Argente prvotno napisa
U gužvi sam ovih dana pa nikako da postam; mi smo završili u bolnici zbog teške anemije.
Moj savjet bi bio da inzistirate na vađenju krvi, ja sam pitala na sistematskom s godinu dana pa mi je pedica rekla da ona iz iskustva na pogled vidi da je s djetetom sve OK :roll: Tri tjedna poslije, vađenje krvi zbog viroze i hop, hemoglobin 75, željezo 2, hospitalizacija jer "tako teška anemija ne može biti samo od prehrane".
U bolnici mi baš i nisu vjerovali da sam se trudila nahraniti ga...možda sam zabrijala, ali imala sam osjećaj da se svi zgražaju nada mnom i optužuju me, čistačice su komentirale kako su one počele dohranu s 2-3 mjeseca pa nisu imale problema...morala sam voditi dnevnik što je danas pojeo...No na kraju ili sam se ja skulirala ili su mi konačno povjerovali, stvarno su ispali svi super i korektni, maksimalno efikasni. Pregledali ga od glave do pete i uzrok je isključivo odbijanje dohrane (mislim, hvala bogu da je samo to, bili smo na Hematoonkologiji, možete misliti koje sam sve filmove vrtila tih pet dana).
Rekla mi je specijalistica da zalihe željeza kod isključivo dojene djece mogu potegnuti max do 9 mj. I sad kad gledam retrogradno, mislim da sam simptome anemije počela primjećivati tako nekako, oko 10 mj. (sad ima 14).
Glavni savjet koji sam dobila je izgladnjivanje (u tome su unisoni, od pacijenata preko pomoćnog osoblja do specijalista :lol:), tako da sam preko dana ostavila samo jedan podoj. Zato sad po noći više doji. Ne znam što da radim, strah me potpuno ukinuti dojenje jer kako sada stvari stoje samo će se prebaciti na AD, onda nisam bogzna što postigla :neznam:
U međuvremenu pojede ponekad ponešto - dosta voća, griz, zobni griz, jogurt, kruh, već spomenute štapiće, kekse, slatkiše :roll: tu i tamo žvakne komadić sira, mesa, ali to ne proguta nego ispljune, povrću ni blizu...sve u svemu, namirnice siromašne željezom. E da, i sve to isključivo na bocu i to na rijetko, ili u ruku, od žlice i kaše bježi k'o od vraga.
Probala sam sve vrste hrane, sve konzistencije, sve načine konzumacije, sam se hrani, u društvu, netko drugi ga hrani, uz molbe, prijetnje, igrokaze, na puštanje, prisiljavanje, na gladno, na sito, između - ništa...i kako biti uporan a istovremeno ne preuporan (on je npr. razvio PTSP od žlice, bježi čim je vidi)...a znala sam ga pustiti i danima bez da mu nudim išta...i još sad kad znam da mu se to ipak odražava na zdravlje, mogla bih plakati i vrišteći si kosu čupati od frustracije.
OK, i ovo što sam nabrojala je neki napredak u odnosu na prije par mjeseci, ali to su i dalje količine kao u 6-mjesečne bebe. Ima li negdje neki stručnjak koji se bavi ovakvom djecom? On nije mršav, naprotiv...