klara,hvala pozdrav i vama :-) kamo ideš ginekologu,u Ri?
Printable View
klara,hvala pozdrav i vama :-) kamo ideš ginekologu,u Ri?
Meni su bili rekli isto tako mirovanje malo podignute noge... mislim da je razlog bio kao sumnja na kalcifikaciju posteljice pred kraj trudnoće, trajalo jedno tjedan dana.
FET - ne diže niakkav rizik. Maribor vozi po novoj paradigmi (ima i takvih mišljenja) da je utrogestan potreban isključivo kad je bila punkcija, u FET-u ga oni ne daju, ali po meni, neće ništa bitno promijenit s njim ili bez njega.
Iskreno, dok mi neko ne bi rekao zbog nekog konkretnog razloga (cerviks, posteljica, to ili to) ne bih mirovala...samo zato jer se doktor prepao jer nije vidio FET trudnoću - ako ovdje shvaćam dobro, to je case.
klara, tako sam čitala, sad da li je bolje baš leći ili sjediti sa dignutim nogama, ne znam.
znam samo da sjedenje skraćuje cerviks zbog pritiska.
Hvala Klara, eto pitanja za doktoricu na sljedećem pregledu! :)
prije je prosjek 3,5 cm
Vrat maternice, lat. naziva cerviks, čini donji dio, duljine je oko 3,5 cm. Prema šupljini maternice je unutrašnje ušće, a prema dolje vanjskim ušćem završava u rodnici (vagini). Vrat maternice je manjim dijelom graden od mišićja, a većim dijelom od vezivna tkiva. U svojoj sredini ima kanal koji je obložen sluznicom, koja je tanja od sluznice tijela maternice, sadrži brojne žlijezde, koje izlučuju sluz. Cervikalna sluz se mijenja tijekom ciklusa, uoči i za vrijeme ovulacije je vrlo obilna, rastezljiva, omogućuje prihvaćanje i prolaz spermija, koji za vrijeme snošaja budu izbačeni u svod rodnice. Nakon ovulacije, u drugoj fazi ciklusa, sluz postaje oskudnija i gusta, nije više prikladna za transport spermija. Funkcija vrata maternice je obrnuta od funkcije trupa maternice. Biološki gledano, izvan trudnoće sprječava ulazak u šupijinu maternice bakterija, u vrijeme ovulacije omogućuj; transport spermija, a tijekom trudnoće čini zaporni mehanizam, koji sprječava ispadanje jajašca i ploda u razvoju.
jako bitan je i oblik cerviksa, ne samo duljina
Cervikometrija - ultrazvučno mjerenje duljine cerviksa i promatranje njegova oblika. U trudnoći se takvo mjerenje radi transvaginalnom sondom. Kod insuficijencije cerviksa (slabosti vrata maternice) dolazi do skraćenja zatvorenog dijela cerviksa na manje od 25 mm, dok se unutarnje ušće može mijenjati, to jest početi otvarati i poprimati oblik slova Y, V ili U. Normalan (zatvoren) oblik unutarnjeg ušća je u obliku slova T.
Hvala Pinky, onda je 4 cm sasvim pristojno, ha? Svejedno, gnjaviti ću doktoricu s par pitanja. :)
prema dr.š sa cita 4 je jako dobro. predzadnji put sam imala 4, zadnji skoro 5. ali kažem, bitan je i oblik.
kiki, prije svega ti cestitam na srceku!!!!!!!!!!! to je najbitnije. inace, slazem se sa pinky i za uzv, i za doktora i za utrice. moja ginekologica ovdje je isto zatrudnila umjetnom oplodnjom(na klomifenima iz ne znam kojeg pokusaja) i vjerujem joj u svemu, mislim da je jako bitno naci dr koji ti vodi trudnocu u kojega mozes imati puno povjerenje.
uglavnom, ne brigaj, stavljaj utrice i uzivaj, zasluzila si!
hvala ,makica...još malo pa ćeš i ti čuti svoja dva srčeka :-)
daj boze, znas kak si ti rekla, sto se vise blizi, to me vise strah.... i to mi cesca nuzda br2:lol:
da,to mi je jako dobro poznato :-) bar je sad s probavom sve ok.:lol:
Super za info o mišljenju dr. Š. U njega imam potpuno povjerenje. Svakako ću je pitati i za oblik. I za centimetre. :)
Ja se osjećam super i totalno sam za akciju, ali se bojim mrdniti, pa sam ograničila hodanje na max pola sata i sl... a osjećam da bi mogla i rolati i bicikl voziti... što naravno neću, pa bar šetnje da pojačam, možda se konačno opustim i odem u Maksimir, koji mi je na 15 min od kuće.
mojca , bas sam citala ,jel kod tbe je bilo nesto slicno. cula sam se sa resom i bila dogovorila da odemo gore na ultrazvuk ,pa ipak odustala! kako smo ja i muz citali ,bas kako si rekla da neki granice sa 2,5 ,neki sa 3 ,a kod mene je bio da mi je negdje mjerio 2,6,pa2,9 ,pa 3 i na kraju kao neki prosjek 3 . moj gin ima 4d ,ali kako sam dosta cital i za to teba strucnost.
mni smo na kraju odustali od bilo kakvih pretraga. hvala puno!
Seka, nama je dr. L. rekla da uvijek treba uzeti u obzir (a za kombinirani test upisati) najveća izmjerena vrijednost NN-a, a vrijednost može varirati zbog položaja glavice a i zbog perspektive iz koje se gleda.
Čestitam na hrabrosti da ste odustali od pretraga. :) Ja sam ipak control freak, pa se nisam opustila dok nisam čula da je sve ok. :mrgreen:
U koojem tjednu je rađen taj uzv? Možda prerano?
klara kako uopce izgleda taj postupak serklaze? kako ti to rade, "na zivo" ili te uspavaju?
evo mogu ja odgovoriti za serklažu, rade je pod punom anestezijom (uspavaju te) i zahvat traje kratko - nekih 10-tak minuta. Pred kraj trudnoće ti ambulantno skinu taj šav...
ja sam prije trudnoće doista bila uvjerena da onog trenutka kad ugledamo pozitivnu betu postajemo zen turbo happy trudnice... jer smo trudnice... kad ono, malo preksutra!
tek tada pravi strah i borba počinje...
ja još uvijek svaki, ali svaki put kad idem na wc gledam u gaćice.
sanjam krv, ovaj tjedan već drugi put (možda pod dojmom tog cerviksa)...
o strahu i strepnjama da i ne govorim. svaka izgubljena trudnoća na forumu me pogodi kao otrovna strelica... uspoređujem se sa svim najgorim slučajevima na ovom forumu (a tu nisam kratko) tipa ona je izgubila bebicu tad, do tad nemam mira.... ma užas!
pokušavam se opustiti i jesam opuštena, nekada, ali sam najčešće u grču. i gledam ovaj svoj trbuh koji u 24. tjednu izgleda kao da sam se pošteno udebljala a ne kao da sam trudna i mislim si jel to moguće? jel to moj trbuh? jel to moja beba kukca? sve mi je još nestvarno i pitam se kada postaje stvarno? na porodu? eto, malo mojih razmišljanja u zoru....
ksena28, draga, nisi jedina s ovakvim razmišljanjima...
ja sam isto razmišljala kako ću odahnuti kad se rodi, ali MM tvrdi da ću strepiti i kad krene na fakultet isto kao i sada...A još nakon moje izjave (kad smo saznali da je sin) kako ćemo mu morati naći dobru ženu jednog dana?! -:lol:mislim, ne znam kakav sam napad tada imala-ali MM je uvjeren da će to biti mamina maza i u odrasloj dobi...
Ksena, ja sam tu kratko... manje od godinu dana, imali smo sreću i uspijeli iz prvog pokušaja... ali strahovi su isti... 10 tjedana manje sam trudna, odlazak u wc je uvijek pun pitanja i zurenja u gaćice i u papir... Još sam na Utrogestanima, a oni uvijek malo procure kad ustanem nakon što ležim kad ih stavim, svaki put se štrecnem i pitam se jesu li to utrići ili krv... uf.
Gubici cura na forumu me zdrmaju... a kad je frendica koja je bila trudna par tjedana više od mene je izgubila bebu, trebalo mi je 10 dana da se opustim i svatim da se to ne mora i meni desiti.
Srećom, moj trbuh je već počeo izgledati kao trudnički, pa mi je to "dalo krila" i počela sam shvaćati da sam trudna... ali da mogu biti stalno spojena na uzv bila bi najsretnija. :)
Bila mi je jučer u posjeti prijateljica koja je nakon borbe s neplodnošću rodila 2 cure iz kućne radinosti i rekla da je njoj u prvoj trudnoći bilo isto tako... a u drugoj nije mislila ni na što, bila je opuštena da samu sebe nije prepoznala. Valjda je to sve normalno. :)
Ksena, gledajući sad unatrag i na svoju trudnoću, ja o noj nisam pričala upravo zbog straha da se nešto ne dogodi, a sad kad sam rodila i dalje je prisutan strah, drugačiji je nego za vrijeme trudnoće ali je i dalje prisutan.
Rekla sam ja davno, bez uvrede i čast izuzecima, mi iz MPO priče smo malo "udarene" i previše znamo i previše čitamo najčešće. No i dalje vjerujem da nas je strah upravo zato što smo velikom mukom najčešće i nakon često dugotrajne borbe ostvarili trudnoću i jako dobro znamo da ne možemo svaki mjesec probati i nadati se u kućnoj radinosti..........
Tibi jesi li i ti bila na serklaži?
Kadauna, da, jesmo udarene :)
Strahovi... prvu trudnoću mogu nazvati 8 mjeseci straha, prije nego neko blaženo stanje.Opustila sma se negdje kad je Sunčica imala 6 mjeseci i odtada sam smirena mama. Nekako je izniknulo povjerenje da će sve biti u redu i sve bolesti i problemčiće prihvaćam bez straha. Ali trebalo mi je...
U drugoj trudnoći se bojim malo manje, ali se još uvijek jako bojim.
Ksena i ja sam u 24-tom tjednu. kad ti je termin?
Meni nije ni na porodu... Nekih par mjeseci nakon... nakon što me prošao strah od SIDS-a. Čitajući priče nekih drugih maratonki iz prijašnjih vremena, shvatila sam da je to savršeno normalno, da je kod puno njih bilo slično, točno se sjećam priče daniele32 koja je rekla da joj se prvih par mjeseci činilo da će joj sad doći neko i reći "ma, daj, helou, pusti ta kolica, što sad tu glumiš". Meni je tek nakon tipa par mjeseci postalo normalno mojoj maloj reći "sad će ti mama ovo ili ono", jer sam toliko dugo (valjda jedno desetljeće) bila "teta", pa mi je "teta ina33" bilo moj identitet, a napravit switch nije bilo lako.
Inače, klara, ja sam se bojala trudnoće kao tvoje, bila sam uvjerena da ću i ja ležati... a na kraju sam, doslovno, negdje u 6. mjeseci bižala od divljih svinja na trekingu u gojzericama na Punta Križa na Cresu. I baš mi je drago što ti je druga trudnoća ipak bitno drugačija.
Ja nisam bila nešto previše prestrašena u trudnoći nakon onih prvih 12 tjedana, putovala sam, i u principu vodila normalan život s izuzetkom ipak male strepnje svaki put pred UZ. Ali i dan danas kad moje zlato ima već skoro 2 godine znam gledat u nju i misliti si, ajme koje je to čudo da je ona došla na svijet i kako je lako moglo biti drugačije :heart: i grlim ju jako, jako a dijete me zbunjeno gleda - da, malo jesam udarena :mrgreen:
evo malo smo doma preko Uskršnjih blagdana pa se vraćamo u bolnicu i onda odbrojavamo dane do kraja :-)
Ksena, ja imam isti taj strah od prvog dana koji opisuješ i nekad kad se po noći znam probuditi idem gledati na gaćice ima li krvi :-(. Užas, zavidim svim trudnicama koje mogu uživati u trudnoći, koje smiju malo prošetati ili otići na kavicu.... Ja sam osuđena na strogo mirovanje, a do sada sam prikupila i 8 tjedana bolničkog staža sa prekidima :-(
klara da, bila sam na serklaži u 21 tt nakon toga 4 tjedna na infuziji, ali neću vas sad svojim pričama plašiti. Važno je da smo već dobro dogurali i nadam se da će sve biti dobro do kraja.
svima dragim trudnicama puno hrabrosti i snage da izdrži/te(mo) do kraja ~~~~~~~~~~~~~~~~~:heart:
ksena vodiš me točno za tjedan dana. (Iako sumnjam da ću ja izdržati do termina.)
[QUOTE=ksena28;1872440]ja sam prije trudnoće doista bila uvjerena da onog trenutka kad ugledamo pozitivnu betu postajemo zen turbo happy trudnice... jer smo trudnice... kad ono, malo preksutra!
tek tada pravi strah i borba počinje...
Potpisujem od riječi do riječi.
Trenutak susreta s mojim curama ne mogu dočekati, ali trudnoću bih najradije prespavala kad bih mogla.
ina33, doista nemam pojma. bila sam čvrsto odlučila u Petrovoj, ali sve me više vuče na Vinogradsku... moram smisliti i zbog tečaja koji se u petrovoj plaća... e da, vis a vis strahova, mene strah da na datum mog termina (subota, dan nakon 5.08. praznika inače, ljeto) u rodilištu neće bit stručnih liječnika...
klara, pinky, ja pa ti... takav je redoslijed, samo vidjet ćemo za koliko će nas pinky pobijedit :-)
Tibi, ti si doista pri cilju, samo još malo.... ~~~~~~~~~~~~ da sve bude ok do kraja
sad sam napisala kilometarski post i nestao... nemam ga živaca ponavljati. možda sutra
Tibi super ste dogurali. Tvoje bebe su trenutno samo tjedan dana manje u buši nego je bila Sunčica. Ti mene ne plašiš, nego hrabriš ;)
ksena ja sam rodila u 01:30 u noći moš mislit koliko je osoblja bilo i to je i bilo ono najbolje jer kad su se ujutro sjatili u rodilište prošlo mi je kroz glavu hvala B da sam rodila u noći
Ksena, ja sam rodila u Petrovoj 09.08. prosle godine, porod mi se protegnuo kroz dvije smjene osoblja, bili su mladi (mozda specijalizanti?), ali imam samo rijeci pohvale... cak su i MM dozvolili prisustvovanje porodu, a nismo prosli tecaj...
drage moje, evo da i ovdje objavim, danas na uzv dva mala srceka kucaju!!!!!!!!!!!!!!!!! bebe su 8mm, a termin 16.12. doktorica kaze da su savrseni i da je bas sve u najboljem redu!!!!!!!!!!!!!! jupiiiiiiiiii!
makica super ..:-D :-D :-D jeeeeeeeeeeeee