Printable View
Angelina, ja mislim da tebe podsvjesno ubija to što živite s njegovim starcima, u mjestu u kojem se ne osjećaš sretna. A i on se iz u biti ponaša tako kako se ponaša jer ste kod njegovih, jer si ti došla k njemu.
Vjerujem da niste imali drugačije rješenje kad ste počinjali zajednički život, a sad to nije jednostavno preko noći promijeniti. Ali da se. Ima li kakve šanse da se odvojite od njegovih roditelja?
po njegovom ne po mome da...
ma imamo mi na katu sve svoje, ali djelimo ulaz i dvoriste...
i meni dovoljno da ih cujem, da mi ujutro u 6 svekrva vice psu pod prozorom, da cjepaju drva ujutro, da prolazim kraj njihovih vrata i naravno dijete odma hoce baki i dedi...
ja bi najradije da mozemo na mjesec dva otici nekamo na stan da vidimo kak cem ofunkcionirati dalje od njegovih i u gradu...(ili selu koje ima bar ducan)...
al on to ne zeli jer ako nebu islo ne bude se imao obraza vratiti starcima...
htjela bi da sa sigurnoscu mogu tvrditi da je problem u njegovima ali ne mogu...
da odemo, to bi bila jos rata kredita, samim time bi djeca morala u vrtic..znaci dodatni trosak a i ovako jedva da imamo...
da je meni normalna placa otisla bi bez razmisljanja...
prije je bila situacija da nemremo vrata na stepenice i bla bla...
i onda kad smo fakat htjeli otici, nasli kucu, on reda radi pozove starog da vidi (i dobro da je je jer je nasao nedostatke koje mi nismo vidjeli a znacajni su) i onda nas je daleko od mame zvao na razgovor i rekao da ce prepisati cetrtinu kuce na nas, da mozemo raditi sve i poseban ulaz...i ajde...ostali mi...i dalje mozemo sve osim kaj u dvoristu nema sanse nepraviti nesto kak bi ja htjela jer njima ne pase...prepisivanje kuce nema sanse jer se kao svekar raspitao i mjerenje bi kostalo kao da si kupimo kucu...
ma koma...da mi je znati...ali ne mogu znati dok ne probam...a sama probati ocito ne mogu...a on nece jer si ne moze priustiti...
meni uopce ne zvuci kao da bi selidba ista promijenila. ne bi joj opet pasala ulica u kojoj su, golubovi na terasi ili previse sunca u kuhinji... :-/
ono sto meni upada u oci je to sto si u stanju za svaku stvar nesto "zanovijetati"...
pa nije moguce da je sve bas tako - protiv tebe. pa i ta ribicija. isto bi "zvocala" da trenira mali nogomet i da triput tjedno ode na tri sata trenirat. i jos utakmice vikendima. ili da se bavi modelarstvom. mislis da ne bi?
ja bi tebi predlozila ovo: sjedni sama sa sobom i nadji jednu stvar koja ti moze izmamiti osmjeh na lice. jednu. pa nek je to stol u blagovaoni koji si ti birala i bas ti je super, nek je to miris nove kupke, nek je to osmjeh tvog djeteta. bilo sto. i onda sama sebi reci - eto, nije sve bas skroz crno. i nasmij se.
ja vjerujem da tebi fali - smijeha. sva si se ucahurila u dvoriste, babe tracerice, "nerazumne" svekrive, selendru...
kazes da ne mozes setat po selu zbog tog nekog gadnog psa. jel postoji mogucnost da zamolis vlasnike da ga vezu ili zatvore u dvoriste? ljubazno zamolis, kazes da te strah i da ne mozes od straha s djetetom po selu setat. bez ljutnje, bas zamolis. ako ne mozes ili ne rijesis problem na taj nacin - jel postoji mogucnost da iz svog dvorista izadjes, negdje na "straznju" stranu? pa da setas poljima, livadom? mora postojat neki nacin da izadjes iz tog dvorista...
jel imas auto? postoji li mogucnost da jednom-dva puta tjedno odes do obliznjeg grada? na dva-tri sata? ne moras nista pametnog tamo raditi, odi promijeniti klimu i setati se s djecom... odi posudit knjigu u knjiznicu... odi gledat izloge u glavnoj ulici...
i - nasmij se zeno, to ti je najpotrebnije. :-)
Mislim da nije toliko problem u svekijima, koliko u tome što im TM ne želi neke stvari reći. A to ćete vas dvoje morati riješiti između sebe. Govorim iz iskustva. Mi isto živimo u kući sa svekijima, isto tako imamo stan iznad njihovog. Svekrva nam se od samog početka miješala u život, ja sam joj je suprotstavljala, ali me nije doživljavala dok joj MM neke stvari nije rekao, tj dok joj se on nije suprotstavio i rekao da se prestane miješati. A do toga je došlo nakon jako puno razgovora između MM-a i mene (čak je došlo do toga da sam mu rekla da ja ovdje više ne mogu živjeti ako se nešto ne promijeni), tj kad je on stvarno shvatio što me i koliko muči. I sad je sve u redu.
Svekrva tu i tamo još nešto pokuša, ali se MM i ja zajednički s tim super nosimo. Pa me to toliko više ni ne živcira.
Pokušaj razgovarati s TM-om i na lijepi mu način reći što od njega očekuješ i kako bi htjela da živite.
I potpis na litalu.
pa to i mene brine da bi ja nasla nesto drugo kaj ce mi smetati...mozda i nebi...neznam...Citiraj:
litala prvotno napisa
da se bavi ovim cime si rekal ne bi ni bila s njim...nebi se udala za nekoga tko ima toliko obaveza (ili da radi na terenu...nema sanse)
a pas je zatvoren u dvoristu ali se dogodi da izadje pogotovo sad dok su radovi pa dok izlaze traktorom pas izadje i napada a oni mrtvo hladno reagiraju pa kaj se setas s djetetom...ako se muz boji tog psa (ne dok je sam nego dok je s djetetom) kako se tek onda bojim ja koja se bojim i dok sam sama svakog psa al na vecinu uzdahenm i prodjem...
i ovo sve pisem dok smo si ajmo reci ok jer se kao on trudi promjeniti...a danas sam fakat dobre volje...
ali draga, udala si se za covjeka za kojeg sama kazes da bi najradije svaki dan odlazio od kuce i u ribe... :-/ nego, ajd reci - zasto on i ne ode svaki dan? sto ga to ipak drzi doma? i - jesi li ti i pred njim glasno protiv te ribicije? protiv tih izlazaka i zasto?
zato jer zna da bi se naljutila i eventualno otisla
jesam...glasno sam protiv toga jer ne zelim da na meni bude kucanstvo i dijete dok on uziva
da sad nemamo dijete (djecu) dok ja imam tu ajmo reci prijatelje...onda bi mi bilo ok da ide i svaki dan jer bi ja imala drustvo...ali cijeli dan nekaj delati, brinuti se za dijete i onda da on ode a ja ostanem doma i dalje nedam...
al on je to znao i prije braka...ja se nisam promjenila...
ribiciju mu ne branim, nit mislim braniti...mislim da mu je nedjelja dopodne sasvim dovoljna ( prije druge trudnoce je i jedno popodne u tjednu isao)
i ne...nismo si bili nista bolji nego sad kad ide smanjeno
Draga, mnoge na ovom forumu dale bi desnu ruku za ovakvog muza.... Desnu ruku!Citiraj:
Angelina_2 prvotno napisa
Eh, sad... meni se i dalje cini da vi imate premalo toga sto radite zajedno i u cemu uzivate zajedno. Ne moze ti to nitko na forumu naci. To moras znati sama. I tm sam. Na njegovom mjestu i ja bih kidnula u ribiciju da me doma doceka zena koja grinda na njegove starce u cijoj kuci zivimo (bez obzira kako). Sorry, draga...
A ima tak puno stvari na kojima bi covjek imao biti zahvalan... Ja sam to shvatila uz dijete sa zdravstvenim problemima. I uz cinjenicu da su moja svekrva i moji roditelji podijelili brigu o nasoj djeci, koliko god su stari i ne zivimo u istom gradu. Dali su koliko su mogli. Ali morala sam NAUCITI ovo sto Stellita i litala kazu - cijeniti male stvari (jer zivot se sastoji od sitnica), prihvatiti ih kakve jesu, pa TEK ONDA gledati sto i kako dalje i bolje...
Ali takav stav donesu godine. Nadam se da cete oboje uspjeti prerasti svoje (trenutno) nezadovoljstvo i odluciti gdje zelite biti za 2, 3, 10 godina, pa povuci ZAJEDNO u tom smjeru. Sretno!
zasto ne odes s njim?
Meni je ovo tak čudno, kakva je perspektiva nekog para koji nikada nije bio zaljubljem, s djecom i bez njih...a opet voliš ga...:zbunj: ,mislim da je zaljubljenost jedna neizostavna fza u odnosu dvoje ljudi u vezi/braku...u zajedničkom sazrijevanju dvoje kao para...fakat ne znam, mozda je to totalno nevažno sad.Citiraj:
Angelina_2 prvotno napisa
na ribiciju mislis? nekad davno jesam...sad s djetetom to ne mogu jer ne bi ni sekunde uzivala nego bi jurcala i pazial da se ne zakaci na udicu, da ne padne u vodu...Citiraj:
litala prvotno napisa
peterlin...ne gunđam bas stalno i ne cim dodje doma...
evo sad ce uskoro doci, najesti se, preokrenut ocima kaj L ne spava, pitat jel hocu kavu, sjest za kom i piti kavu i na moje pricanje kak osmo proveli dan govoriti aha bez da me cuje kaj pricam jer mora prvo vidjeti kaj ima novo na ribickim forumima...
onda cemo ici setati pa ce gunđati sto L ne ide "uz nogu", pa cemo zavrsti kod njegove bake na drugom kraju sela koja ce me nazivcirati tracevima i pazi ovo pazi ono...al na nju samo udahem i ok jer je stara..., pa cemo ici natrag i najveca babetina ce izaci i dici mi tlak, pa cu se do doma skulirati i onda cu sresti svekrvu koja ce nuditi cokolade...ah...
kad gledam druge...nije tako strasno... a opet ima i puno ljepsih brakova...
a sveki...kad gledam susjedinu moja je predivna, ne mjesa se u zivot, ne dolazi...
ali eto...mene iz dana u dan pogotovo kad sam iscprljena izludjuje kaj ona nemre doci gore po unuka...a znam da bi al je njoj ispod casti dolaziti po njega nego ju ja trebam traziti po polju di je i prekidati u poslu i ostavlajti ga i doci natrag po njega jer ga ona nece vratiti...zivcira me to...
a od njega samo ocekujem da joj to kaze...da joj da do znanja kolik ose glupo ponasa...
al on to nece jer kaze da nece nista postici osim svađe i ne pricanja dva mjeseca
Iz moje perspektive ovo živciranje oko nedolaska bake po unuka izgleda u najmanju ruku bedasto, ali razumijem da ti se toliko toga nakupilo da te sad smeta SVE, i u tome vidim problem.
Angelina, nema veze da li gundjas... Ja to ne volim (moja mama je takva) jer to MENE uzrujava, sama sebi dizem tlak, a i drugima. Duplo se uzrujavam - kad razmisljam negativno i kad to drugima govorim. Pa sam daaavno odustala od toga jer su mi se neke veze raspale zbog takvih stavova (naucenih u roditeljskoj kuci). MENI je to pocelo smetati pa sam svjesno prestala.
Uostalom, sad je vjerojatno najpametnije posvetiti se djetetu i bebici koja stize, a sa svekrvom/bakom ce djeca vrlo brzo uspostaviti ravnotezu kako budu rasla. Moj mladji sin je baki (mojoj svekrvi) u glavu rekao neke stvari koje sam si ja mislila i nisam nikada izgovorila, jer sam mislila da ce je povrijediti i da to nije pametno. Ispalo je super, bolje nego sam si mislila... Dijete je saslusala i uvazila, a pitanje je da li bih ja to tako uspjesno rijesila.
Meni se cini da se i tm i ti gusite u toj sredini, ali da TRENUTNO ne vidite brz i jednostavan izlaz. Polaaaako, doci ce vrijeme i za to. Sad definitivno nije trenutak za promjene, ali planirati i razmisljati mozes i sada. Neki to zovu "sanjarenje". Neki snovi se i ostvare.
S druge strane, ako u tom mjestu gdje zivite nema skole, vjerojatno cete se tm i ti sloziti da bi zbog djece (i zbog vas) bilo bolje zivjeti negdje drugdje. Nikad ne znas... ne mora to biti tako nedohvatljivo kako izgleda. To nek ti bude "svijetla tocka". Bit ce bolje! :love2:
ako s jedne strane imas mogucnost potencijalne svadje i dvomjesecnog nekomuniciranja koje u konacnici nista nece promijeniti, osim sto ce "zasoliti" odnose svih vas, a s druge mogucnost da se ti malo prilagodis i prihvatis te "glupe" nacine, zasto ti stalno biras ovo prvo?
je li vrijedno toga? nije li jednostavnije da - u tom konkretnom "glupom" nacinu preuzimanja i vracanja djeteta - ti jednostavno uzmes dijete za ruku i odvedes ga baki, a kad treba po njega, odes, zahvalis baki, uzmes ga za ruku i vratis doma?
ja točno kužim što te živcira. i ja bih se živcirala isto :mrgreen:
kao prvo, s ovim se slažem:
Sa s ovim se definitivno ne slažem:Citiraj:
druge strane, ako u tom mjestu gdje zivite nema skole, vjerojatno cete se tm i ti sloziti da bi zbog djece (i zbog vas) bilo bolje zivjeti negdje drugdje. Nikad ne znas... ne mora to biti tako nedohvatljivo kako izgleda. To nek ti bude "svijetla tocka". Bit ce bolje
ja mislim da je definitivno SAD trenutak za promjene, jer kad dođe još jedna beba, još više ćeš bit živčana i iscrpljena.Citiraj:
Polaaaako, doci ce vrijeme i za to. Sad definitivno nije trenutak za promjene, ali planirati i razmisljati mozes i sada. Neki to zovu "sanjarenje". Neki snovi se i ostvare
a promjena ne mora biti velika. može biti i samo u promjenu njegovog stava. pa kad si ti već u toj kući koju mrziš, u selendri koju ne podnosiš, pa onda on može hebemu sve, doć ti i izmasirat te noge bez okretanja očima. i nek se nečega odrekne, da tebi napravi bolji i ljepši život.
pa nisi ti po prirodi mrzovoljna. ja mislim da bi ti bila zadovoljnija da on samo malo pokaže razumijevanja, da se zezate kad ste skupa, da vam je lijepo. da jedan dan preskoči forum i odete svi zajedno uz rijeku, da ti čitaš novine dok on pazi na dijete i igra se s njim, da jedan dan ta baka dođe po dijete. pa imaš i ti pravo na svoje mušice.
svakako, ti moraš naći svoje vrijeme za sebe. nek uzme L i ode sam kod bake, a ti odi - ne znam, negdje. sad još malo dok možeš :mrgreen:
a ono što mi je kod tebe čudno, to je ovo - mislim, nemoj se ljutit, ali prvi put čujem da netko ima ovako posložene kriterije za brak:
Citiraj:
da se bavi ovim cime si rekal ne bi ni bila s njim...nebi se udala za nekoga tko ima toliko obaveza (ili da radi na terenu...nema sanse)
Citiraj:
ja sam prvenstveno trazila osobu koja nije luda za sportom, koja se ne opija i pomaze u kucanstvu
Da se i ja ubacim...
Slažem se s Peterlin. Pretpostavljam da si sad malo nervozna i zbog hormona, bar sam ja bila u trudnoći.
Shvaćam da ne voliš to selo, ali pokušaj naći nešto zanimljivo da se zabaviš s djetetom, daleko od tračeva i pasa. Po tom pitanju mogućnosti su ti veće nego u gradu. Nema dućana, ok! Manje para ćeš potrošit na one dnevne odlaske po kruh i xy stvari. Kupiš zalihu onog što ti treba i super. Sigurno nije baš sve tako crno, samo si ljuta pa ti se čini.
Ako imaš auto, odlično! Kad on ima svoj tren ti si uzmi svoj, još si nađete neki zajednički i eto pomaka.
Sveki? Vjeruj ja bih nekad voljela da je moja bliže da makar nekad uskoči s čuvanjem, bilo bi ti poprilično teško i da si sama.
Jednog dana će se pružit prilika da odselite, no hoće li to umanjiti njegovu ljubav prema ribolovu?
Sudeći po ovim kvalitetama koje i sama vidiš da TM ima, živi kraj mame a voljan ti je pomoći po kući - hej to je super! Kolike bi se svekrve tu umiješale ne bi li se to promijenilo...
Očito si jako nezadovoljna ali mislim da je to ipak prolazno, možda malo besparica, pa strah od hendlanja dvoje djece, pa ribolov...
Jednom prilikom mi je netko rekao kako muškarci imaju membranu u uhu i jednostavno ne čuju kad im mi žene pričamo. Ima tu nešto... Nemoj me krivo shvatiti ali ako mu stalno nešto zvocaš, ne sluša te. Bi li ti slušala da je situacija obratna?
Da se razumijemo, ni ja ne šutim MM, ali vidim da je često manje više.
Mislim da je u životu puno toga stvar dogovora. U svemu. supružnika, kolega, prijatelja. pa tako u ovom primjeru Angie i tebe i svekrve. Unaprijed joj nagovjesti to čuvanje unuka. da ju ne tražiš kako veliš po poljima i inim mjestima. Ono "bi li bio problem da maleni sutra malo dođe k vama, ujutro?" i lijepo se pokušaš dogovooriti. Svekrva naravno želi da i ona ima neku vrijednost u svemu tome. Kao baka i osoba. Znam..ima teških žena..no probaj poći od sebe..sutradan će tvoje dijete dovesti ljubav svog života kojoj ćeš ti biti svekrva. Pokušaj razmisliti kako bi reagirala. Meni je moja rekla da se ona neće nametati ali kad ju trebamo neka samo viknemo. :-) I super se slažemo...ako ju trebam nazovem (mi ne živimo u istom kućanstvu) i ona isplanira sve tako da je podređeno nama. Ali meni je jasno da i ona ima svoj život i planove pa unaprijed najavim. Možda da pokušaša tako...i nastoj zatomiti nekada nešto što bi baš rekla. Ono u stilu bart simpsona..reci u sebi to al ne naglas. :-)
Možda "žeguljanje" na svaku nije baš dobro. Zamisli da tebi netko non stop tak visi na glavi..za svaku stvar...i ti bi zacijelo otišla s kumicama perje brojati samo da se makneš...:-)
mozda je problem jer je moja mama cista suprotnost, jedva ceka da ga vidi, cuva, tjera nas da izadjemo van...a njegovi...nedaj boze da pomislimo izaci i njih traziti da cuvaju dijete dok se mi provodimo...
a sveki...nakon proslog petak nema sanse da ju ista pitam...radije cu platiti nekoga ili naci bilo kakvo rjesenje da se ne moram osjecati ko govno akj ju nekaj tako jednostavn otrazim...
(nije tema osvekrvama ali je dio problema)...prosli utorak dodjem kulturno dolje i pitam jel u petak od cca 8 do max pol 2 slobodna na sta je ona preokrenula ocima i rekla ak ne bum okretala sjeno jesam...i suti...ja pitam ok, a kak bum znala jel budete ili ne,...ona opet okrene ocima i cmokce...i onda se umjesa svekar al kad sam joj pogledala bljutavu facu rekla sam ne treba pitat kumu i otisla, na sta su oni vikali zamnom da ne treba nikoga traziti (da nebi slucajno netko rekao kako je ona doma a drugi cuvaju)...i onda je svekar zvao muza da mu kaze da bude on doma cuval...al sam rekla nema sanse,,,vec sam dogovorila...i od tad ona ko neko deriste mene izbjegava...tipa krene van iz sobe i skuzi da ja silazim i brzo zatvori vrata i koza ne kuzi da su vrata staklena da ju vidim...i cim izadjem iz kuce ona nastavi svojim putem...
i sad u petak trebam na kontrolu al sam rekla da cu ga radije voditi sa sobom pa dok sam unutra da ga pripazi sestra nego da nju moram moliti...
i ne smatram da sam tu nagla...da je rekla bilo kaj...tipa neznam, planirali smo pa ako nebudem a ovisi o tome i tome, il ida me pitala jel mogu u koje drugo vrijeme ili bilo kaj ljudski a ne to frkanje i fucanje
i tu je muzeva uloga bial da je rekel tati ok dobro...na kaj smo se onda i nas dvoje posvađali i onda je zvao tatu da kaze da ne treba...nedaj boze da se posvađaju...
da sam dalje...znam da bi mi falilo to kaj se tu samo spustim dok trebam, da bi mi falilo cuvanje dok radim bez da moram dijete buditi za vrtic...
ja znam da sam ja komplicirana i da JA moram prihvacati neke stvari kakve jesu ali jednostavno neznam kako...
i znam da imam u biti predivnog muza (kad gledam druge...susjed koji je cijeli dan na poslu, kad nije kvoca zeni za svakog pauka kojeg vidi, za svako zrno prasine, u dvije godien nije ni jednom presvukao dijete, zenu budi u 4 ujutro da mu skuha kavu jer je njemu to problem napraviti)...al opet mi fali ono nesto...trenutno je on u fazi mjenjanja pa je koliko toliko ok iako je uvijek u pravu, na svaku moju ima kaj za reci...eno ga...sad spava i nek spava, spava ii luka, ja sivuckam...al ce se probuditi i biti gunđalo jer je takav uvijek kad se probudi i shebat ce meni dan...
vjerujem da ce biti bolje kad L bude dovoljno velik i ozbiljan da moze s njim na ribiciju...al mene ce opet muciti to umjesto da uzivam sa kcerkicom sto ce me sveki zivcirati...
dok sam zivjela s mamom sam cijeli dan pjevala i plesala ali to tu ne mogu jer bi ja pojacala radio i upalila mikrofon a ne smijem jer njima smeta sta ce ljudi u selu reci...
cvijetak je dobro napisala jedan dio...dok nisam bila trudna sam isla dva dana u tjednu do grada, al je to bilo u ime ribicije dva dana...
neki dan je rekao da je skuzio kaj ce ga veseliti...a to je kalendar sa 700 i nekaj dana i onda bude kao u vojsi krizal dane jer sam mu ja rekla da kad Petra bude 2 godine da ce moci cesce na ribiciju jer cu ja imati manje brige...
mozda ne zvuci tako...ali ja volim sto on ima tu ljubav prema ribolovu, i meni je bilo lijepo pecati dok sam isla s njim...ali me ubija to kaj mu je to na prvom mjestu...
nije on kriv kaj ja nemam zanimaciju...
opet...da smo negjde mozda bi ja radila nesto u vrtu, mozda bi uzivala sjediti u dvoristu i piti kavu, al to mi je sve mozda...
al da dobijem sad posao (sto necu) s makar 4000 sigurne place otisla bih iz ovih stopa...
ja ti samo mogu reći, draga nije ti uopće lako niti za zaviditi.
čini mi se da si ovak moderna, mlada žena, a živiš u biti u sredini gdje se uopće ne uklapaš. i mislim da nije stvar u tebi, već jednostvano nekompatibilnosti tebe i sredine. joj to kaj će selo reći, pa slaganje faca, pa te seoske začkuljice i igrice, sitne pakosti, mah...koma...
jbg kad čovjek razmisli da je život samo jedan i nakon toga fajrunt, pitaš se s pravom jel sve toga vrijedno i život provesti kao u nekom vakumu koji prijeti da će svaki tren eksplodirati.
nema nikakav pametan savjet, samo eto mogu te razumjeti, tebe i tvoje dileme iako nisam bila niti približno sličnoj situaciji, ali podsjetila si me malo na Kolarovu "Brezu".
želim ti sve najbolje i sretno !
A gdje si živjela prije udaje?
u pozegi u zgradi 5 minuta do centra
Draga Angelina_2, meni se čini da tebi u životu prvenstveno nedostaje sadržaj koji bi te iskreno veselio, nešto što bi te ispunilo pozitivnom energijom. Kao u začaranom si krugu i pravi problemi nisu u TM-u, pa čak ni njegovima, već u tome što nemaš neki hobi, niti društveni život, ništa od tih malih, ali za život jako bitnih stvari. Stalno prigovaranje jako zamara i može više štetiti nego pomoći. Znam to, jer i sama sam sklona prigovarati mužu koji, na svu sreću, zna i sam kako su ti moji prigovori bez stvarnog temelja i samo posljedica toga što se ponekad nađem u nekom lošem raspoloženju, za koje nema nekog objektivnog razloga. On to tako dobro podnosi, samo mi kaže, draga, ti si osvojila jack-pot, vidi me kako sam dobar, ne pušim, ne pijem, ne kockam, obožavam tebe i djecu... itd. I sve okrene na zafrkanciju i meni izbije svaku želju i volju za daljnjim prigovaranjem. Imam muža i život za koji bi, kako netko kaže, mnogo njih dalo desnu ruku, a opet prigovaram. To je jednostavno jače od mene, ali ipak, svjesna sam da razlozi nisu niti u njemu niti u objektivnim okolnostima, već u mojoj naravi i vječitom nezadovoljstvu, toj tako zamornoj sklonosti kritizirati i nalaziti negativnosti u svemu. U tvojoj bih situaciji sigurno već zaglavila u teškoj depresiji. Ne mogu se zamisliti u tako maloj sredini, bez posla (odnosno nekih stalnih obveza i osjećaja da nešto konstruktivno radim), prijatelja i svega onoga što uzimam zdravo za gotovo sve dok ne vidim kako se ljudi bore u životu i dok me ne pogodi nečija sudbina i onda se sama sebi činim nezahvalnom i oholom. Kažeš da je TM u nekoj fazi promjene, a što je s tobom? Jesi li ti razmišljala da se promijeniš, npr. ipak odlučiš uključiti se u taj ribolov (s djetetom, zašto ne, ne moraš držati štap u ruci, dok TM lovi, ti se šetkaj okolo s djetetom, bolje i to nego da se kući grizeš i zamjeraš mu to vrijeme koje on provodi tamo). Ili ćeš se na neki način morati prilagoditi (i promijeniti) ili promijeniti sredinu, jer ovako kako sam ja doživjela tvoju situaciju, stvari mogu vremenom postajati samo sve gore.
ne mogu na ribolov...prvo nisam mogla jer je bio mali, sad kad je ajmo reci veci ne mgou jer sam trudna i nemogu ga nosati i trcati za njim, a zatim ce biti on i jos jedno dijete pa opet necu moci...
fali mi nekaj...to znam...ali jedino kaj me veseli je pjevanje a to ne mogu (ne smijem)...vec sam zaboravila sve pjesme koje sam znala...sad dobro moram slusati da bi se sjetila o cemu je pjesma...a nema koju nisam znala...
setnja po gradu...s L. nemoguce jer moram opet trckarati za njim sto ne mogu, muz ne voli hodati po gradu...(ipak je seosko dijete)...
evo gle sad...do proslog tjedna je L 2x tj isao u igraonicu i muz i ja smo imali sat vremena za sebe...to je bilo ili shopping u kojem se opet svađamo jer ja sve gledam a on bi protutnjao, ili kava di oboje sjedimo i pricamo ili o djetetu, ili o kuci ili o starcima i svaka tema zavrsi prepucavanjem i ljutnjom...
problem je i to sto smo skrzo razliciti...ne volimo iste filmove, ja ne volim citati, ne volimo istu glazbu...tako da ni na tim poljima nemamo o cemu...
i da...ja se trudim presutjeti dok me nazivciraju...
sad je dolje s L i to mi smeta jer ga je stari zvao da ga treba a to je kao isprika da vidi L....i mene sad smeta sto nije dosao gore ako ga treba...
uglavnom...opet ce dati novce za nesto sto se tice kuce...a ja sam uvjerena da ako ne sad, ako ne za godinu da cemo za maximalno 5 otici odavde i svakim ulaganjem nam sve vise i vise novca propada...
Nezadovoljna si životom i tu čini mi se leži najvieči problem.
A iskreno, dok te čitam pitam se zašto si se uopće udavala za njega?
Zato jer je bilo vrijeme, jer on ne voli sport, jer hoće odnjeti smeće...? Totalno krivi razlozi. Sve je to super, ali nedovoljno ako nekoga ne voliš.
Jer ako nekoga ne voliš ni dok ste u vezi, što misliš kako sve to može funkcionirati jednog dana kada krenu problemi (kojih ruku na srce u vezi gdje dvoje ne žive skupa nema), kada dođu djeca. I tak dalje...
angelina ti sebi definitivno moraš nekakav hobi naći, to će te spasiti.
imaš li u blizini nekakav zbor, kult. umj. društvo ili nešto slično, toga obično po selima ima, a i družit ćeš se s ljudima što je očito najvažnije u tvom slučaju.
a što se tiče ribičije, sve se to da posložiti.
malo se moraš strpiti dok djeca porastu, pa će nekada on sam s njima tamo da se ti odmoriš, nekada svi zajedno, pa frendovi pa malo roštiljanja...
tako je kod naših frendova i funkcionira super.
i ono što je ključno - morate se maknuti od njegovih.
sve se može kada postoji volja.
Hmmm...ajme šta će biti nedolično ali...stvarno Angelina_2 a zašto si se udala za svog muža? Ta mora biti neki dobar razlog...znamo one tipa udala se da ode iz malog mjesta (kod vas je obrnuto), udala se zbog novaca( i ovaj otpada), udala se zbog trudnoće (i ovaj pretpostavljam otpada), udala se u prkos roditeljima (imate navodno super odnos pa ni ovaj ne bi bio), udala se jer ima teški fizički dfekt pa ju okolina natjerala (ma ni ovaj nije)..itd...
Kaj god da je...izgleda kao da je puna problematika nezadovoljstva i tebi je sve gore i gore. jedno nezadovoljstvo dovodi do još većeg....ajoj...
Iskreno nadam se da ćeš naći neko pametno rješenje...Ja iskreno nemam pametan savjet. Govorim iz sasvim drugačije pozicije i iskreno ne mogu se staviti u tvoj položaj koliko god pokušavala....
:-(
mogu samo reći sretno!
Ako nekog voliš, nakon što zajednički riješite nastale probleme, iz toga izlazite još jači i povezaniji i kao da se na neki način još i više volite jer ste zajedno uspjeli riješiti nešto.
Puno ljudi se nakon rošenja djeteta rastaju. Jer je to jako velika promjena u životu, jer se svašta mijenja i uopće se ne znaju nositi s time.
Partneri bi trebali biti tolerantni, pomagati si i biti potpora.
Naravno da svi imamo neke svoje žute minute, nekad nas naživcira nešto kod ovog drugog i obratno. I to je ljudski. Nekad se ljudi ne slažu oko svega i to je normalno. Ali ako se ljudi vole, stvarno vole i poštuju jedno drugo ne bi trebali imati problema u vezi. A kamoli razmišljati o razvodu.
A da li si ti Angelina znala gdje ideš kad se udaš?
ma jesam...i nije mi toliki problem biti na selu koliko mi je problem u ovom selu...najblize nesto mi je 13km a ja sam uzasno sramezljiva pa mi i to odpada...htjela bi recim ona folklor jer sam prije isal i to mi je bilo fantasticno ali ja se ne mogu prisiliti i doci u neki KUD onak ja dosla...oni se svi znaju i onda banem ja...jednostavno se ne mogu prislitit...ok...sad jos neko vrijeme necu ni moci ali nemrem..
stellita...neznam...jednostavno neznam...mozda ljubav, al da je to se valjda nebi pitala dali je nego bi znala da je...vjerojatno jer sam se htjela udati, imati dijete a on je bio dobar kandidat...mozda ne vjeruje mu neku wow ljubav...
mozda i s moje i njegove strane nismo htjeli prekinuti, ja jer sam prije njega prekinula vezu od god i pol di je mama upoznala decka i bilo je gorvora o buducnosti pa nisam htjela opet prekidati ajmo reci zbog nje..., on mozda nije htio iz principa da dokaze starcima i ostalima da se moze jer smo godinu i pol imali vezu na daljinu (druzenja preko vikenda)
Koliko ste dugo u braku?Citiraj:
Angelina_2 prvotno napisa
Koliko imate godina (ako nije tajna)?
Ovo boldano gore...ne znam, iskreno draga ovi razlozi nemaju veze s ljubavlju.
Dvije osobe koje se ne vole ne mogu zivjeti kao muz i zena, nema sanse.
Mozda bi neko vrijeme i funkcioniralo, ali kad tad dolazi do ovoga sto se vama desava.
Tebi sve smeta...on bjezi...ti bi da se on mjenja...on zeli svima ugoditi...
Draga moja, ako nastavite tako izgorit cete oboje :unsure:
5 godina braka, 7 godina zajedno, ja 27, on 29
i ovo drugo boldano to je sve mozda...to je ono sto ni sama ne znam...koji je razlog
Citiraj:
Angelina_2 prvotno napisa
Smijem pitati zašto ste se vjenčali tako mladi?(Vidim da u potpisu stoji puno mlađe dijete)
Tvoj muž je tad imao samo 24 godine!?
Nije da i puno "zreliji" imaju problema kasnije u braku i životnim obavezama,no čitala sam te od početka i nekako ne mogu povezati.
Vjenčali ste se ful mladi,a niste bili čak ni zaljubljeni:zbunj:
Ili su vas roditelji natjerali da "dugo ne hodate"?
Jel brak bio svojevrstan bijeg od nečeg drugog u vašim životima?
Uffff, sad smo već zabrazdili u psihoterapiju. Nije zapravo ni to loše, jer treba si čovjek postaviti i ta pitanja, samo je bitno da ne skrene s pravca.
I Angelina i njezin zakoniti moraju znati SVAKI ZA SEBE što žele, pa onda vidjeti koliko toga ima zajedničkog, oko čega sve mogu napraviti kompromis (jer glupo je tvrdoglavo inzistirati na svome i ni ne saslušati drugu stranu) i onda sagledati kako bi do toga došli.
Sad nema smisla postavljati pitanja zašto su se mladi vjenčali - tu se ništa ne može promijeniti. Vjenčani su, imaju dijete, uskoro i drugo... žive kako žive. To je polazna točka. Dalje trebaju vidjeti što i kako žele, što i kako bi se dalo, pa redom... Htjeli su to, htjeli su djecu i sad ih imaju. Da li su baš tako zamišljali svoj bračni život - to je drugo pitanje. I treba često puno hrabrosti da nazoveš stvari pravim imenom, da sagledaš što se može, što se ne može, što možeš pregristi, kako se možeš prilagoditi itd. NE možeš mijenjati druge osobe i njihove stavove, samo svoje. Često treba spustiti kriterije (privremeno, pa čak i trajno) jer inače sam sebe osudiš na vječno nezadovoljstvo. Ja to SEBI ne bih napravila. I baš bi me bilo briga i za svekrvu i za selo.... S druge strane, ne možeš očekivati od muža/žene, djece, mame ili nekoga da ti riješi tvoje probleme i da te učini zadovoljnom osobom. To isto mora pronaći svak za sebe (joj, dosadna sam ko uš, stalno istu kozu derem).
Nema drugih mogućnosti i nema dalje. Jednostavnim riječima - ako nema rješenja koje bi dugoročno bilo dobro za sve, brate mili, treba to nazvati pravim imenom i vidjeti što dalje - promijeniti se ili razići. Dva izlaza uvijek postoje. Trećeg nema.
Nije samo diplomacija umijeće mogućega, ŽIVOT je umijeće mogućega.
Točno, Peterlin, sad su vjenčani tu gdje jesu,imaju dijete i drugo na putu.
No, da bi promijenili situaciju između sebe treba prvo sam sa sobom biti na čistu oko nekih stvari,zar ne?
Tebi nije čudno da se mladi idu vjenčati, a da nisu zaljubljeni i da cura nije trudna i da ženik ima samo 24 godine? Meni je to jako neobično.
Čini mi se da ima puno materijala po kojima njih dvoje moraju dublje kopati.
Ne pričam napamet, nažalost.
Paaa nije mi čudno. Gle, ona kaže da je jako stidljiva, on je iz malog mjesta i nije mu preostalo drugo nego tražiti curu malo dalje od doma... Oboje su imali razloga. Nisu im čak ni loši - željeli su nešto bolje nego što su do tada imali. ALI nisu računali s nekim momentima (prilagođavanje na sredinu, problemi) koje SVAKOGA od nas mogu snaći u bilo kom trenutku života. Lude strasti ljude često "zapeljaju" i u veća govna. Ovo mi se ne čini nikakvom nerješivom situacijom, samo normalnim sazrijevanjem ljudi te dobi. Ja sam u dobi od 23 godine počela raditi. To je isto tako dobra dob za neke odluke u životu kao i bilo koja druga dob. Zašto ne? Neki se odlučuju studirati, neki raditi, neki zasnovati obitelj. I u svemu navedenom mogu se pojaviti problemi, a to se i događa. Život nije staza posuta ružinim laticama. Ja mislim da iako nitko ne dobije breme teže od onoga što može nositi, zajedno je često lakše. Ako odlučimo ići u istom smjeru. Jer brak je kao zaprega - nekamo se dođe samo ako oba konja vuku u istu stranu. Ako vuku svaki na svoju, to ne valja.Citiraj:
rosa prvotno napisa
Slažem se, no baš bih voljela da Angelina odgovori na moje pitanje, ako želi, naravno.
Angelina...puno je tu problema, nerješenih stvari iz prošlosti, nekih možda i kompleksa. Puno za raditi rekli bi. Pitanje je samo želite li poraditi na svemu tome ili ste već odustali? Mladost, starost, brak? Ma ...iz osobnog iskustva. Udala sam se mlada nakon godina hodanja. Bila sam zaljubljena i svakim danom sam još zaljubljenija u svog muža. Nisam vjerovala da je to moguće ali izgleda da jest kada dvoje ljudi grade život kroz ljubav, razumijevanje i dogovor. Imamo 4 djece. jako puno posla i stresa ali..da ga ne volim bilo bi mi jako teško to sve izdržati. Kada bi mi danas netko rekao da se ženi s našim godinama rekla bi : ma daj nemoj još mladi ste. Ali mi smo se voljeli (volimo se i danas), bio je to normalan slijed našeg života i uvijek bi ponovila isto.
rekla sam Angelini da mi je teško nešto pametno savjetovati jer teško se mogu postaviti u poziciju da bi npr. uopće bila u nekoj vezi a da se ne volimo a kamoli u braku. Uključujem da sam osoba koja se ne bi udavala radi novca ili slično. Drugo dijete vam je na putu. Još veća obveza. Sagorjet ćete ako tako nastavite, pogotovo ti. Moraš nešto rješiti sebe i svoje djece radi. Nadam se da ćeš naći svoj mir koji ti izgleda jako treba.
rosa...nije problem odgovoriti...vjencali smo se jer smo htjeli...(bar ja)...on mozda nebi jos da nismo bili udaljeni toliko...ma bilo je onda vise osjecaja nego sad...on je bio puno ajmo reci zavodljiviji jer me htio dobiti...kad je dobio (brakom) to je splasnulo...ali nikad ni s moje ni njegove strane nije bil oonih titraja, lupanja srca, znojenja...
on je tio kojem je onak...hm zenska...pa kaj...hm sisa...pa kaj gledam ju svaki dan...njemu je sve ono sto je meni bitno (zapaljiva skorpionka) onak...na 5 mjestu u zivotu...
ma volim ja njega onak...ma volim ali pitam se jel to ta ljubav, jel postoje uopce razlicite vrste ljubavi...
netko mi jetu rekao da se muza voli kak i mamu i dijete...po tome ga volim...ali neznam jel to to i dali je to dovoljno...
a valjda je kad se zelim potruditi da uspijemo...