radi malo u Marin Meda malo u bolnici..ulijece po potrebi jer im fali doktora....
Printable View
radi malo u Marin Meda malo u bolnici..ulijece po potrebi jer im fali doktora....
Uglavnom "biraj Gardasanic u vezi stolca"
je,kad bi si mogo narucit trudove u njegovoj smjeni! :)
Trebalo bi pitat rodiliste raspored kad koji doktor poradja :lol: pa ovisno o tome il malo pritrpit il malo jace tiskat :lol:
Pa jel itko rodio na stolcicu osim kod Gard? Indi, ti bi mogla znati...
skulirana...da!:lol: bas bi bilo zgodno da idu kad nama pase
a jel se zna tko je od njih striktno protiv...?
da znam stisnut noge do iduce smjene ako treba :)
Zaboravite na to tko je u smjeni. Tko god vam bude, jasno dajte do znanja da vam se ne miješaju dok sve ide svojim tijekom i sve je u redu, naravno. Važno je da ste informirane o prirodnom porodu i o fiziologiji poroda (imate cijelu temu o dr.Odentu gdje ćete pronaći info o tome, a što doista pomaže), da znate da prirodni trudovi ne dolaze uvijek u istim vremenskim intervalima i da voda ne puca svima kao u američkim filmovima.
Ako ste odlučne, samosvjesne, upoznate sa svojim pravima, onda nemate problema s bilo kime na odjelu - to i prepoznaju i onda se tako prema vama i ponašaju.
Mislim da su i oni s drugorotkama opušteniji tako da vama dvijema i to ide u prilog.
Neće vam nuditi stolčića, ali loptu vjerojatno hoće, no najbitnije, ali doista najbitnije je da slušate svoje tijelo, prepustite mu se i instinktivno slijedite i radite ono što osjećate. Ako vam lopta nije napeta, nemojte skakati na njoj. Ako vam se leži, lezite, hoda, hodajte itd.
Stolčić zatražite kad stignete.
Čini mi se da još uvijek ne daju rađati ženama s dripom na stolčić, mada mi je to bezveze jer drip nije kontraindikacija.
Ono što želim reći je da ništa ne zacrtavate kao konačno pa ni taj stolčić jer nedavno je rodila moja dobra znanica koja je prvo dijete rodila na stolčići i htjela je i drugo, no kako je do zadnjeg čekala doma, kad je došla, htjeli su je prvo pregledati, no ona je samo legla i iz dva truda rodila, nije se stigla s postelje prebaciti na stolčić koliko je to sve brzo bilo. Nadajte se stolčiću, prirodnom porodu, ali budite otvorene za sve opcije.
Penny, kad ti je termin? Mala škola dojenja bi mogla opet skoro, ako vas ima zainteresiranih. Nije nam problem organizirati se.
Ako što zapne, tu je SOS. :)
hvala indi :)
meni fali nesto te samosvijesti....za prvi porod sam bila apsolutno spremna i sigurna u to sto zelim, ali su me bas uspijeli razuvjeriti :/
termin mi je krajem 4og, mislila sam doc na ovu radionicu, al sam mislila: ma sto cu ja tamo kad sam vec dojila...i odjednom mi se stvorio cijeli roj pitanja u glavi.
uf ja se nadam da mi sos nece trebati...mantram da drugi put mora biti lakse :-)
Indi ti si nase nadahnuce <3
Obozavam citati tvoje postove o porodu.
Ne želim biti partibrejker ali neka cure znaju da su mogući i lošiji scenariji... Dakle, slažem se s tobom, u našoj bolnici ima divnih primalja, međutim mene recimo nisu takve zapale, ili su imale loš dan. Iako kad sam vidjela koje su mi bila sam oduševljena jer su na dobrom glasu.
Ali; kad ti primalja u najvećim trudovima doslovce čita bukvice da"... porod boli i što sam ja mislila, da sam došla roditi,i da mogu biti sretna ako rodim do jutra i da će mi sigurno trebati nešto za poticanje bolova tj drip da uopće mogu roditi itd..." (ono što se kasnije dogodilo potpuno ju je demantiralo pa je upitno i poznavanje materije ali vjerujem da je eto imala loš dan ili joj se nije dalo); i jer je iznervirana što se odužilo (??!!) -a kasnije je vidjela i razlog zašto se odužilo...
E onda to nisu primalje kojima bih ja odala ikakvo priznanje osim što im priznam barem dio sr... koje se dogodilo sa djetetom.
Kao što rekoh na početku u nas ima odličnih primalja - upoznala sam na odjelu i u rodilištu divnih primalja. Ali, nije mi cilj zastrašivanje, ALI nisu sve primalje zlata vrijedne. A da se neke ponašaju kao "face" tijekom poroda to, nažalost, stoji. Isto tako, nije mi cilj blaćenje nikoga, zato i nisam navela i neke detalje koje ih direktno okrivljuju, a i zaboravila bih ja njihovo ponašanje u roku keks da sam bila zagrlila svoju bebicu i pošla doma. Ali nažalost, nije tako bilo.
I da, krenula sam na porod informirana (pogotovo zahvaljujući Rodinim tečajevima), samosvjesna, napominjem da sam "surađivala" i bez problematičnog ponašanja. I htjela sam stočić. Uz onakvo ponašanje zaista ali zaista, nije mi palo na pamet da pitam.
Stroganof, razumijem te i nekoliko stranica prije dosta sam pisala o svom prvom porodu, čak je tuda i moja priča s prvog poroda koji za mene nije dobro završio, no sama sam sebi dosadna s tom pričom pa je ne bih ponavljala. Znam kako je kad naletiš na lošu smjenu, kako je kad si bijesna, ljuta, nemoćna jer znaš da ti porod nije tako trebao završiti, kad znaš da način na koji se odnosi prema tebi nije normalan, pristojan, uvažavajuć. Isto tako znam da je to odigralo veliku ulogu i utjecalo na kvalitetu mog drugo poroda i da se on odigra kako se odigrao. Bio je korak do savršenstva, a korak zato što je za mene jedino savršenstvo porod kod kuće.
Istina je nisu sve primalje zlata vrijedne, ne tvrdim to, samo kažem da je prava primlja zlata vrijedna. I takav jedna je dovoljna, ako se na nju naleti, ako ne, trebamo biti spremne na "uzdaj se u se i svoje kljuse".
Sve struke koje su u izravnom kontaktu s ljudima, mladima trebale bi imati sistem provjere socijalnih vještina njihovih budućih praktikanata. Gledala sam nedavno dokumentarac o Zagrepčaninu koji je bolesta i ima sindrom "locked in", znači sve razumije, ali jedino može micati očima, a koji kaže da je u našem zdravstvenom sustavu (prema njegovu osobnom velikom iskustvu) 5% empatičnih zdravstvenih djelatnika, a sve ostalo su hladne osobe koji tu ne bi trebali raditi - razumijem da mnogi ljudi stvaraju obrambeni mehanizam kad rade posao koji nosi velike emocije, posebno nepoznatih ljudi, ali to mi ne opravdava nepristojnost, ružne riječi i drsko obraćanje na razini primitivizma. Mislim da je jednako i s mnogim drugim strukama, samo što u jednom tako intimnom trenutku kao što je prorod, kada fiziološki trebate mir, staloženost, podršku, često se dobiva upravo suprotno, i onda nije čudo da žene s trudovima na 2 minute dođu u rodilište i odjednom, "gle čuda", trudovi stanu.
Vrlo je jasno i zašto stanu i kakve veze ima andrenalin s time itd., da ne idem sada u cijelu priču o fiziologiji poroda i onome što bi za žene u idealnim uvjetima bilo najbolje.
Kako kod nas tema takvih uvjeta, onda je na ženi, koja želi što bolji odnos i što prirodniji porod, da se informira, da skine s pijadestala zdravstveno osoblje u smislu da na njih potpuno prebaci odgovornost svoga poroda i bespogovorno ih sluša, i da bude svjesna sebe, svoga tijela i ono što ono radi.
Kako smo krenule, za 15 g. koliki će biti postotak carskig rezova, koliki korištenja dripova i sl. intervencija?!
Za info u Grčkoj je 50% vaginalnih, a 50% carskih rezova, i što to znači, da pola Grkinja nije sposobno roditi,
ili je nešto krivo s njihovim sustavom porodništva i krivo u percepciji samih rodilja?
Da me krivo ne razumijete, osobno sam za sve intervencija, ali kad su nužno potrebne, a ne po defaultu.
No stvari će se, nažalost, mijenati onoliko brzo koliko žene same budu sebe mijenjale i koliko one same budu vjerovale sebi i svome tijelu da je sposobno roditi bez intervencija. Porod je nagonska stvar i uvijek prvo treba dati šansu nagonskome, prirodnome.
Puno je toga krivoga, od širenja krive slike poroda putem filmova, posebice američkih u kojima sve žene imaju trenutno puknuće vodenjaka, obično u nekom restoranu, a onda svi trče, paničare jer beba skoro nije ispala, i na kraju dok rađa umire vrišteći od bolova, do još uvijek pristunog društvenog odsnosa prema određenim strukama u kojima trpimo bezobrazluk, nepristojnosti i omalovažavanja.
A zašto? Zašto je još uvijek u našem društvu prisutan nejverojatno veliki postotak samozakočenosti, i kao da u svima nama čuči "unutarnji policajac" koji "nas" koči da odgovorimo na bezobrazno ophođenje prema nama?
Zašto nemamo svijest da je to dijete koje rodimo naše, a ne njihovom, da smo mi odgovorne za njega i da ulaskom u bolnicu nismo njima dale da se do izlaska mogu s njime baviti kako oni žele. I danas mi nije jasno od kuda nekome pravo da me čudno poglediva jer tražim da moje tek rođeno dijete odmah donesu jer ne želim da samo stoji i plače u sobi s drugim bebama pored mene žive i spremena da ga držim i pazim i dojim? Kako možemo znati da tih par sati razdvojenosti nisu agonija za bebu. Negdje sam pročitala da je tjeskoba tek rođene bebe 10x jača od tjeskobe umirućeg čovjeka, i zašto bih riskirala da moje tek rođeno dijete proživljava ikakvu agoniju nakon 9mjeseci simbioze, čak i jedan minut, ako nije potrebno.
Doista mislim, a to mi je i dokazao moj drugi porod, da ako si sami stvorite uvjete svojim stavom i zahtjevima, svojim informiranim odnosom prema porodu, onda će te imati onakav porod kakav priželjkujete i tome će se prilagoditi i osoblje.
U idealnom svijetu žene ne bi trebale razmišljati o fiziologiji poroda, o borbi koju trebaju proći da bi dobile podršku kakvu priželjkuju: susretljivost, toplinu, brižnost, ali kako još ne živimo u takvom svijetu, onda treba pronaći snagu u sebi za izboriti se za ono što želimo - same. ;)
Molim vas, da mi napišete pokoje iskustvo carskog reza...možda će mi biti potreban, iako je još rano, ali...sama pomisao na to me-plaši. Najvjerojatnije ništa od stolčića :( Hvala.
Smajlich, ne znam nikoga s lošim iskustvom s carskim, a znam nekolicinu žena koje su ga prošle. Bliska prijateljica je imala oba poroda, i sve prošlo za 5. Mislim da potpunu anesteziju daju samo kad je nužno, inače ide spinalna.
Ako je bebica na zadak, još se stigne okrenuti, a možeš je i sama poticati promjenom svoga položaja tijela tako da klekneš na koljena, a prednjim dijelom tijela se spustiš na laktove, tako da ti stomak visi. Tako dobiju više prostora i mogu se okrenuti u ispravan položaj. TO izgleda ovako: http://bit.ly/Xe8HGz
Inače ako je zadak, proguglaj pod ovim nazivom: turning a breech baby. Imaš više ideja kako na prirodan način potaknuti bebicu da se okrene.:heart:
Još jedan korisan link: http://blogs.babble.com/being-pregna...irth-position/
Evo jedno novije iskustvo. rodila sam 18.2. vodila muža na porod jer sam se toliko toga lošega naslušala o našoj bolnici.
međutim ostala ugodno iznenađena koliko su svi bili ljubazni i uslužni. sad ne znam jel to jer mi je muž bio, ali opet on je
bio samo u rađaoni, a to je relativno kratak period vremena u usporedbi s vremenom u predrađaoni i na kraju krajeva na
odjelu gdje su svi isto bili odlični. Ne znam jel moguće da su me i na porodu i kasnije na odjelu zapadale samo dobre smjene
(napomena samo da sam toliko bila u predrađaoni i kasnije u rađaoni da sam prošla dvije smjene sestara i primalja, ne znam
koje su mi bile bolje).
Uglavnom da ne duljim, ako ijedna trudnica ima bilo kakvih pitanja slobodno pitajte.Pozzzz!
a mene zanima ima li za placentu previu neki polozaj da je malo poguritis prema gore? doduse tek sam u 14. tjednu ali evo krvarim vec dva tjedna i dr misli da je razlog niska posteljica jednog od twinsica. kad sam dr pitala rekao je samo strogo mirovanje i nikakvi cudni polozaji ili yoga. ok, nisam ni mislila dubit na glavi dok krvarim, nego kad krvarenje stane ako mogu kako pomoci malcu jer mi posteljica koja krvari ne zvuci nimalo dobro. doduse oni lijepo napreduju sto je najvaznije.
zapravo odoh googlit, zasto tu gnjavim. ovo je za ljepse teme. eto mene natrag za 20ak tjedana,
cure, jel odredjen datum pregleda AS?
Bit ce kroz nekih mjesec dana nadam se.
Penny isprazni inbox.
Radi se o burnout sindromu koji je jako prisutan u našem društvu i u svim djelatnostima, a pogotovo u zdravstvu gdje se očekuje emotivna angažiranost prema korisniku(pacijentu). Naravno, to što takva apatija i hladnoća ima naziv, ne znači da ih pravda i svakako bi trebali raditi na sebi kao osobama, a onda i kao stručnjacima u onome što rade.
Indi, slažem se u svemu što si rekla. Ja sam imala dva prirodna poroda. Prvi put mi je doktor bio izrazito ljut i neljubazan jer su ga zvali usred noći vikendom, a ja prvorotkinja tražila doktora. Onda su mi bušili vodenjak, zavlačili ruku i poticali da to što prije krene. :-o Na drugi porod sam došla skroz pripremljena i samosvjesna. Dočekala me je babica koja je na moje upite odgovorila da neće odgovarati na glupa pitanja (vjerujte, nisu bila glupa, nego su zahtjevala znanje). Uporno mi je govorila da dišem suprotno od onoga kako bi trebalo i kad me je skroz izbacila iz takta, zatvorila sam oči, disala po svome, ignorirala babicu i imala savršen, brz porod. Hvala Bogu da je sve prošlo bez ikakvih komplikacija i da mi ti ljudi u zelenom nisu trebali.
Maja, i meni je babica (između ostalih nebuloza i bahatoće) isto kao i tebi govorila da dišem potpuno suprotno od onog kako su nas učili. I šizila je na mene jer su mi se noge jako tresle itd, itd...mogla bih još nabrajati ali mi je mučno.
Indi, slažem se sa cijelim tvojim postom, osim ovog dijela. Ali, stvari su u praksi dosta puta drugačije. I nisam ljuta, bijesna i ogorčena (ne više), ali jesam i osjećam se nemoćna. Zato sam i napisala svoj primjer.
Porod je preozbiljna i komplicirana stvar i ovaj moto "uzdaj se use i usvoje kljuse" pored babica kojima je to posao ili poziv, je po meni, apsolutno nedopustiv.
Kad smo kod termina "loša smjena"-najgore od svega što ova smjena babica nije trebala biti "loša smjena". To su starije i iskusne, babice na dobrom glasu.
Ono što želim reći, kad se dogode greške na porodu zbog/u kombinaciji sa nemarom i bahatim, nadobudnim i neprofesionalnim ponašanjem i kada zbog toga cijelu prvu godinu djeteta gledaš svaki njegov pokret kroz povećalo i tražiš eventualne simptome kašnjenja motorike i posljedično npr. cerebralne paralize, rane simptome autizma, epilepsije i sličnih dijagnoza, a istovremeno si sretan jer je preživjelo, dobro jede i abnormalno se veseliš svakom njegovom smješku, okretu i pokretu (..."jer možda neće biti posljedica"...) e onda termin "loša smjena" je u najmanju ruku smiješan.
Ja sam se pomirila s time da mi je porod bio katastrofa, ali nisam se pomirila i neću nikad s time kako je to možda utjecalo na moje dijete.
Potpuno se slažem sa svime. Ali nažalost, kad sam ja rađala klima je bila takva da samosvijest, informiranost i unutarnja snaga kod ne svih, ali mnogih nailaze na skoro pa ruganje jer im se neda ili štojaznam, a svako pitanje na odgovor kao i Mayi33 da neće odgovarati na glupa pitanja.
Ipak, da ne bude sve crno, bilo je i svijetlih primjera i takvima svaka čast.
S., suosjećam s tobom, dijelom znam kako se osjećaš zbog iskustva svoga prvoga poroda. :heart:
Osobno ne doživljavam porod kompliciranom i preozbiljnom stvari, već nečim prirodnim kao što je disanje upravo jer vjerujem u moć prirode. Načini na koji se rađa, ometanje koju prolazimo u rađaonicama, tonovi, "promet", sve su to čimbenici koji porod po meni dovode u sve one neželjene situacije.
I naravno da su takve stvari nedopustive, naravno da je nedopustivo nadati se da ćeš naletjeti na "dobru smjenu" i znati da se moraš "uzdati u se i...." ako želiš porod kakav želiš, ali to je realnost, i tvoja i moja priča o tome svjedoče, svaka na svoj način.
Je li to u redu, je li to pravedno, naravno da nije, naravno da zaslužujemo bolje, više: ljudski odnos, skrb za koju na kraju krajeva plaćamo, ali stvari neće ići na bolje dok mi same ne budemo inzistirale, ne budemo se informirale i osvijestile da je to naš porod, naše tijelo i naše dijete, a samim time i naša odgovornost, stvari se neće mijenjati tek tako. To svima mora biti jasno jer smo takvo društvo u kojem se još uvijek vuku jake patrijahalne spone skoro pa potpuno bespogovornog štovanja "autoriteta", a onda brundanja u bijesu nakon što sve prođe.
Što bi se dogodilo kad bi svaka žena napisala svoje iskustvo i poz. i neg. koje je imala na porodu i poslala ga onima kojima treba, mislim da bi to bila izvrsna motivacija za ljude koji tamo rade ;) No koliko žena će napisati takvo pismo?! Niti jedna. Nisam ga ni ja napisala nakon prvoga poroda, a trebala sam. Napisala sam ovdje jer mi je to bio način da izbacim frustraciju koja je ostala dugo, a koja se ponovno pojavila pred drugi porod kad sam isplakala i otpustila sav bijes radi toga iskustva.
No da zaključim, mislim da su najbolje poentirale primalje iz Hrvatske udruge za promicanje primaljstva (http://www.hupp.hr/novosti_detaljnije.aspx?ID=268) o tome u kojem smjeru treba ići naše porodništvo:
Citiraj:
Kao odgovor na sada već poznatu rečenicu jednog šefa rodilišta „Neće meni rode, babe i žabe određivati koja će pravila biti u mom rodilištu“, sada bi trebalo reći: te rode, babe i žabe klijentice su koje pune povjerenja dolaze roditi svoju djecu u hrvatske ustanove – ne bismo li se trebali potruditi oko dijaloga s roditeljima, oko porodničke skrbi koja je temeljena na medicini zasnovanoj na dokazima, ne bismo li se trebali potruditi da pružimo pravu primaljsku skrb, ne bismo li se trebali potruditi da izbacimo potpuno zastarjele postupke u porodničkoj praksi... Ne bismo li se trebali potruditi oko RAĐANJA i MAJČINSTVA u našoj zemlji, u kojoj se rađa tako malo djece? Hrvati su narod koji već godinama odumire, već davno ne pamtimo godinu u kojoj nas se rodilo više nego što nas je umrlo!
Mislimo da bi itekako vrijedilo truda. U konačnici, i liječnici i primalje i roditelji imaju pravo živjeti u 21. stoljeću, imaju pravo živjeti u demokratskom sustavu, imaju pravo živjeti u osnaženom i naprednom civilnom društvu. Jer već je 2013.!Vaše osnaŽENE kolegice primalje
Prije nego sam napisala svoj prvi post ovdje pokušavala sam to napraviti u otprilike 5-6 navrata, i svaki put bih se rasplakala i bilo bi mi tako muka da nisam mogla postati, pa sam odlučila pričekati dok se malo rashladim, baš zato da ne bude puko istresanje frustracije, optužbi i ogorčenosti nego smisleno iznošenje svojeg iskustva. Uz (3 poprilično teške) dijagnoze na otpusnici djeteta, vjeruj mi, nije bilo nimalo lako, a kad bih sad i javno rekla što je napravljeno tijekom poroda (bolje reći što nije napravljeno) bilo bi muka svakome tko poznaje osnove porodništva. Jedan ginekolog iz jedne zagrebačke bolnice nije mogao doći sebi kad je čuo što se dogadjalo na porodu. Doslovno je izgledao ovako:-o.
A ovaj dio o neljudskosti i bahatosti, to je u konačnici manje važan dio, istrpi čovjek svašta. Ali sve se i dogodilo upravo zbog takvog ponašanja.
Jednom možda i ovdje napišem priču sa svog poroda (i neonatologije) pod imenom "Što se dogodi kad se babice igraju doktora!" Što se pisma odgovornima tiče kad napišem nešto to vjerojatno neće biti pismo odgovornima. Sad mi je samo važno pratiti bebin razvoj i dati joj svoj maksimum:zaljubljen:. Još je rano za reći što će biti s djetetom.
Stroganof :hug:
Drzim fige da dijete bude bez posljedica, pretuzno da se danas takve stvari dogadaju, bas me to ljuti.
Molim vas, tko je friško bio, broj kontakt telefona za trudnički tečaj. Hvala!!
Nabavila!
Mala škola dojenja
U petak, 3. svibnja 2013., u 16.30 sati u prostorijama Razvojne agencija Grada Dubrovnika - DURA,
Branitelja Dubrovnika 15 (na Pilama, preko puta hotela Hilton) u Dubrovniku, održat će se radionica o dojenju.
Radionicu vode Rodine savjetnice za dojenje, a pozvane su sve trudnice i njihovi partneri. Početak radionice je u 16.30 sati,
a predviđeno trajanje dva sata.
Zbog ograničenoga broja sudionika/ca molimo vas da svoj dolazak najavite na broj telefona 099 31 77 086.
Radionica je besplatna! Veselimo se vašem dolasku!
Za više informacija posjetite nas na www.roda.hr ili na našim Facebook stranicama RODA DUBROVNIK
Stroganov, nadam se da će s bebicom na kraju sve biti u redu i vibram u to ime ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Smajlić, držim fige i za vas ~~~~~~~~~~~~~~~~~
jos jedna propustena radionica :( bas mi je zao da nisam mogla doc ...
jucer smo taman dosle doma iz rodilista
dojenje nam je krenulo bolje nego sto mi je islo sa velikim no ipak uz muke jer malecka isto tesko prihvaca bradavicu u usta tako da mi je napravila ragade, no sa svakim podpjem je bolje i lakse,idem sad bas proucavati linkove sto sam nasla o ispravnom prihvatu :)
napisat cu cijelu pricu s poroda kad uhvatim koju minutu vise,
porod nije isao kako sam zeljela i planirala no mogu vam reci da je zbilja drasticna razliika od prije 4.5 god...iznenadila sam se ugodno! zene vise ne hodaju po rodilistu ko bolesnice ni ko zombiji :)
cestitke penny,drago mi je sto si vidila pomake na bolje!:heart:
Molim Vas, ako ima tko iskustvo vaginalnog poroda bebe na zadak u ovom rodilištu, neka napiše par riječi. Hvala!
Pa nisu baš tako rekli, ne bi ni spomenuli da nisam pitala. Namjerno sam pitala kakva je situacija, a sestra Valerija mi je rekla da je situacija loša jedino ako je baš velika gužva, ali inače imaju koliko-toliko. Međutim, ukoliko želimo, možemo donijeti i svoju robicu ( što sam ja i planirala)... Naravno, svakako je dobro tko može/želi pokloniti da to učini :)