X
To je mozda u teoriji tako, a praksa je druga stvar.
Printable View
ovo je jedan maliciozan post koji dokazuje da vidis ono sto zelis vidjeti, iz tebi/vama znanih razloga. pripisat cu to zubu.
vjeronauk nije mozda isti prije i poslije devedesetih al vjera je. iako se ne bi slozila niti s ovim prvim u potpunosti.
ako te zaista zanima sta sam zeljela reci i sta mi je namjera mozemo na nekom drugom mjestu o tome. hvala.
leonisa, mi nismo išle ni na istu misu ni na isti vjeronauk, očigledno.
ja se uopće ne osjećam razočaranom radi toga niti nazivam stvari krivim imenima
svjesna sam da KC podliježe pravilima ko i svaki veliki sustav
svak ima izbora, ili slijediti pravila ili otići-treći je pak izbor praviti se da se s pravilima slažeš, a ne slagati se, a ti si sada tu.
Ne zavidim.
u velikim sustavima nema mjesta ideji i kritici, ni don Ivanu Grubišiću, ni Koperniku, ovisno o vremenu i u skladu s načinima toga mjesta i vremena, iz velikih se sustava neisomišljenici izbacuju.
Ovisno o moći sustava, neistomišljenici se onda i kažnjavaju. Poslom, giljotinom, paljenjem, ovisno o vremenu i mjestu.
Meni je Ifin stav o homoseksualnosti i povlacenju rucne samo malo manje strasan od stava o homoseksualnosti i kamena u glavu. Cak bi rekla da je nekad i teze kad oni koji te vole i primaju na rucak, smatraju tvoje postupke grijesnima.Pa to su ljubav i seks, to je divno, a ne pogresno.
Draže mi je bacanje kamena u glavu. I inače mi je draže kad se kruška zove kruškom, a podnošenje podnošenjem. A ne tolerancijom.
(ne, nije mi draže da nekog netko ozljedi, al mi je drago kad je iskren :) )
isto bih i ja tebi mogla reći, zgodno.
još uvijek ne shvaćam tvoje bivstvovanje na ovom topiku, stvarno. ne razumijem, a jednostavno ne stignem prečitavati sve postove, ili nemam kapaciteta, pa bahato (ne maliciozno) tražim objašnjenje, što jedna vjernica traži na topiku o odgoju bez vjere.
a naše privatno vrijeme i druženje nemam namjeru zagađivati ovim temama i raspravama koje nemaju kraja, mislim da imamo boljih i zanimljivijih tema za razgovor :)
joe, to da pokusavam shvatiti razliku i reci da se nece tvoj odgoj L. i N. bez vjere (a ovdje se pise o crkvi ne vjeri) razlikovati od mog ucenja L. i S. odnosno da ces ti uciti da postoji samo svjetovni pogled i zivot, a ja cu ju jos uz to uciti da postoji i duhovni. ti ces je uciti da duhovni ne postoji. da postoje ljudi za koje postoje bas kako cu i ja uciti da postoje ljudi za koje ne postoji.
sve one vrednote koje ces ti uciti svoju djecu su iste one koje cu uciti i ja.
i da misli svojom glavom i da se bori protiv nepravde, neravnopravnposti, da poznaje i postuje razlicitost, od humaninistickih znanosti na dalje...da sad ne nabrajam.
ni u jednom postu nisam oduzela pravo odgoja kako si navela niti nacina drugacijeg od mog vec sam htjela reci da nije toliko razlicit koliko se implicira da je.
samo to.
sve ostalo je offtopic. bas kao i crkva kao institucija, bas kao i iskustvo, bas kao i razliciti svecenici, mise i ucenja, kako je krumpiric napisala, da smo isli na razlicite mise.
jesmo. ja sam sama rekla da sam naletila na mise i svecenike koji su, po meni, presli granicu i koji imaju radikalne stavove i koji su u svoje propovjedi uveli ono sto nisu trebali, narocito devedesetih. kada su, koliko god ne shvacali, takvim stavom, sirili mrznju. gdje su na propovjedi pricali kako se sve vise koristi viljuska, lazes me, a ne lazes mi, jer je, eto, devedesetih bio takav trend. koji su uveli politiku. po meni se to kosi s naukom i budi u meni ono sto me nauk nije ucio. niej me ucio nesnosljivosti.
pa sam promjenila zupu i naisla na divne svecenike i divne propovjedi koje su sirile ljubav, toleranciju i prihvacanje.
zaista ne znam kako da ti jednostavnije napisem, a da se opet ne izvrce i pise kako se siri slatkorjecivost.
od pocetka sam priznala da se s nekim stavovima i nacinima ne slazem i da sam potrazila i nasla ono cemu su mene ucili i kako su me odgajali. i ne zovem to slatkorjecivoscu.
mah..nemam snage niti volje. please me nemoj vise nista pitati jer zaista ne zelim vise sudjelovati jer je ono shvaceno ko zlonamjerni pokusaj neznamnijacega. a to nije bio ni jednim postom.
ja ne kužim zašto imate problema s, ne znam, tumačenjem poniznosti?
zar nije lijepo ifi opisala što poniznost za nju znači?
što znači poniznost za leonisu?
što ima loše u tome?
što ima loše u ifinom postu?
ako je to temeljna ideja, što ima loše u tome?
ponoviti ću, odrasla sam s dvije none, jedna vjernica, druga partizanka. obje su me istim životnim vrijednostima učile. dobro, to valjda svi shvaćaju. druga stvar. s prvom sam stalno, u tinejđerskom dobu naročito, ulazila u rasprave. oduvijek sam voljela filozofirati kao i ona, pa smo se u principu bolje slagale nas dvije. to je ona, koja je, pričala sam već o tome, izludila i jehovine svjedoke, bilo joj dosadno, pustila ih u kuću, i svaki tjedan dana, kad bi pozvonili na vrata, dočekala ih s novim pitanjem. a u međuvremenu je tjedan dana proučavala bibliju. pa ih zaskočila. na kraju su joj rekli, hvala lijepa gospođo, idemo mi dalje. :lol:
ova druga nije bila baš pričljiva. :mrgreen:
sto puta smo ovakve slične rasprave vodile. jedino što sam nju mogla ama baš sve pitati i ama baš sve reći, a da se ne naljuti, niti uvrijedi :mrgreen: tu bih već sto puta ban dobila radi vjerske netolerancije, pretpostavljam.
sad te razumijem, i sve ok! stvarno nisam shvaćala o čemu pišeš. žao mi je da si to protumačila kao zlu namjeru.
to što sam ja nevjernica a ti vjernica je samo jedna mala razlika, a znašda se ti i ja u mnogočemu razumijemo i slično razmišljamo.
kao što postoji odgoj u duhu vjere, tako moramo dozvoliti i odgoj bez vjere. pogotovo u današnjem društvu u kojem se nevjerovanje gleda kao anomalija,. ne od strane svih, ali ima toga, i moja ježelja da svoju djecu ojačam tako da se ne boje izražavati svoje stavove (koje su poprimili od roditelja, kao i djeca vjernika) i da si ne dozvole da ih se proglašava ovakvima ili onakvima jer nisu vjernici.
mom sinu je jedan mali u vrtiću rekao da će ga bog kazniti jer ne vjeruje u njega. ja sam mu na to rekla da bok, kad bi postojao, nije zao nego dobar i da ga neće kazniti. o tome ti ja govorim. a to je svuda oko nas.
i smeta mi da se preispituje pravo na postojanje ateističkih grupa. ateizam nije negacija vjere, jer vjera nije apsolut, bar ne u mojoj glavi. ateizam je drugačiji skup filozofija i vrijednosti, baziran na znanosti i opipljivom. i da, znam da mnogi vjernici nisu protiv znanosti, ali osnovni nauk katolčičke crkve i doslovno čitanje biblije kazuje drugačije. ali kako god, meni se ne da negirati ili oponirati stavovima kc i vjernika, opet se uplićem u tu zamku... dopustite ljudima da se nalaze i raspravljaju možda o istim stvarima o kojima ćete i vi, bez da moraju objašnjavati što ih povezuje.
razumijem leo, to sam mislila...
joe, ok :)
ovom cu i ja uciti jer zelim da i ako moje dijete cuje takvu izjavu od nekog upucenu, kome god...npr. njenom tati, da zna na to replicirati.Citiraj:
mom sinu je jedan mali u vrtiću rekao da će ga bog kazniti jer ne vjeruje u njega. ja sam mu na to rekla da bok, kad bi postojao, nije zao nego dobar i da ga neće kazniti. o tome ti ja govorim. a to je svuda oko nas.
mozda su pogresno ucili mene, al ucili su me da se biblija ne shvaca doslovno i da zbog toga postoji toliko, pa cak i razlicitog, tumacenja.
sjecam se da smo znali ici recenicu ili pasos po pasos i raspravljali sta se time zeli reci.
cvijeto, bilo je tu upada u kojima se impliciralo da vjernici ne razmisljaju vec slijepo zive zivot, ko ovce. i to na dosta posprdan nacin.
sad kad smo rijesili carrie on :)
Da se vratim na temu...
Zemlja dozvala MM-a natrag :-)
Ima jedna dobra nakon ovog njegovog izleta... naime ja sam još proljetos govorila da ćemo napravit jedan izletić u ZG i to vlakom, u zoo ili bilo kamo. Kad sam to spomenula MM-u bilo je komentara kakav vlak, smrdi, kasni, drndaš se 2 sata ..... e a sad kad se vlakom vozio na relaciji ZG-BG i natrag izgleda mu se ipak dopalo, pa eto mi sutra idemo na izletić u ZG u zoo i to vlakom :-D
Pogledajte filmić, 4 min, inspirativno:
http://www.protagora.hr/Iz-medija-cl...od-drzave/246/
Misliš da su se mise promjenile ili vjeronauk ? Ili si se možda ti promjenila?
Ne znam, samo pitam ja nisam išla na vjeronauk i misu (osim kad sam morala sa bakom), ne zbog stava mojih roditelja nego vjerojatno zbog njihove nezainteresiranosti (i totalne zbrke u njihovim glavama pa niti sami nisu znali jesu li ili nisu vjernici , ili što god).
jadranka, eto, čini mi se da i nas dvije imamo sličan stav oko našeg ateizma.
isvetica, jel i tvoja mučila jehovine svjedoke? :mrgreen:
Ništa se nije promijenilo, osim što sam odrasla pa su se pojavila pitanja o kojima ne razmišljaš sa 8, 14 ili 18 godina.
Masu stvari me se onda nije doticalo, za masu toga sam i mislila da su u pravu.
Na mise više ne idem, al kad vidim da su i one postale "sa predumišljajem", kad za veliki blagdan na raznim stranama države razni svećenici drže iste propovijedi, s ciljem koji nije "spasenje moje duše" nego sadržaj nečije maternice, drago mi je da ne idem.
Da to stvarno nije jedna te ista nona? :o
potpisujem krumpi i seni. prilično kritički i skeptički stojim prema tim različitim (često ublaženim, slatkorječivim) objašnjavanjima određenih religijskih postulata. imala sam prilike tako slušati i kako je šerijatski zakon divan i dobar, dok nismo došli do kamenovanja.
jasno mi je da na intimnoj, privatnoj razini postoji ljudska potreba vlastitog poimaja vjere, postoji potreba prilagoditi si vjeru. ali u društvenom diskursu sva ta različita vjerovanja nemaju nikakvu bitnost, jer nemaju nikakvu moć, osim ako iza njih ne stoji određena moćna institucija. to ne znači nepoštivanje dotične vjernice (posebno ne ako su te vjernice prijateljice), nego samo prikaz društvene realnost.
vratit ću se na nedoumice zbog kojih je ovaj topic prvobitno i otvoren.
tko ima znanost, filozofiju i umjetnost, njemu ne treba religija :) treba samo biti sigurna u sebe i znati da religije nemaju monopol nad ljubavlju i ljepotom, a kamo li nad moralnim vrijednostima. zato je moj savjet da se treba družiti s istomišljenicima, međusobno povezivati, pokazati djeci a i sebi - nismo sami u svojim razmišljanjima, u svojim stavovima.
nisi jedina. i zato postoji ovaj topic. da i u tome vidiš da nisi jedina. neke su pokleknule, neke nisu. neke su češće, neke jednom. bitno je osviješćivanje. da shvatimo zašto nam se to dogodilo (da i ja sam pokleknula :mrgreen: ) i da se osnažimo da ubuduće ... neću reći da ubuduće to ne činimo, jer će zvučiti kao da misioniram,... nego da ubuduće činimo ono što bi same i slobodno odlučile, bez društvenog (suptilnog) pritiska.Citiraj:
Međutim priznajem, par puta sam poklekla i prepuštala se masi i tako se dogodilo da su moja djeca i krštena i pričešćena u 3. raz. OŠ jer nisam imala ni snage ni volje u onim vremenima i ovakvom okruženju gdje živim biti ustrajna u našim uvjerenjima i danas mi je žao zbog toga. Ne smatram da sam time nanjela djeci neku veću štetu, ali sam pala na testu samopouzdanja i danas ne bih isto postupila.
mene je moje kršteno kumče oduševilo. ovu školsku godinu je čeka krizma i sama je zaključila da joj krštena kuma sigurno više neće pristati ponovno biti kuma. oduševila me jer je mislila na mene, nije se naljutila - poštovala me je. pitala me što da čini i koga da uzme, pa smo došle do zajedničkog zaključka. ja sam poštovala njenu želju da ipak bude krizmana, iako je došla u godine kad je njena (dječja) vjera opasno poljuljana (izjavila je da više ne vjeruje nego što vjeruje).
evo opet nešto zanimljivo:
Sam Harris: Science can answer moral questions
Questions of good and evil, right and wrong are commonly thought unanswerable by science. But Sam Harris argues that science can -- and should -- be an authority on moral issues, shaping human values and setting out what constitutes a good life.
i onda smo samo i jednostavno zamrle :(
priznajem, ja sam topik zeljela dozivjeti kao pandan 'odgoju u duhu vjere' pa za nas nevjernike.
na njega iz postovanja ne odlazim, no reciprocitet se nije dogodio, pa sad zapravo vise ne znam tko su mi istomisljenici, a tko nisu. koji me to vjernici samo toleriraju.
a priznajem i jos nesto: ja zapravo postajem rozagroza sa ove strane (ne)vjerovanja, pa je mozda i bolje drzati se dalje od ikakve rasprave.
unatoc tome sto sam uvjerena da je teret dokazivanja na onome tko u nesto vjeruje, i unatoc tome sto vjerujem da ateista i agnostika ima puno vise no sto to statistika prikazuje (i s nestrpljenjem cekam novu statistiku za RH), nisam se u zivotu osjecala osamljenije i izoliranije kad je moj ateizam u pitanju. cak ni u osnovnoj skoli (prije 35 godina) kad su svi isli regularno na vjeronauk u crkvu, a ja samo vikendom kod prabake na selu (tata mi je bio vojno lice pa bas nisam smjela ici tu gdje stanujem i naravno da nisam smjela govoriti drugoj djeci da sam ista kao oni nego sam bila nevjernicki obiljezena).
voljela bih, ako nista drugo, ovaj topik prometnuti i u topik sa konkretnim savjetima kako pomazete svojoj takodjer ireligioznoj djeci da se uklope u dominantno drustvo vjernika. meni to nikako ne polazi za rukom, odnosno polazi mi za rukom u racionalnom i obrazovom spektru, ali znam da djeca na nju vrse jedan poluromansirani pritisak o tome kako bi bilo divno da sljedece godine obuce zajedno s njima bijelu haljinicu itd...
Anledo, ko da sam ja pisala tvoj post (osim dijela oko osnovne škole).
Kako je moje dijete je još malo, nemam apdejtanog iskustva koje ti može pomoći, ali možda ti može pomoći ono moje od prije 30 godina (jedina u razredu koja nije išla na vjeronauk): da, bilo je pritisaka, ali nikad nisam željela obući bijelu haljinicu niti sam žudjela za poklonima koje su dobivali, niti sam željela ići na vjeronauk. Ključ je bio u konstantnom razgovoru s roditeljima, uglavnom sa starim, u kojem mi je objašnjavao razloge, kontekst, različitosti, potrebe...odnos znanosti i crkve, potrebu za vjerovanjem itd., a sve prilagođeno uzrastu. Kako sam jedina u razredu npr. išla u muzičku, bila upisana u knjižnicu u susjednom gradu ili često putovala s roditeljima i sl., ovo su bile dostatne kompenzacije za ono što, kao, ja nisam imala (proslave, sakramente itd.)
Dakle, po meni je važno često razgovarati o religiji, običajima, različitostima, znanosti itd., ali i svome djetetu kompenzirati to nešto većinsko u čemu ne sudjeluje.
Meni se isto ne sviđa u kaj se topic pretvorio :-/ i nemam vremena ni volje čitati hrpu stranica prepucavanja
U stvari, ovo je moj neki roditeljski izazov: više od svega bih htjela da mi dijete nije isključivo, da primarno ima onaj neosuđujući "nikad ne reci nikad stav", pa na toj bazi formira svoja mišljenja koja mogu kasnije bit čvrsta ili ne, mijenjat se itd. U tom smislu se bojim upast u neke zabrane "većinskog ponašanja", pa... da nakon puberteta ne ode u časne :). Malo šale, ali shvatili ste što želim reći. Kako to postići. Ne mislim da su djeca nešto zakinuta jer nemaju dodatni "sadržaj", a oko "nepraćenja većinskog ponašanja" - ima toga na svakom koraku... takvih izazova mislim.
Imam primjer jednog roditelja koji je dogovorio druge roditelje djece koja ne idu na vjeronauk i organizirali su da u vrijeme bez sadržaja "kad lutaju hodnicima" imaju drugi jezik - roditelji plaćali instruktoricu koja im je to u "rupi" držala, ali je bilo problema onda s rukovodskom škole, koje, iako nije nudilo ništa, je imalo (meni razumljive probleme) da im sad neka xy, onako... na dogovornoj osnovi (bez ugovora itd.) dolazi u njihove prostorije držat nastavu koju roditelji plaćaju... ali mislim da su to progurali pa su učili drugi jezik.
U Luxembourgu npr. normalno djeca imaju ili religion ili ethik, ali to se od nas čini... a ono, drugi svemir.
da, ali to nije neko svjesno ponašanje. il si takav. il nisi. prvenstveno ti, kao roditelj.Citiraj:
U stvari, ovo je moj neki roditeljski izazov: više od svega bih htjela da mi dijete nije isključivo, da primarno ima onaj neosuđujući "nikad ne reci nikad stav", pa na toj bazi formira svoja mišljenja koja mogu kasnije bit čvrsta ili ne, mijenjat se itd. U tom smislu se bojim upast u neke zabrane "većinskog ponašanja", pa... da nakon puberteta ne ode u časne
mislim da nije stvar u čvrstim mišljenjima, stvar je u tome da razumiješ ljude, da se ne čudiš svemu. da pustiš i njima te neke slabosti. da i djeca vide - tvoje. da nije sve po ps-u. kako treba biti. ne kažem da strogo principijalan pristup nije bolji. ali, ovo je neki moj. ne samo oko ove teme, naravno.
sprtljala sam se, evo malo iz prakse.
s starijim, j, nemam ama baš nikakvih problema uz ovo. od njih 26 u razredu, na vjeronauk ne ide njih 8.
on je takav tip da ga ne zanimaju puno filozofska pitanja, ne znam, kao mali nikad nije previše postavljao triki pitanja, razgovarali smo više na moju inicijativu. uglavnom - par puta je rekao da ne vjeruje da bog postoji i to je sasvim logično i lijepo, onako dječje, sebi i nama razjasnio. i za njega je tu - kraj. njemu je sad vjeronauk najdraži predmet :mrgreen:
inače, ima svega, pitanje u prirodi, radna bilježnica - napiši svoju najdražu molitvu. :roll:
a on jadan na čudu, napisao "zdravo oče naš" :lol:
mislim, smiješno mi je, ali nije smiješno.
e sad, s m je situacija malo drugačija :mrgreen:
lani u vrtiću je stalno dolazila s izjavama - mama, jel ti znaš da nas bog jako jako voli? pa onda, ja volim više boga nego tebe, tatu i j zato što nas je bog stvorio. a mi nismo. imala je tu jednu curicu, najbolju prijateljicu, s kojom je vodila teološke rasprave valjda. i nije palila ona neki vjeruju, neki ne vjeruju. ono što kaže ta cura bilo je zakon, jači i od biblije :mrgreen:
to mi je bilo skroz smiješno i simpatično. bio je neki dobri bog, ne ovi ljuti, koji nas je stvorio i koji nas voli - pa ajd.
ova je krenula u školu ove godine i trenutno je ljude stvorila - livada. ima i neko svoje objašnjenje za to, zaboravih ga.
e, sad dolazi opet dio koji mi nije smiješan. pisala sam već o tome tu.
preklani, sjedino nas dvije pred školom i čekamo j. cure iz njegovog razreda pričaju o tome kako će koja imati frizuru, kakve haljine, kakve cipele za prvu pričest. ova moja gleda u njih, sa širom otvorenim očima.
morati ćemo nekamo na put u te dane.
joj, nemam vremena, pa sve zbrda zdola pišem. :roll:
joj tanja_b ovo s polnockom mi je, ne znam da li urnebesno ili za sjest i plakat? :)
cvijeta - ne brini, i meni je hekticno - polovila sam te :)
kazem, s odgojne strane, nemam ni dvojbi, ni problema u odgoju. prilicno smo darvinisticki nastrojeni, vodila sam je dovoljan broj puta u crkvu da osjeti atmosferu (straha, kaze ona), mirise i malo istrazuje. dan joj je ispunjen hrpom svjetovnih stvari, igre, sporta i stjecanja novih znanja i vjestina. razvila je ona i neku svoju logiku rasclambe vjernika i nevjernika, tolerantnija je nego ja :lol: ali nosi jos iz vrtica par 'religijskih' oziljaka tipa kad joj je tadasnja najbolja prijateljica rekla da ako ne vjeruje u Boga da ce imati crno srce.
ajme anatomske traume i zivio leksikon i internet jer smo valjda odradili jedno mini uvodno predavanje u krvozilni sustav i pumpicu i cemu sluzi i koje je boje, ustvari. potom, ona i sama nekako vec sada primjecuje da su najreligioznija djeca nekako 'okrutnija' nego ireligiozna jer se osjecaju kao da imaju posebnu zastitu (to je i sama tako definirala, nismo joj to isticali kao komparativnu 'manu' vjernika jer opcenito se trudimo sto manje pricati o necemu u sto ne vjerujemo, ali moramo spomenuti kad se pojavi potreba.
recimo, za prosli Bozic je bas nju dopala recitacija izrazito religijskog karaktera (ono, nisu mogli naci negjdje neke saonice, pahuljice i snjegovica nego pjesmicu u kojoj zamisljeno dijete propituje vjeru svog oca u Boga i pita ga eksplicite da li se i tata moli Bogu). nisam radila problem od toga jer nam je to prezentirao kao cast, s obzirom da je pjesmica zahtjeva i opsezna, a Anouk je eto prava retoricarka pa ce to ona najbolje. iskreno, osjecala sam se nekako ulovljena u klopku. ja naravno volim da mi je dijete glavno na priredbi, ali mi zapravo nije drago da prezentira sadrzaj koji je nama neprihvatljiv).
i na kraju, ona je prakticki jedina nevjernica u razredu. jos jedan djecak ne pohadja skolski vjeronauk ali je vjernik u nekom ogranku, sekti, ne znam detalje. uglavnom pobozan je i njega razred bolje prihvaca u socijalnom kontekstu jer je 'isti a razlicit'. eto, cini mi se da medju njezinim kolegama ekumena jos nekako i zivi, ali odnos prema ateizmu cini mi se da nitko ne odradjuje na neki lijep nacin.
mislim da je topic krenuo sad u dobrom smjeru. raduje me to. upravo su to nasa razmisljanja i nedoumice i izazov oodgoja djece u izrazito teistickom okruzenju. taj drustveni kontekst je upravo ono sto nam svima predstavlja problem.
Ajd nek je krenuo u dobrom smjeru. Baš me zanima koliko dugo će držati kurs. :mrgreen:
i moja se cura danas vratila iz skole s hrpom pitanja i nedoumica. npr. decki su je ispitivali vjeruje li ona u Boga, vjerujem li ja u Boga, vjeruje li njezin tata u Boga (cijelo rodoslovlje :lol:), pa sto ona i jos jedan djecak rade u knjiznici dok su oni na vjeronauku. na kraju su zakljucili da oni ne idu na vjeronauk jer su zaljubljeni :lol:
Ja već imam neki networking s roditeljima kako su "prolazili sve to"... ali za ZG. Tu je lakše, u tom smislu. Da je situacija južno-istočnije, di je sredina konzervativnija sama po sebi, mislim da bi mi teže bilo... tamo se nekako ateisti ne "outaju". Mi smo zasad imali nekih situacija koje smo prošli u ležernom stilu (stila di se ona krstila i zašto nije, da ona vjeruje u Boga, neće bit od "majmuna", iako joj je zanimljiv i taj dio s majmunom, pa onda prije djece... kad je nećakinja nas navela kao primjer ljudi koji ne idu u crkvu, ali su ipak dobri itd.), ali mi nismo još u sustavu, jer vjeronauk ipak (još) ne doseže do vrtića, osim u slučaju nekih... više onako lijepih priča, izvan problema, the real thing će biti škola. Same blagdane ja jako volim i obilježavam i veselim im se.. u svom nekom stilu, ali više kao ideje - Uskrs - buđenje novog života - Božić - buđenje nade i neko iskupljenje i ljubav među ljudima.. onako... ja to dosta "slobodno", ali dam smisla i sebi i mojoj maloj obitelji.
E, i kod nas je olakotna okolnost što je veći dio obitelji ateistički, znači nema tih trvenja stila "kako možeš", ono ateistički full monty deklarirano, ne stila agnostik-gnostik-pišem se na popisu katolik, ali sumnjam i slično, tj. imamo dosta primljenja života bez religije - u smislu ni ovaj ne vjeruje/ne ide na vjeronauk itd., pa je možda pritisak manji, ali to je bitno možda sada, dok je djetetu bitnija obitelj od okoline... ali to je još vrlo, vrlo kratko.
I važno mi je da je izložim biblijskim sadržajima tipa "opća kultura" pa joj puštam neke biblijske sadržaje...ali bez "poruke", tipa samson i dalila crtić s neta koji je fokusiran više na radnju, imamo bibliju u stripu i takve stvari.
trenutno je zakljucak da je svaka razlicitost od vecine dobrodosao razlog za upiranje prstom i diskriminaciju
nas ove godine ceka objasnjavanje nasem autisticnom djetetu od 8 i pol godina da u biti poklone daju mama i tata a ne djed mraz i sveti nikola. isli smo linijom manjeg otpora, samljeveni pritiskom reklama i jednostavno smo isli uz struju i stavljali poklone u cizmu i pod bor, pisao je pisma i tako
e sad djeca njegove dobi vec naveliko znaju da je sve laz pa je ideja da je bolje da cuje od nas nego da ga neko istramira van kuce (savijeti su dobrodosli)
kad me pitao prije par godina sto je to bog ja sam se izvukla pricom da neki ljudi vjeruju da postoji tip koji je stvorio zivot na zemlji. dalje od toga nije trazio. ide u drzavnu skolu, vjerske nam nikad nisu padale na pamet pa je postedjen cijelog folklora. mislim, kako da mu objasnim da ljudi vjeruju u nekog nevidljivog tko sjedi na nebu i non stop gleda sto svi ljudi rade. usput je napisao 10 pravila pa tko ih ne slijedi zavrsit ce u paklu i tamo ce goriti do vjecnosti. a taj isti nevidljivi neko voli te iste ljude?!? i da, naravno, treba njiov novac....
sto u biti sa cinjenicom da postoje i druge vjere, i sto sa cinjenicom da se ljudi i dalje ubijaju u ime boga koji je u tim istim pravilima napisao "ne ubij" i ne postoji nikakav p.s. ne postoji da to vrijedi samo za ljude a da se zivotnje moze ubijti i ne stoji pod tim istim p.s.-om da je prihvatljivo ubiti neistomisljenike? kako objasniti prihvatljivost inkvizicije ili recimo krizarske ratove? robove? kolonije? kako mu objasniti da blagi i milosrdni nevidljivi covjek ne vidi kako ljudi umiru od gladi ili zedji?