Ne Vrci. Kada sam ja polazila u OŠ (sa 6.5 g) nisam znala niti sva slova, niti slovkati, a brojeve da ne govorim. Meni je ovo zapanjujuće danas kad čujem svakog drugog roditelja da kaže da mu dijete prije polaska u školu zna to, to i to...
Printable View
Ne Vrci. Kada sam ja polazila u OŠ (sa 6.5 g) nisam znala niti sva slova, niti slovkati, a brojeve da ne govorim. Meni je ovo zapanjujuće danas kad čujem svakog drugog roditelja da kaže da mu dijete prije polaska u školu zna to, to i to...
ok je to s 6-7 godina a i s 5.5, s 3 malo je ipak prerano, ali neka je.
A nije da ga drilamo il učimo, sve kroz igru pamti i bilježi...
Zna i boje već dugo vremena.
Danas mi nabrojao od 7 soba u vrtiću tko je u kojoj sobi (pilići, hobotnice i slično kako se grupe zovu), samo je gledao svaki dan slike na vratima
Ja sam isto s 3-4 godine znala slova, kažu moji
To što sad zna dječak od Vrci je prepoznavanje slova To nije čitanje, ali je korisna predčitalačka vještina. I moj E.je to znao u toj dobi, jer smo imali magnete za frižider - slova engleske abecede u bojama. Znao je i logotipove Konzum, Končar, Podravka...ali to nije čitanje. Čitanje je složena vještina koja podrazumijeva povezivanje glasa i slova,pa još niza slova...Nažalost, nisam to razlikovala na vrijeme Ispostavilo se da moj E. ima teškoće čitanja, iako je u ranojdobi sve ovo isto znao i kužio
Da, oni zapamte kako izgleda slika riječi. Recimo prepoznaje kad napišem svoje ili muževo ime. Onda kaže ispravno. I zna kada napišemo mama ili tata. Ali shvaćam da ne čita, nego je naučio izgled te kombinacije slova i ono što smo mi rekli da je to
Meni samo drago da napreduje i da sve više priča svaki dan. Ništa drugo ne forsiramo. Svejedno planiram uskoro opet malo na razgovor s logopedicom, da vidim stručno mišljenje
Ne uče li Kinezi tako svoje znakove, svih par tisuća ili koliko ih je već?
Tak je i moj oduševljen kad vidi logo moje firme, ali mu još uvijek nije jasno za kaj moji proizvodi spavaju u nekoj drugoj firmi
Ovo me sjetilo na mog sina kad je bio tako ko tvoj, Vrci, on je obožavao sva prijevozna sredstva i stalno smo šetali uz veliku cestu i sve šta prođe, on pita kako se zove.
Nakon nekog vremena šeta s mojim tatom, prolazi taxi i M. kaže "eno taxi". Pita moj tata "kako znaš?", a M. odgovara "pa piše"
super za napredak, svakako :) iz ove perspektive, možemo reći da nije zaostajao, nego ima drugačiji ritam razvoja.
moja je isto postala velika pričalica i pjevalica, doma se ne gasi. a u vrtiću ne govori skoro ništa. malo se srami, a može bit i da je skužila da je tete ne razumiju kad nešto kaže, pa je odustala od njih, samo im pokaže šta želi. svejedno, sve zapamti, i onda dođe doma i pjeva što su tamo pjevali.
U biti, da.
Njihovi piktogrami su pamtljivi upravo na taj način - rižina polja, muškarac, žena... simbolične sličice.
Sorry na offt ali moram ovo ovdje napisati: piktogram za svađu je sličica tri žene na jednom mjestu! I nek mi netko kaže da Kinezi nemaju smisla za humor...
Joj kod nas pjevanje ne prolazi. Odmah dolazi do nas i stavlja nam ruku na usta "ne ne ne pjevati" :lol:
Jedino kad on počne, onda samo u tišini slušamo i na kraju bravo, pa je sretan.
Pa nema veze... Ne mora pjevati, može recitirati brojalice, može izgovarati zagonetke, može crtati čovjeka uz komentar: točka, točka točkica, gotova je glavica - male uši, dugi vrat, trbuh ko na crkvi sat... Tanke ruke, duge noge, tijelo ko u miša - gotov nam je čiča Gliša... Možeš ga učiti crtati kućicu iz jednog poteza (onu koja izgleda kao Wustenrot logo) i slično.
Ne znam što bi logopedi rekli danas (ali tako je mene deda učio dok sam bila mala) jer postojalo je vrijeme kad se smatralo da djecu ne treba učiti crtati i pisati. Nadam se da je to vrijeme prošlo u nepovrat.
:lol:
Jos ako je za rat tri muskarca na jednom mjestu.
Moj razlikuje slova od 2 godine, a na slogove rastavlja od 2 i po. Al ni jedno ni drugo do nedavno nije pomagalo da na pitanje: " "K" + "U" + "C" + "A" sto sam rekla? " ne odgovori "Brod" il nesto stoto :) Sad s pet to lagano kuzi, zna procitat rijec kad ima volje, a jos bolje zna rijec koju sam kaze rastavit na slova, ako nije preduga. Tako da, veliki se klik mora dogodit izmedju prepoznavanja pojedinacnih slova i citanja.
No, znam ja 4-godisnjake koji znaju citat i mala slova, i predskolce koji citaju Harry Pottera :) Oni nastranu, vecina sestogodisnjaka predskolaca koje znam, a i odredjen broj petogodisnjaka zna citat i pisat velika slova. Al onako sporo :)
I moje iskustvo je slično. Zapravo mislim da djecu ne treba učiti čitati, jer nauče sami ukoliko nemaju neke probleme s tima, a većina nema.
A ne, ne prolazi ni recitiranje ni čiča gliša. Kad neće da mu tako nešto pričamo/pjevamo neće i gotovo.
Al da, ne sviđa mu se baš držanje olovke i crtanje i bojanje. No malo po malo, svaki dan nešto radimo, igramo se, skačemo, pjevamo kad želi, ili pričamo priče, komentiramo, pa se vidi napredak. Neka samo bude pričalica, nemam ništa protiv
Naša petogodišnjakinja zna pisati i čitati brojke i slova, čita i riječi. Mi smo samo čitali slikovnice i knjige, a ona je kad je bila spremna, sama počela postavljati pitanja koje je koje slovo i kako se što piše i interes se sad samo povećava. Kad su za nešto spremni, jako lako to svladaju, s tim da faze razvoja ne idu kod svih istim redosljedom, ali se stalno u nečemu razvijaju, samo što su roditelji češće fiksirani na npr. brojeve i slova.
Mali je oko godine i pol ušao u zanimljivu (ali meni dosadnu) fazu, znao je sve znakove automobila, znači, vidi znak za bmw i više bmw... Zaljubljen u vozila (mi baš ni nismo), stalno je pokazivao na aute i vikao "to?", onda bi mi rekli koje je to auto i tako je popamtio sve. Između godine i pol i dvije najomiljenija igra mu je bila šetnja po parkingu i pogađanje vozila (ajmeeee). Sad ga to više ne pere toliko, ulazi u fazu dinosaura u kojoj bih željela da ostane čim dulje, jer - s obzirom da prolazi identične faze kao stariji klinac mojih frendova - sljedeća faza su superheroji, bentenovi i ostala ružna stvorenja....pa vjerujem da ću žaliti za šetnjama na parkingu :)
S obzirom da začatavam temu, da napišem i to da je starija propričala mrvicu kasnije nego mali, ali kad je progovorila, bilo je to skoro čisto i pravilno, a dvogodišnjak melje od prve godine, ali još ne može izgovoriti dosta slova pa ga je teže razumjeti. Dva potpuno različita razvoja govora, stvarno ovisi o karakteru.
Ni nas bebonja jos ne govori. Jos malo pa 16 mjeseci. Al oko nas ima sad jos 4 djecaka slicne dobi isto ne govore. Nas zna "procitati" ispravno A, ne samo na kocki, nego posvud, a pokazati zna B i C. Al naravno da nema veze s citanjem.
E ovo i ja potpisujem, malac prilično čisti priča. Na početku riječi skoro sve pravilno izgovarao, sad kako širi rječnik s nekima ima problema zbog nezgodnih slova, jer su dugačke i sl. (recimo džep je depš, zagreb je zabeg a bio je zebeg, a najviše ratuje s potkošuljom koja je poškova :lol:)
mojem je najstarijem autobus bio PATATUS ( mnogo godina prije nego je ta reklama bila), a garaža je jako dugo čak i s 8-9 bila GRAŽA
sestra je pričala za Šibenik IBIKU, a mi svi skupa za zagreb ZABREG
Meni su preslatki ti njihovi izrazi, iako mu svaki puta kažem kako se ispravno govori.
Taj Zagreb je svima problem :) Kod nas je osim Zebega Samobor bio Savovor
Da, ima problema sa slovima R, L općenito, a neka izgovara u nekim riječima ispravno, a nekad kao da ne može.
Recimo Ivan je Vijan, ali I i V ok izgovara, dok je njegovo ime Vejon (pogodite kak se zove jel :mrgreen:).
Al nikako ne može izgovoriti žuta i četiri, to su voša i toši, ne znam od kud mu to.
Ostalo su sve ok preopoznatljive riječi
Hehe, moj mali je identičnan bio.
Također je sa godinu i pol znao baš sve marke automobila i znao je prepoznati tatin auto čak i kad bi dva ista bila jedna pored drugog. Pretpostavljam da je nekako uočio razliku u registraciji.
A onda je krenulo s dinosaurima, zna svakog poimence, a nakon toga naravno superheroji, itd :D
Nas nesto i kaze, al rijetko samoinicijativno, nego - ajde reci.
Moj stariji je sam sebe dugo zvao Jejon, hehehe...a brata je zvao Meme.
Vodim ga u bolnicu Rebro oftalmologu, sretnemo susjedu koja ga pita kamo ide, a on kaže "Na Jebjo"
Btw. ja sam mlađem sinu htjela dati ime Marcel i falabogu odustala. Tko zna kak bi to moj stariji izgovorio....
Leon :lol:
Za prezime bolje da ne kažem, ima u sebi kombinaciju vrt i to mu je skroz neizgovorivo. Al on pokušava.
E tak smo i mi počeli, ajde ponovi, ajde reci. Al kad si razmišljam da je u 9.mj uglavnom pričao samo mama, tata, baka, deda, atić za vrtić i pojedina neka riječ, bez onomatopeja, ovo sad mi je čudo. Znači poslije 2 godine i 8 mj je kod njega krenulo
Za ovaj samoinicijativni govor rekla je meni logopedica nešto što mi je bilo smiješno jer podsjeća na onaj vic o malom Crnogorcu koji do pete godine nije progovorio, a onda za ručkom rekao "Soli". Kad su ga pitali zašto ranije ništa nije govorio, dijete je reklo "Nijesam imao primjedaba".
Eto, to je meni logopedica rekla: NEMOJTE ispunjavati sve njegove želje i potrebe prije nego je uspio zatražiti što treba ili želi... Uvijek se toga sjetim kad su u pitanju djeca kojoj se ne da komunicirati. Ja sam definitivno bila takva mama koja je unaprijed mislila i nije djetetu davala priliku govoriti. (A da je mm sad ovdje, rekao bi da uz mene dijete ionako nije moglo doći do riječi, hehehe....) Dakle, uputa logopeda je bila da djetetu govorimo onako kako želimo čuti od njega - jednostavno, ali jasno, bez tepanja i kompliciranja.
Peterlin, to i moj tata veli, da ne prica jer nema primjedbi :)
Bit ce da sam kukavica pa prerano skuzim sto hoce iz pantomime.
Voljela bih znati kakav je danas napredak vaseg sina
moj sin je isto kasno progovorio. kad bi ga pitali kako se zove rekao bi : "maca". trenutno mi je najstrože zabranjeno zvati ga "maco" posebno "mala maco".
moje mama i baka optuživale su muže i mene da smo previše šutljivi i da nam zato dijete neće govoriti.
na kraju, progovorio je s oko 2.5 god i išao je logopedu kao šestogodinjak zbog slova "R".
Nisam sigurna da li je pitanje upućeno meni, ali ako je, evo odgovora: moj sin je išao logopedu do trećeg razreda osnovne škole. Govor se razvio ok, možda sporije i kasnije od prosjeka, ali on nikada nije postao brbljavac. Nije taj tip osobe. Sada u 17. godini, po svojoj želji ide u matematičku gimnaziju.
Što se govora tiče, on i danas ima sitnu smetnju, odnosno razliku u izgovoru nekih glasova, zapravo, na govoru mu se čuje da je išao na vježbe kod logopeda, jer su glasovi naučeni baš školski. Moguće je da će se i to izgubiti kad skine fiksni ortodontski aparat. Nije mu to bitno, a ni meni.
Moj prijatelj logoped davno mi je rekao da kod govora ne treba težiti savršenstvu nego razumijevanju i savršenoj razumljivosti, a da nesavršen izgovor nekih glasova daje osobnu prepoznatljivost i draž. Nikad mu neću moći dovoljno zahvaliti.
Moj je propričao s preko 2 i pol godine. Sad se ne gasi, ima 3 godine
Doma vježbamo s njim pravilne izgovore, kroz igru. Vidim jedino da ima problema sa L i R. Do kad se to tolerira? I kako da mu to pomognem savladati?
I naravno č, ž, š malo mekano govori, ali napredujemo
Vrci, učite pjesmice i recitacije napamet. Ako želiš, pošaljem ti materijal na e.mail. Stavi mi adresu u inbox.
Ja sam sve živo zapisivala dok je L. hodočastio logopedu, teoriju i praksu.
Ne znam odnosi li se na mog sina, ali eto sad je 17,5 mjeseci, puno više brblja. Najveću inspiraciju ima za vrijeme vožnje automobilom. Izgovara nekoliko riječi (između 10 i 20), u odgovarajućim situacijama, prepoznatljivo, ali netočno (mama se ne broji :) ). Nekoliko puta je spojio po dvije riječi, smisleno u nekakve krnje rečenice. Intenzivno uočava slova, čita ih i pokazuje kamo god išli, zna cca pola abecede, štampana slova.
Mogu sada potvrditi da je s negdje 18,5 baš intenzivno počeo uvoditi nove riječi. Nije da razgovaramo o smislu života, uglavnom nešto zahtijeva :)
Izgovor nekih riječi odličan, a za neke mi nije jasno odakle je iskombinirao te glasove. Za sve pita prstom kako se kaže. Recimo jedemo, a on na tanjuru pokazuje - krumpir, i moram mu 10 puta ponoviti, pa isto s rotkvicom i tako cijeli menu ponavljam što je što.
Koliko se očekuje da dijete prepoznaje slova u dobi od kojih 22 mj? Ne učim ciljano slova nego napišem poneki put na papir, ona zapamti i kasnije pokazuje slova magnete. B baka. T tata. M mama. Danas je shvatila L.
Vidjela sam mamu na fejsu pohvalila se da joj dijete sa god i pol zna pola abecede, pa me čisto informativno zanima koliko djeca obično znaju slova u toj dobi kad ih roditelji ne uče i ne forsiraju.
Sve ovisi, ako je dijete urednog razvoja ili postoji kakva poteškoća...
Neznam kad su moji stariji počeli a poznavanjem slova abecede,
ali mali autistić ju jako dobro zna od 4,5godine nadalje...
Mog od rano zanimaju slova, mislim da ih sve znao s neke 2 i pol godine,mozda i prije.
Sad s 3god i 2mj zna i napisati dosta slova i sve brojeve (0-9). Na tipkovnici napise svoje ime bez frke, kao i kad trazi crtice (oddbods zna slovkati i napisati, pacman i tako nesto :mrgreen:)
Pisati je naucio uz neku pocoyo igricu i uz tigra tea gdje se prstom rade pokreti po ekranu