Gdje boli neplodnost?

kika222, sve su to normalni osjećaji, nisam osjećala zavist, ali tugu i nemoć svakako, ja godinu za godinom po bolnici i intenzivnoj, a sve kolegice zaredom trudne, mjesec-dva kućne radinosti i bingo, to bi tako svima trebalo biti, ali takve su nam karte podijeljene i moramo s njima odigrati partiju najbolje što možemo...

mury, cvjet, crvenkapice, razumijem tugu kada nakon plsića, velike bete i svega lijepoga ostanu samo krhotine i kada se osjećaš kao da doslovno imaš rupu na srcu i kameni blok na prsima i čini ti se da suze nikada neće presahnuti...ali hoće, ne zaboravimo, ali idemo dalje jer moramo i borimo se kako znamo i umijemo...

sara10, sigurna sam da ćete uspjeti na svome putu, znam da poklekneš nakon uzastopnih neuspjeha, ali dok te želja gura naprijed, vrijedno je suza i truda, ma kako na koncu ispalo...

Dodirko, baš me rastužio tvoj post, posebno onaj dio gdje te ne razumiju oni koji smatraju da trebaš biti sretna što si živa...pa naravno da jesi, ali to ne znači da te ne smije boliti ona rana koja golim okim nije vidljiva...zar je taj papir u ladici bijela zastava ili ima šanse da bude podstreh za jedan novi početak?

Cure, grlim Vas sve, barem virtualno :love2:

Citiraj:

---

jojo prvotno napisa

ne znam šta je gore - nikad ne vidit taj + ili ga vidit pa da se ugasi. cvijete, stvarno mi je žao:-(

---

gore je vidjeti + pa se on ugasi... ovako, nema ga i ideš dalje, a kad je tu pa nestane ...boli...jako boli

cure drage,
svaki put kad vas čitam na rubu sam suza.

tako bih voljela kad bi svaka od vas osjetila sreću majčinstva.

Boli....
Vratila sam se s maturalne sad, brdo bivsih ucenika mi je postavilo isto pitanje... A da ne pricam kako sam se osjecala dok su ex kolegice pricale o svojim malenima :-(
Saljem hug svima, danas je moj los dan.

bubi :love2:

Bubekica :love2:..i ostale cure sa ove teme :love2:

uf bubi znam kako ti je zato sam ja takve skupove uvijek izbjegavala jer mi je muka bilo od toga...
dodirko, mury, crvenkapice, cvjet puno ste toga prošle lošeg i tužnog šaljem vam svima jedan veliki zagrljaj:love2:

bubekica ja sam lani na ljeto imala godšnjicu,ušli smo u učionicu nas dvadesetak a profesorica je imala imenik u rukama i prozivala jednog po jednog,sreča u nesreči što sam ja zadnja u imeniku pa sam imala vremena da se pripremim dok su oni nabrajali svoje uspjehe,pošto sam ja iz jednog malog mjesta na otoku svi se međusobno jako dobro poznajemo i znamo sve jedni o drugima,ja sam se digla na noge rekla ja sam imenom i prezimenom,radim ,udana al još nemamo bebu svi su stali jer svi znaju sve pa gledaju ja šutim pa nastavim al imat čemo trudimo se dat če i nama Bog tu sreču šta vi sad več imate a neznate cijenit.al ja nisam tužna jer znam da ču uspjet i nebojim se i rekla to je to i sjela.Svi su ostali u čudu na javnom priznanju a ja sretna i tužna istovremeno,sretna što smo to sad razriješili a tužna jer sam lagala naravno da se bojim,bojim se jako...

cvjet, bubi :love2:

Citiraj:

---

amyx prvotno napisa

gore je vidjeti + pa se on ugasi... ovako, nema ga i ideš dalje, a kad je tu pa nestane ...boli...jako boli

---

da gore je 10000x ,
ili cuti srce koje kasnije prestane kucati :(
, osjetiti lupkanje u trbuhu kojeg kasnije vise nema :( ,
porodit se a bebe nigdje :(
...nedaj nedaj Boze nikome !!!:cry:

nikakva utjeha nije ta "ostala si jednom trudna opet ces "...ja eto jesam opet ali bol i tuga od prije ne prestaje ,
jos ako se to ponovi kao kod mene , bol je 1000x veca i pitam se odakle covjeku tolika snaga da to moze izdrzati

Citiraj:

---

crvenkapica77 prvotno napisa

da gore je 10000x ,
ili cuti srce koje kasnije prestane kucati :(
, osjetiti lupkanje u trbuhu kojeg kasnije vise nema :( ,
porodit se a bebe nigdje :(
...nedaj nedaj Boze nikome !!!:cry:

nikakva utjeha nije ta "ostala si jednom trudna opet ces "...ja eto jesam opet ali bol i tuga od prije ne prestaje ,
jos ako se to ponovi kao kod mene , bol je 1000x veca i pitam se odakle covjeku tolika snaga da to moze izdrzati

---

crvenkapice :love2::

"ostala si jednom trudna opet ćeš " naslušala sam se te rečenice u ovih 5 mj. i previše,zar ne shvaćaju da to nije tako jednostavno!! :cry:

cure drage tako mi je žao šta ste morale toliku tugu i bol osjetit,mislim na vas i suosjećam i nadam se da će te sve uskoro postat sretne!

Citiraj:

---

crvenkapica77 prvotno napisa

da gore je 10000x ,
ili cuti srce koje kasnije prestane kucati :(
, osjetiti lupkanje u trbuhu kojeg kasnije vise nema :( ,
porodit se a bebe nigdje :(
...nedaj nedaj Boze nikome !!!:cry:

nikakva utjeha nije ta "ostala si jednom trudna opet ces "...ja eto jesam opet ali bol i tuga od prije ne prestaje ,
jos ako se to ponovi kao kod mene , bol je 1000x veca i pitam se odakle covjeku tolika snaga da to moze izdrzati

---

xxxxxx....sve potpisujem :cry:

joj cure moje :love2:
srce mi puca kad vas citam

evo ga,
boli, užasno boli..
boli kad čitam vaše postove..
boli danas kad me tužno gledaju..
boli jučer kad me u novom hladnom hodniku nove bolnice uhvati panika...i malo poslije ogromna tuga....
boli od zadnjeg neuspjelog pokušaja, i onih prije..
tužno je, pretužno da bi bilo istinito, a ipak je istinito..
i da nema vas divnih, hrabrih žena...bila bi sama s mm u našoj boli..
hvala vam svima!!! :-*

Kameleon draga :love2:

Kameleon :love2:

Cure ja se vama divim...Nisam ni znala da čovjek može u sebi imati toliko snage...
Izdržite i nadam se da će vas Bog nagradit za sve muke koje ste prošle i prolazite...:love2::love2:

Citiraj:

---

splicanka30 prvotno napisa

Cure ja se vama divim...Nisam ni znala da čovjek može u sebi imati toliko snage...
Izdržite i nadam se da će vas Bog nagradit za sve muke koje ste prošle i prolazite...:love2::love2:

---

da snage... dovedeš se u fazu kad na trenutke ne osjećaš apsolutno ništa, ništa te ne dira, nikakve vijesti o drugim trudnoćama, druge bebice, kolica....a u sljedećem trnutku se slomiš, zatvoriš se u sobu, ma šta u sobu, u ormar..... i najradije bi vrištala! skupiš snage ( a da neznaš više ni odakle ti), izađeš, nastaviš dalje jer viruješ da ti samo još malo fali da uspiješ.

Citiraj:

---

jojo prvotno napisa

da snage... dovedeš se u fazu kad na trenutke ne osjećaš apsolutno ništa, ništa te ne dira, nikakve vijesti o drugim trudnoćama, druge bebice, kolica....a u sljedećem trnutku se slomiš, zatvoriš se u sobu, ma šta u sobu, u ormar..... i najradije bi vrištala! skupiš snage ( a da neznaš više ni odakle ti), izađeš, nastaviš dalje jer viruješ da ti samo još malo fali da uspiješ.

---

Veliki potpis na ovo!

jojo potpuno se tako ja osječam al baš tako,na tren me ništa nemože pogoditi al baš ništa,nekakav čudni osječaj koda sam bezosječajna a na tren me sve slomi al sve svaki vaš post mi lomi srce sva vaša tuga i moja je,al najčudnije je što nema suza nema ih nikud ja koja sam preosječajna koja plače za svim nije pustila suzu več dvadeset dana al suzicu...al zato srce boli neizmjerno....

http://vimeo.com/11214833

Sva su mi ta What if... poznata pitanja:-(

U isto vrijeme..tuga,sućut s tim ljudima.I misao-to je to,to su ta pitanja...What IF?

cure, bitan je kraj filmica.

Citiraj:

---

bubekica prvotno napisa

cure, bitan je kraj filmica.

---

Sjajan film. Hvala bubek.

Pogledala filmić. Da, to je to.

citam vas i tesko mi je. nakon 2 godine pokusavanja i mpo postupaka, prirodnim putem zatrudnila. tada, ali i sada, te 2 godine cine mi se kao vjecnost. citam vas i boli me dusa na svakom postu..svaki detalj svakog posta poznat je, kao i bol koja ga prati..

oprosite sto upadam na temu, no zelim svakoj od vas prekrasnih zena da cim prije u vase narucje sleti prekrasan i mirisljav paketic. moj paketic spava i zahvalna sam Bogu na njemu..i kad se probudi nocu 5 puta, i kad se nece uspavati, samo se sjetim kako sam sretna sto je imam i nema vise umora, nervoze..samo sreca.

i da, zelja za bracom ili sekom je prisutna, ali i strah imam li snage. mi smo stariji, problemi i dalje prisutni..tko zna hoce li nam prst sudbine opet nekim cudom podariti dijete..

grlim vas sve!

evo mene opet, u nedostatku online facebook prijatelja..
nekoliko dogadjaja pretvorilo je zadnjih par dana u mali privatni emotivni pakao.
1) moje 2 male predivne necakinje su otisle kuci i necu ih vidjeti najmanje godinu dana. mladja ima 6 mjeseci, mislim da ne moram nista pricati koju sam srecu porzivljavala u ova 2 mjeseca koliko sam provela s njom.
2) mama mi je rekla kad joj je sin otisao: "sad me jedino moze spasiti da ti sto prije rodis bebu"... trudimo se mama, trudimo...
3) prijateljica se sinoc zalila na bolne grudi od dojenja... i dobacila usput - "vidjet ces ti uskoro kako je imati sisavca na sisi"... kao da sam trudna pa je to 100% buducnost...
.......

morala sam se ispucati, nemojte zamjeriti :heart:

O bubek :love2: sve znam, a ne znam što bi ti napisala za utjehu........jesen će ubrzo i nova nada je tu za nas. Idemo u nove bitke, red je i za naš komadić sreće i pobjede.....:taps:

draga moja, nema tu utjehe, samo mi je trebalo da se mrvu ispucam :heart:

bubekice :love2: draga nema ti tko šta zamjerit pa zato i jesmo tu!

U pravu si bubekica. I to je tako prok.eto gorka istina. :gaah:
:heart:

bubekica bib,big hug! :kiss:

Citiraj:

---

Marlen prvotno napisa

O bubek :love2: sve znam, a ne znam što bi ti napisala za utjehu........jesen će ubrzo i nova nada je tu za nas. Idemo u nove bitke, red je i za naš komadić sreće i pobjede.....:taps:

---

Potpisujem, eto nas za mjesec-dva na brdu, i ima da smo skupa u rodilištu :-)
Grlim te bubekice, a i ostale cure:love2:!!!

Cure mm i ja nismo ni godinu u ovome i evo sreca nas potrefila i stvarno smo zahvalni Bogu na tome. Ali onaj komadic tuge koju sam osjecala do poz bete pomaze mi da vas razumijem.. Duboko vjerujem da cete i vi uskoro biti T. Saljem vam hugove! I :-*

Evo, ovo moram napisati, jer ću se raspasti u komadiće i nestati....
dragi moji, ja sam tek danas shvatila, da nakon godinu i pol koliko smo u MPO vodama i nakon 6 neuspjelih postupaka-roditelji mog supruga ni itko iz negove obitelji pa čak niti šogorica koja ima bebu od 4 mj. niti jednom rječju NIKADA nisu upitali kako sam ili kako smo, kako se nosimo s neuspjehom, jel nam teško.... čak ni kako je bilo i da li smo uspjeli, jer smo im uvijek rekli kad idemo.... tolikooooo sam ogorčena i bjesna zbog toga da vam ne mogu opisati.......i sad to ogorčenje i bijes koristim da mi ublaže bol zbog svega.... a ne uspjevam.... :cry: sa svakim udahom boli sve više...

Draga Sandra, nemam riječi utjehe jer utjehu, smatram, svi mi sami moramo pronaći. U ovome ili onome, i možda misliš - lako je tebi sad pričati ali vjeruj mi da svi mi, bez obzira uspjeli ili ne jako dobro pamtimo tugu, bol i jad koji smo prošli ili još prolazimo. Jer, mislim da to nikad ne nestane bez obzira na uspjeh.
Ali ono što znam iz isustva jest da našu bol i tugu nitko izvan MPO-a nažalost ne može razumijeti, ma koliko se netko trudio. Pa tako vjerujem niti roditelji tvog supruga niti šogorica ne da ne razumiju nego vjerojatno nisu vašu bol niti obadali, niti je prepoznali kao nešto čemu bi trebalo davati pažnju. Tako sam barem ja shvaćala one koje ne da nisu pitali kako smo nego mi ne bi niti dali priliku za objasniti im kroz što sve prolazimo, i kako je sve veća tuga u našim očima posljedica naših neuspjeha. A posebno da njihovi savjeti tipa 'dogodit će se kad se opustiš' i tome slično kod nas ne pale baš. Pa evo i sad kad smo konačno uspjeli čujem 'sad ćeš ti i drugo, sad ti se sve otvorilo' - ma ne znam što se to imalo otvoriti s dijagnozom teške muške neplodnosti i slabe rezerve jajnih stanica, al' dobro, neka im - ni sad mi ne daju doći do riječi za objasniti im. Ali takve ignorante i neznalice sam i ja počela ignorirati.
...a da boli sa svakim udahom...boli... i vjerujem da će boljeti sve dok te život ne odvede na neke druge pute...dok ne pronađeš utjehu za tu svoju bol... Nemam riječi utjehe, ali vjerujem da zagrljaj vrijedi više od riječi :love2:

Osobno ja drage moje nikome ni ne govorim , osim naravno onima koje prolaze kroz isto to, jer točno znam da bez obzira i da su najutješnije riječi ovog svijeta izgovorene, znam da opet oni to ne mogu osjetiti, samo mi koji kroz to prolazimo. Pa na kraju krajeva i nama je ponekad međusobno teško se utješiti, no kad pročitam recimo kao kod Vatra86 da je djetešce tu , onda me obuzme nekakva toplina i radost, malo ublaži moju bol jer netko tko se trudio je ipak uspio.
Anddu mi je totalno prizemljena, ajde hvala Bogu jer ja sam stalno u nekim oblacima:lol:. Savka čast Anddu na realnosti.
Veeeeeeeeeeeeeeliki zagrljaj za sve.