hvala na čestitkama.....:)
tikica_69....... želim ti svu sreću,i lagan porod, i nikako nikako porod kao moj....sve ce brzo proci...držim fige!!!
Printable View
hvala na čestitkama.....:)
tikica_69....... želim ti svu sreću,i lagan porod, i nikako nikako porod kao moj....sve ce brzo proci...držim fige!!!
Evo i ja se pridružujem čestitkama!!!
Nova sam na forumu, zapravo čitam vas već godinama , a nikako da se registriram, eto napokon.
Dakle čekam i ja 39/3 nemam nikakvih "tegoba" osim ponekad kad se miče zna biti neugodno i malo me štreca u kukovima pa imam osjećaj da neće još mjesec dana. Sina sam prenjela 10 dana pa na indukciju i sjećam se da sam bila pred kraj sva u komi, sve me bolilo, bila sam umorna, možda zapravo sada ne stignem primjetiti uz aktivnog petogodišnjaka na "praznicima".
ah ta indukcija...uh uh..Taurus sretno na porodu :)
Hvala Ivon:-).
Žao mi je što se tebi tako zakompliciralo, ali najvažnije je da je prošlo i da ste sada sigurno već puno bolje. Velika curka:klap:
Moje iskustvo indukcije nije bilo ni približno kao tvoje, nakon prokidanja vodenjaka odbila sam drip i ležanje uz ctg, šetala sam i relativno brzo dobila dobre trudove. cijela "procedura" od mog dolaska do rođenja trajala odprilike 7 sati. Osim što sam se raspucala na sve strane sve ostalo je bilo O.K. Nadam se i sada sličnom samo da krene samo.
Ja bila jučer na pregledu, zatvorena sam ko sef narodne banke :roll:
Danas smo 37+5 i mislim da ću i ja završiti na induciranom i namučiti se kao i na prvom porodu. Ionako mi je doktor rekao da s obzirom na moje godine i činjenicu da sam zadnji put rađala prije 17 godina, da sam u stvari ko prvorotka i umirem od straha :scared:
Počela sam naoticati, tlak mi je već graničan a moje grčeve koje ja osjećam već danima ctg uopće ne bilježi, znači nema ih u stvari. Ribici se izgleda neće van :-(
tikica_69, ne mora biti da ih nema. ne znam jesi li malo "potfutrana" ili si inače mršavica. ja sam baš debela i dok je mene prao najjači trud, ono za skinut zvijezde s neba, ctg je bilježio jedva 70 jer je moje salo amortiziralo impuls.
ja sam oba poroda bila inducirana (tlak, godine, gestacijski dijabetes, zbetonirana do kraja), s time da sam 1. puta bila na dripu svih 6 sati koliko mi je trajao porod, dok sam ovaj puta bila svega zadnjih pola sata na dripu (porod trajao ukupno 5,5 h) i nisam to doživjela traumatično. dapače, oba sam puta odlepršala na onaj stol rodit. cure su me pitale jel se bojim bar malo, kak to da me nije strah i sl., ali jednostavno to ushićenje, ta sreća da ćemo se napokon vidjeti moje dijete i ja bili su veći od straha. jest da sam u oba slučaja, zadnjih pola sata pred kraj u sebi rekla: nikad više, ali evo, već danas (3 mj. nakon proda) bih mogla ponovno kroz sve to proći (da nema godina koje me žderu :P).
rodit se mora, iz te se kože ne može izaći, beba ne može na usta, hahaha i moramo se pomiriti da prod boli, da to nije odlazak u operu, već odlazak donijeti život na svijet. i kad si tak posložiš stvari, bude ti lakše. barem je meni tako.
Toko nije prelazio 16, pa bi rekla da ih stvarno nema a nisam baš neki nafutranko, onak, normalne težine na svoju visinu :-P
A znam da mora izać gdje je i ušla al ono..... prvi put sam rađala 18 sati na dripu i još uvijek se sjećam svakog detalja pa sam prestravljena :mrgreen:
No, tada je epiduralna bila još sam mit pa se nekako nadam da ću je se uspjeti sada dočepati da si bar malo olakšam ako ću morati primati bilo koji oblik indukcije :-)
Tikica_69 slažem se sa Franny između ostalog imaš još dobra dva tjedna pred sobom, a sudeći po Frannynom i mojem iskustvu indukcija i ne mora biti strašno iskustvo. Žao mi je što se Ivon tako namučila no porod je individualna stvar, samo pozitivno razmišljaj, sama možeš "svojom glavom" puno pomoći. Ja osobno nemam pojma da li sam išta otvorena jer me na Sv. Duhu nisu ginekološki pregledali već mjesec dana, kontrakcije sam prve osjetila tek sinoć (39+4), imam isto dosta godina, rodila skoro prije 6 godina, pa eto tješeći tebe tješim i sebe. Sretno!
da sef narodne banke :lol:Citiraj:
tikica_69 prvotno napisa
ne brini, to što si zatvorena sa 37+5 je sasvim normalno, i ne znači da ćeš bit zabetonirana do kraja! otvarat ćeš se kad krenu trudovi!
a ove kontrakcije koje osjećaš ali ih ctg ne očitava - naravno da ih ima, nije ctg nepogrešiv. Ako ih osjećaš onda ih ima! Ctg je samo aparat, valjda ti znaš bolje dal ih ima ili nema hehe
Ribici se očito ne ide van, ali ima još puuuuuuuuuuuno vremena da se predomisli :love2:
Tikica_69 ma sve ce to normalno krenuti....nije ni meni ctg bilježio trudove,a sitne sam građe...to se sve bebica priprema, nije aparatima za vjerovati....
još 2 tjedna uživaj:) :) puno pusa hrabrosti šaljem...a na kraju krajeva sve žene rode, pa tako ćeš i ti:) takve su nas napravili hehe :)
Hvala vam cure :-*
Ma posložila sam si malo kockice u glavi i nije više panika ko prije par dana. Znam da se moram opustiti inače ću sama sebi otežati stvari. U stvari, spremna sam i čekam i uživam u zadnjim danima kao mama morž u svom brlogu :mrgreen:
Meni CTG nije registrirao u principu nista, a trudove sam imala svakih 10 do 5 minuta, lijepo sam ih odradjivala na stolu.
e baš to :*.Citiraj:
taurus prvotno napisa
osjećam da mi se tijelo lagano počinje pripremati. :-)
ne znam kako vama drugima, ali dođe mi da si nabavim čepiće za uha jer svaka baba odjednom ima savjet, i priču s poroda koja je naravno horor. pa jel ljudi baš moraju biti toliko pesimistični?
ne želim slušati o tome koga su reanimirali, koliko je ko imao šavova i koliko su ragada imali po cicama.
osobito mi ide na živce kad velim da namjeravam zahtjevati neke stvari na porodu, onda me žene gledaju kao da nisam normalna, i ide rečenica: "budeš ti vidjela kad dođeš njima u ruke, malo si umislila neke stvari."
vajda je ljudima dosadno u životu. inače jedva čekam da rodim i zagrlim svoju curicu. ništa mi drugo nije važno, i baš sam nekako puna optimizma i poleta. :zaljubljen:
Ayan, samo gledaj svoj film i sve bude u redu :*. ne slušaj babe, ne zamaraj se time, samo think pink. porod je stvarno jedno čudesno i lijepo iskustvo. istina, sve ovisi o nečijem pragu boli, ali ako si posložiš da boljeti mora, da neće biti lako, unaprijed si se pripremila na najgore i onda ti bude sve oke. ako budeš mislila da ideš kao u kazalište, vidjet jednu dobru predstavu, ee, onda ti bu gadno ;). trebaš vjerovati da ti, tvoje tijelo i tvoja bebica to možete i budete lijepo i junački odradile. vjeruj da si sposobna za to. jer da nisi, bila bi muško :mrgreen:. ja tek sad, nakon 2 poroda, vidim koliko smo mi žene, u stvari, jaka bića ;).
Ayan, potpisujem Franny :yes:
U jedno uho unutra, u drugo van. Srećom da sam rodila dva puta pa kad mi netko tako počne popovati, mam ga srežem u korijenu svojim iskustvom :mrgreen:
Kod nas još ništa.... čekamo....
naravno da očekujem da će boljeti, i da nejdem na izlet. bilo bi super da možeš kihnuti i beba samo izađe van.:-)Citiraj:
Franny prvotno napisa
znam i da sam sposobna roditi, kao što kažeš zato smo žene, a i nisam sama, imat ću svog mužeka pokraj sebe, i svoju bebu, bit ćemo kao mušketiri. svi za jednoga jedan za sve.
još ako i doktori i primalje budu ok tim odmah će mi biti lakše.
Ayan potpisujem cure, misli svoje, i s osmjehom im svima reci da te ne zanimaju te priče. Naravno nije nam ni jednoj svejedno no treba biti pozitivan. Ja sam recimo u planu poroda napisala da ne želim nikakve "ublaživače" bolova, da odbijam drip i prokidanje vodenjaka, nalijeganje i uvjerena sam da ću uspjeti. Kako kaže Franny "think pink" i bit će pink. A ako i zavapim da želim spasmex (ili što već daju) neću se gristi zbog toga.
Naime danas mi je termin, pa se malo nabrijavam:rock:. Nadam se da će mala pričekati sutra baš sam umorna od cijelodnevnog zbavljanja obaveza. Sutra će me napokon ginekološki pregledati nadam se da sam nešto otvorena... sutra...čekamo...
Gle, najbolje nikog ne slusati...rodila sam dvaput, i rodila bi i treci put radije nego otisla zubaru. Da se razumijemo, ja zubaru ne otvaram usta dok mi ne obeca anesteziju:mrgreen: Da boli, boli, da se jesam malo izgubila tu i tamo, jesam...da sam dreknula oba puta da hocu spinalnu, jesam :oops: ali na kraju kad su mi umjesto nje rekli da mogu dobiti spasmex, nisam ga htjela, rekoh, ne djeluje mi na menstrualne bolove, pa ce mi fol na trudove. Htjedoh reci, ne opterecivati se, pustiti da ide kako ide...oba puta sam trazila bez dripa i rezanja, bez uplitanja u tijek poroda, oba puta su to ispostovali, dogovaras se u tijeku poroda...moj stav je bio "ja bi tako ako moze dok god smo beba i ja okej" i izlazili su mi u susret bez nekog veceg negodovanja, tako da je to ocito moguce. Eto, ja ti nemam ni horor pricu, niti sam imala ragade, ni savovi od epi nisu bas toliko veliko zlo...nisu ugodni ali kad su tu naucis se zivjeti s njima. Tako da...brigu na veselje i think pink.Citiraj:
Ayan prvotno napisa
Kikica1, to i moja mater kaže, da bi radije još 10x rodila nego išla zubaru. Ja bi si recimo radije sve zube na živo počupala :lol:
BTW, mi još uvijek u komadu, hiksići stalno prisutni i naravno, proljev koji ne prestaje već ne znam koji dan al baš sam čitala da je to prirodno čišćenje pred porod. Bogmeč sam se fino očistila. Mislim da kod mene klistir uopće ne bi imao smisla :mrgreen:
U 5h ujutro tražim mjesto gdje se mogu izjadati :(
Danas mi je točno 39 tjedana. Jučer smo bili na pregledu, CTG u redu, zatvorena skroz i ništa se još ne događa. Idem kod privatnika i do sad sam bila jako zadovoljna, valjda zato što masno platim pa napravi sve što god postoji. Ovaj put mi je iznenada, nakon što je pogledao jesam li otvorena, odlučio testirati plodnu vodu. Ja sam se uplašila i počela ispitivati što to sad znači, kako se to točno izvodi, boli li to itd. Nije mi odgovorio ni na jedno pitanje i gurao neku spravicu u rodnicu, što je boljelo, ali ne jako, no da mi je rekao da malo stisnem zube bilo bi mi lakše, bar bih znala što me čeka. Onda sam pitala ima li taj pregled neke rizične posljedice npr. na puknuće vodenjaka pa me on počeo ispitivati zašto mi je to bitno i želim li ja zauvijek ostati trudna, na što sam mu rekla da naravno ne želim, ali ne želim niti neprirodan porod. To mu je očito bila neka bolna točka jer prema njegovim naknadnim riječima (održao mi je "bukvicu" 20 min nakon pregleda) on ne vjeruje u prirodu i smatra da ona nije uvijek najpametnija te da je bolje da se dijete rodi što prije i da je opasno za bebu ostati dugo u trbuhu pa je naveo sve moguće rizike i hvalio se sa medicinskim dostignućima, izjavio kako u Americi neke žene potpisuju UGOVORE da odbijaju drip, ali da to kod nas u Eruopi (!) ne postoji još. Naglašavao je važnost aktivnog vođenja poroda i neprestano upućivao na rizičnost trudnoće koja završava bez konstantnog nadzora. Još je spomenuo kako je prije 50 godina bila praksa da se žena porodu unutar 2 izlaska i 2 zalaska sunca, a da je danas (puno modernije i bolje za sve prisutne) cilj poroditi ženu unutar 12 sati. Jednostavno sam poludila. Nisam ja protiv medicine, ali šta će mi medicina ako je samnom i bebom sve u redu? On me želi uvjeriti da nije tako, da sam u riziku i da trebam već prije termina pregledavati plodnu vodu, i to na silu, dok još nisam ni otvorena. Zaboravih reći, da nije uspio proći do plodne vode tako da ništa od tog pregleda.
No, da se razumijemo, imam 26 godina i trudnoća je do sad prošla kao pjesma, nije bilo nikakvih problema, krećem se, šetam, ribam kadu, ma ko zvono sam, i na sve moje pokušaje da mu izrazim svoj stav o tome kako želim prirodan porod on me sa podsmijehom gledao i govorio kako je to romantična ideja. Na kraju mi je rekao da je moj nalaz LOŠ jer sam u tom stadiju trudnoće, a još zatvorena.
Zapravo meni nije bilo u cilju s njim razgovarati o tome kakav porod želim, samo sam htjela da mi objasni zašto pregled plodne vode i kako on funkcionira (da znam što me čeka!), a dobila sam zastarjelo mišljenje štrebera koji je u potpunosti izgubio vezu sa pridrodom jer je medicina tako grandiozno uznapredovala.
Najgore od svega je što u ovome nemam podršku svog partnera koji je nakon pregleda izjavio kako sam se ponašala arogantno i govorila doktoru "s visoka" te me upitao kako sam mogla iskazati toliko nepovjerenje svom doktoru te kako će tek biti u rađaoni, da ću ih sve potjerati van. Uopće nisam bahata osoba i potpuno sam šokirana njegovom reakcijom i doživljajem moje reakcije na doktora. Ja sam se samo uplašila i htjela sam da mi se objasni što se događa, ne znam u čemu je bio toliki problem u mojoj reakciji.
Sad, kad bih trebala biti najopuštenija, sjedim budna u 5h ujutro i grizem nokte. Pokušat ću se prebaciti u bolnicu na CTG sad, ne želim se vraćati ovom doktoru više. Bojim se da ću opet susresti neke nabrijane doktore koji mi žele inducirati porod, bojim se rađaonice i svih koji će biti tamo. Ne znam iskreno što da radim, najradije bih ostala kod kuće i sama se porodila bez ikoga, jer ni nemam nikoga tko bi mi u tome pomogao. A znam da će moje stanje najviše utjecati na porod i na bebu, i to mi je najgore, jer sad nisam u nikakvom stanju :(
Molim vas neke utješne riječi, do sada sam se par put javila na ovaj forum, ali nikad odgovora nisam dobila. Jako bi mi pomogla neka potporica i saznanje da nisam sama s ovakvim stavom. Ili me bar uvjerite da nisam u pravu i da trebam pustit da doktori rade što im je rutina jer "oni znaju što rade". Mah, to ne bih nikad povjerovala.
Idem spavati, ako bude sreće, pozdrav svima.
Kate-ch, kako je prosao porod?
Cure mene sve boljucka a u 37 tj sam probada unutar vagine pritisak na debelo crijevo koma dal je porod stvarno blize nego sta mislim ili... Inace odjednom imam energije jucer generalku po ormarima imala. Kako je vama?
sve isto,i traje evo već 3 tjedna s tim da sam ja sad 40+3 :) I još uvijek ništa....
vec dva tjedna se osjecam ko da imam mengu.probada u kicmi,bole jajnici,ma boli me sve dole.trbuh se spustil i samo cekam da bude nekaj konkretnije.hehe.termin mi je drugi petak :-)
Prekrasno! :)
Moje tijelo bolje u trudnoći nego prije, u početku nisam povraćala, samo mi je malo bilo zlo, do nedugo sam trčala po svuda, sad čistim, kuham, perem, letim po stepenicama, na par dana me ulovi bol u zdjelici da jedva hodam i ustanem iz kreveta ali brzo prođe, ne kažem da sam si teška nego da sam si trudna :) Ne otičem, spavam po noći, po danu, ništa mi ne smeta, mogla bi biti stalno trudna.. Jedino imam žgaravicu, al ni to me ne ometa da ne budem sretna! I jedva čekam bebača, termin nam je za 3 tjedna ( valjda se nisam zacoprala sad pa me odjednom sve počne mučiti :mrgreen: )
Ne možeš se zacoprati s takvim optimizmom!!
:-D
Curke, otvaram temu ponovo za nas koji smo trenutno u iscekivanju. Kod mene je situacija 37+3 ali vec nestrpljivo cekam. Lagani menstrualni bolovi, grcevi u nogama i preponama ostalo ok. Nespavanje pod normalno! Jel vas ima jos u iscekivanju dok ostali uzivaju na moru? Jel vas strah?
Evo ja sam 36+5. Danas sam bila na kontroli pa je rekao da sam uloziva za prst. Kontrola za 10 dana. Ali od pregleda imam povremeno neki pritisak dole. I tu i tamo malo neke bolove,vjerojatno bh kontrakcije....
Prvo sam rodila na carski jer je beba bila na zadak. Ova se okrenula jos u 28-mom tjednu tako da se nadam da će ovaj put porod biti prirodan. Nije me strah samog poroda,samo me strah ponovnog carskog.
Ja sam rodila 41+3 i nije me uopće bilo strah nego sam bila već jakooo nestrpljiva psihički....fizički ogromna, s trbuhom od koljena do zuba ( beba imala 4500g hehe), bolila koljena,gležnjevi,leđa i strašno iscrpljena...al sam sve ispicanila doma jer me prao nesting i bila sam zajedljiva za svaku mrvicu...
Malo da podignem jer evo zanimaju me sadasnja iskustva...
Ja sam 39 plus 1. Muce me glavovolje i povremene vrtoglavice. I ne mogu nista puno raditi ni naprezati se. Mozda je tome pogodovalo i dvotjedno lezanje u bolnici (sumnja na pocetni zastoj u rastu). Iako i za to vrijeme lezanja vrlo cesto sam imala glavobolje...
Danas su me pustili doma :) jer jer lijepo micek napredovao.
Tlak su mi mjerili 4 puta dnevno zadnja dva tjedna i tlakovi su ok. Tu i tamo koji 130 / 90, ali i to je kao ok kazu. Inace imam skolski tlak uvijek 120/80.
Zadnjih dana isjecam dosta zatezanja pogotovo prilikom hodanja..
Pisanje sto puta...lose spavanje...budjenje pod normalno u pol pet.
Kak je ostalima? Ima li netko problema s tim dosadnim glavoboljama?? Malo se gluoi isjecam jer imam osjecaj da sve trudnice oko mene pred kraj lete, a ja s sva neka smusena em od te glave em nemam ono nesto elana...
giussepe :love2:
Ma kakvo letenje... ja sam 34+3 i bolesna (kasalj i smrcanje) i nije mi ni do cega.
A i bez bolesti se vec polako osjecam kao balon ili kit, nisam nimalo poletna i puna elana.
Sva energija odlazi na stariju curku i na redovni dnevni raspored (radim jos uvijek) tako da mi malo snage ostaje na kraju dana.
Na zalost, kako stvari stoje radit cu do tjedan pred termin (UK), tako da se ne nadam bas nekom velikom opustanju u skorije vrijeme...
Uf...u ja sam.s tocno 34 tjedna se razbolila gadno..dva tjedna me drzalo..kasalj grozan i sinusi..na kraju sam zicala antibiotik bar sinuse da mi odcepi... Drz se...
Valjda bum skuzila.kad dobijem.trudove....Evo me zateze bome dobro u ledjima :/
Vjerujem da ces na vrijeme skuziti :mrgreen:
A sad si vec u terminu, opusti se i osluskuj.
Bit ce sve super, drzim fige za predivan porod kakav si zamisljas!
giussepe, gdje ces radati?
U Petrovoj. Sad sam tamo lezala dva tjedna, a i dr iz Petrove mi vodi trudnocu. I prvo sam rodila u Petrovoj. Ekipa u radjaoni je super.
Ne mogu docekati taj dan da primim svoju malu strucu i stavim na prsa <3
Jel ima jos netko pred kraj s tim glavovoljama? Jako je naporno.
Nocas opet nikakvo spavanje :/
Ja sam na pocetku imala glavobolje, tocnije migrene. Inace ih imam. Drzalo bi me po 3 dana, bez popustanja. Mislila sam da cu razum izgubiti. Par puta mi je pomogo lupocet il normabel 2mg, al ubrzo ni to. Jedino sto bi me utjesilo je staviti tuku na trbuh i mislit kak cu i to odvaliti, samo sa dobijem bebicu.
Ja se vec tjednima budim prije pijetlova, rostiljam, pa zaspem oko 8. U zadnje vrijeme to mi se dogodi skoro svaki dan. Jutros sam se probudila u 5, digla u 6,30 jer nisam znala sto bih sa sobom. I nis mi ne pomaze, osim ak je micek (pravi, ne mm) kraj mene, pa ga mazim i to me uspava.
Kad si pocela osjecati pritisak u zdjelici da jedva hodas? Ne znam spusta li se beba (jer i dalje me gusi, dakle, stisce mi pluca) il je jednostavno vec sad velika.
Ma ne znam. Jucer mi je bio grozan dan..toliko me navrcr glava bolila da me opce bilo strah mjeriti tlak jer bi si ga vjerojatno napumpala i od straha koji imam od tlakomjera. Jutros tlak ok, sad navece opet granican. Naravno cim mjerim doma :-/
Uspjela sam se umiriti i na trecem mjerenju je bio ispod 90.
Za nesanicu mi je teta u ljekarni rekla da je odlican rooibos caj pa cu od veceras pokusati s njim :)
Sadie u kojem si tjednu? Ja pritisak u zdjelici osjecam od negdje 30-tog tjedna, ali tad je bilo izdrzivo. Tada su me mucile i zgaravice. Sad zadnjih recimo desetak dana ili dva tjedna, znaci negdje od 37. me to muci bas jako. Nije da ne mogu hodati, ali ne mogu bas ni rec da bi mogla prehodati kilometre. Naprosto me krene dolje bas dosta stiskati...
Sad sam 36tt. Ne osjećam stalno pritisak, ali često moram sporo hodati jer me jednostavno taj pritisak "boli". Al uskoro mi je termin, a mala valjda gleda di su izlazna vrata. :)
Uf, ja sam sa žgaravicom imala vatrene odnose negdje krajem 1. 3mjesječja, a sada žestoko općimo. Imam hijetalnu herniju pa drugo ne mogu niti očekivati. Zapravo sam sretna s obzirom na dijagnozu jer sam prije trudnoće feferone jela (još imam i kronični gastritis) i niš mi nije bilo. Al hormoni su me opalili i mala je sad narasla. Još mjesec dana i izliječit ću žgaravicu.
Imam doma rooibos, al mi je fuj pa rađe zujim ujutro.
Potpuno te razumijem jer i mene taj pritisak boli..i sad me beskrajno nervira sto mi svi govore da moram puno hodat i ic uza stepenica i stajaznam kako bi potaknula porod. Grrrrrr...