Printable View
Ja slistila Ferica danas, odlican je, nisam ga ispustala iz ruku. Malo se ugledao na Knausgaarda ali neka, dobro je.
Nisam inace od nekih silnih analiza, ali upalo mi je u oko da bas zna lijepo poentirati zadnju recenicu u poglavlju, bas ono cherry on the top. Njam.
Evo, dala si mi ideju za knjižnicu, pa ga upravo čitam 8-) Nepretenciozno pisano, lako se čita, poglavlja su kratka i pogodna i za usputno čitanje jer ne traže duboku koncentraciju. Ima dosta detalja iz političkog života Jugoslavije odmah nakon rata, pa nije za nekog koga politika i povijest uopće ne zanimaju. Ali, naprotiv, vrlo je zanimljivo nekom tko ima iole interesa za to, i taj dio je dobro napisan - Perišić je ipak prvenstveno povjesničar i tu je jako pazio na detalje. Osobito mi je zabavno kako je prikazao Krležu i ufurao se u njegov mentalni sklop :mrgreen:Quote:
Originally Posted by Peterlin
Ukratko - od mene, preporuka za rođendan!
Pročitala sam Pavičićevu Mater Dolorosu
Dobar, dobar je
Njegov prepoznatljiv stil, iako je prilično rano jasno who done it, ipak je do kraja neizvjesno, baš mi se sviđa kako drži napetost - hoće li ga uhvatiti, hoće li biti kažnjen, kako će se razmotati priča ...
volim Pavičića i nije me razočarao novim uratkom, dapače uživala sam u čitanju
Timothy Snyder: Krvava prostranstva
Tu su i Kardelj i Ranković, ali za Miloša će susret s Titom biti sudbonosan | Express (24sata.hr)
Evo još malo o "Signalima i svjetionicima" ;)
tanja_b, hvala! Bit će to dobar poklon. To mi je za bratića (generacija bliska Perišiću, ali i meni :mrgreen:) Čini mi se da ću uzeti dva primjerka. Za mene je bitno da se može čitati usput.
Meni se baš svidjela knjiga, što više razmišljam o njoj. Ima neke sličnosti s Čapekovim "Običnim životom", ali možda je to i slučajnost - pitanje koliko je ljudi to uopće čitalo.
Snyder je odličan, ja sam čitala On Tyranny, a mm je čitao Bloodlands - ako je to ta koju ti čitaš (ja sam počela ali me je nešto drugo bilo obuzelo).Quote:
Originally Posted by Peterlin
Gledala sam i neka njegova predavanja i debate na youtubeu i baš me je oduševio, pametan, a pitak i pristupačan.
Je, Bloodlands sam i ja već prije nabavila u epub formatu, a sad sam slučajno naletjela na Krvava prostranstva (to je ista knjiga prevedena na hrvatski) kad sam po internetu tražila što je sve napisao Vuk Perišić. On je preveo Bloodlands na hrvatski.
"Zelena svjetla" - počela sam, ali zatvaram. Ne da mi se gubiti vrijeme na takve samodopadne šuplje gluposti.
Delphine de Vigan: Djeca su kraljevi
Delphine de Vigan poznata je po tome da piše o teškim temama, tako da je čitanje njezinih romana pomalo mučan doživljaj. U ovoj knjizi uzela je temu koja nije mogla biti aktualnija - život djece influencera i cijena koju ta djeca plaćaju zbog opće popularnosti na društvenim mrežama i internetu. Priča je ispričana kao krimi-zaplet, što drži pažnju čitatelja jače nego da je odabrala neki drugi format, i moram reći da iskustvo čitanja nije bilo toliko mučno kao kod prošle njezine dvije knjige koje sam čitala (Ništa se ne opire noći, Odanosti). Iako je i dalje pristup vrlo ozbiljan, i upozoravajući. Jedna od onih knjiga koje bi trebalo pročitati što više ljudi.
Joj, hvala ti!!!! Na nju sam hooked, ona mi je nova Amelie Nothomb, samo što piše životnije.
hvala na ovom komentaru, volim amelie, tj njene ranije knjige, sad je dosta počela fušati.Quote:
Originally Posted by ina33
ja čitam Voda, paučina od Nade gašić i ne sviđa mi se. Devet života gospođe Adele mi je bila super, a ovdje me užasno živcira kad pripovijeda u dječjem licu.
I inače mi je taj dječji rakurs dosta problematičan, rijetko tko mi to uspije izvući da mi ne ide na jetra. Ili idu u preveliki infantilizaciju i poglupljivanje djece, ili su previše sentimentalni, ili pišu onako kako misle da djeca razmišljaju a zapravo kao da se uopće ne sjećaju dječjeg glasa i sve mi skupa izgleda jako isforsirano.
jedni od rijetkih koji su taj dječji glas po meni izveli dobro su Mitchell, Knausgaard i Karakaš.
Smijeh slobode. Kupujem pa gledam 4.izdanje150KN, a 5. izdanje 300. Zna li tko koja je razlika?
Preporucam! Ja imam cetvrto izdanje. Tu ima dodatak o P. Lucicu u odnosu na prethodna (par strana). Ne znam koja bi razlika mogla bit u 5.-om izdanju. Al ne vjerujem da je neka velika.Quote:
Originally Posted by Kosjenka
Hvala. Upravo imamo doma iz knjižnice drugo izdanje. Sram me priznati da mi nije došao pod ruku, ali mom sinu je, upravo ga čita.
Prije njega Bili libar.
Nadovezujem se na preporuke za knjigu Gertraud Klemm, evo izvrsnog razgovora s njom: https://mvinfo.hr/clanak/gertraud-klemm-ne-mozete-odstraniti-patrijarhat-iz-intelektualne-zajednice
Puno je toga što mi se svidjelo u tom tekstu (i što bi se možda bolje uklapalo u neke druge forumske teme), ali izdvojila bih ovaj citat koji se tiče baš knjiga i čitanja:
Quote:
Perverzno je i to što se događa s Instagramom, sa svom silom „književnih blogova“ na kojima možete pronaći slike knjiga, šalica kave, vrećica čaja, mačaka i kolača, ali niti jednu književnu kritiku ili recenziju. Knjiga je postala ukrasni predmet, njome se uljepšava životni prostor. Kao da će vas posjedovanje velikog broja nepročitanih knjiga učiniti privlačnijima! To je dobro za pisce jer poboljšava prodaju knjiga, ali za književnost je loše i posve ludo. Opet, fetišizacija knjige je i prije bila prisutna, samo manje vidljiva pa nam je to možda i u habitusu.
Kristijan Novak je maestralno prikazao dječju perspektivu u Črna mati zemla, meni osobno najjači dio tog genijalnog romana!Quote:
Originally Posted by jennifer_gentle
Kanga, slazem se, na njega sam zaboravila
Procitala sam 3 stranice Porijekla od Stanisica i vec vidim da ce mi se svidjeti
moj "omiljeni" instagram trend je slaganje knjiga u policama naopako, prema naprijed se okreće bijela sredina listova, a ne hrbat knjige, da ne bude previše bojaQuote:
Originally Posted by tanja_b
Da se javim nakon duuuuge pauze od čitanja.
Prijavljujem nepročitan prequel Igara gladi, Balada pjevica i zmija Suzanne Collins. Mučila se pa odustala na dvije trećine romana. Inače volim Igre gladi.
Avni Doshi - Zagoreni šećer
Roman o odnosu majke i kćeri u suvremenoj Indiji. Majci koja je ostavila muža i otišla s djetetom u sektu. I sve što to dijete, danas umjetnica u pokušaju, nosi kao teret prošlosti. Pogotovo jer se majka danas bori s demencijom.
Priznajem, imam vrlo subjektivni problem s Indijom i njezinim motivima, pa mi je i ovdje to bilo odbojno. Kraj i razrješenje priče je potpuno zbrzano.
Benjamin Labatut - Kada više ne razumijemo svijet
Ponukana anamarinim oduševljenjem, jedva sam čekala ovo uzeti u ruke. Ali, avaj, mogla sam samo preskakati teorijske dijelove, stvarno mi je apstraktno razmišljanje svemir daleko. Oni dijelovi između sa stvarnim i/ili romansiranim detaljima života znanstvenika su mi bili odlični.
I ja imam subjektivni problem s Indijom i njenim motivoma, jos kad je povezano s povijescu mi je neprozirno - Arundati Roy i Ministarstvo srece mi je bilo neporbojno/dosadno, a vecina odusevljena.
Annie Ernaux definitivno mi je ovogodišnje otkriće. Brojim sad i vidim da sam pročitala pet njezinih knjiga u ovoj godini.
Nakon Godina, Događaja, Jedne žene i Mjesta, jučer sam pročitala i njezine Djevojačke uspomene. Još jedna autobiografska knjiga, duboko introspektivna, u kojoj propituje vlastito traumatično iskustvo iz mladih dana i koje je odredilo njezin daljnji razvoj, osobni i profesionalni. Na mahove mi je knjiga bila uznemirujuća, nisam je mogla prebrzo čitati iako je kratka. Ali oduševila me, kao i svaki put.
Palo mi je šaka englesko izdanje ove knjige
Leonardo Padura: The Man Who Loved Dogs https://en.wikipedia.org/wiki/The_Man_Who_Loved_Dogs
Nekako mi se baš potrefilo da naiđem na tu knjigu neposredno nakon čitanja Snyderovih Krvavih prostranstava. Malo sam gledala što od istog autora ima objavljeno na hrvatskom, pa vidim da je još 2018. objavljeno i hrvatsko izdanje https://hena-com.hr/knjige/cijena/co...i-je-volio-pse, ali nisam čitala. Svakako ću potražiti i druge njegove knjige https://hena-com.hr/autori/autor/leo...SAAEgLimvD_BwE
"Rujanska kupačica" od Mirjane Dugandžije nije moja šalica čaja - meni su priče bile hermetične, jedna mi se zapravo svidjela (o intervjuu nekog povjesničara umjetnosti u nekoj uvali), u ostalima teško mogu naći nešto za sebe. Više mi paše čak i Rudanica, možda je i do moje dobi - ona fakat odbija bit Slavenkina "nevidljiva žena", pročitala sam njenu "Doživotnu robiju".
Mladenka kostonoga - slučajno sam pred koji tjedan naišla na promociju knjige u nekom trgovačkom centru. Periš mi se toliko svidio da sam odma kupila knjigu. A i knjiga mi se skroz svidila.
Jos sam procitala "Mjesto za zvijezdu" od Patricka Modiana. Njega inace jako volim, al ova knjiga mi je bila bitno drugacija od svih ostalih njegovih koje sam procitala. I stil i atmosfera su drugaciji. Vise je sve kaoticno, a manje nostalgicno. I ima puno referenci na ljude (uglavnom Francuze) za koje nemam pojma tko su, i na detalje vremena o kojem zapravo malo znam. Al mozda je jos jednon procitam polaganije i uz proucavanje tko je tko. Isto je zanimljivo prozivljavanje mnogih zamisljenih zivota od strane glavnog lika.
Bit će ti u nedjelju njezin film na Human Rights Film Festivalu. https://humanrightsfestival.org/blog...-annie-ernaux/Quote:
Originally Posted by tanja_b
Znam već ;) u nedjelju u Tuškancu, sljedeću subotu u Kinoteci.Quote:
Originally Posted by lonni
Na Interliberu sam kupila knjigu za koju sam znala da neće tako skoro doći u naše knjižnice (jer i inače ne-hrvatska izdanja slabo dolaze k nama), a u kojoj stvarno uživam čitajući.
Almin Kaplan: Kućni ljudi
O knjizi se dosta pisalo kod nas (zato sam je i zapazila), a ono što mogu reći sa svoje strane je da predstavlja divno, opuštajuće štivo za svaki dan. Stoji mi na stolu u dnevnom boravku i kad poželim pročitati par stranica, uzmem i pročitam. Nema radnje koja drži pažnju tako da se knjiga ne ispušta iz ruku. Nema zahtjevnih dijelova teksta koji traže odmornost i koncentraciju. To je naprosto opis svakodnevnog života jedne obitelji u hercegovačkom selu, između Stoca i Mostara, u proljeće i ljeto 2021., kad je korona još uvijek bila itekako aktualna, ali nije bila jedina značajka života. Zapravo se baš lijepo nadovezuje na "Dnevnik 2020." Lane Bastašić i ostalih autora. Pa tako autor opisuje i dane koje provodi u kući jer nema volje ni za što drugo, i trčanje okolicom (i ozljedu koljena), i uobičajene temperature i viroze dvoje male djece, i rad u vrtu koji ga osobito ispunjava, a u dubljoj razini teksta možemo iščitati i nešto o ratnim traumama, vlastitim strahovima (potres je tu osobito čest motiv), odnosu s roditeljima, i koječemu drugome, ali bez pretencioznosti i dociranja.
U svakom slučaju, prava knjiga za čitanje u ovo doba godine kad nisam baš puno vani, kad i sama postajem "kućni čovjek" :mrgreen:
hvala, tanja, riješila si mi jedan božićni poklon
Bas me zainteresiralo ovo s knjiznicom. U nasima ima 6 primjeraka, al svi su posudjeni.Quote:
Originally Posted by chesil
Javier Cercas: Neovisnost
Volim inače čitati Javiera Cercasa, ali s ovim romanom me prilično razočarao. Krimić mu kao žanr baš i ne leži, osim toga, ovdje je upotrijebio krimi-zaplet da progovori o politici, suvremenoj Kataloniji i društvenim odnosima, ali izveo je to prilično nezgrapno, po mom mišljenju. Najbezvezniji potez ipak mu je bio taj da u roman uplete samog sebe kao autora romana "Terra alta", i, da ne bi izgledalo slučajno, zakucao je to na nekoliko mjesta u romanu :roll: izveo je to otprilike u maniri Ivana Kušana u romanima o Koku.
Ukratko - ja bih natrag starog Javiera Cercasa, autora Brzine svjetlosti, Zakona granice i Vladara sjena, a policajca Melchora Marina neka pusti živjeti u njegovoj Terri alti i neka se okani pisanja krimića :mrgreen:
Goran Tribuson: Obiteljske slike
Kad sam posudila knjigu u knjižnici, nisam znala točno što posuđujem jer je Tribuson imao u Mozaiku knjiga jednu knjigu istog naslova koja se nije prodavala, već su je na poklon dobivali članovi Svijeta knjige. Mene je uvijek zanimala ta knjiga jer mi se uvijek sviđala Tribusonova autobiografska proza i sve sam drugo osim nje pročitala.
Kad sam uzela ovu u ruku, shvatila sam da se radi o antologiji već postojećih tekstova (koje sam već pročitala) pa sam mislila kako ću je samo prolistati i vratiti u knjižnicu. Međutim, dogodilo se da sam je na kraju pročitala do kraja, bez preskakanja. Loša vijest za moje pamćenje je da se većine toga nisam sjećala otprije, a dobra vijest je da mi je bilo zanimljivo i milo čitati, kao da je prvi put. I dalje je duhovito i zabavno, a čak ni nema puno ponavljanja.
Kad sam čitala posljednju u nizu takvih knjiga, Vrijeme ljubavi, bila je dosta nesređena, zbrkana, kao da nije uređivana, a s ovom knjigom nisam imala takav dojam, čak bih rekla da je poprilično pročešljana i uređena.
Baš mi je drago da sam je posudila i pročitala.
Pogledala jučer ovaj film, i jako me se dojmio, iz više razloga. Neću sad elaborirati što i zašto, ipak je ovo tema o knjigama, ne o filmovima, samo ću spomenuti da mi je gledanje tog filma stvorilo doživljaj kao da sam pročitala još jednu njezinu knjigu :-)Quote:
Originally Posted by lonni
A evo i o upravo pročitanoj knjizi, Simon Stranger: Leksikon svjetla i tame
To nije još jedna knjiga o 2. svjetskom ratu i progonu Židova. Zapravo, knjiga je sasvim posebna. Prvo, zato što je pisana zaista kao leksikon - priču iznosi u 30 poglavlja od A do Ž, u fomi leksikografskih natuknica koje malo-pomalo prerastaju u pripovijedanje u dvije paralelne linije. Jedna je o obitelji pradjeda pripovjedačeve supruge, koji je 1942. odveden u logor i ondje ubijen za odmazdu. Druga pripovjedna nit, a to je ono što ovu knjigu ponovo čini posebnom, je o norveškom kolaboracionistu, Henryju Oliveru Rinnanu, koji je osobno bio odgovoran za hapšenja, mučenja i ubojstva tijekom rata. Autor ga ne osuđuje a priori, već postupno razvija njegov lik (na temelju pročitanih dokumenata, arhivskih spisa i ostalih podataka), od dječaka duboko frustriranog siromaštvom i niskim rastom, do sposobnog mladog čovjeka koji je postao oruđe u rukama nacista i malo-pomalo se pretvorio u čudovište.
Svakako, knjiga me se dojmila više nego što sam očekivala u početku. Svaka čast prevoditelju (Mišo Grundler) koji je besprijekorno uspio prenijeti priču i abecedni slijed misli, iako to sigurno nije bilo lako u prevođenju s norveškog.
Uhvatila sam u knjižnici Delphine de Vigan "Djeca su kraljevi" i uživam kako dugo nisam, em napeto, em super relevantno, psihološka razrada savršena, moram se kontrolirati da je ne progutam - hvala na preporuci, tanja_b!
Gertraud Klemm - (kršitelj koda)ocampus
Jasno mi je zašto se oko ovog feminističkog romana diglo toliko prašine, ali meni nije odgovarao, nekako me nije zainteresirao pripovijedanjem.
Ali Smith - Ljeto
Klasična Ali Smith - brexit, migranti... Prvi dio romana fantastičan, poslije me malo izgubila.
Napokon ugrabila Elisabeth Strout, My name is Lucy Barton (i to za divno čudo u bibliobusu kraj kojeg sam slučajno prolazila u drugom kvartu, i sasvim slučajno ušla pitati za tu knjigu jer je nigdje nema)
Obožavam Strout, njezin stil mi tako legne, onaj osjećaj kao da sam se vratila doma.
A na interliberu sam kupila Oh, William, i to me sad čeka, nisam ga htjela čitati prije Lucy. Ajme kako se veselim praznicima!
Super :-)Quote:
Originally Posted by tanja_b
LOL, idem vidit ide li Hipocampus (prošlo je s jednim p) :).Quote:
Originally Posted by chesil
Baš mi je žao, taj imam drugi, uz Delphine de Vigan koja me ODUŠEVLJAVA. Naši ukusi se dosta poklapaju, bojim se da će i meni biti tlaka.
Ali Smith - isti dojam. Zamorni su mi ti novi britanski društveno angažirani romani trenutno zapravo.