Pa onda je to ono o čemu stalno pišemo - korektan poslodavac nema problema s pronalaženjem (dobrih) radnija
Printable View
Pa onda je to ono o čemu stalno pišemo - korektan poslodavac nema problema s pronalaženjem (dobrih) radnija
Meni je jako drago da su svi ti silni ugostitelji koji "jedva vežu kraj s krajem", žive ko begovi i voze automobile najviše klase, konačno došli do zida.
A do zida jednom mora doći i s matematičarima/informatičarima u školama, doktorima i medicinskim sestrama u zdravstvu i sl.
Blizu smo zida u zdravstvu. Ne pamtim da je ikad u mom radnom stazu ( uskoro 23 godine) bilo toliko natjecaja za posao, i to za stalna radna mjesta. U isto vrijeme da su se na natjecaj javljali nekvaliteni radnici koji su znali odustajali od posla prije kraja probnog roka ili da su se javljali na natjecaj jer imaju prednost zaposljavanja u javnim sluzbama ( a nisu upce zainteresirani za posao).
Ovakvih sam se sirius i ja nagledala.
Ili kažu da prihvaćaju posao i dok im se rješava papirologija jave da neće posao. :/
A neki već na razgovoru kažu da su samo tako malo došli vidjet o čemu se radi, ne bi da imamo cijelo vrijeme svijeta za obavljat intervjue s ljudima nezainteresiranim za posao.
Ogroman broj ljudi bez posla izazvao je razvoj bezobrazluka kod mnogih poslodavaca.'Nećeš za minimalac, nećeš bez prijave- ima tko hoće'
Sada poslodavci imaju sjajnu priliku naučiti poštovati dobrog radnika.
Sirius i ja smo navele primjere javne uprave gdje se ljudi zapošljavaju prema propisanoj proceduri, ne može u drž.instituciji raditi netko bez regularne prijave.
Pa svejedno ih ima blago rečeno neozbiljnih koji ne znaju jel bi piškili ili kakili.
Ono reci nisam zainteresiran,a ne da te se odabere, prihvatiš i onda odustaneš, nek poslodavac jovo nanovo raspisuje natječaj.
A falatiBože za drž.službu to traje li traje i tako izgubiš radi nekog neozbiljnog (s visokim brojem bodova) po 4-5 mjeseci, a nekome posao baš treba i odmah bi krenuo radit.
Al Lili nece svi bit takvi koji se prijave u drzavnu sluzbu a mi smo ovdje govorili o poslodavcima kojima se bas nitko ne javi. Vjv vam se u drzavnoj sluzbi nikad nije dogodilo da stavite natjecaj i da nema prijavljenih. A taj tvoj frend radi neki problem ako mu se ljudi ne prijavljuju
Pa, obzirom na to koliko traje, nije niti čudno da ljudi možda u međuvremenu nađu drugi posao, pa odustanu.
U današnje vrijeme zaista nije lako naći radnika, posebno ne velikim poslodavcima koji nemaju puno manevarskog prostora da ponude nešto više radniku koji bi im baš odgovarao.
Opet, kad se čovjek sjeti koliko puta radnici idu na razgovore i kojekakva testiranja za posao za koji se već unaprijed zna tko će biti primljen - nije niti radnicima lako.
Konfuzija, kazes potomak si snazne loze zena koje su zivjele kako su htjele. Hmm, bas me zanima kakav je izbor imaju zene koje nemaju pravo glasa, pravo na imovinu, pravo na razvod, pravo starateljstva nad djecom, a sve to je bila realnost prije samo 70 godina. Svaka zena treba ustati kad se spominje feminizam, sufrazetkinje i aktivistkinje, bez njih bi mi i danas bile sretne ako muz kad se ne napije ne tuce vec pjeva.
A prica da podrzavamo zene i njihovo pravo na izbor, ali da nas se ne svrsta u feministkinje mi je postavljanje sebe iznad situacije, a nesto nisam sigurna da ce ijedna od nas uciniti nesto tako veliko i znacajno kao sto je to ucinio i cini feminizam.
Nego, ja mislim da sam dobro argumentirala i objasnila svoju poziciju, pa tko zeli, moze shvatiti, a tko ne - ne mora.. ionako je tema skrenula u druge vode.
Feminizam im je dao izbor, to je poenta.
Sloboda misljenja i uvjerenja je ustavom garantovana, tako da bas kao i dupe, svako ima misljenje, ali svako odlucuje cije mislhenhe cijeni.
Ovaj, bez uvrede ali iako stoji ovo o nepostojanju prava na glasanje ostatak za ove krajeve baš i nije točan. Cak se i moj pradjed uspio razvesti, doduše još u K&K monarhiji i za drugi brak je morao promijeniti vjeru jer nije postojao građanski brak. Ex žena mu dobila starateljstvo nad djecom (iako realno nisu bila njegova nego samo pravno jer se razvod malo razvukao), suprugu br. 2 je upoznao dok je još radila u banci, imovinu su žene najnormalnije imale po zakonu. Druga je perspektiva što velika većina njih, indoktrinirana katoličkim naukom i tradicijom, nije koristila svoja zakonska prava, plus siromaštvo, neukost, loš položaj na tržištu rada itd... ali da se nije imalo pravo na imovinu, razvod, starateljstvo, obrazovanje, zaposlenje - nije istina. No nije se koristilo i bilo je rezervirano za “više” slojeve odnosno manjinu... Tu je feministički pokret puno donio ženama.
I šta onda rade, radije ćupe doma? Mom mentalnom sklopu je to nerazumljivo, no to sam samo ja.
Radila sam za mizeriju (al fakat sramotnu mizeriju) na počecima, pa sam onda s tih poslova pomalo išla na bolje plaćene poslove, bolje uvjete i pozicije, al nisam sjedila doma i govorila nema posla.
pa ne gogvore ni ovi koje mi trazimo. vec sjede i biraju sto ce. jer mogu.
Pa jasno. Ako možeš birati, biraš veću plaću i bolje uvjete.
Svi koji čuče doma nezaposleni i mole Boga da posao ne dobiju, imaju neki fuš od kojeg žive i koji je veći nego ponuđena plaća.
Pa dobro koliko je takvih?
Za normalne uvjete rada puuuno ljudi je otišlo u Irsku, to je vjerojatno laganije nego u Zg ići na posao..
Cipelica priča s Irskom je promašena, pa ne žele radit ni tu, a kamoli da zbog toga još sele u Irsku. Jel moguće da ne poznaješ nijednog neradnika?
Ili misliš da takvi ne postoje, čak ni mali broj.
Cjelokupno društvo se treba transformirati na bolje. Nije uvijek ni do poslodavaca. Zamislimo tri firme koje sudjeluju u nekom natječaju ( npr. utsourcing). Ako je država propisala nizak minimalac, firma koja svojoj čistačici daje znatno veću plaću nije konkurentna. Promjene su se počele događati tek sad, kad nema tko odraditi posao. Čini se da udarac glavom u zid prilika za promjenu.
Drugim riječima jel ti razumljivije da mlada osoba uopće ne radi nego sjedi doma u odnosu da radi pa makar i za manju plaću?
Evo razmišljam,poznajem više ili manje vrijedne ljude.. ali da pusti neradnici iskaču iz paštete.. ne, nemam taj osjećaj
Meni je razumljivo da radi. Isto mi je razumljivo da neke žene ne žele ostaviti dvoje male djece za mjnimalac..
Debeli potpis.... Kad izračunaju koliko para trebaju dati drugim ljudima da vode brigu o djeci (ili o starijim osobama unutar obitelji) sve je jasno....
Druga je stvar ZAŠTO je to tako, a ne bi trebalo biti. Imam dojam da ova država jako malo radi na tome da zaštiti svoje najranjivije skupine (mladi, stari, osobe s posebnim potrebama) ali nisu ni radno sposobni ljudi u puno boljem položaju.
X
ima ih, sigurno, ima i onih koji će poteći više nego bi trebali pa se opet čudimo na forumu kako rade previše i kako ni to nije opet dobro....
Generalno iako nedostaje radnika poslodavci ne mogu ili ne žele (kako koji) ponuditi bolje uvjete rada.
Baš mi nekidan bratić kuhar, trenutno u Dublinu, kaže da se nikada neće vratiti u Hrvatsku raditi za nekoga, možda jednoga dana sam za sebe ...
Nakon par godina rada u Njemačkoj, dvije u Irskoj kaže da tako kako je bilo u Hrv više nikada ne bi ponovio.
Kada bi rad/nerad činila samo plata, onda nikad ne bi ni bilo priče o radničkim pravima.
Uslovi rada obuhvataju toliko toga: da li si prijavljen ili radiš na crno, da li su ti plaćeni putni troškovi, da li ćeš raditi osam ili 12 sati, da li imaš fiksno radno vreme, da li ćeš imati prekovremeno i koliko će se plaćati, da li imaš zaštitu na radu ili ti posao ugrožava zdravlje, da li će i koliko šef i kolege da te mobinguju, hoćeš li biti izložen/a seksualnom uznemiravanju, da li ti je posao psihofizički stresan itd.itd.
Pa onda tvoje lično stanje - da li tvoje zdravlje može da podnese takav posao, da li imaš porodicu ili ne, da li te posao toliko iscrpljuje da pare koje dobiješ izgube svaki smisao...
Ali ja imam utisak da ti imaš u glavi neku jednu jedinu tačno određenu osobu iz RL i možda neko tačno određeno radno mesto u državnoj službi, na osnovu kojih gradiš svoj stav. Nekako ja ne poznajem uopšte puno mladih ljudi bez obaveza koji ne žele da rade. Samo, kako je Jelena rekla, ne žele da rade neke poslove pod nekim uslovima.
Realno, kod nas uz određene uslove (ne znam koji su, nikad nisam bila na taj način na budžetu države) možeš dobiti socijalnu pomoć tek nešto manju od mizernog minimalca.
Zašto, zašto bih podsticala mladu osobu da lomi svoje zdravlje na nekom neperspektivnom, fizički napornom, nebezbednom poslu sa gazdom koji ih mobinguje i iskorišćava maksimalno samo zato da bi "imao svoju paru", kada može da ostvari svoje pravo i uzme socijalnu pomoć? OK, neka je to sramota biti zdrav i uzimati socijalu, ali sramota je brate i biti nečiji rob i magarac samo zbog neke umišljene moralne superiornosti. Treba sebe ceniti, i svaka mizerija se isplati samo ako postoji realna šansa za napredovanje. Ako je nema, raditi samo da bi radio pa posle provesti isto toliko godina krpeći svoje zdravlje - hvala, ja to svojoj deci ne bih želela.
Gle možda sam samo ja više u prilici da se susrećem s mladim ljudima (na intervjuima) tek završenim fakultetom bez imalo rad. iskustva, sjećam se koliko smo mi "grizli" da steknemo kakvo takvo iskustvo.
Isto tako, stjecajem okolnosti puno se krećem u društvu ljudi koji rade u privatn.sektoru.
Sjećam se koliko sam prije godinu-dvije negirala postojanje činjenice da ima ljudi koji ne žele raditi, pojašnjavala sam to drugima upravo ovako kao neki od vas danas meni. Doslovce iste riječi sam koristila :mrgreen:
Sve dok se nisam osobno uvjerila puno puta da takvi zaista postoje tada sam shvatila da problem nije jedino u poslodavcima nego i u državi a bome i potencijalnim radnicima.
Milsim da je i vrani na grani jasno da ne pričam o majkama koje su svjesno ostale doma s djecom.