćeg radnog vremena, fleksibilnog radnog vremena, da se ne moram bojati da nikad više neću dobiti nikakav posao ako dam otkaz na par godina - odnosno da je tržište rada šarenije, bogatije i raznolikije. Ali bojim se da je to povezano sa ekonomijom, odnosno sa bogatstvom društva.

Što se tate tiče, bolje da ne počinjem. Moje dijete je izuzetno vezano na tatu i otvoreno govori da ga više voli. MM od samog početka sto postotno sudjeluje u brizi za dijete. U mojoj okolini, odnosno među ljudima sa kojima smo bliski to i nije neka velika iznimka - ja poznajem dva oca koji su bili kod kuće sa djecom dok su bila mala, očevi sudjeluju ravnopravno u brizi. Evo jedna nećakinja mi se baš nedavno pohvalila da ima dečka, a tata ju još uvijek svake večeri uspavljuje :lol:

Vjerujem da je tako, ali isto tako vjerujem da tvoj primjer ne potvrđuje pravilo.

Ha čuj, u mojoj okolini brižni očevi sa kojima su djeca vezana jesu pravilo.

Ali - ja dolazim iz obitelji gdje je mama bila "glavna" - po svemu. I većinu toga je radila, i bila sam vezana sa njom, tatina uloga je bila potpuno sporedna. I mislim da je to jako jako loše i opasno jer ja sa svojim ocem nikada nisam ostvarila nikakav blizak odnos, voljela sam ga i znam da je i on volio mene, ali nikakve bliskosti nije bilo među nama. Čak i kad je umirao nisam ga mogla/znala utješiti - i danas me srce stegne kad se sjetim kako mi je s njim bilo jednostavno nemoguće preći neke ograde.

Ovih par primjera me definitivno razuvjerilo da zapravo ne živimo u društvu kojem većinu brige za djecu podnose žene i očevi ne podnose zahtjeve za šest mjeseci porodiljnog... I da, zapravo se na ovom forumu za djecu interesiraju većinom muškarci, a ne žene :-) .

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Ja mislim da tu ima i puno fiziologije.

---

Sad ću padobranski upasti i nemojte me jako napasti, iz psihologije (s faksa) se sjećam teorije da je majčina ljubav stečena, a očeva naučena (ili tako nešto) što, kako sam shvatila, ne dovodi u pitanje očevu ljubav, niti se radi o tome da jedan voli više ili manje, radi se o mrvicu različitim, kako sirius reče, fiziološki uvjetovanim vrstama ljubavi. Nisam roditelj, ne govorim iz iskustva, nisam sigurna ni da sam ovo točno prenijela/protumačila, a i teorije se u psihologiji mijenjaju, pa i one prihvaćene, no evo, sirius me podsjetila na to.

bome, ni u to da je majčinska ljubav u rođena ne vjerujem.

Nije da se žene rađaju sa ljubavi , nego nakon poroda pod utjecajem hormona u većini slučajeva imaju mogućnost zaljubljivanja u vlastito dijete. Što je u tome čudno ? Pa to je prirodno , tako priroda štiti mladunčad.
Očevi se također vežu uz vlastito dijete, ali njima je teže i treba im vremena (ne događa se potpuno i momentalno kao u većine žena odmah nakon poroda ili u trudnoći) jel nemaju prirodnu hormonsku podršku.
To je fiziologija, nikakva uvreda za muški rod.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

? Pa to je prirodno , tako priroda štiti mladunčad.
.

---

eh, i ta priroda, sa svojim "kiksevima". kao što je npr PPD.

Sjetila sam se predavanja iz psihologije na kojima je bilo rečeno kako postoji samo majčinski instinkt, a ne i očinski i kako očinska ljubav zaista jest naučena (stečena).

Citiraj:

---

cebelka86 prvotno napisa

Sjetila sam se predavanja iz psihologije na kojima je bilo rečeno kako postoji samo majčinski instinkt, a ne i očinski i kako očinska ljubav zaista jest naučena (stečena).

---

Da, stečena i naučena je zapravo isto, na majčinu sam mislila kao na urođenu.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

eh, i ta priroda, sa svojim "kiksevima". kao što je npr PPD.

---

Pa u većini slučajeva nema PPD.

Možda je PPD bolest modernog doba, a zanimljivo je da i krmače nakon što se oprase, pa u razdoblju do nekih 2 tjedna često namjerno ubiju svoje mlado.

Ni ja ne pokušavam vrijeđati ženski rod, ako je već obrnuto uvreda za muški. Samo bi primjetila da žene danas vole radi socijologije, a mnogo manje radi fiziologije. Moje razmišljanje, koje može biti I POTPUNO pogrešno.
Dakle, ako žene vole radi biologije i fiziologije, onda način poroda, dojenje i hormonalna razina utječu na ljubav. A ja mislim da ne utječu.
Zapravo, voljela bi reći da smatram da je Odent u pravu i da "love cocktail" na porodu nije zanemariv-onda bi valjda uvjerili okolinu da s time moramo rađati, tj. uvjerili bi da je prirodni porod bez zmrdanja hormona najbojlja opcija-što jest. Ja vjerujem da bi bio u pravu, u drugačijim uvjetima.

Ali mi iskustvo ne govori o ljubavi uvjetovanoj hormonalnim utjecajem. Govori mi o sociološki i karakterno uvjetovanoj ljubavi.

Da iskarikiram, iskustvo poroda prepunog hormona i dugog dojenja i izmjenjivanja hormona, bliskost i maznost s djetetom u prvom periodu - neće (i nije po mojem promatranju okoline) od sebične i sebi orijentirane žene napravit lavicu ljubavi. Čak štoviše, čim taj period prođe i nastane određena prirodna samostalnost djeteta...eh...
I obrnuto.

OK je to sve (možda), ali ovo srce koje se gore sponeulo odnosilo se na kasnije djetetove godine, ne na period nakon poroda.

Kao što je sirius napisala PPD je zapravo rijetkost, a posesivnost koju majka osjeća neko razdoblje nakon rođenja djeteta je zapravo pravilo. MIslim da tu istu posesivnost ne osjećaju očevi i da su tu zapravo u igri majčinski instinkti koji žele zaštiti svoje mlado.

A ja mislim da su to fraze. Ja nisam bila ni najmanje posesivna kad se radilo o odnosu mm-dijete. Upravo suprotno.

Vidiš krumpirić, a ja mislim da rođenje djeteta itekako može promijeniti ženu u smislu nesebičnog davanja sebe.

Ni ja nisam bila posesivna na relaciji MM-dijete, ali sam bila posesivna na relaciji moje dijete-netko drugi (pogotovo tko mi ne odgovara). Moj suprug za razliku od mene nije imao problem osjećaja da mu fali dio njega kada bi malog ostavi pol sata kod svekrve. A ja bi recimo štrikala tih pol sata.

MOŽE, ali ne znači da hoće.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Nije da se žene rađaju sa ljubavi , nego nakon poroda pod utjecajem hormona u većini slučajeva imaju mogućnost zaljubljivanja u vlastito dijete. Što je u tome čudno ? Pa to je prirodno , tako priroda štiti mladunčad.
Očevi se također vežu uz vlastito dijete, ali njima je teže i treba im vremena (ne događa se potpuno i momentalno kao u većine žena odmah nakon poroda ili u trudnoći) jel nemaju prirodnu hormonsku podršku.
To je fiziologija, nikakva uvreda za muški rod.

---

Potpis kako kuća!
Cebelka

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

Ali mi iskustvo ne govori o ljubavi uvjetovanoj hormonalnim utjecajem. Govori mi o sociološki i karakterno uvjetovanoj ljubavi.

---

Potpisujem. I u puno slučajeva (ne znam postotke) žene govore da se nisu odmah povezale s bebom, toga ima po meni sličan postotak kao onih koji kažu da je prvi sat nakon poroda magičan.

I ne čini mi se logično da su sve te žene - defektne, imaju ugušene instintke, problem same sa sobom i sa svojom rodnom ulogom itd.

Citiraj:

---

cebelka86 prvotno napisa

Vidiš krumpirić, a ja mislim da rođenje djeteta itekako može promijeniti ženu u smislu nesebičnog davanja sebe.

---

a jeste se zapitali koliko je to što na prvi pogled djeluje nesebično, u stvari - sebično?

Pa nego kakvo je drugačije smatrati se nezamjenjivim?

A ja moram reći da zaista znam nekolicinu žena koje je rođenje djeteta baš promijenilo u smislu da su prestale biti orjentirane na sebe - ali promjena je kratko trajala ;)

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

A ja moram reći da zaista znam nekolicinu žena koje je rođenje djeteta baš promijenilo u smislu da su prestale biti orjentirane na sebe - ali promjena je kratko trajala ;)

---

pa to sam ja napisala u zadnjem postu na prethodnoj stranici. Isto to. Promjena je trajala na rodiljnom, kad nema izbora. Čim dijete postigne određenu razinu "samostalnosti"-voila.

e vidiš, taj osjećaj da nisi više orijentiran na sebe, meni je isto sebičan osjećaj.
sad sam već počela naveliko filozofirati :mrgreen: ali, to je u stvari - odličan, nevjerojatno rasterećujući osjećaj.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

OK je to sve (možda), ali ovo srce koje se gore sponeulo odnosilo se na kasnije djetetove godine, ne na period nakon poroda.

---

To je bila metafora, a ne organ.
Naime majčino srce, kao pjesnička slika je tako često korištena slika, da ga stvarno ne bi trebalo secirati.
Spol se oblikuje hormonima, znanost obiluje dokazima da to oblikovanje ne staje da dlakama i dojkama, visini glasa, povezanost dvije polovice mozga itd mnoge razlike koje su prije smatrane predrasudama protiv ovog ili onog spola, sad se dokazuju slikom i pismom, pa ako je tako s mozgom što ne bi bilo i sa "srcem" i onim što ono u našoj kulturi obuhvaća -a to su emocije, način njihovog izražavanja itd.
Naravno da fiziologija ima svoj brojna odstupanja i anomalije, ali nije zato noga glava niti obrnuto.
Uostalom kad su žene počele raditi na muškim radnim mjestima pedesetih godina-za čim se pokazala potreba, što su počele uzimati? Da pod hitno iskontroliraju svoju plodnost, hormone,ženskost, da bi bile bolje iskoristiva radna snaga za strojevima. I kako sad razmišljaju - kao muškarci i čude se u čemu je razlika među spolova? U ničemu. Kad radiš sve kao muško i uzimaš muške hormone ili potiskivače ženskih cijelu mladost, ako radiš u anesteziji i odmah daš bočicu i dijete nekom drugom. U ničemu. Eto. Možda u frizuri.

Ja bih potpisala Sirius kad je malo dijete u pitanju. Naravno da malo veća djeca vrlo često imaju sklonosti prema očevima, ali bebe su najčešće vezane uz majke (ako majka nije tu za dijete, onda naravno da se veže za oca ili neku drugu osobu koja skrbi o njemu). I također mislim da je to fiziološki, zbog hormona i općenito strukture ličnosti žene koja je drukčija od muškaraca, između ostalog (a ponajprije) zbog uloge majke.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

e vidiš, taj osjećaj da nisi više orijentiran na sebe, meni je isto sebičan osjećaj.
sad sam već počela naveliko filozofirati :mrgreen: ali, to je u stvari - odličan, nevjerojatno rasterećujući osjećaj.

---

Je divan je :) Pa mora biti i neka nagrada uključena. Ili žena mora biti patnica ako nije pilot po zanimanju?

Ja bih upitala krumpiric i ostale kako tumačite (što je cebelka već spomenula) činjenicu
da na roditeljskim forumima ogromnom većinom pišu žene. Govori li to išta?

Citiraj:

---

vitekova mamuška prvotno napisa

Ja bih potpisala Sirius kad je malo dijete u pitanju. Naravno da malo veća djeca vrlo često imaju sklonosti prema očevima, ali bebe su najčešće vezane uz majke (ako majka nije tu za dijete, onda naravno da se veže za oca ili neku drugu osobu koja skrbi o njemu). I također mislim da je to fiziološki, zbog hormona i općenito strukture ličnosti žene koja je drukčija od muškaraca, između ostalog (a ponajprije) zbog uloge majke.

---

Nije li onda istina da ako obitelj odluči imati više djece da je matematika jednostavna. Prosto k'o pasulj.
Ako imaš samo jedno dijete vratiš se na staro, malo organizacije i sve se može
S dvoje za pola manje, sa svakim sljedećim vraćanje amo tamo počinje umarati, zar ne ?

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Ja bih upitala krumpiric i ostale kako tumačite (što je cebelka već spomenula) činjenicu
da na roditeljskim forumima ogromnom većinom pišu žene. Govori li to išta?

---

egzektli :)

Jasno da kod nekih se promjena ne dogodi .
Jasno je da kod nekih kratko traje.
Isto tako kod nekih se promjena dogodi pa ju ne smiju priznati niti same sebi jel se od njih očekuje da se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo.
Očekuje se da rade jednako kao prije, jedanaki broj sati, da im je posao na istom mjestu prioriteta kao i prije, itd...
Veliki broj žena bi ostao kod kuće dulje od te famozne godine (ili kraće) kada bi si mogao to priuštiti jel u sebi imaju tu potrebu o brizi za vlastiti dijete.
Što je u tome loše?